(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Obraduje D. Danicic"

rjeCnik 



RJECIilK 



HRVATSKOGA ILI SRfSKOGA JEZIKA 



M SYIJET IZDAJE 

JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA 

/// 

ZNANOSTI I UMJETNOSTI 



OBRADILI 
D. DANICIC 

(od CeTA do COBO) 

M. VALAVAC P. BUDMANI 

(od 6OGA do dUZITI) Cod D' do kraja) 



Dio n 

CETA— DAV]5iI 







U ZAGREBU 1884-1886 

U Klil2ABNI0I JUG. AKADEMIJE L. HAETMANA (KUGLI I DB0T8CH) 

TisAK dioniCke TISKARE. 



CETA 



6eta 



CETA, /. cohors. od xv vijeka (vidi prvi pri- 
mjer), u rjeinicima svijem: u Vrancicevu (118); 
u Mikafinu : coetus , soeietas , congregatio ; ca- 
terva, agmen, acies, turma, cohors ; ti Belinu : 
agmen (88*. 294a. 294b. 526b. 614*. 704b), aoies 
(332a. 526b. 653a), cohors (128a. 142a. 206a), ca- 
terva (3B2a), copia (465a), turma (128a. 735b)_ 
turba (206a), exercitus (294a) ; u Bjelostijencevii : 
coetus, congregatio, soeietas; cohors, acies, turma, 
agmen, eaterva, phalanx, legio militum, exercitus ; 
u Jambresicevu : cohors, manipulus ; u Voltigi- 
jinu : ceta prva, vortrab ; teta sredna, centrum ; 
ceta zadna, nachtrab ; u Stulicevu : cohors, turma, 
agmen; m Vukovu: copiae, cohors; u Danicicevu: 
cohors. — Akc. se mijena u gen. pi. : ceta, a samo 
je i zadni slog dug u gen. i instr. sing.: 6ete, 
6et6m. Kor. kat, otici, gnati, hvatati, sastav\ati. 

— a) dio vojske. Togo stlicnaa fieta otgonima be. 
Glasnik 11, 92. Glava od ceta jaiiicarskijeh. I. Gun- 
dulii 323. Vodi tri cete iz dalefie, iz najdajijeh 
drzav. 438. Svi na cete u Siroko sUjede nacin 
bojna reda. 436. Ceta vojnika ; fieta kordka ; fieta 
kopjenika; ceta s stitima; 6eta s pradami; ceta 
s strijelami ; ceta s stijegom; Ceta novih; ceta 
starih ; ceta placena ; ceta od dobre vo}e ; ceta 
od prve strafe; ceta od cetrdeset junaka; ceta 
od sto junaka; ceta od tisu<iu vojnika; fieta od 
osam tisuca pjeSaca. Mikaja 37. Spraviti cete, 
instruere exercitum, educere in aciem copias ; pu- 
stiti cete, raspustiti vojsku. 36. Srnu kako tvrda 
ceta, iz grozda se ne odjejuju. J. Palmotio, dubr. 
202. Biv§i uzeo cetu od poglavica i od farizeov 
sluibenike. L. Terzic 25. ivan. 18, 3. Sred mor- 
skijeh tuj dubina mnoz obrana sva pohodi; nu 
za nimi tad se uputi silnom fietom silnik zali. 
A. Vita)i6, ostan. 89. Filisteji se podignuSe s oru- 
ianijem fietam na Saula. I. Dordii, salt. ix. Za tim 
6e se poru^iti svi zidovi, pak 60 svaka 6eta moci 
uni6i gdi bude ktila. E. Pavic, ogled. 170. Vidau 
se vojnicke cete u zraku. 434. Prve fiete svitle 
sab}e povadise. A. Kanizlii, kam. 2. Ceta meni 
ime jest. J. Matovid 509. Uze jeduu cetu najbojih 
junaka, pak zestoko udari na krilo desno. A. Ka- 
cio, korab. 340. Vojvoda si u Banatu bio, mloge 
u Aem cete sakupio. J. Krmpotid, mal. 4. Gredu 
upored sadruzene crnogorske bojne fiete. Zgode 6. 
Plemenita horvatskog krajestva ceta. M. P. Ka- 
tancifi 68. Onda Juda uze cetu i od glavara sve- 
§tenickih momke. Vuk, jov. 18, 3. Svaki kod svoje 
zastave po cetama svojim. D. Danifiic, 4 moj. 1, 52. 

— b) nmostvo oruzanijeh fudi mane Hi vece i 
nekolicina ih. aa) u opce: Ceta )udi oruzanih; 
fieta barabanat. Mikaja 37b. Skupise se i dozbo- 
riie da jedan dan svi u fieti nasrnu zemje i sela 
kaluderska. I. Dordid, ben. 183. Evo Juda i s liim 
fieta velika. F. Lastrid, test. 109. Vidivsi jednu 
u oruzju fietu. A. Kanizlid, uzroci 89. Vezan od 
fiete. I. A. Nenadid, nauk 253. Ugleda cetu }udi 
oru2ani. A. Kacid, korab. 35. — bb) tako mnostvo 
oruzanijeh ludi koji idu te udaraju na druge, 
osobito da Ho otmu : Senani dvi turske cete raz- 
bise. P. Vitezovic, kron. 171. Turska ceta razbi 
katane backs u selu Badani. Glasnik 20, 12. Kupi 
Marko fietu krajisnika. A. Kacid, razgov. 200. 
Za nime se fieta otisnula, mala fieta tri sta Vo- 
difiana. 211. Hajducka ceta. Bella 465a. Podigla 
se jedna fieta mala, malena je, al' je ognevita. 
Nar. pjes. vuk. 1, 485. Cetu malu, tri, fietiri druga. 
4, 517. Ceta mala, petnaes' Turaka. 4, 120. Ud- 
biilska se otvorise vrata i izide jedna fieta mala 
za trideset i cetiri druga. 3, 117. Te izide jedna 
fieta mala, u fieti su tridest i tri druga. 3, 278. 
Hodu jednu fietu pokupiti, dobru fietu, tri stotin' 
Zadrana. 3, 409. Pred fietom je junak arambaSa. 

n 



2, 77. Jedna ceta, tri su harambaSe, . . fieta mala 
za trideset druga. 3, 142. Ko je ovoj fieti fieto- 
basa? 3, 332. I Nicetu pred fietom vojvodu. 3, 432. 
O Tadija, nasoj fieti glavo! 3, 287. Ja se bojim 
fiete od Turaka. 3, 126. Jer otoka nigda nije sama 
brez hajduka, ja brez mrka vuka, ja brez fiete 
turske, ja kaurske. 3, 159. Cetu kupi Perovid Ra- 
dule. 4, 3. No pokupi fietu po Udbini. 3, 328. Na 
tome se ceta razdvojila. 4, 61. Nek su iive sve 
junaeke glave, koje dizu fiete na krajinu ! 3, 192. 
Oni ceste cete podizahu. Pjev. cm. 240. I povede 
fietu iz Udbine. Nar. pjes. vuk. 3, 182. Pa kre- 
nuse fietu uz planinu. 3, 335. Nema ovdje vojske 
nego je samo fieta. 4, 462. — cc) ietom kakva 
je pod bb. naziva se i ono sto ona radi, ietovane : 
Neka ne gredu s nimi u cetu ali na boj. M. Bi- 
jankovid 107. U vrime rata i veliki fieta. P. Fi- 
lipovid, istom. 9. Cesto oni u fiete idau i brez 
broia robu dovodau. A. Kacid, razgov. 192. Vi- 
tezki je Lovre vojevao, prid junaci fietu fieto- 
vao. 200. On se s fiete nigda ne vradase, da tur- 
skoga roba ne vodase. 253. Idud fiesto k Senu 
bijelome, te junafiku fietu fietujudi. Nar. pjes. 
vuk. 3, 202. Jesu oni fiete fietovali. 3, 262. Jesam 
skoro u fietu hodio. 4, 410. On s' u fietu diie u 
planinu. 4, 28. ^eti aga ide po cetama. 3, 200. 
Ja sam sinod iz fiete dosao. 4, 505. Hajde strike, 
da idemo u cetu. Nar. prip. vuk. 210. u takoj 
ceti vioze biti i samo jedan covjek: Pripovijeda 
se da je ponajvise iSao sam u cetu, pa je Cmo- 
gorce docekivao iz busije. Vuk, nar. pjes. i, 94. 
— c) mane Hi vece mnostvo kakve god 6e}adi: 
U vodu se naglo vede sunivase, kad joj, k'o bi 
nebu ugodno, prispije u pomod ribar fieta. I. Gun- 
dulid 42. Ako je hvalio fiete od poluvjeraea. 
B. Kasid, zrc. 34. Izvida neizbrojne bolnike, koji 
k nemu bjehu na fiete doneseni. I. Dordid, ben. 85. 
Dicica jos priprosta sve na fiete razredena. P. 
Knezevid, ziv. 31. Na fiete k lioj dohodo. P. Kne- 
zevid, pism. 142. Za nim ceta proroka. M. Zori- 
cid, zrc. 225. Onda pocese k Isukrstu narodi obra- 
dati se i na fiete u crkvu pravovirnu skupjati 
se. I. Velikanovid, upud. 1, 193. Cete ispokojeni 
i napitani siromaa neka budu druzba tvoga krsdan- 
skog sobeta. I. J. P. Lucid, bit. 38. U grad s fie- 
tom dvorna puka hrli ona. N. Marfii 27. Namjeri 
se na jednu fietu mladijeh svojijeh prijateja. B. 
Cuceri 129. Ali ide fieta divojaka. Nar. pjes. bog. 
328. — d) u smislu u kom je ceta pod a, b, aa, 
i c. moze biti ceta i andela, svetaca, zlijeh du- 
liova: Mnoz pakjenijeh hudijeh fieta. I. Gundulid 
481. Na fiete ki vode pakleni vojuici. D. Bara- 
kovid, vil. 316. Pokle svetih fietu ukripil jur biSe. 
D. Barakovid, jar. 105. Vi ki ste sniina fieta, ki 
ste u broju od svetijeb. I. AkvUini 42. Mi na 
alaje i na fiete branimo ib vjefine stete. J. Ka- 
vanin 506. Eajskijeh dvoran fiete bijele. I. Dordid, 
maud. 10. Cete visnijeh od andela. 121. Vidje fietn 
nikakovije sablazni, drakuni li su, viStice li su, 
sto mu drago. P. Lastrid, svet. 58. DuSu tvoju 
svetih cete susrile! A. Kanizlid, bogojub. 537. 
Ne mlogo od andeoskih fieta razlicit jesi. A. Ka- 
nizlid, kam. 376. Koji (andeli) na hrpo i na fiete 
hitro pritrkase da mu sluze. D. Eapid 231. Ku- 
sade (Antikrst) da pridobije s strahotom svoji 
bojni fieta. Grgur iz Varesa 84. Druibu andio- 
skijeh fieta. Misli kr. 91. Neizbrojne fiete od svijeh 
vojska nebeskijeh. B. Cuceri 24. — e) znacene pod 
c. nalazi se preneseno i na zivotine, na zvijezde i 
na stvari umne: Eto gre fieta mravi, pa pita voda 
od nih da fia zeli. Nar. prip. mikul. 78. Ceta jasni- 
jeh od zvijezda je Ijepsijem zrakom zatreptjela. 
I. Dordid, mand. 135. Sto je fietu toliku la2i na 
pomod uzajmio. A. Kaniilid, kam. 88. On ne gleda 

1 



Cetari 



6etiei 



syitlo ime, da 1' §to ima bit' pod nime: gleda 
srce od svitlosti, gleda dila od kriposti, pak od 
ovud stareSinu sudi, ima 1" jasnu cinu. Svitlu cetu 
kad ne vidi da s imonom svitlim slidi, onda vidi 
gospodara da s imenom samo vara. V. DoSon 239. 

CETAEI, vidi kod cetiri 2, c. 

CETATI, cfetam, inqjf. peniculo tergere, cistiti 
cetkom Hi metlicom, u jednoga pisca xvi vijeka 
i u Stuliievu rjecniku. isporedi cetica pod 2. po- 
stana kojega je 6etba. 1. prelazno. samo u Stuli- 
cevu rjeiniku. — 2. sa se, refleks.: A metlicom 
se ieta, 6eta. M. Driic 134. 

CetAvATI, Sitavam. impf. vidi fietovati. Tad 
je Mujo dogu nabavio, za 2ivota na nem Getavao. 
Nar. pjes. juk. 442. 

CETEGIJA, m. tko cetvje, cetnik. od tur. (.e- 
te^, koje je opet od ceta, koju vidi. u nase vri- 
jeme, izmedu rjeCnika samo u Vukovu (^ux co- 
hortis et vel miles ipse). A do nega cetegija Tale. 
Nar. pjes. vuk. 3, 334. 

CETEKOVAC, Cet(5kovca, m. sdo u Slavoniji 
u podzupaniji virotntiikoj. Schem. zagr. 1875. 
153. Pregled 111. 

6ETENIK, iSetenika. vi. vidi cetnik. On sakupi 
tri sta cetenika. Nar. pjes. juk. 527. Ceteniku. 
Osvet. 2, 55. On proplavi kitne cetenike. 7, 4. 
Nije sina da poXali majku, niti bojca cetenika 
mlada da Jubovcu ne ostavi pustu. 7, 9. Do na 
Tuzlu svedi cetenike. 7, 21. 

CETEE, vidi kod fietiri 2, d. 

CETEBES, i ceterest, vidi kod cetrdeset. 

CETilEESTI, vidi kod cetrdeseti. 

CETEEESka, /. grozde koje se zove i ska- 
darka. u Srhiji u I^eskovcu. M. Durovid. isporedi 
fietirireska. 

_ (SeTEEeSki, adj. sto pripada selu (kterezu. 
Ceterelka opstina. K. Jovanovic 139. 

CETERE;^, m. selo u Srhiji u okrugii pozare- 
vaikom. K. Jovanovid 139. 

CETEEI, vidi kod fietiri 2, d. 

1. CETICA, /. dem. ceta od prosloga vijeka, 
izmedu rjecnika samo u Stulicevu. Ter pokupi 
fieticu malenu. A. Kaci6, razgov. 294. Svi cemo 
ti poci u fietiou. Nar. pjes. juk. 161. Ako zdravo 
iz 6etice dojdu. 370. 

2. CETICA, /. mala cetka, cecica. samo u rjec- 
nicima Belinii (65») i Stulicevu. Postanem od ri- 
jeii koja sama ne dolazi, a od koje je cetati i 
(Setka. isporedi Stetica. 

6eTICICA, /. dem. cetica pod 2. samo u Stuli- 
cevu rjeiniku. 

cilTINA, /. seta. Akc. se mijena u gen. pi.: 
fietin^, a samo je i zadni slog dug u gen. i instr. 
sing.: cfetine, 6etin6m. — Kor. skap, bosti. pred t 
od nastavka je korijenu otpalo p, a sprijeda s. 
isporedi Stetina, cekii'ia. — a) u pravom smislu: 
debela ivrsla dlaka, kakova je u svine osobito po 
ledima, seta, od xvi vijeka, izmedu rjecnika m Mi- 
ka\inu i Bjelostijencevu. Stropilo od prascijih ce- 
tina. M. Vetranic 2, 192. — b) list u nekih dr- 
veta tanak i sijast, nalik na cetinu u prvom zna- 
cenu, seta, spina, folium pimiatum. u nase vri- 
jeme, izmedu rjeinika samo ii Vukovu (gdje se 
dodaje da se govori u Hrvatskoj). 

CETINAE , m. conifera. u jednoga pisca na- 
iega vremena. isporedi fietina pod h. Drvo od ceti- 
nara lako je. I. Pancic, bot. 139. 

CETINAST, adj. setosus. u jednoga pisca na- 
Sega vremena. isporedi cetina pod a. J. Sloser, 
kor. 288. 



CETINAK, m. neka mala riba morska. L. 
Zore 19. 

CETINAE, m. vidi cetinar. u jednoga pisca 
nasega vremena. K. Crnogorac, bot. 12. 

CETINAST, adj. vidi cetinast. u jednoga pisca 
nasega vremena. J. Sloser, kor. 675. 

CETIE, vidi kod cetiri 2, a. 

CETIEA, vidi kod cetiri 2, a. 

CETIEAC, cetirea. m. u zagoneei, nacineno od 
cetiri. Cetiri cetirea i dva leptii-ca; jedan drugom 
u stopu ide a ne stizu se. (Odgonetfaj : kola i 
volovi). Nar. zag. nov. 94. 

CETIRAK, cetirka, m. u zagoneei, isporedi 
cetLrac. Cetiri cetirka, dva leptirka, i pred nima 
pabirak. (odgonetjaj : kola, volovi i iovjek). Nar. 
zag. nov. 94. 

CETIRCI, m. pi. neko selo koje se pomine prije 
nasega vremena samo po imenu. S. Novakovic, 
pom. 151. 

CETIRE, vidi kod cetiri 2, a. 

CETIREDESETNICA, /. quadragesima, casni 
post, iiskrsni post, isporedi cetiridesetnica, cetr- 
desetica, cetrdesetnica. u jednoga pisca nasega 
vremena. Evo pristupa sveta cetiredesetnica. G. 
Zelic. 50. 

CETIREDEST, vidi kod cetrdeset. 

CETIRI, quatuor. od xiii vijeka (vidi prvi pri- 
mjer) i u svijem rjecnicima. i je medu t i r po- 
stalo od staroga y. — korijen nepoznat. — Rijec 
negda imala sve padese; ima ih i sada, ali se 
iza p)rijedloga slabo koji govori, nego se zamje- 
nuje nominativom. uz nu je rijec kojoj broj po- 
kazuje stojala negda u istom padezu u kom i ona, 
a sada veoma rijetko, nego u padezu u kojem 
stoje rijeci uz dva, dvije. u nekim se padezima 
okrnila i inace promijenila. 

1. rijec cijela, nepromijenena. 

a. nom., ace, i voc. : a) cemu se broj kaze stoji 
u istom padeiu. xm— xvii vijeka. Vt cetiri evant- 
geliste. Mon.^ serb. 35. 275. 468. U nemt cetiri 
kameni. 70. Cetiri dukate. Mon. serb. 479. 504. 
Bihu cetiri sudci. Mon. croat. 120. SliSite dobro, 
vi cetiri pristavi ! 130. Joste fietiri mjeseci i zetva 
dode. N. Eaiiina 78''. Uoinise cetiri ^dijele. llOb. 
Kola vlacahu cetiri koui. Zbor. 13. Cetiri andele 
hooe poslati. 54>>. Odi 6e doteci mladici 6etiri.^N. 
Najeskovid 1, 234. Imah sinke do cetiri. A. Cu- 
branovic 142. Cetiri ces sinke imiti. M. Pelegri- 
novii 184. Sto ce rijeti oni fietiri nacini? B. Kasid. 
zrc. 38. Dvadeset i cetiri starci. I. Bandulavid 232. 
Cetiri se elemeuti nahode. F. Glavinic, cvit 63. 
Za cetiri razloge. 197. Koji grisi jesu ovi cetiri. 
P. Posilovic, nasi. 116. Na cetiri nacine. I. T. 
Mrnavic. ist. 83. — b) cemu se broj kaze stoji u 
obliku u kom stoji^uz dva, dvije od xv vijeka i 
sada samo tako. Cetiri komata. Spom. sr. 2, 74. 
Cetiri puta. Mikaja 36a. Jja cetiri nacina. SG': 
AV cemo j dovosti na cetiri broja samo. X. Anci6, 
svit. 31. Cetiri ploda privelika primamo. I. T. Mr- 
navic, ist. 137. Tada cetiri mudi-aca rekose. P. 
Macukat 7. Brodi na cetiri otoka. I. Kavaiiin. 
185. Sva cetiri. 373. Cetiri dana. Bella 600b. Po 
cetiri nacina. A. Kadcid, bogosl. 23. Sajase mu 
cetiri rodovnika. S. Badrid, ukaz. 56. Eazbi cetiri 
kra}a. E. Pavid, ogled. 30. Cetiri bo]e strane. V. 
Dosen. 182. Za nom sjedi dvanaest vladika i ce- 
tiri stare patrijaro. 2, 89. I cetiri jabuke. Nar. 
pjes. vuk. 1, 287. Upisuje u cetiri knige. 1, 469. 
Glas dadose na cetiri strane. 2. 74. Da ja Jubim 
detiri juuaka. 1, 314. Lijep porod oni porodise : 
dvije Sderi i detiri sina. 3, 390. SretoSe ee detiri 



CETLRI 



(5ETIEI 



junaka. 4. 109. Sva cetiri bvata^ToSkovica. 4, 31. 
Posidese tri cetiri dana. 2, 548. Cetiri se puta pre- 
metnuo. 2, 142. Sva cetiri jesu jednolika. 4, 167. 
Sva cetiri jeste uskocili. 4, 398. Ostala mu cetiri 
dukata. Nar. pjes. juk. 523. Icoja rijec nema toga 
(ihlika, ona moze stajati u gen. pi. kao i us dva : 
Nas cetiri kada ustanemo. Nar. pjes. vuk. 4, 137. 

b. gen. : pravoga nema, negu se zamijenio 
drugim oblikom i prema drugima se promijenio. 
a) nijesto gen. start loe. : cetireli, xiv i xv vijeka 
i u jednoga pisca svi vijeka. cemit se bioj kaze 
stoji u gen. pi.: Ott cetiieht evangelistL. Mon. 
Serb. 124. 132. Odt cetireht sudbja recenihL. 256. 
Obraz lavski od desne onijeh cetireh, a obraz 
volov od lijeve onijeh cetireh, a obraz volov vise 
onijeh cetireh. N. Eanina 179. — b) isti loc. pro- 
mijenen prema loc. drugili rijeci u kojima pred h 
bilo i (kao sto je bio promijenen i u rijeci kao 
sto je stvar) : cetirih. xv — xvm vijeka. cemu se 
broj kaze stoji u gen. pi. : Oda vsih cetirih kolen. 
Mon. Croat. 69. Nimam potribu od cetirih dukat. 
Korizm. 14. Sanio meni moj Danio od cetirih jes 
ostao. M. Pelegrinovic l(i8. Stvoreni od cetirih 
elemenata. M. Orbin 38. Vrhu liih fetirili. 1, Ban- 
dnlavii. 226. Ime od cetirih slov. F. Glavinic, 
cvit 1. Svojih cetirih svijeta g;lava. I. Kavanin. 
221. Od cetirih kniga. A. Kanizlic, kam. 408. — 
isti oblik xvi i xvii vijeka izjednacen s istijem 
oblikom drugih rijeci u kojih je pred h bilo ije: 
cetirijeh : Dohodahu judi sa svijeh cetirijeh strana. 
Zbor. 27. Od ovijeh cetirijeh rijecijeh. Mikuja, 
gram. 33. — c) gen. dual ; cetiriju. od xvi vijeka. 
cemu se broj kaze stoji u gen. pi. ; rijec noga do- 
lazi i u gen. dual., u kam i inace dolazi mjesto 
gen. pi. : Cetiriju zivina. N. Eanina 197l>. Sa svih 
fietiriju stran. M. Marulio 243. Od tetiriju godi§6a. 
F. Vrancii, iiv. 47. Nosen od cetiriju vlazina su- 
protivnije. M. Eadni6. 107. Zivine od cetiriju uogu. 
285. Od cetiriju najposlidriih. S. Margitic, i.sjjov. 24. 
U pi-ilici od cetiriju zivina. S. Margitic, fala 79. 
Za uspomenu ovih cetiriju dobara. I. Grlicic. 49. 
Od onjzi cetiriju mudraca. P. Macukat 7. Svrhu 
cetiriju najposLidni. I. Filipovic, prip. 3, 361. Pri- 
lika Cetiriju zivina. F. Lastric, test. 221. Kod ce- 
tiriju ivandelista. F. Lastric, svet. 60. Zivoti ce- 
tiriju svetaca. P. Knezevic, ziv. 1. Eazplodene 
prvi cetiriju krajestvi. A. d. Kosta zak. 1, 190. 
taj se oblik govori i onda kad se ne moze upo- 
trebiti prijedlog. — d) nom. mjesto gen. ; sada se 
nominativom kaze samo koliko, a sto bi trebalo 
genetivom kazati, ostav^a se drugima rijecima 
(vidi i da]e kod drugih oblika): aa) cemu se 
kaze broj stoji u gen. pi. ; xvii i xvm vijeka. Od 
ovijeh 6etiri mjesta. M. Orbin 104. Od ovijeh ce- 
tiri vrsta. Mika}a, gram. 16. Od ostalijeh 6otiri 
dijela besjede. 46. Od cetiri poglaovnih. I. Kava- 
nin 333. Od ovijeh cetiri poglavja I. Matovid 8. 
Imena cetiri episkopa (episkopah). I. Kanizlid, 
kam. 809. — bb) cemu se broj kaze stoji u obliku 
u kom stoji us dva, dvije. od xv vijeka i danas 
uz prijedlog koji p)okazuje da se misli gen. : Bezt 
cetiri unce. Mon. serb. 479. Samo meni moj Danio 
od cetiri jes ostao. A. Cubranovic 142. Od cetiri 
elementa. M. Orbin 16. Od cetiri struke. Mika}. 
36. Od cetiri godine. 37^. Data je nemu oblast 
svrhu Cetiri dila svita. F. Lastrid, test. 181. I ra- 
kije od cetiri jeta. Nar. pjes. vuk. 1, 487. Opko- 
liSe sa fietiri strane. 2, 251. Ziatne toke od fietiri 
oke. 3, 96, 

c. dat. : a) stari : cetirem. xiv i xv vijeka, a tt 
cakavacq i danas. cemu se broj kaze stoji u istom 
obliku. Cetiremt vlastelomi.. Mon. serb. 108. Ceti- 
remt kucamt. 356. 395. Da se veJe Cetiren konen 
za rep. Nar. prip. mikul. 68. — b) isti oblik pro- 



mijenen dobivsi i mjesto e: 6etirim. nemu se do- 
daje na kraju jos i a: fietirima. tome se opet i 
medu rim moze izbaciti : cetirma. cemu se broj 
kaze stoji u istom padezu. aa) bez a. od xvi vi- 
jeka i^danas: Ako da tim cetirim Mon.^ croat. 
223. Cetirim tastavom._ Starine 3, 316. Cetirim 
stvaram nastojat ima S. Budinid, ispov. 5. Ceti- 
rim angelom. I. Badiilavic 232. Poveli svim Ce- 
tirim vitezom glave odsici. F. Glavinic, cvit. 388. 
Knign pise dvadeset i cetirim agam. Pjev. cru. 
325. Svim cetirim kapetanom. M. Nenadovii, pot. 
153. — bb) sa a. takodjer od xvi vijeka. Pridavsi 
ga cetirima od viteza N. Eanina 184*'. Cetirima 
andelom. 200. Ova ric sluzi svim cetirima najpo- 
slidnim cl.ankom. I. Filipovic, prip. 1, 195. Do- 
stoja se prilikovati cetirima receuim zivinama. 
F. LastriC, test. 222. Napasti, koje su suprotivne 
ovim cetirima kripostima. L. Vladmirovic, slavo- 
dob. 21. Koji su podlozni cetirima patriarhami. 
A. Kanizlic, kam. 847. — cc) danas se govori i 
bez i medu rim: cetirma (isporedi daje instr.). 

d. instr. : a) stari cetirmi (cetyrtmi). samo 

XIV vijeka i u pocetku xv vijeka. cemu se broj 
kaze stoji u istom padezu: St inemi cetirtmi cari. 
Glasnik U. 12, 65. Cetirtmi evantgelisti. Mon. 
serb. 220. Pred onimi dvadeseti i cetirtmi. Glas- 
nik 23, 51. grijeskom cetirimi. Mon. serb. 248. 

— b) isti oblik s umetnutim i pred mi prema 
adjektivima. xvi — xvm vijeka iemu se broj kaze 
stoji takoder vf instr. Ovo moze biti cetirimi za- 
koni. Korizm. 36. S cetirimi kraji. 82. Poslidnj 
cetirimi rikami. Aloksand. jag. starin. 3. 285. Kut- 
Ijc s cetirimi midenimi ruoicami. P. ZoraniC 45. 
Cetirimi slovmi piSe se. F. Glavinid, cvit. 1. Ce- 
tirimi zaziva se imeni. 117. S onimi cetirimi prii- 
jami ili vincimi ili uresimi. B. KaSid, is. 77. Ce- 
tirimi svetimi evandelisti. J. Banovac, blagos. 326. 

— c) isti oblik sa e mjesto i pred mi. e ce biti 
uzeto iz noninativa koji je glasio i cetire (vidi 
dafe). samo u jednoga pisea xvii vijeka. Cetiremi 
dari odici ga. F. Glavinid, cvit 89. — d) isti 
oblik koji je pod b. promijenen tijem sto mu je 
na kraju odbaieno i pa mjesto iiega dodano a. 
XVI — xvm vijeka. cemu se broj kaze stoji kao i 
napirijed : Prid cetirima od zivustijeh. N. Eanina. 
241'. Zaklinam vas cetirima andeli. L. Terzid 298. 
S cetirima krstjani. J. Kavanin. 314. Nakioena 
cetirima darovma. F. Lastric, od' 149. S cetirima 
suzami smrt ustaviti. I. Banovac, pred. 18. S ovima 
sve cetirima nesridama ucinio se priliCan Isusu. 
A. Tomikovic 228. — poyrjeska moze biti stain- 
parska u jednoga pisca xvii vijeka cetirijuma: 
Svaki covjek moze zivjeti ovijem ,cetiriMma' stvari. 
M. Divkovic, nauk 896. — e) isti oblik bez i pred 
ma: cetirma. od xvii vijeka i danas. cemu se broj 
kaze stoji kao i naprijed. Prid Cetirma zivinami. 
I. BandulaviC 14. EazIuCiva se ovim_cetirma bije- 
zima. L Velikanovic, upuc. 1, 256. Cetirma Cupri - 
jama blize iduc k gradu. L Eajic, boj 66. Muna 
groma nadigrala dvjema trima jabukama i ce- 
tirma narancama. Nar. pjes. vuk. 1, 161. — f) 
nom. mjesto instr., kao naprijed mjesto drugih 
padeza. aa) cemu se broj kaze stoji u instr. pi. : 

XV vijeka i u jednoga pisca xvm rijeka: S cetiri 
kapcami. Spom. sr. 2, 69. Sa Cetiri kameni. Mon. 
serb. 386. Cetiri evandelisti. 446. Medu Cetiri rije- 
kami. D. E. BogdaniC 2. — 66; iemu se broj kaie 
stoji u obliku u kom stoji uz dva, dvije. od xvii 
vijeka i danas iza prijedloga: S Cetiri slova. M. 
Orbin 4. S cetiri rijeci. 55. S Cetiri istine. 99. 
CiCa Jakov ostade pred crkvom su Cetiri svoje 
arambase. Nar. pjes. vuk. 4. 170. Ni s cetiri kona 
ne bi mu iz glave izvukao. Nar. posl. vuk. 223. 

e. loc. ; a) stari Cetireh. xv vijeka i u jednoga 



Cetiei 

pisca XVI vijeka. cemu se broj haze stoji u istom 
padezu: Po ovihi. cetireht (,6etirehi.') sudtjahb 
(.sudieahfc')- Mon. serb. 256. V tetireh dneli. S. 
Kozifiic, zit. 48''. — b) isti loc. 2iromijenen prcma 
loc. drugih rijeci m kojih je pred h bilo i (vitli 
i naprijed kod qen): cetirih. xvi i xvii vijeka. 
cemic se broj kaie stoji kao naprijed: Na cetirih 
kolih. Aleksand. jag. starin. 3, 316. Ovo stoji na- 
vlastito u tetirih stvareh. 8. Budinic, sum. 86. 
U naSih cetirih poslidiiih rekosmo. F. Glavinic, 
cvit. 17. U cetirih krajih kriJa. I. T. Mrnavic, 
ist. 20. — isti oblik izjednacen s istijem oblikom 
drugih rijeci u kojih je pred h bilo ije : cetirijeh 
(vidi i naprijed kod gen.) xvi i xvii vijeka: U 
fietirijeh ostalijeh prosonij uprasaju se stvari. §. 
Budinic, sum. 18. Komu je veoma prilicau bio 
u Cetirijeh krjepostijeh. B. Kasid, fran. 51. — 
c) loc. dual. ; xvi i xvn vijeka. cemu se broj kaze 
stoji u loc. pi. : U ovije cetiriju dijelije prosimo. 
M. Divkovio, nauk 92. Ovo pripravjenje u ceti- 
riju (,cetiriuh") stvari stoji. A Georgiceo. pril. 6. 
Ni u Cetiriju elementih. I. Banovac, blagos. 290. 
— d) izjednacen s instr.: cetirma. od prosloga 
vijeka. iemu se broj kaie stoji kao naprijed: Na 
sedam je nacina prignut covik na zioce, u kojima 
seini sebi dobro : u cetirma scini dobro duho\'no, 
a u trima scini dobro tilesno. A. Bacid 225. U 
nima Cetirma. D. DaniCid, jez. 46, 23. — e) nom 
mjesto loc. kao i naprijed nyesto drugih padeza. 
cemu se broj kaze stoji zi obliku u kom stoji uz dva, 
dvije. od XVII vijeka. Svi smo sliCni u cetiri stvari. 
M. Divkovi6, nauk 826. Ali je ovdje take na Ce- 
tiri mjesta. Vuk. nar. pjes. 1, 294. 

2. rijec okrnena i promijenena na razlicne na- 
6ine : 

a. nom. i ace. bez i na kraju. tako okrnenom 
opet se dodaje na kraju a Hi e. dolazi i mjesto 
drugih padeza kao i do. a) samo bez i na kraju. 
nalazi se od xv vijeka : Dva deseti. i cetirt di- 
nare. Spom. sr. 1, 108. Mlados prije cid koristi 
svita obhodi Cetir dila. I. Gundulid 144. Platom 
tri krat i Cetir krat vecom. B. Kasie, ign. 77. 
Teku rijeke Cetir zlate po svoj zemji. J, Kava- 
nin 289. Vrh Cetir tisucine mi], 474. Ukine se i 
koii, koji ima cetir noge. Poslov. dan. 14. Imat' 
Cetir oCi. 33. Cetir patke, tri goluba. Nar. pjes. 
vuk. 1, 524. Za nom sjede cetir cara. Nar. pjes. 
petr. 2, 107. — b) s domctnutijem na kraju a 
(kojim more biti^ da je dogoneno na sredni rod), 
od XVI vijeka. Cotira lita ondi sta. Transit 283. 
Cetira dostojanstva ima otac. Korizm. 421". Cetira 
tisuda. Aleksand. jag. starin. 3, 293. Biso ih Ce- 
tira tisuda. Anton Dalm., mat. 15, 38. Koja se 
zovu Cetira poslediia. §. Budinid, sum. 174. Sodam 
pak opeta Cetira vis'_deset godisca sluzi tad. D. 
Barakovid, jar. 42. Cetira leta pripovidajuci. F. 
Glavinid, cvit. 235. Bududi jur od osamdeset i 
Cetira leta. 343. Neg je cetira driva posikal. Jacke 
XXVII. — c) s dometnutim na kraju e. od xv vi- 
jeka. kad bi ranije dolazilo, moglo bi se misliti 
da je start nom. Skupi za cetire leta. Mon. croat. 
113. Posudi mi cetire dukatp. Korizm. 14. Cetire 
stvari jesu. l'ii>. Vrhu te Cetire stvari. NaruCn. 
47. ZaruCstva so Cine po cetire zakone. 58''. Kih 
ti tri kriposti, . . jos du t' red cetire. M. Marulid 
100. Ne govorite li vi da su Cetire miseci do 
ietve. Bernardin 30. UCiiii.so Cetire dile. 54. Na 
3ve strane na Cetire. D. Barakovid, vil. 183. Ce- 
tire ure leXa mrtva. B. Kasid, per. 82. Cetire 
uzroka ganuse me. J. Armolusid in. Jesu kako 
Cetire skaline. P. RadovCid, symb. 56. Koliko re- 
dov crikvenih josty Cetire mali, a tri veli. I. Za- 
noti, upit. 3. Na Cetire grada kraja iestok turan 
nzbodi. J. Kavanin 489. Cetire puta na godiSde. 



I. Krajid 82. Obzira se vila na cetire strane. Nar. 
pjes. istr. 1, 28. Ah joj meni! ah joj na Cetire 
strani ! Jacke 107. 

b. okrnenom kao naprijed pod a, a jos se i i 
izmedu t i r izbacuje, te mu je u drugom slogu 
samo r vokal: cetr. kako se medu t i r pisalo a, 
moglo bi se misliti da se a izgovaralo, ali mjesto 
a ncki imaju a? (Besjed. kr., Cuceri) a t'leki a 
(dubrovacko izdane Gunduliceva Osniana 1826), 
a to razbija sumnu. tako promijenenom jos se 
domece na kraju a i e : s tijem domecima dolazi 
samo u pisaca koji su /jisa/t a pred r, te se ne 
moze za cijelo znati jesu li ga i izgovarali (ispo- 
redi dafe pod c), ali po svoj prilici nijesu nego 
je T i pred pomenutijem domecima vokal. taki 
nom. i ace. bez dometaka i s domecima dolazi i 
mjesto drugih padeza kao i onaj naprijed. a) bez 
dometaka. od^xvi vijeka. Gdi sta cetr sta lit. M. 
Marulid 22. Cetr sta krat. G3. Tisude 6etr sta i 
dovedeset bi i Cetr godista. MenCetid-Drzid 515. 
Po sve cetr strane. M. Vetranid 1, 39. Boje on 
razlog^i Cetr kriposti poznaje. N. Najeskovid 1, 
312. Cetr sta i vedi broj galij ter navi jest. H. 
Lucid 270. Cetr dui. M. Drzid 64. Cetr tisud 
skuda 304. O tris i Cetr krat neharni zli spole ! 
D. Zlatarid 60. Lazara mrtva od cetr dni uskrsnu. 
A. Gucetid, roz. jez. 239. Svita obhodi Cetr dila. 
I. Gundulid 144. Pak uzese popijevati Cetr mlada 
sejanina. 382. Slijedit' s vojskom boj krvavi na 
sve cetr strane od svijeta. 484. S cetr kraja ogan 
zavrze se. J. Palmotid, dubr. 265. On u grobu 
Cetr dana st'o je. I. V. Bunic, mand. 30. To cetr 
(,cetar') sta i jos vise dugijeh godin bilo je prija. 
J. Kavanin Bog 116. Cetr tisude sezana ali ti 
cetr mi)e. I. Dordid, salt. 269. Pribiva cetr sta 
godista. 269. Cetr godista. Bella 600^. Za Cetr 
dni. Besjede kr. 29. Cetr vremena od godista. 34. 
Da su cetr stvari koje veoma grijeh uzmnazaju. 
67. Er se hotijasmo izgubiti za cetr kapje svje- 
tovne slasti. 179. Djetesce od cetr godista. 214. 
Tri ali cetr sezna._B. Cuceri 19. Tri cetr ure.^27. 
Od cetr dui. 67. Cetr kratka stupaja. 151. Cetr 
koi'ia rogatije a dva trgovine. Poslov. dan. 13. — 
s dometnutim na kraju a. samo u jednoga pisca 
XVII vijeka. Sto i sedamdeset tisud glav pobise 
i vrh toga opet cetra od vise. D. Barakovid, jar. 
112. — c) s dometnutijem na kraju e. xvi — xviii 
vijeka. Cetre dni ima. Bernardin 36. Po Cetre 
pute skrusenje srca jest pravednoga. Nauk Br- 
nard. 12. Po cetre se pute stvori grih. 29''. Koji 
bihu tri i cetre dni mrtvi lezali. F. VranCid, 2iv. 
22. U Cetre vrsti slozena. D. Barakovid, vil. 1. 
Mogu vudi sprida Cetre bivoli. 52. Po cetre strane. 
69. Ne dva grada ni cetre. 178. Za C bi triba nam 
trajati i tri danke i cetre. 193. S Cetre stran vitri 
jako slano more promutise. M. Gazarovid, Jub. 38. 
Niki de ziviti jedno godisde niki cetre, niki §est. 
P. Eadovcid, naC. 331. Cetre stvari potribuje znati. 
P. RadovCid, symb. 82. PromisUti Cetre opdene 
uzroke. 126. U cetre prve sestoredke. A. Vitajid, 
ist. 131. Nosi kriz siCivi na Cetre. J. Kavanin 287. 

c. pomjeren kao pod b, a, povraea se neokr- 
lieni nom. i drugi padezi, a tada mu se umece 
a medu t i r, koje prestaje biti vokal. samo u 
jednoga pisca xvii vijeka. tt Stulicevu rjecniku 
ima dvojako : ,cetari', koje bi trebalo citati Cetari, 
i ,ceta.ri' koje bi trebalo citati Cetri; alije u nemu 
slabo sto pouzdano cemu nema jjotvrde s druge 
strane. Iskija put tretih yrat a .Strombol Cetari. 
D. Barakovid, vil. 326. Cetari vidnici. D. Bara- 
kovid, jar. 99. Tad biskupora oblast dase Cetarima 
ki navisto. 137. 

d. pomjerenom kao naprijed pod b, a, umece 
se e medu t i i, koje tada prestaje biti vokal: 



CETIEIDES i 

ceter, s tijem umelkom povraca se i u neokrneni 
notn. i ace. i u druge padese: ceteri. a) nom. i 
ace. okrnen s kraja. xvii i xvm vijeka. Dovi-- 
sivsi se oko ceter tisuce godista. B. Kasic, is. 5. 
Nakon fieter dni. 39. Sedamdcset i dva godista 
mane dvadeset i ceter dnevi. 108. Imao je sve 
ove ceter stvari. B. Ka§ic, fran. 43. Daloko ceter 
^totine mira. 45. Ove ceter vrsto od ccjadi. 174. 
Ceter krat sest ara u svaka ceter godista. B. 
Ka§i6, rit. 1. U svaka ceter sta lita. 2. Ceter dni 
jesu cijele, da je zaklopjen u grob tvrdi. D. Pal- 
motii, Christ. 35. Ceter sto krat. Bella 6001'. — 
b) neokrnen nom. i ace. i drugi oblici. xvii i xviii 
vijeka. Trideset i ceteri godista. I. T. Mrnavic, 
ist. 25. §to su ti rekli ona ceteri mudraca? P. 
Macukat 7. Ceteri stvari radaju se od lakoraosti. 
K. Magarovic 45. Ceteri dni. Bella GOOl^. Ceteri 
uoonika I. A. Nenadic, nauk 14. Ceteri puta. 22. 
Naredi ceterima od svoji sluga. N. Paliku6a 58. 
Poslije veoe ceteri sta godista. J. Matovic 326. 
Radi ova ceteri uzroka. I. Velikanovi6, upuc. 1, 
321. Eazlije ilu prama ceteri stranam svita. 2, 502. 

e. cijelomu, kakvo je naprijed pod 1, i okrne- 
notmi s dometnutim na kraju a Hi e, kakvo je 
naprijed pod 2, a, 6, i c, moie se izhaciti i izmedu 
t i T, te glasi i cetri, cetra, cetre. a)^ samo bez i 
medu t i T. proslqga vijeka i sada. Cetri ruudra. 
J. Kavanin 157. Cetri pape. 205. Na svo cetri 
strane. 327. Cetri duha. 516. Dvaes cetrim star- 
cim. 508. Svakoga miseca mise se cetri reknu. 
A. J. Knezovic 274. Ove tri cetri rici. F. Lastric, 
ned. 230. Prid cetrima zivinami. Grgur iz Varesa 
125. Cetri stotine. I. J. P. LuciA, razg. 116. Od 
cetri mala reda. I. J. P. Lucie, izk. 38. Tri put 
bih je otkupio zlatom a cetri put drobnijem bi- 
serom. Nar. pjes. vuk. here. 59. Knigu piSe car 
na Betri strane. Nar. pjes. mar. 139. Tako stalo 
cetri godinice. Nar. pjes. petr. 2, 157. Dvije ti 
vo}e, a cetri cudi. Pravdonosa 1852. 12. — b) sa 
a na kraju mjesto i. samo u jednoga pisca pro- 
Sloga vijeka. Po nasih se zemjah cetra prem na- 
hode reda sveta. J. Kavanin 373. — c) sa & na 
kraju mjesto i. u jednom spomeniku iz druge po- 
lovine xv vijeka. Tuzeii na cetre sudce. Mon. 
Croat. 135. stamparska ce biti imgrjeska o na 
kraju mjesto e : Na ,cetro' tisuce }udi. ziv. is. 98. 

f. bez e medu c i t, a ostalo cijelo. u nase vri- 
jeme u ugarskih Hrvata. Na sve ctiri strani. 
Jacke 112. Dvoril sam ju ctiri noci. 247. 

3. za broj 14 dolazi i cijelo i svakojako okr- 
neno i promijeneno pred ,na deset' koje se i samo 
svakojako krni. vidi kod cetrnaest. 

4. isto tako i za broj 40 dolazi pred deset, 
koje se takoder krni. vidi kod cetrdeset. 

5. za broj 400 dolazi takoder i cijelo i okrneno 
pred pi. sta. ^od sto i pred stotine. a) pred sta: 
aa) cijelo: Cetiri sta. Mon. serb.^251. Cetiri sta 
glava posjekose. Ogled, sr. 71. ,Cetirista'. Vuk, 
rjec. 823''. — 66) okrneno kako god: Cetr sta. 
M. Marulio 22. Mencetic-Drzid 515. H. Lucio 270. 
A. Gucetic, roz. jez. 54. Mika}a 37'>. I. Dordic, salt. 
269. Bella eOOb. Stulic 87l>. Ceter sta. B. Kasic, 
rit. 2. Ceteri sta. J. Matovic _ 326. — cc) mjesto 
pi. sta grijeskom sing, sto: Cetiri sto. Vrancic 
86. F. Glavinic, cvit. 26. Bella eOOb. Ceter sto. 
Bella 600b. — b) pred stotine : Cetiri stotine. Vuk, 
rjec. 823''. Ceter stotine. B. Kasic, fr. 45. Cetri 
stotine. I. J. P. Lucio, razg. 116. 

6. za broj 4000 moze stojati takoder u svakom 
oblicju pred tisuce Hi hi]ade. 

CETIEIDES, i cetiridest, vidi kod cetrdeset. 

CETIEIDESETINA, /. convivium funebre die 

quadragesimo a sepultura xv vijeka. isporedi 



CETIRNO^NO 

cetrdesnica. Tretiny i devetiny i fietyridesetiny 
tvorett umrbsiimt. Starino 10, 96. 

CETIEIDESETNICA, /. quadragesima, casni 
post, uskrh'd post, korizma. isporedi cetiredeset- 
nica. XIV vijeka, izmedu rjecnika u Stulicevu i 
Baniiiievu. Vi.su svetu cetyridesetnicu vt mona- 
styri postenijemi. provodivt. Domentijan '>193. 

CETIEIDESETODANI, adj. quadraginta die- 
rum, samo u Stulicevu rjecniku. rijec nepouzdana. 

CETIEIDNEVAN, cetiridnevna, adj. quatuor 
dierum. samo u Stulicevu rjecniku. rijec nepo- 
uzdana. 

CETIEIDNEVNICA, /. quatuor dierum. samo 
u Stulicevu rjecniku sa znacenem koje je stav\eno. 
rijec nepouzdana 

CETIEIDNEVNIK, m. quatuor dierum. samo 
u Stulicevu rjecniku sa znacenem koje je stav\eno. 
rijec nepouzdana. 

CETIEIGOBAC , cetirigoca , m. quadrimus. 
samo u Stulicevu rjecniku, gdje ima i 6etirigo- 
disnik i cetirigodnik. sve slabo pouzdano. ispo- 
redi cetverogodac. 

CETIRIGODAN, cctirigodna, adj. quadrimus. 
samo u Stulicevu rjecniku, gdje ima i cetirigo- 
distan oboje slabo pouzdano. 

CETIEIGODISTAN, cetirigodisna , adj. vidi 
kod cetirigodan. 

CETIEIGODISNICA, /. quadi-ima. samo u Stu- 
licevu rjecniku, gdje ima i cetirigodnica. oboje 
slabo pouzdano. 

CETIEIGODISNIK , m. vidi kod cetirigodac. 

CETIEIGODNICA, /. vidi kod cetirigodisnlca. 

CETIEIGODNIK, m. vidi kod cetirigodac. 

CETIEILITRANI , adj. quadrilitris. samo^ u 
Stulicevu rjecniku, gdje ima i zlo nacineno ,ce- 
tirilitrje'. 

CETIRI^ETAN , cetiri}etna , adj. vidi cetiri- 
godan. samo u Stulicevu rjecniku. rijec slabo po- 
uzdana. 

CETIRINOG, adj. vidi cetveronog. u rjecni- 
cima Bjelostijencevu , Jambresicevu i Stulicevu. 

CETIEIPRSTICA, /. sedum album L. u jed- 
noga pisca nasega vremena, koji piie: ,6etiri 
prstica'. B. Sulek, im. 55. 

CETIEIeESKA, /. crno mekano grozde, koje 
prvo zri i najbo}e je za jelo. u Srbiji u okrugu 
crnorijeckom. \. Stojanovic. isporedi cetereSka. 

CETIEIRUK, adj. vidi cetveroruk. u rjedni- 
cima Bjelostijencevu, JambreHcevu i Stulicevu. 

CETIEISTA, vidi kod cetiri. 

CETIRISTIH, m. tetrasticbon. samo u Stuli- 
cevu rjecniku. isporedi cetverostih. 

CETIRISTOTNI, adj. quadringentesimus. samo 
u Stulicevu rjecniku (1, lOOGb). isporedi fietvero- 
stotni. 

CETIRISTRUK, m. vidi cetverostruk. samo u 
Mikalinu rjecniku. 

CETIRIT, adj. quadratus. kao da je to u jed- 
noga pisca prosloga vijeka. Cetirit je stol hra- 
breni, svakom stranom luci gredu. J. Kavanin 483. 

CETIENIK, m. quaternio. isporedi cetvrtnik. 
u jednoga pisca xvii vijeka. Prida noga cetirim 
cetirnikom vojnikov. I. Bandulavio 211. act. 12. 4. 

CETIENOZNO, adv. vidi cotveronoske. u jed- 
noga pisca xvii vijeka Sminost lavju kad godi 
izrod Judski odije, cetirnozno prohodi, 6ovik mt 
je, lav nije. J. T. Mrnavic, osm. 152. 



CETITI I 

CETITI, cotim, impf. aciem iustruere, postav- 
fati vojsku po cetama. samo u rjecnicima Stuli- 
cevu (aciem instruere) i Voltigijinu (squadronare). 

CETKA, /. peniculus. isporedi cetica pod 2. 
samo u Vukovu rjecniku (biirste, auch der besen 
von borsten). od korijena od koga je cetina. Akc. 
se ne mijena, samo su u gen. pi. i oha zadna 
slova duga : 6et§,ka, a samo zadni u gen. i instr. 
sing. : cetke, cetkom. 

CETKATI, £ctkain, impf. perdculo tergere, ci- 
stiti cetkom. isporedi cetati. u nase vrijeme u 
Srbiji. I. Pavlovii. 

CETNI, adj. sto pripada ieti. u Jednoga pisca 
prosloga vijeka i u Stidicevu rjecniku (gdje ima 
i ,cetan'). Nepremozno cetne od letucih svojih 
vojnika tisnu druzbe. J. Kavaiiin 422. 

CETNICA, /. a) sensko cejadc koje cetitje. u 
jednoga pisca nasega vremena- Saberi se sada u 
cete, cetnice! D. Danicic, mih. 5, 1. — h) selo 
u Bosni u okrugu svornickom. Statist. 88. Schem. 
bos. 1864. 25. 

CETNIK, m. a) ko je u ceti, ko hodi po cetama, 
ko cetuje. u nase vrijeme, izmedu rjecnika samo 
u Vtikovu. Ode boze u novu mehanu ode piti 
8 cetnicima vino, da se vali Turcim' Udbinanim' 
kakvoga je vola zarobio. Nar. pjes. 3, 121. Mi 
smo culi od starih cotnika: kada koiiic zopce 
zobat' ne ce, on se nada dobru daUuku, il' ce 
nosit roba il' robiiiu ili dobru glavu od junaka. 
4, 28. Ni ban nejma hijadu cetnika, a ti imas 
cetiri hijade. Nar. pjes. juk. 111. Isli su cetnici 
te dogonili turska goveda vojsci za ranu. M. Ne- 
nadovic, mem. 7. — b) oruian sluga opcinski. 
isporedi pandur, barabanat. Hajduci ovde znace 
panduri ili cetnici, kao sto se obicno u vojvod- 
stvu govori. Vuk, nar. posl. 57. 

CETO, n. vidi 6eta. u jednoga pisca xvj vijeka 
i u Bjelostijencevu rjecniku (41*. 43»). Cudi se 
da se ko ceto al clovik u ovih planinah nahodi. 
P. Zoranid 55b. 

CETOBASA, m. vidi cetovoda. u nase vrijeme 
izmedu rjecnika samo u Vukovti. A ko li je ceti 
cetobasa? Nar. pjes. vuk. 3, 278. A sjedose dvije 
cetobase. 8, 27H. Cetobase i znatniji vojnici po- 
begnu. Vuk, grada 2. 

CETOBORJE, 71. nepoznata znaiena it, jednoj 
pjesmi. maze hiti zlo zapisana kakva druga rijec. 
Zanese me kon zelenko kroz nekakvo cetoborje 
pred necije bj'olo dvore. Nar. pjes. petr. 1, 170. 

CETOKAIK, j». navicula armata. sastavjeno 
6eta i kaik. u naSe vrijeme, izmedu rjecnika samo 
u Vukovu. Iz Visnice da odredi 15 judi da budu 
na fetokaicima i da patroliraju. Djel. prot. 204. 
Turci isteraju cotokaik. M. Nenadovic, m. 92. 

CETOREDNIK, m. centuriao instructor, samo 
u rjecnicima Belinu (tX'J^ sa znacenem koje je 
stavfeno) i Stulicevu (dispositor cohortis). 

CETOVANE, n. excursio. od prosloga vijeka 
izmedu rjecnika u Jambresicevu (kajkavski cetu- 
vanjo), u Voltigijinu (isto tako) i u Vukovu. ispo- 
redi tetovati. Ostani so, sinko, cotovaiia. Nar. 
pjes. vuk. 1, 438. Meno prodo moje cetovane. 
3, 116. 

CETOVATI, fiptujom, impf. excursiones facere. 
od prosloga vijeka, izmedu rjecnika u Stulicevu 
i Vukovu. — I. neprelazno: Dodoso g Davidu 
n pustinu da s liimo fctuju. A. Kacic, korab. 169. 
Cotujuii bratja izgiboso. A. Ka6i6, razgov. 276. 
Jer si, brate, ostario tesko, pa ne mo2es vise da 
cetujeS. Nar. pjes. vuk. 3, 11. Lasno ti je bilo 
(etovati i zlo 6init' po naSoj krajini dok nijcsam 



CETRDESET 

bio dorastao a do kona i do ostre sabje. 3, 377. 
Ni stari ti cetovali nisu, vec cuvali krave po 
Srijemu. 4, 168. Stanu javno cetovati po Turskoj. 
4, 459. — u akus. s prijedl. na maze se kazati 
komu se misli dosaditi cctujuci: PoturcivSi se 
stane Cetovati na Crnu Goru. Vuk, nar. pjes. 
4, 94. — 2. prelazno: objekat je samo ceta, a zna- 
cene ostaje isto kao da i nema objekta. isporedi 
ceta. Vitezki je Lovre vojevao, prid junaci cetu 
cetovao. A Kacic, razgov. 200. Jesu oni ceto 
cetovali. Nar. pjes. vuk. 3, 262. Te junacku cetu 
cetujuci. 3, 202. Te je opet cetu cetovao. Pjev. 
cm. 155. 

CETOVODA, m. starjesina ceti. u nase vrijeme, 
izmedu rjecnika samo u Vukovu Jgdje se pomine 
da je Vuk cuo u Crnoj Gori). Cetovode vojsku 
postavise. Nar. pjes. vuk. rjec. 823''. Ko ce cete 
sakupjati ? cetovoda ! P. Petrovic, vijen. 76. Svje- 
tuj moje cetovode vjerne. Osvet. 3, 123. 

CETR, vidi kod cetiri 2, b, a. 

1. CETRA, /. cithara. od tal. cetra. isporedi 
citara. c je po ialijanskom izgovoru, a neki pisci 
imaju i c. — a) sa 6. od xvii vijeka, izmedu 
rjecnika u Belinu (1871j) i Stulicevu. Ne prosim 
ui cetra od tebe da mi se pokloni. I. Ivanisevii. 
14. Pjet cu cetrom tve sve sto je. I. Dordic, salt. 
235. Uzmite buban, saltijer, cetru mednu. 278. 
Ne ce udriti cetru. 459. Pisme pivajte bogu na- 
serau uz cetru. Grgur iz Varesa. 99. Pune taSte 
slave cetru mednu udaraju. N. Marci. 12. — b) 
sa c od prosloga vijeka, izmedu rjecnika u Bjelo- 
stijencevu (58^. 601)). Falite nega u saltiru i cetri. 
I. Velikanovic, upuc. 2, 301. 

2. CETEA, i cetra, vidi kod cetiri 2, e, 6, i 2, h, b. 
CETKDAN, adj. quadriduanus. u jednoga pisca 

prosloga vijeka. isporedi cetverednevan. Vidje . . . 
Lazara gcri ustati cetrdana i smrdeca. A. Vita- 
jic, ostan 242. 

CETRDES, i cetrdest, vidi kod cetrdeset. 

CETRDESET, i cetrdeset, quadraginta. sastav- 
^ena dva broja cetiri i deset, koja oba dolaze i 
cijela i promijenena i okrnena. 

a. prvi broj cio cetiri: aa) drugi broj cio u 
mn.: desoti. xv vijeka: Primismo cetiri deseti 
dukatt. Mon, serb. 380. — bb) drugi broj glasi 
deset. sv vijeka. Potezaju cetiri desetL i cetiri 
litre. Spom. sr. 2, 67. Postavi cetiri deseti. dukatt. 
75. Predadose cetiri desett i sedmi. dukatt. Mon. 
serb. 514. — cc) drugi broj kao pod aa., ali bez e 
u drugom slogti : desti. xv i^xvi vijeka. Cetiri desti 
dukatt. Mon serb. 504. Cetiri desti i cetiri ti- 
suco. N. Raiiina 24. Cetiri desti mane jedan. 34^. 
— dd) drugi broj kao pod bb, ali bez e u drugom 
slogu: dest. tada mu moie i t skraja otpasti. u 
nase vrijeme, izmedu rjecnika samo u Vukovu : 
cetiridest, cetii'ldes. Za liim skoci cetiridest druga. 
Nar. pjes. vuk. 4, 113. 

b. prvi broj glasi cetir (vidi kod cetiri pod 2, a.) : 
aa) drugi broj glasi deset. xv vijeka. Cetiri desett 
i sestt dukatt. Spom. sr. 1, 108. — bb) drugi broj 
glasi desti. xv vijeka. Potezaju cetir desti i cetiri 
litre. Spom. sr. 2, 69. 

c. 2>rvi broj glasi cetire (vidi kod cetiri pod 2, a.), 
a drugi dest. u nase vrijeme. Svega na broj ceti- 
redest druga. Pjev. cm. 21. 

d. jjnu' broj glasi cetri (vidi kod cetiri pod 2, e.), 
a drugi deset. u nase vrijeme. On dovati cotride- 
set druga. Pjev. cm. 70. 

0. prvi broj glasi Cetr (vidi kod cetiri pod 2, b.) : 
aa) drugi broj cio u mn. desoti. xvi i xvii vijeka. 
U tisudu i pocat i cetrdeseti zgodi se upisat' medu 
dan deseti. N. Na)eikovi6 1, 320. Ve6e od 6etrde- 



CETKDESET 



6ETRDESETINA 



seti godista. M. Divkovic, nauk. 51. More ke so 
uzdignuti cetrdeseti lakata svrhu svijoh planina. 
M. Divko\dc, bes. 25. — bb) drugi broj glasi 
desti. XVI — XVIII vijeka. Lakat fietrdesti i devet. 
N. Kanina 18. Sto i cetrdesti i cetiri tisuce. 24b. 
Cetrdesti tisuc. Zbor. 54. Cetrdesti i Jetiri ti- 
suce. B. Gradid , djev. 169. Cetrdesti dana. A. 
Guceti6, roz. jez. 138. ^ivje fietrdesti godista u 
pustini. I. Drzic, nauk gond. 320. Cetrdesti go- 
dista. B. KaSic, rit. 182. Cetrdesti i devet go- 
dista. Ziv. is. 18. Posti se cetrdesti dana. 47. ■ — 
cc) Drugi broj glasi deset. od xvi vijeka i danas, 
izmedu rjeinika ii Mika]inu, Belinu (599t>), Bje- 
lostijenievu (,cheterdeset') JambreSicevu (,cheter- 
deset' 1, 819), Voltigijinu, StuUcevu i V^(kov^l 
(£etrdeset i cetrdeset). Cetrdeset liti s nebes jim 
daiji man. M. Maruli6 23. Vidih sto i cetrdeset 
i cetire tisuci. Bernardin 7. Cetrdeset. 1. Bandu- 
lavi6 14. Cetrdeset nas je u borenje ulizlo. F. 
61avini6, cvit. 70. Prikazujen u onu cetrdeset 
dan zezina. P. Kadovcic, na6. 414 Za cetrdeset 
dan. L. Terzic 86. Nakon cetrdeset dan. P. Parcic 
61. Za one cetrdeset dana. I. Matovic 365. Petar 
platio je svu cetrdeset. A. d. Kosta, zak. 2, 111. 
Pasa bi mu koinad }eba dao, komad }eba, Cetr- 
deset sela. Nar. pjes. \Tik. 1, 601. Lepo vreme 
cetrdeset^ leta. 2, 324. Arap ima cetrdeset sUigu. 
2, 421. Cetrdeset kona zadobise. 4, 286. — dd) 
drugi broj glasi dest, cemu moze t i otpasti u 
nase vrijeme. A cetrdest na broju Hriscana. Nar. 
pjes. vuk. 4, 327. Robe ide cetrdest tovara. 4, 394. 
I za nime cetrdest hajduka. Ogled, sr. 90. Ima puno 
cetrdes hijada. Nar. pjes. vuk. 5. 5, 393. — ee) drugi 
broj glaseci deseti gubi sprijeda d, te ostaje eseti, 
pred kojim r od prvoga broja ostaje vokal. xvii 
vijeka u jednoga pisca. Nakod cetreseti dana. M. 
Divkovi6, nauk 282. jf) drugi broj glaseci de.st 
kao pod cc. gubi d, te ostaje est, jjrei? kojimi r od 
prvoga broja ostaje vokal. od prosloga vijeka i 
danas: cetfest i cetrest. na kraju iza s moze t 
i otpasti. u jednoga pisca prosloga vijeka nalazi 
se i dometnuto drugom broju j pre(i e. Bijase da- 
leko okolo cetrest (,cetarest') sezan. M. Lekusic 
142. Na daleko cetfest konaka. Nar. pjes. vuk. 
2, 530. Za liim vojska cetfest hijada. 2, 605. Evo 
ima cetfest godina. 3, 28. I celenku od cetfest 
pera. 3, 432. I cetfes glava posjekose. 4, 445. Ce- 
tfest i cetrest. Vuk. rje6. 824i'. u jednoga pisca pro- 
sloga vijeka dometnuto drugom broju j pred e: 
Zivi cetfjest (,cetarjest') godiSta. A. Kacid, korab. 
233. Krajeva cetfjest i jedno godiste. 236. 

f. prvi broj glasi cetre (vidi kod cetiri jiod 2, c), 
a drugi bez d : esti i est, cemu pos^ednemu moze 
na kraju t i otpasti. zadne e prvoga broja i e 
drugoga sazimaju se u e: cetresti, cetrest. da je 
tako , i^otvrduje se tijem sto u Belinu rjeaniku 
stoji ,cetreesti' i ,cetris' (5991)) i u V. M. Guce- 
tica (pohv. 81. 177) ,cetrSs' i ,cetrc's' ; aa) drugi 
broj sa i na kraju. prosloga vijeka, izmedu rjei- 
nika u Belinu (5991') { Stulicevu. Godista cetresti 
ijza lie biti. I. Dordic, salt. 326. U cetresti i sest 
godiSta. I. Dordid.^ ben. 26. Od tridesti do cetresti 
i dva godista. 27. Cetresti godista. 2iv. is. 118. Za- 
kon ne dopustavase da se dadu vece od cetresti 
(udaraca). Besjede kr. 56. Toliko puta cetresti 
dana. L. Kadic 72. Prostene cetresti dana. Stit 32. 
Dobiva se proSteiie cetresti dana. D. Mattei 294. 
Sedam }eta nad cetresti u pustii'ii pribiva. N. 
Marci 84. Mojo tridesti, cetresti ali peset godist 
hoce li mi dati sto god korisno ? B. Cuceri 192. — 
bb) drugi broj bez i na kraju: est, iemu t 7noze i 
otpasti. bez t dolazi od xviii vijeka, a s t od pro- 
sloga. nalazi se i danas. bez t: Jur cetres_ Ijeta 
blizu proslo bjese. £). Palmotic, christ. 49. Cetres 



cijelijeh dana i no6i postedi. 382. Cetres mladijeh 
robiuica. G. T. BogaSinovifi, be6. 33. Cetres godiS 
ja sved tekoh. I. Akvilini.^14. Nakon fietres dana. 
V. M. Guceti6, pohv. 81. Cetres mrtaca. 177. Ho- 
dio jo cetres godista u pustini. Ziv. is. 36. Pri- 
posti fietres dana. Besjede^ kr. 34. Cijelih cetres 
dana. B. Cuceri 39. sa t : C!etrest dana prid uskrs. 
I. Grlieic. 248. Neka pije studenu vodicu, Cetrest 
jutar' vode na sto sroe. Nar. pjes. juk. 117. Cetrest 
hi}ad' brojenijeh glava. Osvet. 3, 164. 

g. prvi broj glasi ceter (vidi kod Cetiri pod 2, d.) 
a od drugoga je samo est i bez t wa kraju : es, 
te oba sastavfena glase fioterest i Ceteros. potvr- 
diti se moze samo u sadasnem govoru, prem da 
bi se moglo citati i u gdjekoga pisca proMoga 
vijeka. Pa ostale cetorest konaka. Osvet. 3, 20. 
Na nemu je sto i ceteres guXvi. Nar. zag. nov. 
25. Cetiri oka, Cetiri boka i ceteres nokata. 51. 
— tako bi moglo biti i u gdjekoga pisca prosloga 
vijeka, ali oni pilu e pred r i onda kadje samo 
T vokal, te bi se moglo citati i Cetfest (kao na- 
prijed pod e, ee). nepouzdano je u ovijem pri- 
mjerima: Krajisnika tada u sve bise ba§ ,Cete- 
rest' bijada junaka. Nadod. 63. Za funt dobi 
, cetorest' krajcara. M. A. Rojkovic, sat. 120. Ne 
prodo ,ceterest' dana. A. Kanizlic, kam. 101. — 
isto je tako nepouzdano i xvii vijeka u jednoga 
2nsca ,ceterdeset', ,Ceterdesti', ,Ceterdes': Ostavi 
,Ceterdesot' tisuCa krstjana. B. KasiC, fran. 65. 
Stariji malo od ,Cetordesti' godiSta. B. Kasi6, is. 89. 
DrXase ga ,ceterdes' i dva dni. B. KaSiC, ign. 40. 

CETRDESETI , i cotfdoseti quadragesimus. 
promijenen moze biti razlicno kao i cetrdeset. 

a. cetrdeseti, od xvi vijeka, izmedu rjecnika u 
Vrancicevu, Mikajinu, Belinu, Bjelostijencevu, 
Jambresicevu (1, 819b), Voltigijinu, Stulicevu i 
Vulcovu. Glava cetrdeseta i prva. Nauk Brnard. 
48'!. U dan cetrdeseti. Besjedo kr. 195. Cotrdesetu 
i petu. I. Matovic. 205. Godine cetrdesete i treCe. 
D. E. Bogdanic 50. 

b. cetrdesti. u rjecnicima Belinu (598a) i Stuli- 
cevu. 

c. cetresti. u nase vrijeme u Vtikoou rje&niku. 

d. cfetresti. prosloga vijeka i u Stulicevu rjei- 
niku. Besjeda cetresta. Besjede kr. 129. Pjevaju6i 
pjosan Davidovu cetresti i drugu. I. Dordi6, ben. 
182. 

e. ceteresti u nase vrijeme. Peti, Sesti, . . Cete- 
resti. Osvet. 4, 46. 

CETRDESETICA, /. a) quadragenaria, ietrde- 
setina, cetrdeset dana. od prosloga vijeka, izmedu 
rjecnika u Belinu (599b) j Bjelostijencevu. Pro- 
stene od jedne oli od veCe cetrdesetica. A. Kad- 
Cid, bogosl. 365. Dobivaju sedam godiSta i sedam 
Cetrdesetica prosteiia. J. Filipovic, prip. 3, 109. 
Prostene od sedam godina i toliko Cetrdesetica. 
A. Kanizlid, fran. 233. ProsCeile od sedam go- 
dina i sedam cetrdesetica dobije se. I. J. P. LuCid, 
nauk 56. — b) quadragesima, uskrSni post, ko- 
rizma. od xvii vijeka, izmedu rjecnika u Belinu 
(600a) i Bjelostijencevu. Sveti dan Cetrdesetice. 
I. Bandulavid 283. Postiti Cetrdesetica. I. T. Mr- 
naviC, ist. 111. Jesu u obiCaju pepeli prvi dan 
cetrdesetice? Turl. blago 2, 46. Prvo uskrsnuca 
prihodi sveta postgpokorna Cetrdesetica. A. d. 
Kosta, zak. 1, 122. Cetrdoseticu posta ili ti ko- 
rizmu crkva obsluzuje. I. VelikanoviC, upu6. 1, 139. 
— isporedi Cetrdesetnica , cetrdesniea , cetirede- 
setnica, Cetiridesetnica. 

CETRDESETINA, /. quadraginta. a) ietrdeset 
\udi, zbor od cetrdeset fudi. u nase vrijeme u jed- 
noga pisca. To uijesu nasi posli nego . . . Cetrdese- 
tine. S. l,iubiga, prip. 11. — b) cetrdeset dana. 



eETKDESETINA 



CETRNADESTl 



quadragenaria. isporedi cetrdestina, cetrdesetioa 
pod a. XVI vijeka u jednoga pisca. Sedam godista 
i sedam cetrdesetina. A. Gucetic, roz mar. 51. 

CETEDESETENA, /. quadraginta. samo u Stu- 
licevu rjeiniku. 

CETRDilSETKA , /. vidi cetrdesetica u oba 
znacena. u Bjelostijencevu rjeiniku i u Stulicevii, 
alt u nemu samo .quadraginta'. 

CETECfeSETNI, a) (juadragesimus, cetrdeseti. 

XVI vijeka, i ?« StuUcevu rjecniku. To vse stratise 
na pokop pokojne gospe, na sedmi dan i na cetr- 
desetni. Mon. croat. 258. — b) quadragenarius, 
od cetrdeset, u cemu ima cetrdeset: aa) cetrde- 
setoi post, casni post, uskrsni post, quadragesima. 
isporedi cetrdesetica. xvi vijeka u jednoga pisca 
i u Bjelostijenievu rjecniku (411'). Post cetrde- 
setni ili korizmeni. S. Budini6, sum. 52''. — bb) 
cetrdesetno vijede, vijece od cetrdeset ]udi. Da 
idu na sud tvoga vijeda 6etrdesetnoga. J. Kava- 
nin. 217. 

CETRDiSETNICA, /. a) quadragenaria, cetr- 
deset dana. isporedi cetrdesetica, cetrdesnica. od 

XVII vijeka, izmedu rjecnika u Belinu (SByb) i 
Bjelostijencevu (41''). Prima prostenja 60 godiua 
i toliko cetrdesetnica. I. Ancid, svit. 13. Dobiju 
sedam cetrdesetnic, to jest cetiri puta po deset 
dana. L. Terzic 8. Toliko cetrdesetnica ima opro- 
Stena. F. Lastric, svet, 99. Uciniti cetrdesetnicu, 
quadragenarian! exequi procul ceterorum consor- 
tio. Bella 599.'' — b) predne znacene preneseno 
na mjesto gdje tko probavi cetrdeset dana Gdi 
je gospodin postio ... to misto krscani zovu qua- 
rantena ili naski cetrdesetnica. B. Kasic, is. 24. 

— c) quadragesima, uskrsni post, korizma. ispo- 
redi tetiridesetnica , fietrdesiiica. U vreme cetr- 
desetnice sveto. I. Raji6 1, 316. — d) cetrdeset 
dana po smrti cijoj, u koje se citaju u crkvi mo- 
litve za n. isporedi cetrdesnica. Da mu pop za 
40 dana (zove se cetrdesetnica) sluzi svaki dan li- 
turdiju. V. BogiSit, zbor. 363. c) daca koja se daje 
ietrdeseti dan po smrti. isporedi cetrdesnica. Cetr- 
desetnica se daje u onu subotu ili nede]u koja 
posledna pada pred cetrdesetim danom od kako 
je pokojuik umro. M. D. Milicevid, ziv. 1, 128. 

CETRDESNI, quadragenarius, vidi cetrdosetni 
pod b. Cetrdestni post, (iuadragesima. Bella 600''. 
Sto godista i sto cotrdestnijeh odpustena crkov- 
noga. I. Dordii, ben. 193. 

CETRDESNICA, /. a) vidi cetrdesetnica pod a. 
Koliko dana i cetrdesnica imao bi cinit pokoru. 
F. Lastric, svet. 99. Sedam godista i sedam cetr- 
desnica pro§tena. I. A. Nenadic, nauk 234. — 
b) vidi cetrdesetnica pod c. Posteci oetrdesnicu 
iU ti korizmu, F. Lastric, ned. 135. Posti slavno 
eetrdesnice ili ti korizme. I. Matovid 318. Postiti 
korizmu ali ti cetrdesnica. A. Kacid, korab. 394. 
i s (/en. ddna i posta; Zasveti postnu cetrdosnicu 
dana. Ziv. is. 47. Posta ovoga cetrdesnica jest 
puna svakoga otajstva. D. Rapic 225. — c) vidi 
Cetrdesetnica pod d. samo u Vukovu rjecniku. 

— d) vidi cetrdesetnica pod e. u nase vrijeme, 
izmedu rjecnika samo u Vttkovu. IzisavSi iz crkve 
u postu sojaci posedase u jednu sovru da poru- 
caju za pokoj duso Igiiatu, komo kuoa taj dan 
daje fietrdosnicu. M. D. Miliievid, let. vec. 300. 

CetRDESTI, vidi kod cetrdeseti. 

CETRDESTINA, /. vidi cetrdesetica pod a. u 
jednoga pisca xvi vijeka. Ima tisucu godista i 
toliko Cetrdestina prostenja. A. Gucetic, roz. mar. 
41. roz. joz. 51. 

CETRDNEVAN, Cctrdnevna, adj. quadriduanus. 
isporedi Cotirodnovan, Cotrdan. u jednoga pisca 



XVII vijeka. Koji je cetrdnevnoga Lazara iz groba 
uskrsnuo. B. Kasi6, rit. 36. 

1. CETRE, vidi cetiri pod 2, e, c. 

2. CETRE, vidi cetiri pod 2, b, e. 

1. CETRES, i cetrest vidi kod cetrdeset. 

2. CETRES, i ceti-es, cetrest i cetrest, vidi kod 
cetrdeset. 

CETRESTERO, i cetrestero, vidi cetrestoro. 

CETRESTGODAC, fietrestgoca, m. quadraginta 
annorum. samo u StuUcevu rjecniku, gdje ima i 
,cetrestgodistnik' i .cetrestgoduik'. sve troje slabo 
pouzdano. 

CETRESTGODAN, cetrestgodna, adj. quadra- 
ginta annorum. samo u StuUcevu rjecniku, gdje 
ima i .cetrestgodistan' i ,cetrest|etan'. sve slabo 
pouzdano. 

CETRESTGODISNICA, /. mulier quadraginta 
annorum. samo u StuUcevu rjecniku (,6etre8tgo- 
distnica'), gdje ima i cetrestgodnica. oboje slabo 
pouzdano. 

CETRESTGODISNIK, m. vidi kod cetrestgodac. 

CETRESTGODNICA, /. vidi cetrestgodisnioa. 

CETRESTGODNIK, m. vidi kod Cetrestgodac. 

CETRESTI, i cetresti, vidi kod cetrdeseti. 

CETRESTINA, /. quadraginta. samo u StuU- 
cevu rjecniku. 

CETREST^iETAN, cetrestjetna, adj. vidi kod 
cetrestgodan. 

CETRESTODNEVl^E, n. quadraginta dierum 
spatium. samo u StuUcevu rjecniku (,6etresto- 
dnevje') rijec veoma nepouzdana. 

CETRESTORO, i ceti-estoro, quadraginta, cetr- 
deset cega srednega roda ili od cega koje jed- 
noga a koje drugoga roda. u nase vrijeme, iz- 
medu rjecnika samo u Vukovu. isporedi cetrestero. 

CETRI, vidi cetiri pod 2, e, a. 

CETRICA, /. dem. cetra. samo u Voltigijinu 
rjecniku. 

CETRIDESET, vidi kod cetrdeset, 

CETRIDESTORICA, /. quadraginta, cetrdeset 
}udi u jednoga 2)isca nascga vremena. Od cetri- 
destorice. M. Pavlinovic, raz. spis. 210. 

CETRINA, /. lippia citriodora Kunth. B. Sulek, 
im. 55. 

CETRITE^i, m. citharista. samo u StuUcevu 
rjecniku, u kom ima i cetritejica i cetritejan. sve 
nepouzdano. 

CETRITE^jICA, /. vidi kod cetrite). 

CETRITI, cctrim, impf. citharizare. samo u 
StuUcevu rjecniku. isporedi citrati. 

CETRIUGLAST, adj.^ quadratus. u jednoga 
pisca prosloga vijeka. Cetriuglast stol blazeni. 
I. Kavaiiin. 479. 

CETRKATI, cetfkam, impf. jarebica cetrka kad 
pjeva. isporedi cetverikati. u jednoga pisca xvi 
vijeka. postanem ce biti od glasa jarebiiina. Po 
dubravi cetrkaju jarebico. M. Vetranic, 2, 269. 

CETR:^ENAC, cetrjenca, m. u zagoneci kao i 
cotirac i cetirak. Cetiri cetrlGnca i dva bogo- 
mo|ca i pred liiuia Mijat uci talavornicu. (odgo- 
netjaj: kola, volovi i covjek.) Nar. zag nov. 94. 

CetRNA, /. vidi Catriia. samo u StuUcevu 
rjecniku (2, 669) 

CETRNADESET, vidi kod fietrnaest. 

CETRNADESETI, vidi kod fietrnaesti. 

CETRNADEST, vidi kod cetrnaest. 

CETRNADESTl, vidi kod cetrnaosti. 



CETENAESNIK 



(5etvee 



CETENAESNIK, m. quartodecimanus. Privario 
je mloge, a osobito priproste crkvenike imenom 
cetrnaestniko , latinski quartodecimane. A. Ka- 
nizlic, kam. G92. 

CETENAEST, quatuordecim. sastavlene i okr- 
nene rijeci cetiri i na deset, koje dolase i cijele 
i drukcije promijenene i okrnene. 

a. prvi broj cio cetiri : aa) drugi broj iza pri- 
jedloga u starom akus. : desete. xv vijeka. V ce- 
tiri na desete soklinovi,. Mon. serb. 497. — bb) 
drugi broj kao pod aa, alt bez e u drugom slogu : 
Cetirinadeste. samo u Bjelostijencevii ^rjeiniku 
(ii'^). — cc) drugi broj glasi deset: Cetiri na 
deset. samo u Bjelostijencevu rjecniku (1, 1012). 

— dd) drugi broj glaseci deset gubi e iz drugoga 
sloga i d sprijeda, pa mu se i prvo e iza na 
mijena na j : cetirinajst. samo u rjecnicima Bje- 
lostijencevu {42'') i Jambresicevu (1, 827a). 

b. prvi broj okrnen cetr (vidi kod cetiri): aa) 
drugi broj glasi deste (kao pod a, bb.). xv — xviii 
vijeka, izmedu rjecnikaju Vrancicevu, Mika]inu 
i Bjelostijencevu (42''). Sto i cetrnadeste soldini. 
Mon. Croat. 75. Prija cetrnadeste godisc. Bernai- 
din 12''. Cetrnadeste let. F. Glavinic, cvit. 224. 
Dni cetrnadeste brojeei. B. Kasic, rit. 9. Ogan . . 
pogubi cetrnadeste tisuc i sedam sto }udi. A. Vi- 
tajic, ist. 370. Od cetrnadeste godisc. H. Bona- 
ci6 82. — bb) drugi broj glasi deset, oba zajedno 
cetrnadeset. u jednoga pisca xvu vijeka i u Stu- 
licevu rjecniku. Prvo cetrnadeset godista. I. Ban- 
dulavic 26. — cc) drugi broj kao pod bb., ali 
bez e u drugom slogu : cetrnadest. samo u rjec- 
nicima Belinu (600*) Bjelostijencevu (41'') i Jam- 
bresicevu (1, 827). — dd) drugi broj kao pod aa., 
ali bez d: cetmaeste. samo u Mikafinu rjecniku. 

— ee) drugi broj kao pod cc, ali bez d : cetrnaest. 
od XVI vijeka i danas, izmedu rjecnika u Mika- 
]inu, Belinu (600^), Stulicevu i Vukovu. na kraju 
moze t i otpasti: cetrnaes. w nekih pisaca xvii 
t svni vijeka nalazi se umetnuto j mectu ate: 
cetrnajest (vidi da{e). Prijo cetrnaest godista. N. 
Eanina 35. Nakon cetrnaes godista. A. Gucetic, 
roz. jez. 250. Cetrnaes godis zivota. I. Dordid, 
salt. 180. Bilo je cetrnaest apoStola. A. KanizUc, 
fran. 21. Prvo cetrnaest godina. 1. J. P. Lucid, 
nar. 38. Za pojas mu sedam samokresa, sedam 
grla, cetrnaest zrna. Nar. pjes. vuk. 4, 159. Ce- 
trnaes glava posjekose. 4, 518. — s umetnutim j 
medu a, i e u jednoga pisca xvii vijeka i u ne- 
kolicine prosloga vijeka. Cetrnajest. I. Ancio, svit. 
175. A. Kadci6, bogosl. 392. J. Filipovid, prip. 1, 
212. J. Banovac, obit 72. razg. 192. Bjelostjenac 
41''. — ff) drugi broj kao jmd dd., ali mu e piro- 
mijerieno na j. xvi vijeka. Do cetrnajste godista. 
Zbor. 19. — gg) drugi broj kao pod ee., ali mu 
e promijeneno na j : cetrnajst. od xvii vijeka, 
gdje gdje i danas, izmedu rjeinika samo u Bje- 
lostijencevu (41''). Cetrnajst let u zemji mrtav 
lezi. F. Glavinii, cvit. 56. Ova vec imela cetr- 
najst let. Nar. prip. mikul. 15. Jos s liim pade 
cetrnajst binbasa. Osvet. 3, 129. — hh) drugi 
broj kao pod ee., ali pred nim otpalo prijedlogic 
a: cetrnest. od prosloga vijeka, izmedu rjecnika 
samo u Stulicevu. na kraju maze t i otpasti. Od 
cetrnest godista K. Magarovic 101. Da je palo 
cetmes tisuca glava. Ziv. is. 37. Cetrnes godista 
zivje na gori. I. Dordi6, ben. 41. Dok mu bude 
cetrnest godina. Nar. pjes. petr. 2, 157. 

CETENAESTEEICA,/. quatuordecim homines. 
samo u Stulicevu rjecniku. 

CETENAESTEEO , quatuordecim , cetrnaest 
cega srednega roda Hi od cega je koje jednoga 
a koje drugoga roda. isporedi cetrnaestoro 



CETENAESTI, decimus quartus. promijenen 
moze biti razlicno kao i cetrnaest. 

a. eetirinadesti. samo u Stulicevu rjecniku. 

b. fietirinajsti. samo u Bjelostijencevu rjecniku 
(42'') 

c. cetmadeseti. samo u Stulicevu rjecniku. 

d. cetrnadesti. od xvi vijeka, izmedu rjecnika 
u Belinu (600»), Bjelostijencevu (42ii), Voltigijinu 
Cetrnadesta sreca. M. Pelegrinovic 187. Petar bi 
cetrnadesti. F. Glavinic, cvit. 387. Za danom ce- 
trnadestim. B. Kasi6, rit. 9. Cetrnadesti nauk. 
P. Eadovcid, naS. 88. 

e) cetmaesti. od xvii vijeka i danas, izmedu 
rjecnika u Mikajinu, Belinu {600a) i Vukovu. Do 
svrhe cetrnaestoga vika. A Kanizlid, fran. 21. 
U cetrnaestoj godini. D. ObradoviA, ziv. 77. — 
s umetnutim j mfdu a i o: U cetrnajestomu. I. 
Ancic, svit. xi. Cetrnajesti dan. A. Bacii 300. U 
pismi cetrnajestoj. J. Filipovid, prip. 1, 231. 

f. cetrnajsti. u jednoga pisca prosloga vijeka. 
Do Cetrnajstoga dneva. E. Pavid, ogled. 109. 

g. cetrnesti. od xvii vijeka. Pjevane cetrnesto. 
I. Eanavelic, iv. 297. J. Kavanin 277. Do cetr- 
nestoga godista. Ziv. is. 17. Dan cetrnesti. B. Cu- 
ceri 67. 

CETENAESTOEO, vidi cetrnaestero. samo u 
Vukovu rjecniku. 

CETENEST, vidi kod cetrnaest. 

CeTENESTI, vidi kod cetrnaesti. 

CBTENA, /. vidi catrna. samo u rjecnicima 
Bjelostijencevu i Jambresicevu. 

CETEON, m. vidi cetrun. u jednom rukopisu 
XV vijeka i iz nega u jednoga pisca nasega vre- 
mena. B. Sulek im. 55. 

CETESTA, vidi kod cetiri pod 4. 

CETESTAGODAN, cetrstagodna, adj. quadrin- 
gentorum aunorum. samo u Stulicevu rjecniku, 
gdje ima i cetrstagodistan i detrstajetan. sve ne- 
pouzdano. 

CETESTAGODISTAN , cetrstagodiSna , adj. 
vidi kod cetrstagodan. 

CETESTA^iETAN, detrstajetna, adj. vidi kod 
detrstagodan. 

CETESTOTI, adj. quadringentesimus. ti jed- 
noga pisca XVII vijeka. Ne u tristoto Ijeto, nego 
u cetrstoto. B. Kasid, rit. 46. 

CETET-, gledaj cetvrt-. 

CETEIJN, cetnina, m. vidi citron, isporedi de- 
drun. od xvi vijeka, izmedu rjecnika u Belinu 
(182'') i Stulicevu. Troskot mi je za bosilak a 
cesvina za detrune. M. Vetranic 1, 15. Jabuke 
kojijeh je vele kako detruna. M. Orbin 34. Uzvi- 
sena sam kako detrun u Libanu. I. Akvilini 136. 
Udinio je da oni stabar cetruna iU narande prije 
neplodan bude se ^kazati vodem obilan. A. d. 
Bella, razgov. 105. Cetrun, citrus medica L., cu- 
curbita citruUus L. B. Sulek, im. 55. 

CETEUNA, /. vidi cetrun. u nase vrijeme, iz- 
medu rjecnika samo u Vukovu (gdje se veli da 
je ,kao veliki limun' i da se govori u primorju). 
V ruci joj zuta duna, zuta duna i detruna. Nar. 
pjes. vuk. 1, 66. 

CETEUNTSTE, n. locus cedris consitus. samo 
u Stulicevu rjecniku, gdje ima i zlo nacineno 
detrunistvo u istom znacenu. 

CETVEE, m. cetiri vola u kolima. u hrvatskoj 
krajini. V. Arsenijevic. 

CETVEE, adj. quatuor. kao cetiri sastav]ena 
u jedno, cetiri zajedno, i samo kao cetiri. od xv 
vijeka (vidi prvi primjer), izmedu rjecnika u Be- 



CETVER 



10 



CETVEBI 



Knu (600»), u Bjelostijencevu (42i'), Stidicevu i 
Banicicevu; u prva tri samo u slozenijem obli- 
cima s tumacenem quaternarius , u pos}ednem: 
cetvert, quatuor. od proSloga vijeJca dolazi. sada 
se govori u sva tri roda samo u vinozini a u 
jednini samo u srednem. mjesto e pred r dolazi 
i o od prosloga vijeka. — a) u jednini: aa) u 
kom god rodu a u padezii istom u horn je rijec 
kojoj se pridijeva da se broj kaze. xv— xviii vi- 
jeka. Prisegosmo na fetvero sveto evantdeltje. 
Mon. Serb. 328. Eazlog jest cetver. Nariicn. 48. 
Od ovoga cetvera poglavja ho6e se govoriti, S. 
Budinic, ispr. 6. U cetverom sivas vijecu. J. Ka- 
vanin 119. Cetvero razliko Xivo. 516. To 6e§ isto 
onda pazit" kada deblo cipom cetverim se vlada. 

1. S. Relkovit, ku6. 145. — bb) u srednem rodu, 
uz koji ono cemu se broj kaze stoji u gen. pi. Hi 
kad je rijec kolektivna u gen. sing. ; rijetko druk- 
cije. govori se uz recene padeze onda kad je ono 
cemu se broj kaze srednega roda Hi kad je koje 
jednoga koje drugoga roda (bila rijec kojom se 
to imenuje samo sobom koga mu drago roda); 
rijetko uz gen. pi. kad je sve jednoga roda (vidi 
dale), osim nom. cStvero i cetvoro, s kojim je 
jednak ace, drugi su padezi danas: gen. fietverga 
i cetvorga, dat., instr. i loc. izjednaceni s dual- 
nim : cetverma i cetvoraia ; kad je o jired r mjesto 
tada ima dat. i u jed.: cetvorme. ali iza pri- 
jedloga moze stajati nominativ injesto svakoga 
padeza kao u brojeva. cesto i bez prijedloga ostaje 
u tom obliku kad bi trebalo da je u gen., jer se 
gen. razumije po drugoj rijeci koja u nemu stoji 
uz cetvero. aaa) s gen. sing. Hi pi. kad je ono 
cemu se broj kaze srednega roda Hi koje jednoga 
koje drugoga. sa e pred r:_Dope]aj mi cetvero 
zivine. F. Vrancii^, ziv. 99. Cetvero 6e}adi. Bella 
oOOb. Vise va)a cetvero ce]adi. M. A. Eejkovic, 
sat. 79, Cetvero mu dice odvedose. A. Kacic, 
razgov. 311. tako se govori: cetvero pilica; ce- 
tvero koiia, itd. ■ — sa o jjred r: Ostav§i udova 
s Cetvoro malene dece. D. Obradovid, ziv. 19. I 
fietvoro pauncadi. Nar. pjes. vuk. 1, 481. — 666^ 
s gen. pi., kad rijec i u mnozini znaci jedno pa 
se brojem cetvero hoce da kaze da su taka ietiri 
(vidi i dale pod b, bb.) u nase vrijeme. I drzi 
nam cetvoro denija. Nar. pjes. vuk. 4, 424. Tako 
mi cetvero jevandelija ! Nar. posl. vuk. 307. Tako 
mi cetvero posta ! 307. ■ — ccc) cemu se broj kaze 
stoji u kome god padezu, koji recenici treba a 
cetvero bez promjene. prosloga vijeka. Vrhu ovi- 
jeh cetvero stvari. K. Ma^arovi6 21. Po ovezijem 
6etvero zapovijedima. V. M. Gucetic, pohv. 66. 
— ddd) s rijecju krat, kao ietiri (ietiri puta) : 
Cetvero _krat na laz grada prista. I. Zaiiotti en. 

2, 18. Cetvero krat. Bella 600^. Stulii 88a. _ 
eee) bez i cega cemu bi se kazao broj. tako do- 
lazi bez prijedloga i s prijedlozima. bez prijedloga, 
kao ietiri puta, kad je rijei o kakvoni mnoHvu : 
sa e pred r .- Vra6am JJetvero toliko. Ziv. is. 128. 
Da vrati svakomu cetvero veie nego bijase za- 
hitio. Besjede kr. 165. sa o pred r: Ako sam 
koga zanio vraticu onoliko Cetvoro. Vuk , luk. 
19, 8. — s prijedl. na, kao cetiri dijela, ietiri 
komada: sa o pred r: Prije nego se dili na ce- 
tvero. Kapt, son. ark. 2, 80. Na cetvero predje- 
|ivahu. Ziv. is. 162. Za zivota razdili nima kra- 
]estvo na cetvero. A. Ka£i('-, razgov. 31. I djo se 
je vedro nebo na cetvoro raspuknulo. Nar. pjes. 
mikl. beitr. 20. Na cetvoro razd'jeliti vojsku. Nar. 
pjes. vuk. 4, 137. Britku sabju prebi na Cetvoro. 
2, 442. Nemu Colo na cetvero pu£e. 3, 93. Salonii 
mu felo na Cetvoro. 4, IGl. sa o pred r: Na ce- 
tvoro dijoliSe vojsku. Nar. pjes. vuk. 4, 399. Ka' 
se slomi nebo na Cetvoro. 1, 128. Dlaku na Ce- 



tvoro cijepa. Nar. posl. vuk. 59. — s prijedl. u : 
kao da je na ietiri strane : Pleti zgradu u Ce- 
tvero, koja stada cuva na mekoti. I. S. Re}kovic, 
kuc. 231. kao naprijed bez prijedl.: Ovcu neka 
plati u Cetvoro. D. DaniCic, 2 sam. 12, 6. — 
s prijedl. od, kojemu je pred Cetvero otpalo d, 
u jednoj pjesmi, kao od ietiri Struke: Goji kosu 
cetri godinice, pa je junak plete o(d) Cetvero. 
Nar. pjes. mar. 144. (isporedi: od dvoje se plete. 
Nar. posl. vuk. 232). — fff) sastavleno sprijeda 
sa deseti i sa naest dolazi sa Cetrdeseti i cetr- 
naest. vidi na po se cetverodeseti i Cetveronaest. 
— b) u mnozini. aa) uz koju god rijec osim oni- 
jeh koje u mnozini znace jedno ito. sto rijei 
znaci, onoga je brojem uz cetveri onoliko koliko 
uz Cetiri, kao sto je i naprijed. gdjekoji se padez 
nalazi u gdjekoga pisca i nacinen prema dual- 
nom. u jednoga pisca xvi vijeka ima i nominalni 
dat. pi. fem. (vidi medu primjerima). xvi — xvin 
vijeka. S cetverim ooima ka se zvir nahodi, bez 
noga da dobro po zeni}i svud hodi? D. Ranina 
122. Pqjahu prid Cetveram zivinam i starcim. B. 
GradiC, djev. 173. U kolu so i broju ,Cetverub, 
djevic zejase naCi. 88. Velu riku skupi od svo- 
jega puta, ter s nome pristupi u Cetvera kuta. 
J. Armolusio 53. Cotverima zamisen iztocali. J. 
Kavaiiin 71. Skupi svojih obrana s cetveriju vje- 
tar strana. 559. S cetverim sivci k ledenom za- 
padu odlazi zarko sunasce. M. KatanCic 61. Ce- 
tvera godistna vrimena rodom imonuju se. I. S. 
Re|kovic, kuc. 6. Prilikovao je Cetiri patriarhe 
cotverim rikam. A. Kanizlic, kam. 312. — bb) uz 
rijeii koje u mnozini znaie jedno sto. od xvii 
vijeka i danas. danas se govori i sa o pred r 
mjesto e: Cetvori. aaa) uz rijeci koje Hi nemaju 
jednine nego se govore samo u mnozini znaceci 
sto jedno, Hi koje imaju i jedninu ali se nima 
i u mnozini zove isto jedno sto u jednini Hi oso- 
bito sto 2}0Jedince. sa e pred r : ^ Ovo su Cotvere 
kvatri. M. Divkovic, nauk xvi. Cetvera vrata su 
od mora. D. Barakovic, vU. 106. Od naslidovanja 
Isukrstova kiiige Cetvere. A. Georgiceo, nasi. i. 
(gdje se i jedna kniga zove knige). Na post je 
puk samo u ove dni drzan, to jest svaki dan od 
korizme izvan nodije, u cetvera vi'imena od go- 
disCa . . . M. Bijankovic 20. Cetvera vrimena ali 
kvatre. L. TerziC xii. U cetvera^ vrimena koriz- 
mena. A. KadCic, bogosl. 198. Cetvera vrimena 
ili ti kvatre. A. BaCiC 18(5. U Cetvero kvatre od 
godista. M. Dobretic 281. Otkud bijo crni Ara- 
pine, troja b' kola naporedo usla ; otkud bije Cen- 
gijC pasa Mujo, cetvera bi naporedo usla. Nar. 
pjes. kras. 1, 69. sa o prei r: Cetvoro kvatre. 
B. Leakovid, nauk 385. — bbb) uz rijeci koje se 
govore i u jednini, ali je dvoje ili vise onoga sto 
koja u jednini znaii u mnozini jedno, iemu je 
svako na po se samo dio. tada se rijeiju cetveri 
kaze da su take mnozinom izreiene jedinice ie- 
tiri imajuci svaka u sebi po dvije obiine ili ko- 
liko Hi u koju ide. Namamicu koga hocu, nek 
izdere jemenije; koga ne cu, i voCma Cu, nek 
izdere i Cetvere. Nar. pjes. vuk. 1, 367. Dv'je su 
ruko, Cetvere narukve. Nar. pjes. juk. 141. Dace 
tobe cetvere hajine. Nar. pjes. vuk. 2, 618. tako 
i Cetveri svatovi, kad su ietiri mladozene pa 
svak ima svoje. 

CETVERAN, cetvorna, adj. quatuor raodis. 
samo u Stulicevu rjecniku (gdje se tumaci kako 
je stavleno). isporedi Cetvorni. 

CETVEREDNEVAN, CetverednSvna, adj. qna- 
driduanus. isporedi Cetrdan, cetvorodnevan. xiv 
vijeka. Cetvoiedbnevnago Lazai-a. Domentijanb 99. 

CETVERI, adj. pi. vidi kod Cetver. 



6ETVEEICA 



11 



CETVEROKOLAN 



CETVERICA, /. quatuor, cetiri muska ce^adeta 
Hi zivinieta. od xvi vijeka, izmedu rjecnika u 
Mikafinu (quatuor personae), u Belinu (quater- 
narius, quatuor personae), Bjelostijencevu (qua- 
ternarius, quaternio, quadriga), Javibresicevu 
(quaternio), Voltigijinu (vier), Sttilicevu (quatuor 
homines) i u Vukovu (quatuor). — mjesto e 2'Ted 
r dolazi i o u nase vrijeme, izmedu rjecnika samo 
u Vukovu. — a) muskoj ce]adi. sa e pred r. 
Ona izgubi vojna i malu djevojcicu, a on dragu 
svoju jubi i sve djece cetvericu. J. Palmotic, dubr. 
l-t4. Izabrase cetvericu od nib. J. Filipovic, prip. 
1, 48 U ovoj cetverici mladiea. F. Lastric, test. 
'221. Pak jib ide uz plug cetverica. M. A. Ee}- 
kovii, sat. 110. Da se iz svakoga reda cetverica 
oberu. A. Kanizlid, kam. 792. Da osveti cetvericu 
brata. Osvet. 3, 104. Jos jih sl'jede cetverica pasa. 
153. sa o pred r. Cetverica dusom podnesose, 
a cetiri krivo svjedocise. Nar. pjes. ^Tik. 2, 161. 
A na konak svate rasturise po trojicu i po ce- 
tvericu. 2, 548. Mrtva coeka cetvorica iz liegove 
kuce nose (a ziv se i od pedeset za nevoju moze 
braniti). Nar. posl. vuk. 188. Tako me u eetvo- 
ricu ne nosili! 300. — b) o muskoj zivotini: ce- 
tverica kon, quadriga. Bjelostjenac 42''. Jambre- 
sic 1, 820b. 

CETVERICI, adv. quater, quadruplum, cetiri 
ptita, cetiri piuta onoliko, cetvcro onoliko. u jed- 
noga jiisca xvi vijeka. Ako sam cto koga obinil, 
vracam cetverici (,cetverice'). Anton Dalm., luk. 
19, 8. 

CETVERIkATI, cetverikam, imp/, vidi cetr- 
kati, su civije i jMStana jedtioga. prosloga vijeka. 
Cetverikaju jarebice, nu za iiihovo gore, lovca 
zovu. Poslov. dan. 13. 

CETVEEINA, /. aliquid ex quatuor constans. 
samo u Stulicevu rjecniku s tumacenem koje je 
stavfeno i s primjerom: cetverina }udi. 

CETVERIS, adv. quater, cetiri puta. samo u 
Stulicevu rjecniku. 

CETVERIT, adj. a) quadratus. u jednoga pisca 
XVII vijeka. Kami, koji se ima staviti u uteme- 
}enje od crkve, ima biti cetveriti i nuglasti. B. 
Kasic, rit. 272. — b) quartus. ■» jednoga pisca 
prosloga vijeka. Papa Niko cetveriti. J. Kavanin 
309. 

CETVERITI, cetverim, imp. hvatati u kola po 
cetiri vola. u nase vrijeme u hrvatskoj krajini. 
V. Arsenijevic. 

CETVERO, vidi kod cetver. 
CETVEROBOCAN, cetverobocna, adj. quadri- 
laterus. samo u Bjelostijencevu rjecniku. (1, 1007^). 

CETVEROBRAZAN, cetverobrazna, adj. qua- 
tuor faciebus praeditus. u jednoga pisca prosloga 
vijeka i u Stulicevu rjecniku. o stciji mjesto oo. 
Cetverobraznije i krilatije mladiea. F. Lastric, 
test. 221. 

CETVEROBROJAN, cetverobrojna, adj. qua- 
ternarius. samo u Stulicevu rjecniku. rijec slabo 
pouzdana. 

CETVEROCELAN, eetverocelna, adj. quadri- 
frons. samo u rjecnicima Bjelostijencevu (1, 1007*) 
i Stulicevu. isporedi cetverocelast. 

CETVEROCELAST , adj. vidi cetverocelan. 
samo u Javibresicevu rjecniku. (1, 820''). 

CETVERODANI, adj. quadriduanus. samo u 
rjecnicima Belinu (600*), Bjelostijencevu (43*) i 
Stulicevu. isporedi 6etverodnevan , cetverodani, 
fietrdan. 



CETVERODANIK, m. quadriduanus. samo u 
rjecnicima Belinu (600") i Bjelostijencevu. ispo- 
redi cetvrtodanik. 

CETVERODANI, adj. quadriduanus, quartanus. 
isporedi cetverodani u jednoga pisca xvu vijeka 
i u Belinu rjecniku (quatriduanus 346''). Jimase 
detverodaiiu groznicu. F. Vrancic ziv. 74. 

CETVERODESETAN, cetverodesetna, adj. qua- 
dragenarius. samo u Bjelostijencevu rjecniku: se- 
reg cetverodesetni, koji ima 40 junakov. 1, 1007*. 

CETVERODESETI, adj. vidi cetrdeseti. samo 
u rjecnicima Belinu (598^) i Stulicevu. 

CETVERODIJELAN, Jetverodijelna, adj. qua- 
drifarius, quadrimembris. u rjecnicima Bjelosti- 
jencevu (1, 1007'') i Jambresicevu (1, 820''). 

CETVEEODIJELITI, cetvenSdijelim, impf. in 
quatuor partes dividere, quadripartire. samo u 
rjecnicima Belinu (598^1), Bjelostijencevu (43»), 
Voltigijinu i Stulicevu. 

CETVERODIJE^ENE, w. quadripartitio. samo 
u Stulicevu rjecniku. 

CETVERODNEVAN, cetverodnevna, adj qua- 
driduanus, quartanus. mjesto e pred r dolazi i o. 
isporedi eetverednevau, cetverodani. a) quadri- 
duanus, kotnu sit Hi cemu su cetiri dana, sto ce- 
tiri dana traje. od xiii vijeka (vidi pod bb), iz- 
medu rjecnika u Belinu (346''), Bjelostijencevu 
(43a) i Stulicevu (u nemu iz ruskoga). aa) o ce- 
jadetu cetiri dana mrtvu. Da ugledamo stat na 
noge uskrsnuta gnila mrtca cetverodnevnoga. 
B. Cuceri 402. — bb) o vojnicima koji cetiri 
dana stoje na strazi pa se onda odmijene. ispo- 
redi cetvrtuik. sa o mjesto e pre;? r u jednoga 
pisca XIII vijeka, ali u rukopisu poznijem. Vidavi. 
cetyremB cetvorodi.nevi.nomi, vojinomt stresti. 
Domentijan* 12. — b) quartanus, sto cetvrti dan 
biva, cetvrti se dan povraca. od prosloga vijeka, 
izmedu rjecnika u Belinu (600"^ i Bjelostijencevu 
(41''). Izlijeci speta od cetverodnevna ognica. I. 
Dordic, ben. 143. Cetverodnevna groznica. Bella 
600a. Bjelostjenac 41''. 

CETVERODNEVI^iE, n. quadriduum. samo u 
Stulicevu rjecniku (,cetverodnevje'). rijei nepo- 
uzdana. 

CETVERODUPLATI , cetveroduplam , impf. 
quadruplicare. samo u Bjelostijencevu rjeiniku. 
(1, 1008a). 

CETVERODUPLI, adj. cjuadruplex. samo u 
Belinu rjecniku. (598''). 

CETVEROFTJNTAN, cetverofuntna, adj. qua- 
drilibris. samo u rjecnicima Bjelostijencevu (1, 
1007a) i Jambresicevu (1, 821a). 

CETVEEOGLAV, adj. quatuor capitum. samo 
u Bjelostijencevu rjecniku (1, 1006''). 

CETVEROGODAC, cetverogoca, m. quadrimus. 
samo u Belinu rjecniku (85a). 

CETVEROGODAN, cetverogodna, adj. quadri- 
mus. samo u rjecnicima Belinu (85a) j Stulicevu. 

CETVEEOGEOSKA, /. novae od dvadeset nov- 
cica. u Lid. I. Bogdanovic. 

CETVEROJEZICAN, cetverojezicna, adj. qua- 
tuor linguarum. samo u Bjelostijencevu rjecniku 

(1, 1007a). 

CETVEROKIPAN, cetverokipna, adj. quadri- 
formis. samo u Bjelostijencevu rjecniku (1, 1007a). 

CETVEROKOLAN, cetver6k61na, adj. quatuor 
rotis instructus. u jednoga pisca xvi vijeka i u 
Stulicevu rjecniku. Cetverokolna kolesnica. S. 
Budini6, sum. 160''. 



CETVEROKOLESNICA 12 

CETVEEOKOL^SNICA. /. quadriga, samo u 
Stulicevu rjecniku, gdje ima i dem. fietverokoles- 
nicica; obuje nepouzdano. 

CETVEEOKOLiSNICICA. /. vidi kod cetvero- 
kolesnica. 

CETVEROKO^iE, m. quadriga, samo u Vran- 
ciceint rjecniku. (85). 

fiETVEROKONI, adj. quadrijugus. samo u 
Stulicevu rjecniku. 

CETVEROKOTACAN , cetyerok6ta6na , adj. 
quatuor rotarum. samo u Bjelostijencevu rjec- 
niku (1, lOOTb). isporedi kota6. 

CETVEROKRAJAN, <;etver6krajna, adj. qua- 
dratus, quadrangulus. samo u rjecnicima Vran- 
cicevii (quadratus), Mikalinu (quadratus), Belinu 
(quadratus, quadrangulus 598i») , Bjelostijencevu 
(quadrangulus , quadratus) i u Stulicevu (qua- 
drangulus). 

CETVEROKRAJITI, 6etver6krajim, impf. qua- 
drare. samo u Stulicevu rjecniku. isporedi cetvero- 
nugliti. 

CETVEROKROVAN, fetverokrovna, adj. qua- 
tuor contignatioiies habens. xvii vijeka, i to sa o 
medu V i r mjesto e. Domi. cetvorokrovant i 
zlatovriht. Starine 2, 301. 

CETVEROKUCE, n. quadrangulum. u jednoga 
pisca prosloga vijeka i to sa -tje mjesto -ce, iz- 
medu rjeenika u Belinu (SOb) i Stulicevu. On 
(grab Isusov) utvoren je u nacin cetverokutja. Ziv. 
is. 164. 

CETVEROKUTAN , oetverokutna , adj. qua- 
drangulus. samo u Stulicevu rjecniku. 

CETVEROLICAN , cetver61icna, adj. quatuor 
faciebus praeditus. samo u Stulicevu rjecniku. 

CETVEROLITRAN , adj. vidi oetverolitren. 
samo u Stulicevu rjeiniku. 

OETVEROLITREN, adj. quadrUibris. samo u 
Jamhreiicevu rjecniku. (1, 821»). isporedi cetvero- 
litran, 

CETVEROLUKNAST, adj. quadriforis. u rjec- 
nicima Bjelostijencevu (1, 1007*) i Jambresicevu 
(1, 820''). isporedi lukna. 

CETVERO^iECE, n. quadrienniiim. u rjeini- 
cima Jambresicevu (cetvoroletje 1, 820'>) i Stuli- 
cevu (u nem iz ruskoga). 

CETVEr6:^ETAN. fietveriletna. adj. quadri- 
ennis, (judriannus. od jirosloga vijeka, izmedu 
rjeenika u Belinu (85"), Bjelostijenievu (1, 1006'', 
lOOTb) i Jambresicevu (1, 820». 821»). Ubi cetvero- 
litno dito. M. Pavisic 32. 

CETVEROMJESECAN, 6etver6mjesecna, adj. 
quadrimestris. u rjecnicima Bjelostijenievu (1, 
1007b), JambreHcevu (1, 821») i Stulicevu. 

CETVEROMJESECJE , n. spatium quadri- 
mestre. samo u Stulicevu rjeiniku. 

CETVEROMJESECNACA , /. quadrimestris. 
samo u Bjelostijencevu rjeiniku (1, 1007ii). 

CETVEROMJESECNAK , m. quadrimestris. 
samo u Bjelostijenievu rjecniku (1, 1007''). 

CETVERONAEST, vidi cetrnaest, isporedi ce- 
tvero kod f^otver. samo u Vukovu rjecniku, i to 
sa o medu v i r : cetvorc'maest, i s dodatkom da 
se govori u Cmoj Gori. 

CETVERONITAN, cotvor6nitna, adj. od cetiri 
nita. ietveronitno platno, koje se ce u ietiri nita. 
u Lid. V. Arsonijovii. 

CETVEK6N06n6sT, uotveronodnosti, /. qua- 



CETVERONOZENE 

drinoctium. samo u Bjelostijencevu rjecniku (1, 

1007a), 

6eTVEr6nOG, adj. quadrupes. od xiv vijeka. 
izmedu rjeenika u Vrancicevu, Mika}inu, Belinu 
(598b), Bjelostijencevu, Jambresicevu (1, 821''), 
Voltigijinu i Stulicevu. u nase se vrijeme govori 
i sa o pred r mjesto e. — a) sa e pred r: Ce- 
tveronogyje skoty. Danilo 348. Stah visec kako 
spet cetveronogi brav. D. Barakovid, vil. 286. 
Kao no cetveronoga iivina na nogu i ruku plazio. 
A. Kanizlic, utoc. 73. — u jednoga pisca, xvii 
vijeka i o covjeku kad ide cetveronoske. A niki 
u moru do grla ugazi a niki u goru cetveronog 
plazi. D. Barakovio vil. 74. — M srednem rodu 
bez supstantiva cetveronogo, cetveronoga zivotina : 
Letedih i cetveronog. Anton Dalm., test II, 2. 
rim. 1, 23. Hrani u tolika cetveronoga. B. Kasic, 
per. III. Buduci da je kra[ . . . lav medu svima 
cetveronogim divijem. F. Lastrio, test. 222. Iz- 
vedi svaku zivucu i cetveronoga. Ziv. is. 1. — 
b) sa o pred r mjesto e: Izmedu svijeh zivotina 
cetvoronogih. D. Dauicid, 3 moj. 11, 27 Dvonog 
jase tronoga, drpa cetvoronoga. Nar. zag. nov. 
103. 

CETVERONOSCE, w. quadrupes. samo u Stu- 
licevu rjecniku (,cetveronozce'). rijec veoma ne- 
pouzdana. 

CETVER6nO§KA, /. quadrupes. samo u Stu- 
licevu rjecniku (,cetveronozka'). rijec nepouzdana. 

CETVERONOSIvE , adv. qnadrupedatim, per 
manus et genua, isporedi fietveronoze, cetvero- 
nozice. pred k stoji s mjesto z ; a mjesto e pred r 
govori se i o: cetvoronoske. u nase vrijeme, iz- 
medu rjeenika samo u Vukovu (sa e pred i i sa o 
mjesto e). — a) sa e pred r : Igrac pane fietvero- 
noSke (na noge i na ruke). V. Vrcevic, igre 27. 
— b) sa o pred r: Tr)a prode fietvoronoske iz- 
medu liihovijeh nogu. Vuk, rjec. 14^. 

CETVERONOG AC, cetverinoSca, m. quadru- 
pes. samo u Sttdicevu rjecniku. rijec nepouzdana. 

CETVERONOGaN, £etver6no2na, adj. quadru- 
pes. mjesto e pred r dolazi i o: cetvoronozan. 
Od XVII vijeka. izmedu rjeenika u Bjelostijencevu 
(cetveronoini 1, 1007''), Stulicevu (cetveronozan) 
i Danicicevu (cetvoronoztnt). a) sa e pred r: 
Vrloj nakazni, koja bjese do pasa fiovjek, a u 
ostalomu^ svemu kipu cetveronozni vo. I. Gun- 
dulid 3. Cetveronozni pruzi. D. Barakovic, vil. 231. 
Od kostiju mrtvi ziviu cetveronozni. L. Terzid, 
271. Vas cetveronozni zivinski plod. Kosta, zak. 
1, 207. Pticama, iivinam cetvei-ouoznima i istima 
zmijama. I. Velikanovid, upud. 1, 15. Danas sam 
kupio jednu cetveronoznu zivinu. Nar. prip. vrc. 
197. u srednetn rodu bez supstantiva cetvero- 
nozno, cetteronozna zivotina: U prilici tica, i 
6etverono4nijeh i zmija. I. Matovic 334. Da ku- 
pujem sve letusto i cetveronozno. V. Vr6evi6, 
igre 10. Da ne udari vikavica u cetveronozno a 
pokosjica u dvonoZno. S. ^lubisa, pric. 111. — 
b) sa o pred r: Liltki. sazdajeti. jako cetvoro- 
nozno- Danicid 3, 403. Leteda razlidita ciiieiia 
diluju od cetvoronozni. A. Bacid 471. Vidjeh ce- 
tvoronozna zemajska. Vuk, djel. 11, 6. — c) adv. 
cetveronozno, cetveronozice. Cetveronozno lazedi. 
Bella 174". 

CETVERONOZE, adv. vidi detveronoske. samo 
u Stulicevu rjecniku. isporedi pocetveronoze. 

1. CETVERONOZENE, n. coll. .juadrupedes. 
u jednoga pisca xvii vijeka. Obiluje picom i sva- 
kim zivjenjem, blagom i odidom, cetverouozenjem. 
I. T. Mrnavid, osm. 39. 



6ETVER0N0^El!rE 1 

2. CETVER0N6^ElvrE, n. stajdne letveronoSke. 
samo u Vukovu rjecniku. isporedi fietveronoziti se. 

CETVER6N0ZrCE, adv. vidi CetveronoSke. od 
XVII vijeka, izmedu rjecnika u Belinu (174*) i 
Stulicevu. a) o cetveronogu zivincetu. Zivine idu 
JetveronoXice. M. Radni6 555. ~ b) o cefadetu: 
Otide fietveronozice. D. Rapi6 462. Ne mogase 
ni hoditi, ni Stapima podpirati se, pacek ni po 
zemji fietveronozice smucati se. B. Cueeri 420. 
Cetveronoziee hodio. A. Kalid 6. 

CETVERONOZITI SE, 6etveron6zrm se, impf. 
quadrupedem se sistere, st'ajati ietveronoike, na- 
mjeUati se cetveronoske. samo u Vukovu rjecniku. 

CeTVERONO^JE . n. coll. quadrupedes. od 
XVI vijeka, izmedu rjecnika u Belinu (,ammal 
quadrupes' Sib) i Stulicevu (quadrupedes). prem 
da u jednini znaii mnoStvo, opet se nalazi i u 
mnozini, u kojoj moze biti da se imaju na uvm 
razlicne vrsti, ali da bi u jednini bilo jedno zi- 
vince, komu nema potvrde. U6ini bog dobitak 
zemajski po plemenu svojem : Cetverqnozje i 
svako plazude. Bemardin 57. moj. 1, 25. Cetvero- 
noija zemajska. Anton Dalm. djel. 10, 12. Stvo- 
rite| neba i zemje, mora, svih ptiea koje lete, 
cetveronoija i §to plazi. F. Vrantic, Xiv. 20. Cisto 
cetveronozje narodu fiovifianskomu blagovati do- 
pustio jesi. L. Terzic 211. Cetvernoije rifie. J. 
Kavanin 7. 

CETVERONOZ JI , adj. quadrupes. u Belinu 
rjecniku (,cetTeronozij, fietveronozja, fietveronoXje') 
« u jednoga pisca prosloga vijeka, u koga je bez j 
pred i. rijec veoma nepouzdana, koja maze biti 
da je postala otuda Ho se subst. cetveronoije 
uzeo grijeSkom za adj. u srednem rodu pa se 
onda dodali i drugi rodovi. Medu zviri fietvero- 
nozima lav krajuje nada svima nima. T. Babi6 47. 

CETVERONOZNOHODAC , eetveronoznohoea, 
»». quadrupedum more incedens. samo u Stuli- 
cevu rjecniku. rijec veoma nepouzdana. 

CETVERONTJGAO, 6etver6nugla, adj. quadran- 
gulus. u rjecnicima Mikajinu (cetveronugli), Be- 
linu (fietveronugli 598^) i Stulicevu (cetveronugl). 
isporedi nugao. — u srednem rodu bez supstan- 
tiva Cetveronuglo, quadrangulum. u rjecnicima 
Belinu (598*) i Stulicevu i u jednoga pisca ino- 
Uoga vijeka. Koje vicne ustanovioene u 6etvero- 
nuglo stavjena zgrada crkve prizlamenovala je. 
I. Velikanovic, upu6. 1, 89. 

CETVERONUGLAST , adj. quadrangulus. od 
prosloga vijeka, izmedu rjecnika u Belinu (598") 
i Stulicevu. isporedi nugao i cetverouglast. Na 
priliku cetveronuglasta ali ti cetverostrana §tita. 
I. Dordi6, salt. 102. 

CeTVERONUGLEN, adj. vidi cetveronuglast. 
u jednoga pisca prosloga vijeka. Ufiinio je drugu 
fietveronuglenu ogradicu. A. Tomikovid, pet. 247. 

CETVERONUGLICA, /. figura quadrata. u 
rjecnicima Belinu (315t>) i Stulicevu. 

CETVEr6nUGLI6 , m. quadrangulum, u jed- 
noga pisca XVII vijeka i « rjecnicima Belinu 
(598») i Stulicevu. isporedi cetverouglic. Stvari 
velike od svijeta stoje urezane u jednomu cetve- 
rouglidu od zemje. M. Radnid 9. 

CETVERONUGLITI, cetver6nuglim,i»(i;/. qua- 
drate, samo u rjecnicima Belinu (598"), Bjelo- 
stijenievu (43'') i Stulicevu. isporedi cetveronu- 
gjisati, fietverougliti. 

CETVERONUGLO, vidi kod cetveronugao. 

CETVERONUGLOST, e6tver6nuglosti, /. forma 
quadrati, u rjeinicima Belinu (tetragonismus 



t 6ETVER0SASTAVAN 

598"), u Bjelostijenievu (tetragonismus 42i>) i 
Stulicevu (quadratum). 

CETVERONUG^iE, n. quadratum. u rjecnicima 
Belinu (598a), Bjelostijenievu (43») i Stulicevu. 

CETVERONIJGl^ISATI, 6etveronugli5em, impf. 
vidi detveronugliti. u jednoga pisca prosloga vi- 
jeka. Drvodelac . . . jednu gredu fietveronug|i§e 
A. T. Blagojevid, kin. 44. 

CETVEROOKAST, adj. quatuor oculos habens. 
u jednoga pisca naiega vremena: detverookasti. 
J. Sloser, kor. 712. 

CETVEROPALAfiKI, adj. quatuor digitorum, 
od cetiri palca. samo u Stulicevu rjeiniku (,6e- 
tveropalaSki'). rijec slabo pouzdana. 

CETVEROPIKNAST, adj. quadripunctatus. u 
jednoga pisca naiega vremena. Razlidnak detvero- 
piknasti, J. Closer, kor. 174. 

6eTVEr6pJEGAV. adj. quadrisignatua. u jed- 
noga pisca naSega vremena. KliSiiak detveropje- 
gavi. J. Closer, kor. 425. 

CETVEROPOGLAVNI, adj. tetrarcha. isporedi 
detverovlasnik. u jednoga pisca xvii vijeka. Iruda 
fietveropoglavnoga. I. Bandulavic 206. act. 13, 1. 

CeTVEROPRUGAV, adj. quadrilineatus. u jed- 
noga pisca naiega vremena. Dvoperka Cetvero- 
prugava. J. Closer, kor. 390. 

CETVEr6pu6e, n. quadrivium. samo u Stu- 
licevu rjecniku (,6etveroputje'). 

CETVEROPUTNICA, /. vidi 6etveropu6e. samo 
u Stulicevu rjecniku. 

CETVER6pUTICAN, iSetver6puti6na, adj. qua- 
drivius. sa7no u Stulicevu rjecniku. 

6eTVER0RED AK , detveroredka , adj. tetra- 
stichus, u jednoga pisca proiloga vijeka. U pisni 
detveroredkoj od ove vrsti. A. Vita]id, ostan. VIII. 

CETVEROREDAN, cetveriredna, adj. quadru- 
plex. samo u rjecnicima Bjelostijenceuu (quadru- 
ples 1 , 1008a) , Jambresicevu (,ladja s detyero- 
rednemi vesli , quadriremis' 1 , 821*) i Stulicevu 
(quarti ordinis). 

CETVEROREDNOVOZAN. detverorednovozna, 
adj. quadriremis. samo u Stulicevu rjeiniku. sasma 
nepouzdano. 

CETVERORODAN, detverorodna, adj. quatuor 
generum. samo u Stulicevu rjeiniku. veoma ne- 
pouzdano. 

6eTVEr6rOG, adj. quatuor cornua habens. 
XV vijeka i to sa o medu v i r mjesto e. Ustruzi 
ovnu detvororogu otL rogovt. Starine 10, 126. — 
u Bjelostijenievu rjecniku u srednem rodu bez 
supstantiva : ,6etverorogo' quadrioornium. 1, 1006''. 

CETVERORUCAN, detverdrudna, 2.dj. vidi 6e- 
tveroruk. samo u Bjelostijenievu rjecniku (1, 
1007b). 

CETVERORUK, adj. quadrimanus. od prosloga 
vijeka, izmedu rjecnika samo u Bjelostijenievu 
(detveroruk 42''). dolazi i sa o mjesto e pred r. Zi- 
votine detvororuke. G. Lazid 14. Cetvororuki, qua- 
drimana. J. Pandid, zool. 177. 

CETVERORUPICAST , adj. quadrifoveolatus. 
u jednoga pisca nasega vremena: balavac detvero- 
rupidasti. J. Sloser, kor. 311. 

CETVEROSASTAVAN , detverosastavna, adj. 
quatuor elementis constans.^ xv i xvi vijeka i to 
sa o medu v i r mjesto e. Cetvoroststavnoje tela 
svojego jesttstvo dtntst nastupiti se imatt. Ale- 
ksand. nov. 126. Cetvorosastavni tila tvoga sa- 
stav danas rastati se hode. Aleksand. jag. starin. 
3, 812. 



(5eTVEE0SL0^AN 14 

SETVEROSLO^AN , cetverislozna, adj. qua- 
tuor syllabarum. u naic vrijeme u knizevnika. 
sa o pred r mjesto e: fietvoroslozna imena. Vuk, 
nar. posl. xliii. 

1. CETVEROSTAN, adj. u jednoga pisca pro- 
sloga vijeka kao da je sto i cetvrtast, te ce biti 
nacineno od rijeci koja sama ne dolazi cetverost. 
Krsti da su mu (biku) veliki i kano cetverostani, 

1. Jablanci. 118. 

2. CETVEROSTAN, m. locus ubi quatuor tan- 
tum res cujuscunque g;eneris stare possunt. samo 
u Stulieevu rjecniku. sasma nepouzdano. 

CETVEROSTIH, m. tetrastichon. samo u Stu- 
lieevu rjecniku. 

CETVEROSTOTI, adj. quadriugentesimus. samo 
u Belinu rjeiniku (GOO''). 

CETVEROSTOTINI, adj.vidi cetverostoti. samo 
u Belinu rjecniku (f>0(p). 

CeTVEROSTOTNI, adj. vidi cetverostoti. samo 
u rjecnicima Bjelostijencevu {iH'^) i Jambresicevu 

(1, '821a). 

CETVEROSTRAN, adj. quadrilaterus. od pro- 
sloga vijeka, izmedu rjecnika same u Stulieevu. 
Na priliku cetveronuglasta ali ti cetverostrana 
Stita. I. Dordi6, salt. 102. 

CETVEROSTRANICA, /. cetverougao, kad se 
vojska postavi toko da od ne bude cetverougao, 
fr. Carre, u jednoga pisca xvii vijeka. Smrtno 
napunise cetverostranicu. I. T. Mrnavi6, osm. 48. 

CETVEROSTRANE, n. figura quatuor constans 
lateribus. samo u Stulieevu rjecniku. slabo po- 
uzdano. 

CETVEROSTRUCAN, cetveristrucna, adj. vidi 
fietverostruk. u Stulieevu rjecniku. ■ — adv. ce- 
tverostrufino, quadruplicato. u rjecnicima Bjelo- 
stijencevu (1, 1008") i Stulieevu. 

6eTVER6sTRUCENEI, n. quadruplicatio. u 
rjecnicima Bjelostijencevu (1, 1008^) i Stulieevu. 

CETVEROSTRUCITI , 6etver6strucim, impf. 
quadruplicaro. « rjecnicima Bjelostijencevu (1, 
1008"), Jambresicevu (1, 822^) i Stulieevu. 

CETVEROSTRUCNOST, cetveristrucnosti, /. 
quadruplum. samo u Stulieevu rjecniku. 

CETVEROSTRUK, adj. quadruplex, quadrifa- 
riiis, quatuor generum. od xvi vijeka, izmedu 
rjecnika u Vraniicevu, gdje najprije i dolazi 
(quadruplex), u Belinu (quadruplicatus SBSb) u 
Bjelostijencevu (quadruplex, quadruplus 2, 43», 
quadrigeminus 1, 1007a), u Jambresicevu (qua- 
druplex), u Stulieevu (quadruplex, quadruplus). 
dolazi i sa o mjesto e medu v i r od prosloga 
vijeka: fietvorostruk , izmedu rjecnika samo u 
Vukovu (quadruplex). a) sto je od ietiri struke 
u umnom smislu, od cetiri vrste, na ietiri nacina. 
aa) sa e tnedu v i r: Ovi cetverostruki kruh 
samo nam na ovomu svijetu sluii. M. Divkovic, 
nauk. 88. Ovi jo grijeh od ietiri vrste ali ti ce- 
tverostruk. 121''. Plaia tijola blazenoga biti ce 
(5etvoroatruka : 1. biti do mlogo svitlije od sunca ; 

2. tako tanko da 4e modi prodi kroz najvedu de- 
bjinu i tvrdinu brez truda ; 3. biti do tako lagano 
da do modi u jodan das primjestit se u najda|a 
mjosta; 4. no de modi biti uvrideno nijednom 
silom od svita, niti do mu Sto modi naudit ni 
dosadit. I. Orlidid 14. Bududi dotvorostruko vrimo 
u godini. 248. Pram detverostrukim dugom dao 
nam je blago detverostruko. F. Lastnd, tost. SOfi. 
U kuhinskoj ba5di so detverostruko vrste sadi 
nahode. I. Jablanci 183. Odredeiie crkovno iz 
detverostruka vrila istiSe: od pisma svetoga, od 



Cetverovlasnik 



sabori, od odredei'ii papinski i od naudeua bogo- 
slovac. A. d. Kosta, zak. 1, 12. Udinio je pogodbu 
od cetverostruka drustva. A. Tomikovid, pet. 314. 
Grih detverostrukim nadinom moze se udiniti. 
B. Leakovid, nauk 452. — bb) sa o medu t i v ■ 
Kumstva nema bez krstena kumstva, ako hodes 
i cetvorostruko. P. Petrovid, vijen. 40. — b) adv. 
detverostruko , quadruplicato , cetiri puta , kad 
je rijec o kakom mnoMvu. isporedi cetvero kod 
cetver. aa) sa e medu v i r: Ako .sam .sto koga 
prihinio , vradam detverostruko. I. Bandulavid 
256. lue. 19, 8. Ako sam koga privario, vradam 
detverostruko. S. Margitid , fala 46. Da se za 
kradu imade detverostruko povratiti. J. Banovac, 
pred. 37. Vrati detverostruko kamate. F. Lastrid, 
ned. 36. Naplatiti ga detverostruko. A. d. Kosta, 
zak. 2 1 144. Da de detverostruko povratiti. A. 
Kanizlid, kam. 820. Vradam detverostruko. I. J. 
P. Lucid, razg. 30. Koji bi desetak sebi uzdrzao, 
detverostruko vratide. 1. Velikanovid, upud. 3, 111 
Vise puta oni koji je dvostruko sridan biva de- 
tverostruko nesridan. A. Tomikovid 227. — bb) sa o 
medu V i r: Za to je cetvorostruko vise svakomu 
povratio. G. Postalid, ut. 66. 

CETVEROSTRUKO, adv. vidi kod cetverostruk. 

CETVEROSTRUSTVO, n. quadruplum. u jed- 
noga pisca prosloga vijeka. od cetverostruk. 
Imao je naplatiti detverostruko . . . U danasni 
dan pristaje ova pedipsa od cetverostrucstva. A. 
d. Kosta, zak. 2, 144. 

CETVEROSTUPOREDAN, cetverostuporedna, 
adj. tetrastylus. samo u Stulieevu rjecniku. sa 
svijem nepouzdano. 

CETVEROUDAN, cetver6udna. adj. quadri- 
membris. samo u Bjelostijencevu rjecniku (kaj- 
kavski s dometnutim v pred u : detverovudni 
1, 10071'). 

1. CETVEROUGAO, cetver6ugla, adj. quadran- 
gulus. u Bjelostijencevu rjecniku (kajkavski s umet- 
nutim V preti u : cotverovugli 1, lOOeb). u srednem 
rodu bez supstantiva: detverouglo, quadrangulum. 
u Bjelostijencevu (1, lOOei)) i Jambresicevu rjec- 
niku (1, 819); u oba kajkavski detverovuglo. 

2. CETVEROUGAO, cetver6ugla, m. quadra- 
tum. samo u Jambresicevu rjeiniku (kajkavski: 
detverovugel 1, 82111). 

CETVEROUGLAST, adj. quadrangulus, qua- 
dratus, od xvi vijeka, izmedu rjecnika u Bjelosti- 
jencevu (43'') i Jambresicevu (1, Sigii), u oba kaj- 
kav'ski s dometnutim v pred u. Varos stase 6e- 
tverouglast. Anton Dalm., apoo. 21, 16. i sa o 
mjesto e: Cetvorouglast da bude oltar. D. Danidid, 
2 moj. 27, 1. 

CETVEROUGLAT , adj. vidi detverouglast. 
samo u Bjelostijencevu rjecniku (kajkavski sa v 
2ired u: detvorovuglat 1, 1006''). 

CETVEROUGLIC, m. quadrangulum. isporedi 
detveronuglid. samo u Jambresicevu rjecniku 
(1, SIS') kajkavski s dometnutim v pred u). 

CBTVEROUGLITI , cetverouglim, impf. qua- 
drare. isporedi detveronugliti. samo u Jambresi- 
cevu rjecniku (1, 821'' kajkavski s dometnutim v 
pired u). 

CETVERO VESLI , adj. quadriremis. samo v 
Bjelostijencevu rjeiniku (1, 1007''). bez siimne na- 
cineno za rjecnik. 

CETVEROVLADANE, n. quatuorviratus. samo 
u Stulieevu rjeiniku, za koji je i nacineno. 

(■JETVEROVLASNIK, m. tetrarcha. u jednoga 
pisca naSega vremena. Do Iroda detverovlasnika. 
Vuk, mat. 14, 1. 



CETVEROVOZAN 



15 



CeTVEEOVOZAN, cetver6vozna, adj. quadri- 
jugus : kocija cetverovozna, quadrigae, samo u 
StuUiemi rjeiniku. rijec nepouzdana. 

CeTVEEOVOZJE, n. quadrigae, samo u Stu- 
licevu rjecniku, za koji je i uiineno. 

CETVEEOVOZNIK, m. quadrigarius. samo u 
StuUcevu rjecniku, za koji je i naiinen. 

CETVEEOVEATAN, cetverovratna, adj. qua- 
driforis. u rjectiicima Bjelostijencevii (1, 1007») i 
JambreSicevu (1, 820b). 

CETVEEOTEEMENI, adj. quatuor temporum. 
u jednoga pisca prosloga vijeka. U nediju ce- 
tverovrimenu ili ti quatemu. A. Kanizlid bogo}ub. 
286. — ti mnozini u srednem rodu: cetverovri- 
mena, quatuor tempora. u istoga pisca. Postimo 
kada su cetverovrimena ili ti quatre. A. Kaniilii, 
bogo}ub. 251. 

CETVEEOVEST, adj. vidi cetverovrstan. samo 
u StuUcevu rjecniku, za koji ce biti i nacineno. 

CETVEEOVESTAN, eetverivrstna, adj. qua- 
druplex. samo u rjecnicima Bjelostijenieim: qua- 
drigeminus (1, 1007*), quadruplus (1, 1008*), Jam- 
bresicevu : quadruples (1, 821'') i StuUcevu : quatuor 
modis. 

CETVEEOVESTITI, cetverovrstim, mp/. qua- 
druplicare. snmo u rjecnicima Bjelostijencevti 
(1, 1008a) i Jambresicevu (1, 822a). 

CETVEEOZIJEHAN, cetverozijehna, adj. qua- 
driforis. sa.mo u StuUcevu rjecniku, za koji ce 
biti i nacineno. 

CETVEEOZUB, adj. quadridens. u rjecnicima 
Bjelostijencevu (1, lOOeb) i Jambresicevu (1, 820*) 
i u jednoga pisca nasega vremena. Gubavac ce- 
tverozubi. J. Sloser, kor. 507. 

CETVEEOZUBAN, cetverozubna, adj. vidi ce- 
tverozub. samo u StuUcevu rjecniku. 

CETVEROZUBAST, adj. vidi cetverozub. samo 
u Jambresicevu rjecniku (1, 820a). 

CETVEEOZENA , m. quadrigamus. samo u 
Jambresicevu rjecniku (1, 8201'). 

CETVEEOZifijE, n. tetraehordon. samo u Stu- 
Ucevu rjecniku (gdje stoji ,c8tverozitje'). bee sumne 
nacineno za rjecnik. 

CETVOE-, koje se rijeci toko pocinu a nijesu 
ovdje na redu, nih treba gledati pod cotver-. 

CETVOEAC, cetvorca, to. lieka buba. u jed- 
noga pisca nasega vremena. oligota Mannerh., 
hetaerius Er. J. Sloser, kor. 120. 252. 

CETVOEAK, cetvorka, m. quadruplum. u jed- 
noga pisca nasega vremena. Vozu mu ruke uzem 
u fietvorak opletenijem. S. ^ubisa , prip. 214. 
isporedi cetvero kod cetver. 

CETVOEITI, cetvorim, imp. eetiri vola ujar- 
mfivati, na eetiri vola voziti iU orati. u nase 
vrijeme u Srbiji. I. Pavlovic. 

CETVOEKA. /. a) doUum capax quatuor am- 
phorarum, bure od eetiri akova. od prosloga vi- 
jeka, izmeda rjecnika samo u Vukovu. Uzmi jednu 
cetvorku. Z. Orfelin 189. — b) saltationis genus. 
samo u Vukovu rjecniku. 

CETVORNI, adj.^ vidi cetvorocjepan. samo u 
Vukovu rjecniku. Cetvorni peskir, t. j. u eetiri 
Hce. Vuk, rjec. 823''. 

CETVOENOGA, /. animal quadrupes. u jed- 
noga pisca prosloga vijeka. Zemja ima cetvor- 
nogu svaku. I. S. Ee}kovi6, ku6. 2. 

CETVOEOCJEPAN, cetvor6ojepna, adj. qua- 
temis fills coustans, u eetiri nita tkan. samo u 



cetvbta6a 

Vukovu rjecniku : fietvorocjepna pantjika (u eetiri 
nita). isporedi cetvorni. 

CETVOEOVOLICA, /. voz sijena sto vuku ee- 
tiri vola. u Srbiji. D. Danicid. 

CETVOEOVONI , adj. sto vuku eetiri vola. 
isporedi cetvorovolica. u Srbiji. D. Danicic. 

CETVORSTEUKO, adv. vidi cetverostruko. n 
jednoga piisca prosloga vijeka. Cetvorstruko da 
s' odije svako. I. S. Ee)kovic, kuc. 412. 

CETV6,CA, /. dem. cetvrt. u jednoga pisca 
xvn vijeka. pred c otpada t, koje isti pisac pise. 
Kada bjese ispekla cetvrtcu svoga sinka. M. Div- 
kovic, bes. 700. 

CETVRNADESTI, adj. vidi cetrnaesti. u jed- 
noga pisca XVII vijeka. moze biti i pogrjeska. Koji 
nisu izasli iz cetvrnadestoga godisca. M. Bijan- 
koyic 30. 

CETVRSTEN, adj. quaternarius. samo u Stu- 
Ucevu rjecniku. veoma nepouzdano. 

CETVRT, /. quadrans. od xiii vijeka, izmedu 
rjecnika u Mika}inu, Belinu (600a), StuUcevu i 
Vukovu. dolazi i bez v, kao sto se gdje gdje i 
govori (vidi daje pod d.). u nekih se pisaca grije- 
skom, nalazi i u muskom rodu (vidi daje). a) u 
opce, cetvrt cega god: Kupi cetvri.tt dola. Sta- 
rine 13, 208. Ukaza im cetvrt djeteta pecena. M. 
Divkovic, bes. 700. Za jednu cetvrt od ure. M. 
Eadnic 67. Easiceni na cetvrti. P. Posilovic, nasi. 
128''. Cetvrt kozlica. Bella 600a. Pa jednu cetvrt 
ili ti cetvrti dio ure lioj prikazemo. A. Kanizlic, 
utoc. 271. Jednu cetvrt ure. J. Vladmirovid, lik. 
37. Za cetvrt od sabata. M. Dobretic 113. Ne 
projde cetvrt ure. M. A. Eejkovic, sabr. 11. Kad 
je misec bas u poslu mine, visti sitvom nikom 
se ne kine, vec cekaju negovih cetvrti. I. S. Eej- 
kovic, ku6. 117. Od jecmena, psenice i razi jos 
i zobne nima slame trazi sve na cetvrt izmisanu 
rizi, t. j. od svake slame po jednak dio. 96. Te 
ga scepase za cetvrti pa ga rastrgose. Nar. prip. 
vuk. 109. Te im se 6itase zakon cetvrt dana, a 
di-ugu cetvrt ispovijedahu se. D. Danicic, nem. 
9, 3. — b) zitna mjera u Dubrovniku: quarta 
pars modii, cetvrt spuda. od prosloga vijeka, iz- 
medu rjecnika u Belinu (quadrans 600a), StuU- 
cevu (quarta modii pars) i Vukovu {mjeTa, od 20 
oka). Da se svaki dan traiahu na negovoj trpezi 
dvije tisuce cetvrti psenice. Bosjede kr. 97. Na 
cetvrt kupi a na cetvrt proda. Poslov. dan. 65. 
Ne kri svijecu pod 6etvrt. 73. -- c) aa) s prijedl. 
na i u, kao na eetiri ugla, na eetiri strane : Grad 
na cetvrt stav}en jest. A. Bacic 439. Ovo uebo 
nije okruglo, nego je na cetvrt. 439. Nacin je 
kriza na cetvrt. L. Vladmirovi6, slaved. 20. Na 
.sirini od 6 sahata u cetvrt nema ni jednog sela. 
M. D. Milicevii, zim. vec. 173. — d) bez v. od xiii 
vijeka, ali toga vijeka u spomeniku sacuyanu 
samo u poznijem prijepisu, inaee od xvii vijeka, 
izmedu rjecnika u Bjelostijencevu i Jambresicevu 
(1, 819''). Pristav ima imiti od nega (goveceta) 
jednu cetrt. Zak. vinod. 70. Jednu su cetrt daU 
na dvor. Starine 11, 124. Pojili smo dostimesa, 
dve cetrti od komara. Nar. pjes. ist. 2, 57. — 
e) u nekih pisaca xvii i xviii vijeka grijeskom 
kad kad i u muskom rodu. Rasjeci na cetvrte. 
Mikaja 538''. Imaju raztezati tvoga neprijateja i 
ucinit ga na cetvrte. M. Radni6 389. Na poslid- 
nem cetvrtu miseca. I. S. Rejkovid, kud. 48. Po- 
slidnega cetvrta ve}ace. 85. 

CETVETAC, cetvi-taca, to. quarta pars, samo 
u StuUcevu rjecniku. nepouzdano. 

CETVETACA, /. quartana febris. u rjeinicima 
Bjelostijenievu (bez v: 6etrta6a) i JambreUievu 



fiETVETAfiAN 

(sa V I bez nega. 1, 826a) i u jeilnoga pisca pro- 
Sloga vijeka, all u nega grijeskom kao adj. : Pro- 
tiva fetvrtacoj. A. KaniXlii, bogojub. 481. ispo- 
redi cetverodnevan , cetverodaiii , fietvrtodaniea. 

CETVRTACAN , fietvrtaCna , adj. diei jovis. 
samo u Stulicevu rjecniku. veoma nepoiizdano. 

CETVRTACICA, /. puella quadrina, djevojcica 
od ietiri godine. samo u Stulicevu rjeiniku. ne- 
pouzdano. 

1. CETVAtAK, Cetvrtka, m. dies jovis. od xiii 
vijeka, u svijem rjectiicima : u Vrancicevu (118), 
Mika]inu, Belinu (34.7"), Bjelostijencevu {41'^), 
Jambre^iievu (1, 211^), Voltigijinu, Stulicevu, Vu- 
kovu i Daniiicemi. po nekim se krajevima govori 
i bez V : 6etrtak (vidi dale). Akc. se mijena u gen. 
pi.: Jetvftaka. — a) koji god: Vt utornikt i vt 
fietvrttikb. Sava, tip. stud, glasn. 40, 152. U 6e- 
tvrttakt. Mon. serb. 314. U fietvrtakt. Mon Croat.. 
73. Koji Cetvrtak svetkuju. Zbor. 163. Ne postit 
se V nedilni dan ni v fietvrtak. S. Kozi6i6, iit. 9^. 
Za Setvrtak. P. Posilovii, nasi. 73'>. J. Banovac, 
obit. 35. Ovi dan bijase Cetvrtak. M. Dobreti6 302. 
U fietvrtak sigura se vojska, u petak 6e da udare 
Turci. Nar. pjes. vuk. 4, 76. — b) razlikuju se: 
aa) braSantani, u koji se svetkuje brasanievo. 
Na braSanCani iietvrtak. M. Divkovi6, bes. 615. 

— bb) veUki, velike nedjeje, pred uskrs. ujednoga 
pisca i sveti. Vb veliji 6etvrt(ti.)kb. Sava, tip. 
hil. glasn. 24, 194. Na veliki fietvrtak. S. Budinii, 
ispr. 156. U o£i svetoga fotvrtka. B. Kasid, per. 
127. Na veliki cetvrtak. A. Baci6 196. A. Kanizli6, 
bogojub. 252. Otidose na veliki fetvrtak na posao. 
M. Zori6i6, zrc. 181. Na dan vecere gospodinove 
ili ti na veliki Cetvrtak. M. Dobretid 81. — cc) 
pretili ili tusti, pretile nedjeje, koja se zove i se- 
biina i trapava. Pretili Cetvrtak. Bella 347^. 
Tusti detvrtak 347b. u pretili fiotvrtak. D. Mattel 
313. Podjednaka druiina jede mosa 1 na veliki 
petak, a nejedina ni na pretili cetvrtak. Nar. 
posl. vuk. 251. ^ dd) zeleni, svaki od iiskrsa do 
poslije trojica. Mnoga sela svetkuju neke i neke 
dane, kao na priliku zelene detvrtke (od vaskrsa 
do posle trojica). M. D. Milidevid, op5t. 11. — 
c) bez V od xv vijeka po nekim krajevima, izmedu 
rjecnika saino u Bjelostijencevu i Jambresicevu 
(u oba kajkavski sa e mjesto a). V Cetrtak prvi 
po blagdanl sv. Grgura. Mon. croat. 104. Va veil 
cetrtak. Kapt. sen. ark. 2, 82. fietrtak. Korizm. 5. 
F. Glavlnid, cvlt. 3. 

2. Cetvrtak, tetvrtAka, m a) quadrimus, 
muiko dijete i zivinie od ietiri godine. v. rjecni- 
cima Mikalinu i Belinu (85") samo se tumaci 
quadrimus, a ne kaze se je li dijete ili hvince ; u 
Stulicevu je dijete, iemu nema potvrde, a u Vu- 
kovu kon, kao .Ho je i u narodnom jezikii : Te 
biraju hate fcetvrtako. Nar. pjes. vuk. 2, 616. Jakov 
ja6e ata detvrtaka. 4, 434. Za neg' svez'o ata ce- 
tvrtaka. Nar pjes. juk. 377. — b) cetvrti roj od 
matorke. J. Zivanovid 29. — c) ziina mjera sta- 
rijeh Zudjela u jednoga jjisca xvii vijeka. Ne moj 
da je u kudi tvojoj maiil all vedi detvrtak. M. 
Divkovid, bcs. 702. 5 moj. 25, 14. — d) ujednoga 
pisca XVII vijeka, kao da je cerpic. Bijahu slnovl 
Izraelski zlo drzani u Egiptu u poslovije prlpro- 
Btitije, dined! dotvrtako i opeke. M. Radnid 113. 

— e) u jedooga pisca prostoga vijeka kao da je 
ietverougao. Plodne jesu 1' (zvijezde), al' ne- 
plodno ? . . gledom gledaju 1' dobroatlvlm nesgod- 
nimo dotvrtakom, .srednlm trojem, al' sestakom? 
J. Kavanin 4(i9. — f) vidi detvrt. samo u Stuli- 
cevu rjeiniku. 

eETVETAKIliA, /. pueUa quadrima, djevoj- 



16 



CETVRTI 



iica od ietiri godine. samo u Stulicevu rjeiniku. 
nepouzdano. 

(JETVRTA^, detvrtil}a, m. zitna mjera od 18 
oka u Dalmaciji. samo u Vukovu rjecniku. 

CETVRTAR, Cetvrtara, m. mjera za uglove, 
tal. quadranto. u jednoga pisca naSega vremena. 
Cetvrtarl pobacani po vigi'iu. M. Pavlinovid, 
rad. 30. 

CeTVRTAST, adj. quadrangulus. u nase vri- 
jeme u knizevnika. Iz badrjlce, koja je na doilem 
kraju vajkasta 1 supja cev, na vise je pak detvr- 
tasta. J. Pandld, ptlce 5. Mjesto prozora probu- 
§ene su neke cetvrtaste rupe. M. D. MUidevid, zim. 
vefc. 206. Izmjeri trljem, 1 bjeSe u du^inu sto la- 
kata i u §irlnu sto lakata, detvrtast. D. Danidid, 
jez. 40, 47. 

CETVRTAT, adj. vidi detvrtast. J. Grupkovid. 

CETVRTI, adj. quartus. od xii vijeka, u svijem 
rjeinicima. po nekim se krajevima govori i bez v 
(vidi dale). — a) u opce: Cetvrtti (u]anik) u Pa- 
ricehi. Mun. serb. 6. Cetvrtty mramort. 93. Ste- 
fanomt krajemt detvrttimi.. 111. Mlseca dekemt- 
bra detvrtti dant. 273. Cetvrtti dlo. 452. Dan de- 
tvrti. N. Eanlua 114. Veli sveto plsmo od kra- 
Jeva u oetvrtlje knigah. M. Divkovid,^ bes. 250. 
Jedan detvrti dlo ure. M. Orbin 167. Cetvrti dio 
od sahata ili ure blse proSao. B. Ka§id, fran. 166. 
Od detvrte govoridu stvari. M. A. Re|kovid, sat. 
107. Na tri grane tri jabuke, na detvrtoj soko 
sjedl. Nar. pjes. vuk. 1, 177. Kad cetvrti danak 
osvanuo. 1, 388. Kad detvrto jutro osvanulo. 
2, 170. Kad nastala godina cetvrta. 2, 621. U 
troje sam dopadale ruke, evo danas, brate, u de- 
tvrte. 2, 373. Pa je tri put opasa pojasom a de- 
tvrti od sabje kajasom. 2, 492. Nema cetvrte 
daske u glavi. (Canut je malo.) Nar. posl. vuk. 
205. — b) u hnskom rodu bez supstantiva: aa) 
quarta pars, ietvrtina. Da daje crtkvy detvrttu. 
Mon. serb. 531. Da se daje crtkvy eetvrtta. 532. 

— bb) u instr. sing, cfetvftom, letvrti put, quar- 
tum: Ko (sunce) cetvrtom izsad svitlost svim 
Ijudem da. M. Marulid 45. Ako se drugom, tre- 
tom 1 cetvrtom povratl na grih. A. Kadcld, bo- 
gosl. 248. Kad se slnko udadoh detvrtom. Nar. 
pjes. vuk. 2, 14, Tri puta je opasa pojasom a de- 
tvrtom od sabje kajasom. 2, 375. — c) u srednem 
rodu bez supstantiva : aa) quarta pars, ietvrtina, 
kao naprijed pod b, aa.: Ka je zemja na po, da 
se ima od ne davatl detvrto. Stat. pol. ark. 5, 258. 

— 66^ sto god cetvrto na redu kojim se kazuje, 
cejade Hi stvar : Sastala sn cotlri tabora . . : jedno 
tabor Vukasina kraja, drugo tabor despota UgjeSe, 
trece tabor vojevode Gojka, a cetvrto earevld' 
Uro§a. Nar. pjes. vuk. 2, 189. Vino plju Seiiani 
junacl . . . : jedno bio Gallja Tomica, a drugo je 
Petre Mrkoiilca, a tredo jo Vlaskallnovidu, a ce- 
tvrto Mandusidu Vuce. 3, 422. — cc) u nom. sing, 
kao adv., quarto, kad se govor razcljefuje pak sc 
dijelovi redaju : Svidoclse predt nami jedno Vlatko 
Rajldldt, drugo Galupt od Brtdovt, tretijo Brati.ko 
Klastdldb a cetvrtto Vuclhna Mratlnovidt. Glas- 
nlk 23, 51. Tretje, sluzedl se liimi na obradenje; . . 
detvrto, blagosivjajudi Ih vazda. B. Kasid, fran. 
172. Prvo, u odidl; . . drugo, u govorenu; . . tredo 
u dlli; . . detvrto, u vasi dobri. F. Lastrld, test. 45. 
Prvo, korlstuje sebl po rodeiu ; . . drugo, po ra- 
stenu ; . . trede po izblnl ; . . detvrto, kad se raz- 
boli, ozdravja se po llkarijl. J. Banovac, razg. 199. 

— dd) u akus. s prijedl. u, kao ietvrti put: Da 
samt uzeo u vece kratt: najprtvo deseti. tlsudT, 
dukati, . . u dotvrtto uzesmo z bratomt tlsudu 
dukatt. Mon. serb. 503. — d) sa ,na deset', koje 
moie i drukiije glasiti (vidi kod detrnaest) dolazi 



CETVRTICA 



17 



Cevak 



Icao cetmaest, ali samo do pocetka xvii vijeka: 
Cetvrti na desete darn,. Mon. serb. 479. Do ce- 
tvrtoga na desete dne. N. Ranina 108. Cetvrti 
naste dan miseca setembra. P. Hektorovid 64. 
Cetvrta naest nedjeja. M. Divkovic, bes. 756. — 
u torn poslu nalnzi se i na deset obraceno u adj.: 
Griava cetvrta nadesta. Nauk Brnard. 17. Cetvrto 
naest(o) pog(lavje). M. Divkovi6 , nauk xxx. — 
e) sa stoti dolazi kao cetverostoti, quadringente- 
sinius (vidi i kod cetiri). u jednoga pisca xvii 
vijeka : U svako cetvrto stoto Ijeto. B. Kasic, rit. 
46. — f) beg V po nekim krajevima: cetfti. od 
XVII vijeka, ali toga vijeka samo u spomeniku 
sacuvami u poznijem prijepisu (vidi prvi pri- 
mjer), pouzdano dolazi od xvi vijeka, izmedii 
rjecnika u Bjelostijencevu, Jambresicevu (1, 82G'') 
i Voltigijinu. Vsaku cetrtu ima dat redovnikom. 
Mon. Croat. 28. V cetrtoj noci. Transit. 178. Pri- 
dosmo k cetrtoj granici. Mon. croat. 204. Do tre- 
toga i cetrtoga. Katek. 1561. 5. Cetrti pecat. An- 
ton Dalm., apoo. 6. 7. Tada se uzdignu fietrto 
progonstvo. F. Glavinic, cvit. 37. Cetrti kra]. P. 
Vitezovic, kron. 11. Tako posa}e i tretoga i ce- 
trtoga hajduka. Nar. priji. mikul. 105. 

f ETVRTICA, /. quadrans, cetvrt. od prosloga 
vijeka, izmedu rjecnika samo u Jambresicevu (bez 
v : fietrtica, quadrans animalis 1, 819t>). Cetvrtice 
od telica mjekocnijeh. J. Kavanin 21. Udria se 
rukom po kolinu, puknia mu na ruku prstence, 
pod kolinom cetvrtica mesa. Nar. pjes. istr. 1, 60. 

CETVRTIC, adv. quartum, cetvrti put, cetvr- 
tom. XVI vijeka, i to bez v. Tretic i cetrtic ode 
uciniti. Korizm. 33. 

CETVETIN, )(«. u pripovijeci mjesto cetvftak. 
,Prela baba nocu u o6i cetvrtka pa iziSla na 
po}e i u mraku nagazila i uzjahala na June ; kad 
June skofii i ponese babu na sebi, onda ona stane 
govoriti : gospodine detvrtine ! pusti mene, tebe 
de baka svetiti (ona je mislila da je nosi cetvr- 
tak: sto prede u oci liega). Vuk, ijed. 823''. 

CeTVRTINA, /. a) quarta pars, cetvrt. od xv 
vijeka (vidi da{e pod bb.), izmedu rjecnika u Be- 
linu (600»), Stulicevu i Vxikovu. po nekim se kra- 
jevima govori i bez v (vidi daje). aa) sa v: Da 
je u liem cetvrtina ]uta i snazna Dalmatina. J. 
Kavanin 271. Do po lire oli najvece do cetvrtine 
ure. A. Kadcid, bogosl. 168. No bi bili duzni vra- 
titi nego cetvrtinu ploda. 42. Mores razdilit ar- 
sine u svoje polovine, tretine, cetvrtine, petine. 
M. Zoricid, arit. 58. Davati od svakoga ploda ce- 
tvrtinu. Norini 40. Podati pristojnu cetvrtinu pa- 
roku od sprovoda uciiiena. A. Kosta, zak. 1, 199. 
Pode kupiti uvjetno zito ali ti cetvrtinu. I. Dor- 
did, ben. 185. Te tu ori turske potkutiiiee, te 
agama cetvrtinu davaj. Nar. pjes. vuk. 4, 423. 
Dademo ti cetvi-tinu prevlacke crkovine. S. l^n- 
biSa, prip. 211. Najobicniji su (zakupi) iz polo- 
vine ili tredine i rijetko iz cetvi-tine. V. BogiSid, 
zbor. 475. — bb) bez v po nekim krajevima: ce- 
trtina. od xv vijeka , izmedu rjecnika samo u 
Bjelostijencevu (428'). Da ima priimati od nili ce- 
trtinu. Mon. croat. 64. Davajudi cetrtinu s toga 
vinograda crikve od vina. 257. — b) quadrura. u 
jednoga pisca xvii vijeka. Tac u cetvrtini nasih 
zaklopise. I. T. Mrnavid, osm. 48. 

6ETVE.TINAK, m. zitna mjera. isporedi cetvrt, 
detvrtak. xvi vijeka u jednom spomeniku, i to 
bez V. po svoj prilici je n napisano mjesto i.. 
Popu bil sam duzan 1 dukat za Xito; dal mi 3 
Setrtinake. Mon. croat. 326. 

CETVilTINKA, /. zitna mjera. u rjecnicima 
Bjelostijendevn (quarta pars modii vel alterius 

II 



mensurae frumentariae), JambreUcevu (quadrans 
modii) (1, 819b) j Stulicevu (cetvrt). u oha prva 
bez V. — cetvrti dio kuplenika. u hrvatskoj kra- 
jini. V. Arsenijevid. 

CETVKTKOVAC, Cetvftkovca, m. selo u hr- 
vatskoj krajini blizu Petrine. §em. gor. karl. 
1880. 37. 

CETVE.TNIK, cetvrtnika, m. quatemio. u naie 
vrijeme u jednoga pisca. Predade ga cetvorici 
cetvrtnika vojnickijeh. Vuk, djel. 12, 4. 

CETVRTOBRATUCED, m. bratuced u cetvr- 
tom kofenu. isporedi bratuced. u jednoga pisca 
XVII vijeka. Ako je cetvrtobratuced. M. Divkovid, 
nauk 255''. Cetvrtobratucedi i cetvrtobratucede. 
255l>. 

CETVRTOBEATUCEDA, /. bratuceda u cetvr- 
tom ko(enu. u jednoga pisca xvii vijeka. Marija 
je Petru cetvrtobratuceda. M. Divkovid , nauk 
255^. Cetvrtobratucedi i ftetvrtobratucede. 255''. 

CETVRTOC, adv. quartum, cetvrti put, cetvr- 
tom. od XVI vijeka, izmedu rjecnika samo u Vran- 
ciievu (86). Tri put je je utegnuo pasom i detvr- 
toc od sabje pojasom. Nar. pjes. juk. 110. Drugofi 
rece : pomozi mi, boie ! tredoc rece : dr^' me, Ma- 
rijane! a cetvrtoc: bjezi, Marijane ! 610. 

CETVRTOCIN, adj. quarti ordinis. samo u 
Stulicevu rjecnika. rijec sasma nepouzdana. 

CETVRTOCINAC, cetvrtodinca, m. quarti or- 
dinis. samo u Stulicevu rjecniku. rijec sasma ne- 
pouzdana. 

CETVRTODANICA, /. quartana febris. u rjec- 
nicima Bjelostijencevu (41'') i Jambresicevu (1, 
826a). isporedi cetvrtodanica, detvrtada. 

fiETVRTdDANIK, m. quadriduanus. u jednoga 
pisca XVII vijeka. Jurve smrdi, jere je detvrto- 
danik. I. Bandulavid 68. ivan. 11, 39. 

CETVRTODANI, adj. quadriduanus. samo u 
Stulicevu rjecniku. isporedi cetverodani. 

CETVRTODAlJriCA, /. febris quartana, groz- 
nica koja se povraca cetvrti dan. samo u Belinu 
rjecniku (600»). isporedi cetverodaiii , detvrto- 
danica. 

CETVRTODNEVAN, cetvrt6dnevna , adj. a) 
quadriduanus. isporedi cetverodnevan pod a. Kada 
vskrisi Lazara cetvrtodnevna. Korizm. 89. — b) 
quartanus. isporedi cetverodnevan pod b. u rjeini- 
cima Bjelostijencevu (41'') i Jambreiicevu (1, 826a) : 
groznica cetvrtodnevna. 

CETVRTODNEVl^iE, n. quadriduum. samo u 
Stulicevu rjecniku (,cetvrtodnevje'). rijei nepo- 
uzdana. 

CETVRTOPOLAN, cetvrtipolna , adj. sesqui- 
quartus. samo u Stulicevu rjecniku, gdje ima u 
istom znacenu i cetvrtopolovan. oboje nepouzdano . 

CETVRTOPOLOVAN, detvrt6polovna, adj. vidi 
kod cetvrtopolan. 

CETVRTOREDAN, cetvrt6redna, adj. quarti 
ordinis. samo u Stulicevu rjecniku. nepouzdano. 

CETVRTORODEN, adj.^ quarto geiiitus. u jed- 
noga pisca XVII vijeka. Cetvrtorodeni sin bo2i 
jest dusa covicja. M. Divkovid, bes. 821. 

CETVRTORODENIK, m. quarto genitus. samo 
u Stulicevu rjecniku. 

6eV, adj. u pjesmi skraceno Cesov, koji vidii 
Onda demo cetu okrenuti pravo onoj 6evoj Gor. 
Crnoj. Nar. pjes. petr. 2, 628. 

CEVAK, cevka, m. latratus. isporedi devkati. 
u rjecnicima Bjelostijencevu (cevk), JambreHcevu 
(devk) i Stulicevu (,6euk'). 



CEVANI 18 

CEVAlSfl, m. pi selo u Bosni u okrugti zvor- 
nidkom. Statist. 94. 

CEVCEG, m. vidi cepceg. od xv vijeka (B. 
Sulek, im. 55). Ne ojdu mi_. . ni repusca ni cev- 
£ega. M. Vetranic 1, 19. Cdvceg, a Eercegovini. 
N. Duci6. 

CEVCEZAC, cevcesca, m. dem. cOToeg. Cevce- 
iac mali, berberis vulgaris L. B. Sulek, im. 55. 
isporedi cepcezac. 

CEVEK, m. u jednoga pisca xvi vijeka, maze 
biti od tar. cewTe, ograda, ogradeno vijesto. 
Svudi zveci glas po svijeti opceno da oruzje nije 
za vas, neg zensko vreteno. Tijem kanav predite, 
a oruzje sve bijelo u cever spravite, gdje vam 
je i djelo. M. Vetrani6 1, 216. 

CEVEKCILA, /. sal petrae, salitra. u jednoga 
pisca proSloga vijeka. rijec tuda, blize nepoznata. 
Metni malo salnitra, oli ti cevercile. I. Vladnii- 
rovid, lik. 8. 

CEVfeEDAN, fiovordana, m. vidi kod ^everdan. 

CEVEEICA, /. vidi Siverica. M. Pavlinovic. 

CEVERIGE, /. pi. u zagoneci : Verigo ceverige, 
same se skovale, same se raskovale. (odgonct(aj : 
led.) Nar. zag. nov. 113. 

CeVLNE , it poskocici (vidi brojenica pod 2) : 
Cevine, pane. Nar. pjes. vil. 1867. 774. 

CEVKANE, n. latratus. same tc Bjelostijcncevu 
rjecniku (,proprio dicitur do canibus in venatione 
ad vestigia foranim latrantibus'). isporedi cevkati. 

CEVKATI, ct'vkam, impf. latrare, lajati. samo 
u rjelnicima Bjelostijencevu i Jambresicevu i 
Stulicevu (,ceukati'). postana cc biti istoga kojega 
je cevrkati, cevrjati, cavkati. 

CEV^iANCE, n. momce iz^ 6eva. isporedi Cevja- 
nin. Siliio momce kako no Cev|an6e. Pjev. cm. 68. 

CEV^ANIN, m. covjek iz Ceva. akc. u pi.: 
devjani. To zacuse Cevlani junaei. Ogled, sr. 54. 

CEVO, n. pleme u Crnoj Gori u katunskoj na- 
hiji. N. Ducic, glasn. 40, 17. i brdo ondje. Vuk, 
rjefi. 820'>. isporedi Kcovo. A rodom^je s Cova 
kamenoga. Nar. pjes. vuk. 4, G2. S Ceva ravna 
Popovica Draska. Ogled, sr. 30^ I na Cevu dijelise 
ovce. Nar. pjes. vuk. 4, 49. U Cevu ga ceta doce- 
kala. 4, 18. Dode na Cevo krvavo. Pjev. cm. 59. 

CEVEDAN, m. ncki javor. ic jednoga pisca na- 
segq vremena koji veli da sc tako zove u Lici. 
B. Sulok, im. 55. rijec nepouzdana: moze biti 
zlo zapisano mjesto gevcrdan. isti pisac veli da 
se isto drvo u Lici zove i geverdau. 

CEVKKANE, n. vidi fiovrlaiio. u Lici. J. Bog- 
danovid. 

CEVEKATI, cevrkam, impf. vidi cevrjati, su 
cim je i postana jednoga. u Lici. Nesta cevika, 
a no zna sam sta. J. Bogdaiiovic. 

CEVE^iAN, covflna, adj. garnilus, brbjav. u 
jednoga pisca xvi vijeka. isporedi ('ovrlati, s ko- 
jim je jednoga postana. Uhati Mido zli, Zoile 
prokleti, skupi zli tamnico, gnusniCo nezdravi, 
kom ptica fievrjna giiizdo svi u glavi. D. Eaiina 
121i>. 

CEVE^iANE, n. vidi cavr]ano. samo u Stuli- 
cevu rjecniku. isporedi 6ovr]ati. 

CEVE^ATI, cevr|am, impf. vidi cavrjati, su 
iim je jednoga postana. isporedi Cevrkati i cev- 
kati. u nose vrijeme, izmcdu rjeinika samo u Stu- 
licevu (inopto loqui, ineptis sormonibus tempus 
terrere). Sta fievrJaS? ro6o se u Srbiji kad ko 
viCuci govori kojoSta. V. Hid. 

CEVE^iUGA, /. a) alauda, seva. u nose vri- 



CEZNUTI 



jeme, izmedu rjecnika samo u Vukovu, gdje se 
veli da se govori u Crnoj Gori, govori se i ii 
Srbiji, postana kojega je cavrjati, s promjenom 
glasa a na o. isporedi cevrjati. Cevrjuga, alauda 
cristata. L. K. Cmogorac, zool. 86. Ovuda }udi 
tice seve zovu cevi']uge. M. D. Milicevid, s dun. 
104. Posetalo jato cevrluga Nar. zag. nov. 218. — 
b) oko Dubrovnika se tako zove cvorak, tal. stor- 
nello. Slovinac 1880. 30. — c) ime brda u Srbiji 
ispod Vrana. M. D. Milicevid, s dun. 104. Eat 125. 

CEVENTIJA, /. kao da je vrtlog. u jednoga 
pisca nasega vremena, moze biti od tur. cewei- 
ograda. Ima mnogo virova i cevrntija. M. E). Mi 
lioevic, srb. 953. 

CEVSKI, adj. sto pripada Cevu. No dodose 
cevske pokajnico. Pjev. cm. 21. Pa se javi 6ev- 
skom bujubasi. Ogled, sr. 401. 

CEZ, praep. vidi crez. od cega je i postalo iz- 
gubivsi r. yo Hrvatskoj i po susjedstvu. od xn 
vijeka, izmedu rjecnika u Bjelostijencevu , Jam- 
bresicevu (1, 68911). i Voltigijinu. Toga Stimamo 
poslati ces Hrvate. Mon. croat. 217. Pustivsi 
Thomasa cez okno. F. Glavinic, cvit. 68. Turci 
cez Hrvatsku zemju porobise Friul. P. Vitezovic, 
kron. 128. I svega stucena noj v komoru vrze 
cez pouestru. Oliva. 12. Na miru vodu mirila 6ez 
prste ju 'zcidila. Jacke 44. 

CEZATI, cezam, impf. confici, kao ginnti od 
stralia, od tuge itd. isporedi feznuti. xvi vijeka 
i u jednoga pisca 7iasega vremena. Tor 6ezah, da 
vas dvor ondi se ne stece. §. Mencetic 206. Da 
za mo lie ceza. 237. Sta opravno, jaki no od luga 
kad sade u ravno kosuta bez druga cezaje od 
smrti da ju gdi slidnici i brzi jos hrti ne vide 
s lovnici. 467. U malo vremena prouci ono o 6emu 
puk najvise priaiia, za cim najvise cezne, s cega 
najvise ceza. S. ^^ubisa, prip. 92. Da pos|em doma 
svoj lik, neka me zona u slici gleda, kako me 
ne 6o zaboraviti ni za mnorn cezati. S. ^ubisa 
pric. 138. 

CEZAVA, /. zidine od staroga grada u Srbiji 
na Dunavu u okrugu pozarevackom. M. D. Mili- 
cevic, srb. 1025. 1028. 

CEZE, /. 2'1 kola na dva tocka, dvokolice. 
samo u Vukovu rjecniku (gdje se napomine da 
se govori u Srijcmu). Od fr. chaise, mag. czeza. 

CEZNUCE, n. tabes, intoritus, defoctio, con- 
sumptio. isporedi ceznuti. od xvu vijeka. izmedu 
rjecnika u Mikalinu : .cesnutje', spasmus, doloris 
cruciatus; ,ceznutje', horror, timor, tremor; u Be- 
linu: defoctio (UoSb. 716a), spasmus (695*), angor 
(40'') ; w Voltigijinu ,cesnutje' glicdorreissen ; u 
Stulicevu : deliquium. mjesto ce pisalo se tje, ali 
dolazi prosloga vijeka i sa i. (vidi u primjerima). 
— a) ncstajane, izumirane: Mlogovrsna krsnutja 
i teznutja naroda. D. E. Bogdanic x. — b) kao 
umirane od ze(e, zefa tako velika da covjek gine 
od tie. No znam da sam koga s takovom zejom i 
coznuiem cokao. D. Obradovic, bas. 408. — c) kao 
umirane od tuge, od straha, strah tako velik Hi 
tuga tako velika da covjek od toga gine. Jur su 
dospjele zestoke muke i privelici trudi Isukrstovi ; 
dospjolo jo i negovo 6eznutje (,cesnutje') i skon- 
6ai'io ; dospio je i negov prikor. Besjedo krst. 60. 
Kako si i kako se jadau cutis u Ceznucu od gor- 
kijoh ovijeh rana? B. Cuceri 77. Koji lapat, koje 
coznudo ne ce priuzet tuino srce svojom krivinom 
probodeno ! 98. Sto jo ta pripas? to ceznu6e? A. 
Kali 6 139. 

CEZNUTI, coznem, impf. evanescere, tabosccro, 
deficero, confici, consumi. od xvi vijeka (vidi pri- 
vtjer M. Vetranica), izmedu rjeinika u Mikalinu : 



CEZNUTI 



19 



6EZNUTI 



dohoditi na mane , deficere ; cezuuti od straha, 
horrere, horrescere, extimescere ; u Belinii : defi- 
cere (716a), animo deficere (450"); confici doloro 
(221''. 695>>), dolore torqueri (27o'>); affeotare 
(42''), admodum cupere (B95*), desiderio extabes- 
cere (4971=); (angi TSgl)); u Sluliceou: animo lin- 
qui, animo coucidere; u Vukovu : appoto rem 
qua alios frui video; desiderio corripi. u nekih 
se nalazi i sa s mjesto z jamaino od tuda sto 
neki nijesu dosta razlikovali u pisanu glasove s 
t z, pa dntgi tako dvujako pisanu rijec uzimali 
za dvije: tako u rjecnika Mika\iHu ne samo sa s 
mjesto z nego i sa i mjesto u (prenida ima ,ces- 
nut', ,6esnutje'): cesniti, dolore cruoiari, perire; 
u Voltigijinu: cesnuti, zucken in den gliedern; 
u StuUcevu : dolore cruciari. — Kor. skag, uda- 
rati, uditi. isporedi nakaziti. — 6ezne tko ili sto 
had ga nestaje, kad u sebi gine, opada, slabi, i 
to od kakoga god zla u kom se nahodi; ce\ade 
najvise od zla dusevnoga: od straha, od brige, 
od jada, od tuge, od tuge koja moze biti i u \u- 
bavi i u ze]i, kad cega nema a zeli se, rijetko 
od zla tjelesnoga, od bola tjelesnoga. vrlo rijetko 
dolazi da tko ili sto cezne u dobru. — a) bez i 
6ega cim bi se znacene poblize pokazalo, ali se 
iz ostaloga govora moze razumjeti : aa) cezne ce- 
]ade : aaa) u kome god pomenutom zlu dusevnom : 
Jur u plamen vas otidoh zivi tebe cica gore6 
kako suho drvo ali jedna sviia, gasnu, ceznu, 
blidu, venu, kopiiu i ginu vike. A. Eai'iina 105. 
Jes u miti u ovomu jedan , za te ki umire , . . 
vene, 6ezne, gasne, blidi, sahne, gnije, kopni, taje. 
A. Cubranovic 153. Usred Carigrada Otmanovic 
cezne i preda. I. Gundulid 281. Nitko ne imaj 
strah, ni cezni. 385. U veseju opcenomu sama od- 
kriva jad sred lica, u ^ivofcu cezne svomu Korev- 
skoga vjerenica. 457. On sam osta, ni cijed toga 
cezne, ali svr6e odluke. 525. Jakno rusa, ku okoli 
bodezjiva drafia od svudi , Jepota se lio oholi, 
neka cezne koju zudi. 332. Ni veni tako zdrav, 
ni cezni ni sidi. D. Barakovii, vil. 29. Hudi zlob- 
nik yene, cezne, kopni, blidi. D. Palmotic, christ. 
12. Ceznem, ginem razmisjajuci. V. Andriasi. put. 

125. Sada trepti, cezni i veni. I. Kavauelic, iv. 

126. Sabne, gine i umira, vene, _ cezne, gasne i 
blidi. I. V. Bunic, mand. 16. Ceznuh, predah, 
blidih. J. Kavaiiin. 462. K I'loj lirlimo, kon lie 
niivamo ; od lie na dalece ceznemo (,cesnemo'), 
venemo, izdisemo. I. Dordic, ben. 65. Ovi se sme- 
taju i ovi fieznu (,cesnu') na samu uspomenu od 
boijega suda. A. d. Bella, razgov. 177. Za to cvi- 
lim, fieznem, vehnem. V. M. Gucetic. poliv. 193. 
Venem, ceznem, snaga pada! A. Kanizlic, uzroci 
260. Opet vas blid postade, poce venut, ceznut, 
sanut, da 6e§, misle svi , izdanut. A. Kanizlic, 
bogojub. 456. Kad ko cezne gledajuci sto u dru- 
goga. Vuk, nar. posl. 270. — bbb) od bola tje- 
lesnoga: i,ez>o mekoputna, ako te igla bocne, 
Jezne§ (,6esnes'). A. d. Bella, razgov. 37. — bb) od 
ce\adeta se prenosi znacene na sto god u nega, 
te i to iezne onako kao cefade pod aaa.: tako 
cezne srce, svijest, dusa, krepost, zivot: Neka je 
kod mene moj sinak juveni, er srce me cezne, 
kad ga ni pri meni. M. Vetrani6 2, 244. Nega 
tuj ne nadoh; tijem srce u meni prid njekijem 
zlom fiezne. D. Zlataric 62. Svijes moja trudi i 
Cezne , za c ne imam povoja i ne imam pelene. 
M. Driii, 420. Ah, ma duSo, trepti i fcezni misled 
kako zivot straja. I. Gundulid 236. Preda srce 
moje, strasi se du5a moja, ceznu sve kolike kri- 
posti moje. A. Gufietid, roz. joz. 176. Ali zivot 
£ezne i vene. I. Gundulid, 260. — cc) iezne stvar 
tjelesna: aaa) kad se kvari te propada: U^ivat 
demo se krajevstva svjetovna, digova kruua dezne, 



vehne i sahne. V. M. Gucetid, pohv. 52. — 666^ kad 
joj je dohro, te se u dobru kao rastapa i tako je 
nestaje (vidi i da}e pod b). tako u jednoj pjesmi 
cezne cvijet, ako nije pogrjeska pisarska ili stam- 
parska mjesto zene (raste). Neven cvijet progo- 
vara: . . . devojkam' me razd'jelite, devojke me 
dobro nose, ob dan nose za jasmakom, a u vede 
u vodicu, a u jutru u liedarca, tad ne vehnem, 
nego ceznem. Nar. pjes. vuk. here. 252. — dd) 
iezne stvar umna, kad se na nu ne gleda, te naj- 
poslije biva kao da je i nema : Visina je pravdi 
mati, nisko ne de pribivati; jer brez neba domo- 
vine brzo cezne i pogine. V. Dosen. 62. — b) §tO 
cini ili od cega dolazi te ko ili sto cezne, moze 
biti izreceno i to je strah, zalost, pozuda, }ubav, 
slast (isporedi naprijed pod a, cc, bbb), itd. ; a 
izrice se u gen. aa) s prijedl. od: Nevolnijem 
umrlima srce od straha cezne i trne. D. Pjlmo- 
tid, Christ. 48. Cinilo se je kano da su iste br- 
dine i doline ceznule (,cesnule') od straha. A. 
Tomikovid 307. Sto mi od zalosti venes i fiezneS? 
A. Kanizlid, utoc. 37. Ceznuti od poXude. Bella 
695a. Ceznu (,cesnu') od jubavi prema spasiteju. 
A. d. Bella, razgov. 85. Tako mu je srdce od 
uzgane jubavi cezuulo. A. Kanizlid, uzroci 137. 
Ceznem od jubavi. L. Hadid 117. Od slasti dezne, 
gine, snebiva se. I. Dordid, mand. 107. — bb) 
s prijedl. s: Neka s jubve, tej . . . gori i dezne 
(,cesne' u slikti) 446. S pohujena i najmanega 
cezne moje srce pritisnuto jutijem dresejem. D. 
Mattei 120. — c) static u kome ko nahodeci se 
cezne moze biti izreceno u loc. s prijedl. u: U 
strahu oni ceznu (,desnu' bez sumne samo napi- 
sano sa s slika radi). J. Palmotid, dubr. 358, 

— d) kad ko cezne ne imajuci sto a zeleii ga, Hi 
daleko buduci od cega a zeleci biti blizu ili ondje, 
moze se u instr. s prijedl. za izreci ono sto cez- 
nuci zeli ili gdje zeli biti : %a, ovijem cezne, 
gine, blidi. I. Gundulid 461. Ceznem za tvojom 
jepotom. M. Radnic. 436. Cini mi za tobom cez- 
nuti, venuti i mrijeti. V. Andriasi, put. 330. Za 
jepotom neba cezne stravna zemja. I. Kavaiiin. 
7. JoS za majkom cezne. P. Knezevid, muka 45. 
Vidi sto se je ucinilo od onoga rumenoga zen- 
skoga obraza, za kojim no ti ceznaSe i lepjaSe. 
J. Banovac, pred. 97. Za tobom od (ubavi cez- 
nem. A. Kanizlic, uzroci 267. Za nom deznaSe. 
A. Kacid, korab. 199. Za kojim (stvarima) sviju 
srce dezne. I. J. P. Lucid, razg. 88. Za tim cez- 
nuti mozemo. D. Obradovid, bas. 111. Ja za tobom 
ceznut' i uzdisat'. Nar. pjes. vuk. here. 3. Da 
ceznu za vama. Vuk, 2kor. 9, 14. Narod izabrani, 
koji cezne za dobrijem djelima. Vuk, tit. 2, 14. 
Onda lisica pristane za nim (jezem) poizdaleka 
da vidi kakva je ta negova kuda, za kojom on 
toliko dezne. Vuk, nar. posl. 182. Kako deznem 
za krasnim Stambulom. P. Petrovid , §dep. 171. 
osim instr. s i^rijedl. za moze joS biti i sam instr. 
,ocima', kad se hoce da kaze da ko i pogleda ono 
za cim cezne: Da nadojim nejaku sirotu, ne bi li 
je lakse uspavala, da ne vidi kud joj ode majka, 
da ne cezne ocima za majkom, da ne gleda ot- 
kud cu joj dodi. Nar. pjes. vuk. 1, 572. — e) u ace. 
s prijedl. u moze biti izreceno mjesto u koje ko 
ceznuci zeli doci: Zeli i cezne duSa moja u dvore 
gospodinove. B. Pavlovid 5. — f) sto komu za- 
daje strah tako da od straha iezne, moze biti iz- 
receno u instr. bez prijedloga. tako ce biti pro- 
Sloga vijeka u jednoj poslovici : Taj samo uiiva 
ki shodnijem vijekom ne dezne. Poslov. dan. 125. 

— g) moze biti privezana cijela reienica rijeiju 
da: aa) kad u glavnoj iezne ko zeleii Uo a u 
privezanoj se kaze Ua Mi: Srce mi cezne da 
k vili prideuj, a ne smijem. M. Driid 141. — 



CEZNUTSTVO 



20 



CICAK 



bb) had u glavnoj cezne ko od straha, a prive- 
zanom se kaze iega se boji: Za to ne oeznut ne 
mogu sada vas, zaprijecip da mu put tko godi 
nije danas. M. Bunic 63. Cezne da se ne razgnivi 
i od vojske ne odvrie. I. Gundulio 333. Svacija 
srca Jeznu od straha da obje mlade zla ne steku. 
346. Nije vede ceznut liima da ih ne bi razdje- 
lile s gospodarim lubjenima poja6koga boja sila. 
457. 

CeZNUTSTVO, n. vidi ceznuce. samo u Stidi- 
cevu rjecniku (,cesnutje, convulsio, nervorum dis- 
tentio'). rijec sasma nepouzdana. isporedi ceznuti. 

6eZNA, /. desiderium, zeja od koje tko cezne. 
M naie vrijeme u knizevnika. pred n stoji z 
mjesto z, koje neki i jn§u. Cezna i smrt za ro- 
dom. Vuk, nar. pjes. here. 92. Svi s iste krvne 
Heine vede. Osvet. 1, 59. Svuda bludiS kud te 
ieina, vla£i. Osvet. 3, 5. 

CI, vidi eda, edati. u nase vrijeme, u ugarskih 
Hrvata. isporedi ce pod 2, od cega je i postalo. 
Gori doli gledam, 6i moje rozice nikdir ne ugle- 
dam. Ja6ke 13. 

CIBA, /. cavea, kavez, krlctka. od tal. mlet. 
chebba. u jednoga pisca prosloga vijeka. Boje je 
biti tici u gori nego u cebi. N. Paliku6a 46. 

CIBACA, /. selo kod Dubrovnika. Schem. ragus. 
1876. 27. Kepert. 22. 

CIBILA, /. neka vinova loza bijela grozda. u 
Dalmaciji. B. Sulek, im. 55. isporedi cibib. 

CIBRIC, m. satureja hortensis. L. ii jednoga 
pisca nasega vremena. B. Sulok, im. 55. isporedi 
6ubar, s koji7n je jednoga postana. 

CIBUCINA, /. augm. cibuk. I. Pavlovic. 

CIBUD, m. ime musko, xiv vijeka. Dedt imt 
Cibudt. Glasnik II. 12, 24, 92. isporedi Cibudi- 
nid, Cibutkovica. postanem nioze biti od ciji i 
imperat. budi. vioze biti da je bio nahod, pa za 
to tako nazvan. 

. CIBUDINIC, m. prezime, xv vijeka. Ivanist 
Cibudinidfc. Mon. croat. 72. isporedi Cibud. 

CEBUGGIJA, m. vidi cibukcija. 

CIBUK, VI. tur. 6ybnk, prut, stap svaki i pro- 
btden na koji se pusi duvan iz lule nataknute 
na n, a i s lulom zajedno zove se cibuk. u nase 
vrijeme, izmedu rjeinika samo u Vukovu. Akc. 
se mijena u gen. pi. : cubiika. — a) u pravont 
smislu iibuk na koji se 2)usi, sam Hi s lulom za- 
jedno: A ona mi Sibuk zapalila. Nar. pjes. vuk. 
3, 852. Gospo.ski mu cibuk zapalio. 4, 471. A ta- 
nani Cibuk pripalio. 4, 50G. A dugacki cibuk za- 
palio. Ogled, sr. 57. A sareni cibuk pripalio. 242. 
Na bojali Sibuk zapalio. Nar. pjes. juk. 131. Zene 
se biju fiibukom a judi nozem ali puskom. Nar. 
posl. vuk. 80. — b) danak od ovaca i koza Uto 
se u Turskoj daje caru. samo u Vukovu rjecniku. 

CIBUKANE , n. excussio. isporedi cibukati. 
samo u Vukovu rjecniku. 

CIBUKATI, fiibukam, impf. baculo excutere 
pulvorom, cibukom (t.j. prutom Hi stapom) uda- 
raii Ho da izade prah. samo u Vukovu rjecniku. 

CIBUKCIJA, m. a) momak u turske gospode 
koji iibukom sluzi. mjesto kc govori se i g^. u 
Vukovu rjeiniku ohoje. .Tucerasno moje cibug^^ijo 
obukoSn se u 6ohu i u svilu. M. D. Mili6evi6, 
jur. 69. — b) ko kupi darak koji se zove 6ibuk. 
(vidi fiibnk pod b.) 

(';IBUK6iN, adj. sto pripada iibukiiji. Cibuk- 
^ina greda. Sr. Nov. 186G. !iOG. 

CIBUKLI, Ho pripada Hbuku. adjektiv turski, 



te se ne mijena po oblicima. Sve obukla musko 
odijelo, zapalila 6ibukU simsiju. Pjev. cm. 138. 

CIBUKLUK, m. kesa u kojoj se nosi lula (ii- 
buk) o sedlu. samo u Vukovu rjeiniku. 

CIBUKOVAC, Cibukovca, m. selo u Srbiji u 
okrugu caianskom. K. Jovanovic 169. postanem 
od cibuk, i to moze biti u znacenu negovu pod b. 

CIBUKOVICA, /. neka zemfa pod livadama u 
Srbiji u okrugu jMzarevackom. Livada u Cibuko- 
vici. Sr. Nov. 1867. 546. 1868. 195. 

CIBUKOVINA, /. iiekako drvo, od kojega se 
grade cibuci. u jednoga pisca nasega vremena, 
koji veli da je ,neki grm'. B. Sulek, im. 55. 

CIBU^^ICA, /. pustula, bubolica, buhujica, puh- 
vica. u nase vrijeme, izmedu rjeinika samo u Vu- 
kovu. postanem ce biti od tur. cyban (istoga zna- 
cena). akcenat se ne mijena, samo su u gen. pi. 
i oba zadna sloga duga: 6ibu|ica, a samo zadni 
u gen. i instr. sing.: cibujice, cibu}ic5m. Kad se 
vraca da prode cibujica trupac. Vuk, nar. posl. 
176- 

CIBURGIJA , VI. moze biti tur. gewahyr^y, 
trgovae koji trguje dragocjenostima. prosloga vi- 
jeka. Eadoje cibm-gija. Bud. spom. glasn. II. 3. 78. 
ciburci(ja). 73. 

CIBUTKOVACKI, adj. sto pripada dibutkovici. 
Cibutkovacka opstina. K. Jovanovid 97. 

CIBUTKOVICA, /. selo u Srbiji u^okruyu bio- 
gradskom. K. Jovanovic 97. isporedi Cibud, s ko- 
jim moze biti postanem u svezi. 

1. CIC , m. vidi cica , s kojom je jednoga po- 
stana, ali nije samo luta zima nego i lestoka 
vrucina, vrijeme u koje sve clkd, gine. — a) ze- 
stoka zima. u nase vrijeme, izmedu rjecnika u 
Stulicevu i Vukovu (gdje stamparskom grijeskom 
stoji da znaci stric). U cic zime. Stulic 1, 90^. 
Kad je zimi veliki led i cic bio. Nar. prip. vrc. 
185. Mi u planini, u snijegu, u ledu, u oicu, u 
vjetru, u mecavi, u svakome jadu. 151. — b) ze- 
stoka vrucina. od prosloga vijeka. U 6icu litiie 
vruc.ine ni malo ne zadisase (mrtvo tijelo). L. J. P. 
Lucii, izk. 23. Ni Jetni ni zimni cic nije ga smeo 
od puta. M. Pavlinovic, rad. 181. 

2. CIC, m. vidi cic pod 2. B. Sulek, im. 55. 
CICA, m. vidi stric. od prosloga vijeka, izmedu 

rjecnika samo u Voltigijinu (,vater' 29) i Vukovu 
(gdje stamparskom grijeskom stoji da znaci cica). 
bice od tur. cice, tetka.. — govori se kao i stric 
ne samo pravom stricu nego i drugome covjeku, 
koji bi po godinama svojim mogao biti stric. To 
slavonski svaki znade cica. S. Stefanac 20. A de 
si mi, cica Kadivoje! Nar. pjes. vuk. 3, 30. A 
cica se Jakov prepadnuo. 4, 170. — u brzu se 
govoru pred imenom mo'e i skratiti: ca: 6a Paja, 
ca Steva. u Vukovu rjeiniku (817*, gdje se na- 
pomine da se tako govori u Baikoj). — dolazi i 
kao prezime u Lid: Cica. J. Bogdanovid. 

CICACKI, adj. lappaceus, od iiika. samo u 
Stulicevu rjeiniku. rijei nepouzdana. 

1. CICAK, Cicka, m. lappa, od xv vijeka. (vidi 
prvi primjer), izmedu rjeinika u Mikafinu (xan- 
thium), Belinu (lappa 425"), Bjelostijenievu (cicer), 
Jambresicevu (cicer), Voltigijinu (klotto), Stuli- 
cevu (lappa) i u Vukovu (lappa). — Akc. se mi- 
jena u gen. pi.: oicaka. — Postanem od Skati, 
po iemu se iiiak misli kao nesto sabijeno, sto se 
sabija, i sto se zabada, zadijeva, i tako priana. 
isporedi cka|, nackati, 6ickati. — a) u pravom 
znacenu : U kosmo moje jako (Si6i.ki. uvi se. 
Aloksand. nov. 103. Pod grmjem i ci6kom i tr- 
Aem no opofiivaju judi. M. Radnid. 313. Rasle bi 



' ff f 






-Jt:^' 



^.-^t... o&- 



^^^ 



CICAK 



21 



ClCLA 



koprive, cicak, trubejika. A. Kanizli<^, utoc. 475. I CICE:^, m. kao da je huka, nemir, u jednoga 
No prilipjuj k ovomo srce tvoje, kako cicak za | pisca prosloga vijeka. postana neznana. Sve ^ito 
vunu. D. Eapic 201. Kuko}, cicka i ostale ovakve 



vrste trave, koje se moraju izmed zita ispliti 
I. Jablanci 16. Malo vune , cicak' pune. Poslov. 
dan. 59. Tko ci6ak sije, dracu proXiie 127. Pri- 
onuo kao fii6ak za jaje. Nar. posl. vuk. 262. Eda 
li se bere s trnagrozde, ili s cicka sraokve? 
Vuk, mat. 7, 16. CiCak, arctium lappa. G. Lazic 
150. lappa Tourn., aremonia Neck. Sloser-Vukot., 
flor. 775. 131. tribulus terrestris L., agrimonia, 
hieracium et lappa. Cas. 5es. muz. 1852. 2, 48. 
xanthium spinosum L., agrimonia eupatoria L., 
lappa Grtn. B. Sulek, im. 55. drobnl fiicak, agri- 
monia eupatoria L. ; jaiici vodeni cicak, eupato- 
rium cannabinum L. ; janeci ci6ak , agrimonia 
eupatoria L.; konski cicak, lappa major Grtn.; 
mali 6icak, lappa Grtn., agrimonia eupatoria L., 
xanthium L. ; meki cicak, potentilla L. B. Saiek, 
im. 56. pojski cicak : Uzmi cicka pojskoga. J. Vlad- 
mirovic, lik. 33. lappa major Grtn. B. Sulek, im. 
56. veliki 6icak. Korena od velikoga cicka. J. 
Vladmirovid, lik. 14. dipsacus sativus. Stulic 

1. 90''. dipsacus sylvestris. Cas. ces. muz. 1852. 

2, 49. lappa major Grtn., carduus L., dipsacus 
sylvestris L. B. Sulek, im. 56. = I) uvojak kose 
na glavi nalik na pravi iicak. Pipci na glavi 
bjehu joj vidjeti sadavi i rdavi, na cicak poviti. 
M. Vetranic 2, 192. Kad joj ulomih njeko gvoz- 
dice, cijem njeke 6icke oko glave cica. M. Drzic 
133. Mrdajuoi oko glave njeke cicke od kosa sa- 
vijajuci. 213. — c) ,u kona vise kopita malen bic'. 
M. Pavlinovii. — d) equus scutulatus, kon ze- 
lenko. samo u rjecnicima Belinu (cavallo pomato 
o frisone 180*) i StuUcevu (cavallo pomellato). 
isporedi 6ikast. tako ce biti nazvan sto su po 
nemu i okrugle bifege, kao i grosast. isporedi i 
jabucilo. — e) prezime, upravo nadimak mjesto 
prezimcna, u nase vrijeme. Schem. bos. 1864. I. v. 

2. CICAK, cicka, m. cicer. od tal. cece. ti rjec- 
nicima Bjelostijencevu i Jambresicevu (u oba kaj- 
kavski cicek). divji , astragalus ; cr}eni ili zuti. 
cicer venereum; bijeli, cicer album. Bjelostjenac 
(1, 43'>). cicak grab, cicer arietinum L. B. Sulek, 
im. 56. 

CICAEICA, /. ervilia. samo u Bjelostijencevu 
rjecniku (1, 505", gdje se tmnaii kako je stav- 
feno) i iz nega u jednoga pisca nasega vremena, 
koji tumaci: lathyrus sativus L. B. Sulek, im. 56. 
isporedi cicerka. 

1. CICATI, ciclm, impf. vidi cioati, s kojim je 
i postana jednoga. od prosloga vijeka. izmedu 
rjecnika u Mikc^inu (ejulare), Beimtt (deplorare 
423'') i StuUcevu (deplorare). Cice, psuju, jedan 
drugoga nenavidi. Turl. blago 2, 314. Koji s ovu 
stranu dvaest godina cicase u svakoj tisnooi i 
ubostvu, a sada srce negovo razcvalo se jest u 
svakoj obilnosti. I. J. P. Lacic, razg. 5. 

2. CICATI, cicam, impf. confercire, namjestati 
nmogo cega u cesto. isporedi cickati. samo ti jed- 
noga jjisca XVI vijeka (ako je dobro nastampano). 
Kad joj ulomih njeko gvozdice, cijem njeke cicke 
oko glave cica. M. Drzii 133. 

CICAVICA, /. planina ne daleko od Zvecana 
k zapadu, na karti .Cecevo'. u nase vrijeme, iz- 
medu rjecnika u Vukovu (bes znacena). Prijedose 
goru Cifiavicu, prijedose goru Stupcanicu. Nar. 
pjes. vuk. 3, 509. I pokupi sve Jaiievo ravno, i 
bijela grada Vucitrna, i pokupi Dmitrovicu ravnu, 
i Drenicu ispod Cicavice. 4, 217. 

CICE, n. dva sela, Staro i Novo Cice, u Hrvat- 
skoj u podzupaniji sisackoj. Pregled 41. 42. Schem. 
zagr. 1875. 194. 195. 



je ke utihe u svakomu velom gradu, i vladike 
na§e tihe na seoskom mirnom hladu dostiguju bez 
ciceja poda sjencom srjed veseja. I. Kavaiiin 19. 

CICERKA, /. cicer minutum, ciceroula. u Bje- 
lostijenceini rjecniku. od tal. cicerchia. 

CICERON, Cicerona, m. vidi kod Ciceron. 

CICERUN, Cicervina, m. vidi kod Cicerun. 

CICEVAC, fiioevca, m. selo u Bosni u okrugu 
zvornickom. Statist. 95. isporedi Cieevao. 

CICEVO, n. dva sela, Gorne i Done Ci6evo, u 
Hercegovini kod Trebina. Statist. 123. N. Du6i6. 

CICI, II zagoneci: Cici mici, a ne umi6i, fii6i 
vari, a ne ukvari ; ako kvariS, opet da pokvaris. 
(odgonetjaj : mjerene). Nar. zag. nov. 128. 

CICIC, m. prezime od xv vijeka. Mon croat. 
126. Schem. bos. 1864. xiv. 

CICIGOJ, m. prezime, u nase vrijeme. Schem. 
segu. 1871. 88. (doslo vajda iz Goriike (Gorz) 
gdje ima vise prezimena na -oj, koje bice od 
plur.: -ovi. M. Vajavac). 

CICIJA, /. tabes, suha bolest. isporedi eicija 
s kojom je jednoga postana. samo u Vukovu rjec- 
niku, gdje se dodaje da se govori u Grbfu. 

CICIMAK, Cicimka, m. zizyphus, zizyphum. 
od XVI vijeka, izmedu rjecnika u Miha]inu, Be- 
linu (349a), StuUcevu i Vukovu (u kom se dodaje 
da se govori u Dubrovniku). od tal. zizzifo. Pod 
cicimkom. N. Ranina 68''. dan. 13, 54. Kostaii, 
cicimci joste se tuj plode. M. Vetranid 2, 273. 
Cicimak zizyphus. Sloser-Vukot., flor. 293. zizy- 
phus vulgaris. Cas. 6es. muz. 1852. 2, 49. B. Sulek, 
im. 56. 

CICIMAKOVINA, /. lignum ex zizypho. samo 
u StuUcevu rjecniku. sasma nepouzdano, jer a 
ne bi trebalo. 

ciCIN, adj. sto 2iripada cici (stricu). u nase 
vrijeme, izmedu rjecnika samo u Vukovu. Igra 
mecka pred cioinom kuiom. Nar. posl. vuk. 95. 

CICINDRA, /. vidi cicimak. od xv vijeka (B. 
Sulek, im. 56), izmedu rjecnika u Belinu (349*) 
i StuUcevu. Vazmi ruze i )ubico i s jasenkom 
cicindari, ter toj skupa sve obari. A. Cubranovic 
148. Cicindra. M. Alberti xi. Cas. 6es. muz. 1852. 
2, 49. 

CICINDROVINA, /. lignum ex zizypho. samo 
u StuUcevu rjecniku. 

cicINKE, /. pi. neki sitan grah, koji se zove 
i iizole i kinkavica. samo u Vukovu rjecniku 
(gdje se dodaje da se govori u Bod), 'postana 
koga je i cicimak. 

ciCKANE, n. postavfane u cesto. isporedi cic- 
kati. samo u Vukovu rjecniku. 

CICKATI, cickam, iinpf. confercire, postavjati 
mnogo cega u cesto, u gusto, samo u Vukovu rjei- 
niku. postanem od 6kati. isporedi nackati, na- 
cickati, cicati. 

ciCKOVA, /. adj. selo u Srbiji u okrugu uzic- 
kom. K. Jovanovio 162. 

1.' CICKOVAC, Ciftkovca, m. neko mjesto pod 
nivama u Srbiji u okrugu uzickom. Niva u 
Cickovcu. Sr. Nov. 1875. 1430. isporedi Ci5kova. 

2. CICKOVAC, cickovca, m. eohinospermum. 
Sw. Sloser-Vukot., flor. 514. 

CICKOVINA, /. selo u Hrvatskoj u podzupaniji 
varazdinskoj. Schem. zagr. 1875. 163. Pregled 45. 

CICLA, n. pi. selo u Po{icima u Dalmaciji. po- 



ClfiMAK 



22 



ClGOV 



mine se od xvii vijeha. Jamci za svoje selo Cicla. 
Stat. po). ark. 5, 311. Iz Cical. 312. Cicla. Schem. 
spal. 1862. 13. pogrjeska ,Cisla'. Kepert. 30. 

CICMAK, VI. jelo s medom i inakom. samo u 
Bjelostijendevii rjecniku (1, SOOtJ, 2, iSb). bice od 
hake magarske rijedi. 

6ic6gLAVA, /. samo u jednoj pjesmi i iz ne 
u Vukovu rjecniku, gdje se tumaci : ,va}a da glaye 
kao u cice sijede'. ali ce prije hiti glave neoce- 
s}ane, cupave, kao da je puna cicaka. Svekra 
zove: kozjobrade! a svekrvu: cicoglava! Nar. 
pjes. vuk. 1, 518. 

CicOJE, m. ime musko xv vijeka. Mon. serb. 
308. Danifeic 3, 468. isporedi cicak. 

clfiOKA, /. mag. csics6ka. a) sitna repa. P. 
J. Markovi6. — b) helianthus tuberosus L. B. 
Sulek. im. 56. isporedi cicovka. 

CICOVAC, Cicovca, m. prezivie, prosloga vijeka. 
Maksim Cicovac Bud. spom. glasn. ii. 3, 78. 

CICOVKA, /. vidi cicoka pod b. Cicovka ili 
morska repa, helianthus tuberosus L. K. Crno- 
gorac, bot. 60. 

CICVAR, m. ime musko xiv vijeka. Glasnik n. 
12, 10. 77. 
6lDA, /. vidi kod ^ida. 

CIDAR, cidra, m. vidi fidrun. u jednoga pisca 
proUoga vijeka. Eucenici, vrh kih cvijetje, cidri, 
busi. J Kavanin 22. 

filDEUN, cidnina, m. vidi cetrun, s kojim je 
istoga postana. u rjecnicima Mikafinu i Stulicevu. 
filFCIJA, m. tur. ciftci, se{ak na zemfi koja 
se pod turskim gospodstvom zvala cifluk i 6itluk, 
koje vidi. govori se i sa p i v mjesto f: cipcija, 
civfiija, koje vidi na po se. Akc. se mijena u gen. 
pi.: clfcija, a samo je i zadni slog dug u gen. 
i instr. sing.: cifcije, cifcijOm. — a) u pravom 
smislu samo u Vukovu rjecniku. Gospodar od 
citluka zove se turskom rijeci citluk-sahibija, 
judi koji sjede na negovu citluku negovo su 
„cifcije" ili kao sto se u Bosni govori kmeti. 
Vuk, rjec. 826*. — b) pi. Cifcije, dva sela u Bosni 
u banoluckom okrugu. Statist. 36, 43. 
CIFCIJE, m. pi. vidi kod fiiffeija. 
CIFLAK, m. dva sela u Srbiji u okrtigu niskom. 
grije.^kom: Civlak. Sr. Nov. 1879. 175. isporedi 
civlak, cifluk. 

CIFLIK, m. vidi cifluk. Ne smijemo iz bedena 
grada . . . ni tovnijeh projahat paripa, nit' nasijeh 
svest u bostan bula, a kamo li u ciflike saci. 
Osvet. 2, 49. 

CtFLUCI, Cifliika, m. pi. vidi kod cifluk. 
Cifluk, m. vidi fitluk, s kojjm je i postana 
jednoga. a) u pravom smislu. Cifluci i sela svi 
u begluk ili oblast gosposku okrenuti. F. Lastric, 
ned. 355. Jedan odgovori : ja sam uzeo niku ba- 
stinu ili ti Eifluk, selo li, potribito mi je otic 
prigledati. F. Lastri6, od' 235. — b) ime selima: 
u Bosni tri sela: jedno u okrugu banoluckom, i 
dva u travniikom. Statist. 33. 61. 68. — c) pi. 
Cifluci, dva sela u Bosni u okrugu sarajevskom: 
jedno u kotaru rogatiikom a drugo u visoikom. 
Statist. 19. 24. na po^ednem mjestu grije§kom 
,Cifluki'. 

6]iFT, m. tur. 6ift, dvoje, par. u naSe I'ryeme. 
govori se i sa v mjesto f : 6ivt, koje vidi na po se. 
I na noge kovSo i fakSire, svaki fifti od dukata 
iuta. Nar. pjes. vuk. 2, 224. Dva mu fifta toka 
iStetio, al' bi Ture toke oprostilo; na ploii mu 
tifti iskoftiSe, prod f iftima srce od junaka. 3, 309. 
I o bedri sabju pripasao, pale zlatne rese do tra- 



vice, svaki 6ift je od zuta dukata. Pjev. cm. 215. 
Trista cifta malijeh pusaka. Pjev. cm. 145. Za 
pas zadi dva cifta pusaka. Nar. pjes. juk. 258. — 
,ciftom', objema nogama: Poce se (kon) ciftom 
bacati, ne bi li ga kako zbacio. Nar. prip. bos. 
1, 116. isporedi civtimioe. 

CIFTIjAnI, ciftijana, m. pi. zenske gaie u Tur- 
kiiia. u nase vrijeme u pjesmama. Kad se od nas 
proci ne mogase od mojije krzli ciftijana, od tvo- 
jije toka i caksira. Nar. pjes. petr. 1, 164. Zape 
meni kopca od tozluka za nezine purli ciftijane. 
Nar. pjes. vuk. here. 171. 

CIFUC-, gledaj civuc-. 

CIFUNANE, n. excorticatio. isporedi cifunati. 
samo u Vukovu rjecniku. 

CIFUNATI, 6Lfunam, imj)/. excorticare, komiti 
kukuruze. samo u Vukovu rjecniku (s dodatkom 
da se govori u Risnu). moze biti od tal. ceffare, 
hvatati koga za kose. 

CIFUT-, gledaj civut-. 

1. CIGA, /. mag. csiga. a) trochus, turbo, ispo- 
redi cigra pod a. od prosloga vijeka, izmedu rjec- 
nika u Bjelostijencevu i Jambresicevu. Ciga se 
na vi-hu svom okrece. S. Tekelija. ^etop. 119, 6. 
— b) trochlea, vitao u rjecnicima Bjelostijencevu 
i Jambresicevu. 

2. CIGA, /. accipenser stellatus L., keciga. u 
Vukovu rjecniku. (s dodatkom da se govori u 
Hrvatskoj). postanem mole biti od keciga, izgu- 
bivsi j>rvi slog. 

3. CIGA, / cobitis fossilis, cik, cikov. Progr. 
varaXd. 1880. 4. postanem ce biti od cik, izjedna- 
ceno sa ciga pod 1 po tome sto se vrti. 

CIGANAT, 6iganta, m. gigas. u dva pisca xvii 
vijeka. moze biti da je c pisano samo mjesto §. 
David ubi ciganta kamenom iz lucarice. I. Ancio 
vrat. 2, 4, 92. Ciganti, kojim bijase bog dao ja- 
kosti za trudene. M. Radnic 55. Kako no ciganat 
taka s naglostju. M. Radnic 399. Puk izgubi 
ufaiie zarad jakije ciganata. 376. 

CiGARICA, vidi kod ^igerica. 

CIGER, m. lora, linger, od mag. csiger. ti rjei- 
nicima Bjelostijencevu i Jambresicevu. 

CIGOC, m. selo u Hrvatskoj u podzupaniji si- 
sackoj. Cigoc. Pregled 40. Regul. sav. 43. ,Cigo6'. 
Schem. zagr. 1875. 22. 

CIGOTA, /. brdo u Srbiji u okrugu uiickom. 
M. D. Milidevii, srb. 578. zim. vec. 172. 

CIGOV, prom. pers. cujus, ciji. od xv vijeka 
(vidi pod c. primjer iz Stat. po\.), izmedu rjec- 
nika u Mikajinu, Belinu (188*), Bjelostijencevu, 
Stulicevu, Voltigijinu i u Vukovu (u kom se do- 
daje da se govori u Dubrovniku). nacineno ce 
biti od ciji, da bi bilo nalik na negov. isporedi 
cegov, cihov. a) u pitanu pravom: Cigov je sin? 
N. Raiiina 159h. mat. 22, 42. Cigova jest prilika 
ova? Anton Dalra., mat. 22, 20. Ti cigova zena 
jesi ? F. Lukarevid 297. Cigovim hotinjem, ta se 
porob stvara''' I. T. Mrnavid, osm. 105. Cigova 
jest ova prilika i nadpis? A. Georgiceo, pril. 90. 
Cigova toj bi zled? J. Armoluiic 21. Po ftigovnj 
kriposti zaSela je Isukrsta divica Marija? H. Bo- 
nacic 37. fiigov je ono glas? J. Banovac, prip. 
50. §to si zgotovio £igo(vo) ce biti? Ziv. is. 111. 
fiigov duh ne bi uXegla? J. Matovid 84. Cigovi 
su ovi dari? ove poruke Cigova su? B. Cuceri 
306. I 6igova vece? Poslov. dan. 28. Cigova 
si roda? Nar. pjes. istr. 2, 24. — b) u pitanu 
takoder, ali ne u pravom: Ima se viditi cigove 
3U. Stat. poj. ark. 5, 283. Ne znavSi . . . Jigov je 



ciGovic ; 

taj pehar. M. Vetranic 2, 136. Ne mogu znat 
6igov sam ja suXan. 41. M. Drzic. Kazmis}ajuci 
cigov namistnik jost. S. Budinii, ispr. 12. Dobro 
se znadise cigovo zlameiije na sobi imise. D. Ba- 
rakovic, vil. 1-13. Sedob razmis)ati pod figova 
krila osinom ja bib ga mogal na ufano odpra- 
viti. M. Albprti iv. Vrzimo sredu za liu, cigova 
da bude. B. KaSic, rit. 129. Cigov je, velimo da 
se sada vidi. Oliva 59. Ne razdirajmo liu, da 
iSdribajmo se oba liu, cigova bude. L. Terzic 30. 
Vaja jim postaviti ime, po konm da se poznaju 
(5igovi su vojnici i pod cigovim barjakom vojujo 
se. 165. Kad se ne bi znalo cigova je stvar. J. 
Banovac, prip. 177. Poznaje se fcigov je naslidnik. 
J. Banovac, pred. 67. Puk ne zna cigov zivot on 
spovijeda. V. M. Gucetid, pohv. 5. Da ce negovu 
hajiuu igrat na srecu cigova 6e biti. Ziv. is. 12. 
Potpita ih fiigova prilika i natpis bjese ono. 134. 
Znate li fiigov je ovi glas? Besjed. kr. 43. Pro- 
misli cigove si place od ovih triju dostojan se 
ucinio. P. Kneievic, osm. 56. Bija.se mudrost 
znati fiigov bijase ovo dar. Grgur iz Varesa 127. 
Izpita potanko 6ije su zene cigovi sinovi. A. Ka- 
cic, korab. 35. Gleda lice cigovo je. N. Marci 94. 

— c) relativno : Najpri da se ima tuziti pridt 
gospodinom fiigovt je fiovik. Stat. po}. ark. 5, 246. 
Da tude vratis cigovo je. Zbor. 164^. Podi, podi, 
ti imaS cigov si. M. Drzic 136. Ki svoju ku6u 
dobro uzdrii, cigova dica jesu podloXna rifi boijoj. 
Katek. 1561. 48. Ne znate cigovi ste. B. Gradic, 
djev. 52. Ta stvar ima se povratiti ononiu cigova 
jest. S. Budinic, ispr. 104. Onoga cigov ti donije 
prah. D. Zlatarii 28. TJpisati ime onoga cigov se 
zove. A. Gucetic, roz. jez. 21. Pravi bog cigovo 
samo jime . . more tvojo bozi raztirati. T. Vran- 
cid, ^iv. 8. Koji nije pastir, cigove vlastite ovce 
nisu. Bandulavic 15. Nav ima armu, digova jest. 
F. Glavinic, cvit. 453. Naredbom Osmana, htinje 
cigovo je skoncati du5mana. I. T. Mrnavid, osm. 
78 Ja sam oni po cigovoj srarti imaju se otvo- 
riti. T. B. Baksio 20. Da ne budes neugodan bogu, 
cigovo je sve. B. Kasid, nasi. 12. O kra}u miro- 
tvorni, cigovo ime jest slatkost i milosrdje. P. 
Radovcid, nac. 269. Eadi }ubavi gospodina nasega 
Isukrsta, cigqvima ranami ozdrav}eni jesmo. L. 
Terzic 324. Cigovo je stablo onoga je vode. A. 
d. Bella, razgov. 83. Djavao, cigov si se udenik 
ucinio. M. LekuSid 28. Svetemu, cigovo ime no- 
simo. K. Bonacic 49. Ovo je oni cigova su ne- 
besa i zemja. J. Banovac, razg. 48. Vaja da se 
vrati digova je. J. Banovac, uboj. 38. Cigov po- 
tribno jesi onoga i povo}no budi. P. Knezevic, 
osm. 34. Bog, cigove mudrosti mutimo red. J. 
Matovid , kat. 499. Da se ne raspe prijate)stvo, 
cigovu korist jol ne znadijabu. D. E. Bogdanid 
21. Cigov megdan, tega i dar. Poslov. dan. 13. 

— d) sto pripada neJcomu ho se ne haze, nego 
se misli ko bude, Hi neho, ho god. isporedi i ciji, 
koji, tko. Da vide da je digovo. Stat poj. ark. 
5, 266. Ikogar jos tako nebo ne pojubi . . da koji 
olahcaj u paklu oduti, da cigov jadni vaj kom 
.se slastju smuti. I. T. Mmavid, osm. 15. Nije 
grih vazimati one stvari koje nisu bile cigove. 
I. T. Mrnavid, ist. 103. MisHti o digovoj koristi. 
Mika)a 205*. — e) maze kao i ciji imati za so- 
hom rijeci ,god' Hi ,mu drago' : Koji radi razloga 
cigova godi prokleti jesu. I. Budinic, ispr. 48. 
Na digova mu drago proSena. I. J. P. Lucid, nar. 
81. — f) had stoji relativno, hao pod c, moze 
imati za sohom no (okrneno ono), kao i druge 
relativne rijeci: Kako no slisi gospodin od Zrina, 
cigova no tisi sve Hrvate sina. B. Krnarutid 17. 

CIGOVIC, m cujus filius, cigov (ciji) sin. od 
xvii vijeka, izmedu rjecnika u Mika(inu (od koga 



roda, cujus familiae) i iz nega u StuUcevu. ispo- 
redi degovid. Koji otac toliko ime liegovo koliko 
onoga cigovid je ima upisati. A. Gucetic, roz. 
mar. 24. Da se sjedas ko si i cigovid S. :^ubisa, 
prip. 167. 

CIGEA, /. vidi 6iga pod 1, od koje je i po- 
stala, ali ima i druga znacena prenesena. a) tro- 
chus, turbo, kao cija 1, a. samo u Vukovu rjec- 
niku (gdje se dodaje da se govori u vojvodstvu). 
— b) coiumba gyratrix. G. Lazid 61. i u Vukovu 
rjecniku — c) sterna. J. Pancid, zool. 206. ptic. 
78. velika ili crnoglava cigra, sterna hirundo L. ; 
mala ili zutonoga, st. minuta L. ; crna, st. nigra L. ; 
J. Ettinger 240. 241. 242. — d) calatbus Bon. 
J. Sloser, kor. 39. 

CIGRICA, /. gyrinus natator Pz. K. Crnogorac, 
zool. 137. isporedi cigra. 

CIHORA, /. cichorium. isporedi cikorija, cuko- 
rija. od xvii vijeka. Moze jesti cihore. B. Kasid, 
zrc^ 122. Cihora rezanica, cicborium endivia L. 
B. Sulek, iju. 56. u nase vrijeme i sa c mjesto c: 
cihora. B. Sulek, im. 42. 

CIHORIC, ni. prezime, xiv i xvii vijeka. Men. 
Serb. 243. Starine 11, 84. Danidid 3, 468. 

CIHOV, vidi digov. xvi i xvii vijeka. Sudac, 
dihova oblast no moze se ubignuti, dihova mu- 
drost no moze se privariti. S. Budinid, sum. 176 
Pod imeuom dihovim de biti cuvano. M. Gaza- 
rovid V. Cihova jubav bi toliko moguda. M. Jer- 
kovic 68, Daj se onomu, duSo moja, dihova si. 
I. Ivaniievid 66. 

CIHOVAC, dihovca, m. neha vinova loza crna 
groMa u Dalmaciji. B. §ulek, im. 56. dihovac 
mali i veli. 57. 

CIHOVICI, m. pi. selo u Bosni u zupi Hli- 
jevnu XIV vijeha. Mon. serb. 249. Spom. sr. 2, 36. 
Danidid 3, 468. 

CIHOVO, w. mjesto u Dahnaciji u dva pisca 
XVII i xviTi vijeha bez sumne isto koje sada pirn 
Ciovo kod Trogira. Od Cihova djevojdice. I. Ka- 
navelid, iv. ,502. Sgradi u Cihovo bozju hizu. J. 
KavaAin Bog. 120. Ciovo. Eepert. 34. 

CIJA, /. pluma, u pera na badrjiei sto se svlaci 
kad se cija. isporedi dijati. u jednoga pisca na- 
sega vremena. Dve strane od badrjice obrasle su 
dijom. J. Pancid, zool. 186. 

CIJAKE, /. pi. neko mjesto koje se pomine 
samo po imenu prije nasega vremena. S. Nova- 
kovid, pom. 151. 

CijANE, n. carptura, radna kojom se sto cija. is- 
poredi dijati. u nase vrijeme, izmedu rjeinika samo 
u Vuhovu. Sakupjaju se i na cijane perja. V. Bo- 
gisid, zbor. 485. Zabavio sam djecu cijanem peija. 
J. Bogdanovid. Cijane vune. V. Bogi§id, zbor. 122. 

1. ClJATI, dijam, mj;/. carpere, decerpere. od 
yrosloga vijeha, izmedu rjecniha u StuUcevu 
(,ciati', ducere fila, decerpere) i u Vukovu (perje, 
findere, s dodathom da se govori xi Vukovaru). 
postanem ce biti jedna rijec sa dehati, cemu ce 
biti po nekim stranama nestalo glasa h, kao i u 
drugim rijecima, pa se mjesto nega umetnulo j, 
a e iza c a pred j promijenilo se na i. — a) ci- 
jati perje, svlaiiti mu s badrjice ono sto je na 
noj tako da ostane gola. isporedi dehati, desati, 
cesjati. Perja svako neka ima cijat'. I. S. Rej- 
kovid, kud. 413. Na, djeco, ovo perje dijajte. J. 
Bogdanovid. — b) cijati vunu, carpere. vidi kod 
cijane. isporedi cesjati. 

2. CIJATI, dijam, inipf. hao da je podivati u 
jednoj pjesmi ugarshih Hrvata. akcenat moze biti 



CIJELAK 



CIKICA 



cijati, 6ijam. Ona cedo zibje, uz zibku popiva: 
hajaj, cijaj, nunaj, o ti fiedo malo. Jacke 174. 

6IJELAK, nepoznata znaeena u jednoga pisca 
prosloga tijeka. maze biti da nije dobro ni na- 
stampano. Dvadest visih arkandela . . . cuvaju 
vrata dvanadesto, ka raztvora zorom ranom sveti 
cielak troja stranom. J. Kavanin 487. 

CIJERA, /. tal. eera, lice, isporedi cera i cera. 
XVI vijeka. Odgovorise s cijerom neveselom. Zbor. 
112i>. ^ 

6IJI, pron. poss. cujus. od xiii vijeka (vidi pod 
e. primjer iz Mon. serb.), izmedu rjecnika u Mi- 
ka(inu (,ciji'), Belinu (,cij' 188^), Bjelostijencevu 
(,cij'), Stulicevu {,cii'), Vukovu (,cij, cija, cijo') i 
u Danicicevu (cij). isprva je glasilo u nom. i 
ace. sing. masc. cij, a poslije se tomu dodalo na 
kraju i prema adjektivima u istijem padezima 
slozenim kao sto se dodalo i u koji. od kad do- 
lazi tako, ne moze se za cijelo znati staroga pra- 
vopisa radi : istom prosloga vijeka dolazi jednom 
zapisano tako da ne moze biti sumne da je gla- 
silo ciji (vidi pod a. primjer J. Filipovica, pod c. 
primjer iz Stat. poj.). -iji- se moze i sazeti te 
glasi i ci ne samo u oba pomenuta padeza nego 
i u nom. pi. masc. (vidi u primjerima) ; mjesto 
toga neki u nase vrijeme pisii i cij (u Vukovu 
rjeiniku; vidi i u primjerima). u nekitn se obli- 
cima nalazi bez i izmedu 6 i j cirilskim slovima 
ctju (Mon. Serb. 324. 371), ali se nc moze pouz- 
dano reci da se tako i govorilo ; isto je tako ne- 
pouzdano glagolskim slovima u nom. pi. : cji (vidi 
pod b. u prvom primjeru). — Komu Hi iemu po- 
kazuje da sto pripada, moze biti koga mu drago 
roda, moze biti jedno ivise (vidi u primjerima). 
a) u pitanu pravom : Cija je prilika ovo V N Ba- 
hina les^. mat. 22, 20. Ti cija si jubovuica. F. 
Lukarevic 297. Cija je ovo prilika i cijo je ovo 
pismo? M. Divkovic, bes. 7. Cija ce biti ova bo- 
gatstva koja si skupioV M. Eadnic 263. Cijega 
gvozdenoga srea tolike bozije dobrote velicanstvo 
ne bi umeksalo? I. Ancic, vrat. 2, 4, 213. Oni koji 
krivo steku ,ciji' kruh blaguju? J. Pilipovio, prip. 
1, 430. Sto je ovo? ci U je glas? F. Lastric, test. 
152. AV cija je to sramota? cije V rugo i gri- 
hota? v. Dosen 238. Cij li ce i dvori docekati? 
fija r majka darom darivati? cij li bratac viuom 
napojiti? Nar. pjes. vuk. 1, 12. Tko si junak i 
iSijeg si roda? 2, 80. Cije li si dvore pobarao? 
cije li si rob|e porobio? 2, 281. — b) u pitanu 
takoder, ali ne u pravom : Ne vis ,cji' su. Korizm. 
81''. Pozna kra], cije bjese djetece. A. Gucetic, 
roz. jez. 294. Metnuse zdrib cija ce biti. I. Ancic, 
ogl. 10. Pogledaj, krstjanine, ,cii' si sin. J. Fili- 
povi6, prip. 1, 3(il. Najpri na to neka gleda cijeg 
onda biva reda. V. Dosen 9. Posla slugu da iz- 
vidi 6ija je. A. Kacii korab. 196. Nadoh devojku, 
ne znam cija jo. Nar. pjes. vuk. 1, 385. Da ti 
znadeS cij' su vinogradi. 2, 219. Da vidimo cija 
je devojka. 3, 28. — c) relativno: Da ga blago- 
slovitfc svetitelb u cijej budetb inoriji. Zak. dus. 
33. Ne 6u je (lisle) teb vruuti, nego onomu ci su. 
Mon. Croat 134. Djevici, u fiju utrobu on imaso 
siti. A. 6ucoti6, roz. mar. 119. Uzeti blago onoga 
ciju krv prolijevaju M. Divkovic, bes. 310. Cija 
je bila uvrjeda bi^e i osveta. I. Drzic, nauk gond. 
261. Uzdriai'ie stvari tudo protiva vo)i onoga cija 
je. A. Ba6i6 110. Oni gospodart, ,(5iji' jo Covik. 
Stat. po). ark. 5, 301. Stvar tuda vaja da se vi-ati 
onomu cija jo J. Banovac, uboj. 37. Malo |ubi5 
onoga od fijega razgovora toll krat uklai'ias so. 
P. Knoievit, osm. 133. Jcr cijo je najvece vese]e, 
onog vaja metnut u pro6e|e. M. A. Rojkovid, sat. 
86. Svi oni, Jijoj so upravi pridajomo. B. Lea- 



kovic, nauk 309. U 6ije se zdravljo vino pije, sve 
mu zdravo i vesolo bilo! Nar. pjes. vuk. 1, 96 
Cij jo mejdan, onog i zabodba. 3, 386. Cije June 
onog i uze. Nar. posl. vuk. 347. — d) sto piri- 
pada nekomu ko se ne kaze, nego se inisK ko bude, 
Hi neko, ko god isporedi koji, tko. Kto jestt ci- 
jega cloveka prijelt. Zak. dus. 39. Ako bi potvo- 
rili za ciju vo]u. Mon. serb. 287. Hi bi niht ill 
cije ino. Mon. serb. 417. Po ovomu nas uci po- 
znati sinove koji su ciji. I. Ancic, ogl. 5. Vratite 
svakomu sto je cije. V. Andriasi, put. 66. Kako 
je cije srdce, onako ga i slusa (bog). J. Banovac, 
razg. 16. Nit se znade sto je cija muka. M. A. 
Eejkovio, sat. 148. Da se povrati svakomu sto 
cije jest. I. Velikanovic, upuc. 1, 392. .Sto bi cije, 
svaki ocerase. Nar. pjes. vuk. 4, 527. Kad dode 
pred ciju kucu. Vuk, nar. pjes. 1, 128. Tr)a po- 
kupi sve stapovo, pa da svakome koji jo ciji. 
Vuk, rjoc. 14i>. Znake kojima se naznacuju cije 
rijeci. 21, Kad su ciji putovi mill gospodu, miri 
s liim i neprijateje liegove. D. Danicie, pric. 16, 7. 
— e) moze kao i tko imati za sobom rijeci ,god' 
Hi ,mu drago': Hi krajevo ili cije gode. Mon. 
serb. 52. Po cijemu godi pripovidanu. A. Ka- 
nizlic, kam. 152. No ima ni potribu od cije god 
pomoci. B. Leakovii, gov. 140. Cij god, cij god, 
cij mu drago. Vuk, rjoc. 824''. — f) kad stoji 
relativno, kao pod c, moze imati za sobom no 
(okrneno ono), kao i druge relativne rijeci: Da 
se da ovemt, cije no je. Spom. sr. 1, 34. Cije no 
bjese. Zbor. 2''. 

1. CIK, m. vidi cikov. od xvii vijeka, izmedu 
rjecnika u Blikajinu (mustella, lampetra, muraena 
fluviatilis), tt, Belinu (lampetra 424*) u Bjelosti- 
jencevu (kao u Mika)inu) i 11 Stulicevu (muraena 
fluviatilis , lampreta). Od mag. csik. S pastrvami 
ciki gladci. I Kavanin. 21. Cik, cobitis fossilis L. 
Progr. varazd. 1880. 4. 

2. CIK, turski imperativ cyk, izlazi od cykmak, 
izlaziti. ujiase vrijeme, izmedu rjecnika samo tt 
Vukovu. Cik! da megdan podolimo ! M. D. Mili- 
cevic, ziv. 3, 29. — i u imenu igri djetinoj cik- 
corba, ic kojoj jedno dijete uzjase na drugo, pa 
udari loptom zemlu, te je svi hvataju : koji 
■uhvati onda on jase. l^etop. 119. M. D. Milicevid, 
ziv. 3, 7. isporedi ci'ikane. 

CIKA, m. hyp. cica (stric). u nase vrijeme iz- 
medu rjecnika samo u Vukovu. isporedi ciko. 
Doga mi jo cika darovao. Nar. pjes. stojad. 1, 126. 
— rijec cika mlada pridijeva starijem muskotn. 
Skoroteca 1844, 248. 

CIKAN, cikana, m. ime sto ga mlada pridijeva 
starijem muskom. Skoroteca 1844, 248. sravni 
cika, ciko. 

CIKANE, n. a) provocatio. isporedi cikati. u 
Vukovu rjeiniku. b) igrane cikavice, u Banatu. 
V. Arsenijevic. isporedi cikati so kod cikati. 

CIKAST, adj. scutulatus; kon cikast. samo u 
Stulicevu rjeiniku. isporedi cicak. 

CIKATI, cikam, impf. provocaro ad pugiiam, 
izazivati koga na boj viiuei: cik! u nase vrijeme, 
izmedu rjeinika samo u Vukovu. a) prelazno: 
Cesto je izlazio na bosnu mrkovu Turiin jedan 
i cikao Srbe da mu koji izado na megdan. M. D. 
Miliievic, let. voc. 289. — b) drugo sa so : 6ikati 
se, igrati se iikavice. u Banatu. V. Arsenijevic. 

1. CIKAVICA, /. vidi kod cikavica. 

2. ciKAVIC.\, /. djctina igra, u kojoj se igraii 
izazivaju da sc vijaju i hvata^ju viiuei: 6ik. M 
Banatu. V. Arsenijevic. od cikati. 

CIKICA, m. dcm. cika. I. Pavlovi6. ime sto ga 



CIKl6 



mlada pridijeva starijem muskom. Skoroteca 1844, 
248. 

CIKIC, m.j)rezime, u nase vrijeme. od cika 
(stric). Simo Ciki6. Nar. pjes. petr. 1, 355. 

filKIN, adj. sto 2Ji'ipada ciki (strieu). samo u 
Vukovu rjecniku. 

CIKLINA, /. inezime zensko xii vijeka, u Du- 
brovniku. Jakovica Ciktlina. Mon. serb. 7. 

CIKMEDIT, rijec tur. blise nepoznata. sr. tur. 
cykma predstrosak. u pjesmi narodnoj : Mara 
sjedi na cardaku, . . na ambaru cikmeditu. Nar. 
pjes. vuk. here. 265. 

CIKMEGE, cikmegeta, n. vidi cekmego. B. 
Musicki. 

CIKMETANA, /. vipera ammodytes. Dum. et 
Bibr. u Srbiji u niskom okrugu. S. I. Pelivanovi6, 
Javor 1880. 1535. sravni i grabarka, hridovaca, 
hridovkina, kamenarka, kjecatak, kjecatica, na- 
prtka, pepejuha, zaprtka. 

CIKNUTI, ciknem, pf. provocare. isporedi ci- 
kati. u nase vrijeme , izmedu rjecnika samo u 
Vukovu. Da nas ciknu na pojanu bojnu. Osvet. 
2, 122. 

CIKO, m. hyp. cica (stric). u naSe vrijeme, iz- 
medu rjecnika samo u Vukovu. 6iko. V. BogiSic, 
zbor. 102. isporedi cika. 

CIKOBA, /. vidi cihora. B. Sulek, im. 57. 

CIKORIC, m. prczime, xvi vijeka. Mon. croat. 
191. 

CIKORIJA, /. vidi cikora, B. Sulek, im. 57. 

CLKOS, cik65a, m. mag. esikos, equarius, ko- 
ausar. samo u Vzikovu rjecniku (s dodatkom da 
se govori u Backoj). 

CIKOTE, /. pi. selo u Busni u okrugu bihac- 
kom. Statist. 53. Glasnik 20, 384. 21, 253. 22, 66. 

1. CIKOV, cikova, m. cobitis fossilis L. ispo- 
redi cik, piskor. od xvii vijeka, izmedu rjecnika 
II Mikafinu (gdje se tumaci kao i cik), ii Bjelo- 
stijencevu (sto i cik) i Stulicevu (sto i cik) i u 
Vukovu (cobitis fossilis). postanem od cik (istoga 
znacena). i to po svoj prilici od negove mnozine, 
II kojoj se mnogo vise govori, te se prema noj 
uzelo da je jedn. cikov. Vrti se kao cikov. Nar. 
posl. vuk. 40. Cikov, cobitis fossilis L. G. Lazi6 
78. I. Pancic, rib. 138. Morski cikov, blennius 
viciparus. G. Lazic 77. 

2. CIKOV, adj. sto pripada ciku (strieu). ispo- 
redi ciko. samo u Vukovu rjecniku. 

1. CIKOVAC, cikovca, m. neka riba. I. Pancic. 
rib. 8. 

2. CIKOVAC, Cikovca, m. neko mjesto pod ni- 
vama i Uvadama u Srbiji u okrugu smederevskom. 
Livada u Cikovou. Sr. Nov. 1863. 212. Niva u 
Cikovcu. 1875. 952. 

CIKTATI, cikcem, impf. rijec kojom se kazuje 
kako sjenica cvrkuce, nacinena od nezina glasa. 
a jednoga pisca proiloga vijeka. Svako se tu srdi, 
kos cokcuc, a sinica cik6u6. A. Kanizlid, roz. 6. 

CIKULE, /. pi. selo u Bosni u okrugu bano- 
luckom. Statist. 88. 

CIKUXIC, m. prezime, xv i xvi vijeka. Mon. 
Croat. 105. 106, HI. 186. 208. 

CIKULIN, 7n. prezime, u nase vrijeme. Schem. 
zagr. 1880. 258. 

CIKUTA, /. cicuta, kukuta. isporedi cikutva. 
« jednoga pisca xvii vijeka. Pijuci cikutu. P. 
Eadovcid, nac. 505. 

OIL, a^. vidi 6io. 



25 CIMBA 

CILAN, fiilna, adj. vidi 6io. u nase vrijeme, 
izmedu rjecnika samo u Vukovu. Cilni momci, 
muke ne vidili. Nar. pjes. juk. 592. UdariSo cilni 
na umonia. Nar. pjes. petr. 2, 310. Koni cilni, a 
strazani silni Osvet. 1, 16. 

CILA§, 6ili§a, m. equus albus. od xvii vijeka, 
izmedu rjecnika samo u Vukovu s tumacenem 
koje je stavleno. postanem ce biti od cUe : sam 
se cile, kome je ime Jabu6ilo, naziva u istoj 
pjesmi i eilas (vidi primjer koji je pred pos(ed- 
nim). — Cilas. Starine 11, 83. Ved pripliva Vrbas 
vodu ladnu na cilasu dobru koiiu svomu. A. Ka- 
ci6, razgov. 231. Zdvora vidis vijenog nozicom 
slikovana cilasa. M. KatanBii 46. A }uba mu iz- 
vede cilasa. Nar. pjes. vuk. 2, 110. Na svojemu 
pretilu fiilaSu. Nar. pjes. juk. 170. 

CILATAST, adj. albus: kon cilatast. samo u 
Vukovu rjecniku. isporedi cUas i cile. 

1. CILE, m. hyp. Jabucilo. u jednoj pjesmi i 
iz tie u Vukovu rjecniku (gdje se veli da je sto 
i cilas). dolazi samo o konu kome je ime Jabu- 
cilo (kojemu odgooara tal. cavallo pomellato, 
nem. apfelschimmel). isporedi cicak, cilas. Tad' ce 
cile popustiti krila. Nar. pjes. vuk. 2, 108. Ti 6e§ 
lasno videt' cilu krila. 2, 108. 

2. CILE, m. hyp. cica (stric). I. Pavlovic. — 
nadimak u hrvatskoj krajini. V. Arsenijevid. 

CILICIJ, vidi kod cilicij. 

CILICIO, vidi kod cilicio. 

CILICIO, vidi kod cilicio. 

CILO, 7H. ime musko, u nase vrijeme. moze biti 
hyp. od Momcilo. Jedno Gilo a drugo Nikola. 
Ogled, sr. 456. 

CILOVIT, adj. vidi 6io. Svedu koga (zdrijepca) 
sita cilovita. Osvet. 4, 19. 

CILVA, /. neka smokva sitna i slatka na Cresu. 
B. Sulek, im. 57. moze biti od tal. giulebbe, pice 
koje krijepi i razhladuje, giulebbare, kuhati u 
seceru. 

Ci^ETI, cilim, impf. esstingui, interire. u nase 
vrijeme, izmedu rjeinika samo u Vukovu. -je- je 
u juznom govoru od starijega le, mjesto cega je 
u istocnom le, u zapadnom li. Postana jednoga 
sa ckijeti koje vidi. Ja se bojim e ces poginuti, 
da ne cili junacko kojeno. Pjev. crn. 208. Koji 
vas ostanu, ci|e6i za bezakone svoje. D. Danicid, 
3moj. 26, 39. Da ti fiile oci i da ti se cvijeti dusa. 
1 sam. 2, 33. 

CIMAK, cimAka, w. ko posjedni bije kad se 
djeca igraju kupe. u Srbiji. I. Pavlovic, moze biti 
od tur. cymak, kiipiti. isporedi cimoiti se. 

CIMARI, m. pi. selo u Srbiji negdje izmedu 
Morave i Kucajine xiv vijeka. Mon. serb. 197. 
Danicic 8, 465. 

CIMATI, cimam, impf. racemos acinis spoliare. 
samo u Stulicevu rjecniku za koji ce biti zlo na- 
ciiieno od cinkati , koje s promjenom glasa n 
pred k na m glasi i cimkati. 

CIMAVICA, /. a) cimex, stjenica. u rjecnicima 
Mikajinu, Belinu (193^) i Stulicevu. od tal. ci- 
mice. isporedi kimak. — b) coriandi-um sativum L. 
B. Sulek, im. 57. prvo znacene preneseno na bijku. 

CIMAVICAST, adj. cimicibus plenus. samo u 
Stulicevu, rjecniku. rijec nepouzdana. 

CIMBA, /. actio, od xvii vijeka. od Ciniti. mje 
pred h ppstalo od n, koje se u jednoga pisca i 
nalazi. Cimbom ali cerimonijom opranja bog da- 
riva milost. I. T. Mrnavic, ist. 116. Spodobnimi 
naciuima kako ne 6o bit sujeno djelo i fiimba 
preopaka. J. Kavanin. 418. Krstene oU krizmane 



CiMBAL 



26 



eiN 



podijeno skrovito i u kuci bez cimba crkvenih. 
A. Kadcid, bogosl. 418. — sa n mjesto m: Sve- 
moguctvu bozjem 6mbe inijeh ne trjebaju. J. Ka- 
vanin 501. 

CIMBAL, in. vidi kod cimbal. 

CIMBAO, cimbala, m. vidi kod cimbao. 

CiMBARI, m. pi tur. 6inber, gvoMice koje 
drzi platno rasiegnuto na razhoju kad se ie. u 
nase vrijeme, izmedu rjecnika samo u Vukomt. 
Potrpaju sto god u kuci iraa gvozdeno : vatraj, 
verige, cimbare, itd. M. D. Milicevid, ziv. 1, 100. 

CIMBUE, m. cibus ex ovis, jaja koja se izaspu 
iz \uske te se onako cijela skuhaju u slanoj vodi, 
a poslije se voda iscijedi i mjesto ne metne ska- 
rupa, a gdjekoji jos i zaluce bijelijem lukom. u 
nase vrijeme, izviedu rjecnika samo u Vukovu. 
maze biti od pers. fiiimbiil, siromah. Ona mu 6im- 
bur ispece. Nar. prip. bos. 1, 49. 

ciMBUKA, VI. prezime, upravo nadimak mjesto 
prezimena. u nase vrijeme isporedi cimbur. MJlu- 
tin Cimbura Eat. 353. Milan Cimbura. 409. po- 
slednega pisu i Cimbur. 177. 

CiMCITI SE, Jimdim se, impf. kad koje dijete 
izguhi sve orahe u igri osim jednoga, pa ga metne 
jednu stopu dale od ostalijeh oraha i ceka hoce 
li mu ostati ilt ie mu i nega odnijeti, onda se 
on iimii. u Srbiji. L. V. Stojanovic. isporedi 6i- 
mak, s kojim te biti jednoga postana. 

CIM-DUl^A-TIM-BOlriA, /. solatium dulcamara 
L. prevedeno nemaiko je langer je lieber. B. Su- 
lek, im. 57. 

CIMEN, m. tur. 6im, 6emen, rudina, tratina, 
utrina, bus, pratum , cespes. isporedi cemen. u 
nase vrijeme. Tamo dole niz tiho Dunavo zelen 
fimen i zelena baita. Nar. pjes. vil. 1866. 712. 
Van ako su st'jene oimen sn'jele u dubinu vicna 
zavicaja, ter samoka i psenica rada. Osvet. 2, 98. 
Ne ce ostat' drvje pri kamenu, niti kamen u Si- 
menu svomu. Osvet. 3, 122. 

CIMENCINA , /. artemisia santonica L.^ tal. 
seme santo, od cega ce biti i postala. B. Sulek, 
im^ 57.^ , 

CIMENE, n. coll. Simen. u nase vrijeme. Ne ce 
ostat drv]e na kamenu, nit vresika trava u 6i- 
menu. Osvet. 2, 120. Potavnilo bile i 6imene. 
Osvet. 3. 164. 

CIMESA, m. prezime, u nase vrijeme. Schem. 
segn. 1871. 97. 

CIMIC, m. prezime, xiii vijeka, u Dubrovniku. 
Mon. Serb. 39. Danidic 3, 465. 

CIMIN, m. cyminum. od tal. cimino. isporedi 
cimin, kim, kimin, kumin. samo u rjecnieima 
Mikafinu i Stulicevu. 

CIMIT, m. u jednom rukopisu xv vijeka, iz 
kojega je jedan put nastamx)ano cimitt o drugi 
put psimitt (Starine 10, 110, 86). na pos^ednevi 
se mjestu dodaje da je gre. ,)pifi/u{9iov', koje ce 
biti ipifiv&iov, bjelilo. a tada je fimit grijekkom 
nastampano. 

CIMKANE, n. cupkane mesa s kosti. isporedi 
fcimkati. samo u Vukovu rjecniku. 

CIMKATI, Hmkam, impf. cupkati meso s kosti, 
a moze biti i drugo sto s drugoga cega. samo u 
Vukovu rjecniku, gdje se dodaje ,n. p. kuhano 
meso'. isporedi f inkati, od cega je i postalo pro- 
mijeniv.H n pred k na m. 

CIMULA , /. cymula, I'rsika od trave, od ku- 
pusa. samo u rjecnicima Mikafinu (cimule, vrsi 
od trava, od kupusa) i Stulicevu. isporedi ci- 
mnlica. 



OIMULICA, f. dem. cimula. u jednoga pisca 
XVI vijeka. Ne ostane struk rasada ali mlade ci- 
mulicOj^ M. Vetranic 1, 20. 

1. GIN, m. ordo, norma, modus, forma, species, 
habitus, actus, od xiii vijeka, izmedu rjecnika u 
Mika]inu: ,oblicje' , effigies corporis, habitudo, 
constitutio corporis ; ,na6in', ratio, via, modus ; 
,cin od komedije', actus; ,krenutje koje se cini 
rukama al nogama, kad fiovjek govori', gestus 
(38a); ,djelotvor' (69a); u Belinu: modus (492»), 
habitus (599*), facies (90'>), lineamentum (SOot"), 
operatic (525*), gestus (341»); u Bjelostijencevii: 
actus, forma , norma , regula ; u Jambresicevu ; 
actus; u Voltigijinu : thatsache, werk, gesichts- 
zug; u Stulicevu: actio, actus, opus; gestus; mo- 
dus, ordo, dispositio ; officium, munus ; u Vukovu : 
forma, species ; u Danicicevu : ordo. — Akc. se 
mijena u loe. sing. : ciiiu, u gen. pi. : cina i u 
cijeloj mnozini kad ima -ov-; cinovi, tada su u 
gen. i aba zadna sloga duga : fiinova. — Kor. ski, 
slagati, redati, razredivati, uredivati. isporedi 
cijena. — 1. red u umnom smislu: a) red u koji 
pripadaju ]udi po onome sto je koji. mjesto ]udi 
moze biti i drugo sto se kao celade misli. aa) red 
crkvenih Judi. MniStskomu cinu. Sava 5. Mtno- 
ztstvo stbravL firtnLct i vsakogo oina crtkovnago. 
Mon. Serb. 91. Inoctskyi i sveStenicbskyj cini.. 
Domentijanb 88. Kada vnide Paval v apostolski 
6in? Arkiv 9, 106. Krizmati ili bermati i ostala 
takova, ka jesu od cina i oficija biskup)eva. S. 
Budinid, ispr. 79. Dao je oblast svoju bozanstvenu 
svijem po 6inu svetijem misuikom. I. Ancic, svit. 
58. Oni koji su se u ovom cinu (kaluderskom) 
nasli. D. Obradovi6, ziv. 68. Kaluderi zive pri- 
licno niovom 6inu. Vuk, dan. 2, 112. Vladika, 
koji hi pored svega svoga visokoga cina i pored 
sviju premnogijeh poslova u ovakom dogadaju 
dragovojno primio barem jednu korekturu da 
profiita. Vuk, nar. posl. xxvi. — 66) red drugih 
judi: Ne znade bitje, vrstu, cin ili oficij onoga 
ki se ho6e ispovidlti. S. Budini6, ispr. 19. Od 
kakva bitja jest ali koga fiina, skular li je, mestar 
li je, sluga li je. S. Matijevic 30. U Rusiji svi 
drzavni sluiiteji imaju Sinove. Vuk, odgov. na 
lazi 21. Knez mu podijelio cin kapetana. M. Pav- 
linovid, rad. 131. — cc) red anielski, davolski: 
Angelskije fiini ststavi. Mon. serb. 133. Nad- 
skacem vas duhove odmetnike pregnane od ne- 
beskih sidaligta, kojega kodi naroda, vrste, cina, 
reda, naravi jeste. J. Banovac, blagos. 288. — 
b) red po kom sto biva, kao pravilo, uredba kojom 
je uredeno kako sto treba da bude: Moltbtnaja 
prinose slovesa, ttkminoju 2e i podobnymb 6i- 
nomt. Sava, tip. stud, glasn. 40, 138. Cint imejte 
dobrotvorenija. Sava, tip. stud, glasn. 40, 175. 
Nace§e peti po 6inu. Domentijan* 187. Vfcsa po 
cinu vt monastyri dobre upravivt. Mon. serb. 
116. Po 6inu pustyntskomu. Domentijau'' 7. Do- 
hotke obetujemo dati kralevstvu po 6inu i obi- 
caju. Mon. serb. 276. Postava po cinu ne posta- 
lena. Spom. sr. 1, 173. — 2. naiin na koji sto 
biva: Podobnim fiinom pisati ho6emo i od carov. 
§. Ko2i6i6, zit. S3''. Neprijatelskim 6inom vas 
grad vrXe 47. Kobilice potrSe zemju divnim fii- 
nom. 19'|. Ni ozdraviti vim ni urarit po ki 6in. 
P. Zoranic 15. Samoga te stavi carastvom vla- 
dati, koje si vladao )ubeznivim 6inom. I. T. Mr- 
navic, osm. 70. — 3. osobine tjelesne ili umne 
kojima je tko onaki kakav je ili sto onako kakvo 
je. a) u opce, u cega god, u srega : Vsa tvojim^ 
manovenijemt prelagajema i vi. svoj paky 6ini. 
ststavlajuti. se. Domentijan'' 184. — b) u ieja- 
deta ili sto se kao ce(ade misli: aa) moze biti u 
smislu i tjelesnom i umnom : Znam ovijem fiinom 



cm 



27 



6INESKI 



floTJoka (hnjnamodi hominem). N. Ranina 35. 
■2kor. 12, 3. — 66) u umnom smislu: Slavni razum 
tvoj toliku ima moc da clovik vas 6in svoj cijec 
liega bude oc. Kad prides gdi na zbor, gospode 
gizdava, tvoj razum i razbor veselje svim dava ; . , 
lav bi stal, mnu, krotom, ka je zvir ohola, gdi 
ivoj smih s dobrotom izmijesas na pola. S. Men- 
cetic 72. Ne moj cin't' nikada . . . da te cin pri- 
jiada tjerat trud do cela. D. Eaiiina 57. — cc) u 
Ijelesnom smislu : Jedan cin s hitrinom oholo 
priklonan, ki duhu vik inom na svitu ne bi dan. 
3''. Od zdravja u nem ni nijednoga jur cina, on 
rane sve podni rad nasijeh krivina. 149. Kad 
uzima cin vilini i priliku. I. Gundulic 73. Ako 
si ti ribar, k'o kaze vas cin tvoj , koja ti cini 
stvar k Dubravi doc' ovoj? 128. Mnozi (vrazi) 
uzim}u cina hitra covjecanska lica na se. D. Pal- 
motii, Christ. 96. Dvanaes gusara na nas udara 
vrla uzrasta, cina plaba. I. Palmotic, dubr. 189. 
Od svoje liposti, od svoga krasna stasa, od svoga 
iina gizdava. A. d. Bella, razgov. 133. — c) zi- 
votine : Uz kraj strasnu i nemilu pazi ribu grda 
cina. E). Palmotic, christ. 56-1. — d) u stvari tje- 
lesne : i u ne moze biti u ijelesnom Hi umnom 
smislu Hi u aba: V tem pismu nova cina je li 
dobra ka hitrina? D. Ranina 54. Malin jedan 
cudna cina i razlika biSe. P. Zoranic 74'>. Crna 
taj kora i star ne cin i grub pokrije od zgora kad 
god lijep ki god dub. F. Lukarevic. 308. Ne od- 
Ktupiti ni vlas od cina oficija rimskoga pristolja. 
M. Alberti ix. Jerbo ce se (nebo i zemla) pri- 
obraziti u drugi cin i u drugo lice. M. Orbin 
192. S mrizom lipa cina. M Gazarovi6 31. K'o 
iiebeska da se ori vrh nas od zgor velicina ali 
jiako da vas gori, istoga je bilo cina. P. T. Bo- 
gasinovic 21. Nije cina doriskoga. J. Kavanin 
■ISO. Ako se cin (forma) s podlagom zdruzi. I. 
Velikanovio, upu6. 3, 469. — ,cin smrtni', kakav 
od smrti hiva: lice sve bijase velo strasno izra- 
lieno, u cin smrtni promineno. P. Knezevid, muk. 
39. — ,oci sokolova cina', kakve su u sokola: 
Crne oci sokolova cina. Nar. pjes. vuk. 1, 44. — 
■i. od uredbe po kojoj Ho biva, koja je naprijed 
pod 1, b., prelazi znacene i na radnu Hi posao 
sto se po noj vr'si. u torn smislu dolazi samo 
poslu svetom, koji se vrsi po uredbi crkvenoj. Ki 
bi u svojem cinu zgrisil. Kapt. sen, ark. 2, 81. 
Sluziti bozji cin. 85. Svrsiti cin od mise. Narufin. 
44. Sluzba cina svoga. Anton Dalm., 2kor. 9, 12. 
U svetom cinu i sluzenju mise. S. Budinic, sum. 
iSb. Zabranenje cinov. F. Glavinic, cvit. 452. 
Ako je op6io u cinijeh bozjeh s prokletijemi. 
B. Kasi6, zrc. 86. — 5. pos\edne znacene prelazi 
na svako djelo: a) u opce: J^u da mogu obratiti 
u sluzbu i_ u 6in od milosrdja. A. Gucetic, roz. 
mar. 74. Cini ate ili cine od vire, ufanja i )u- 
bavi i od inih kriposti. B. Kasic, rit. 114. Po 
cinu momu ne moj me suditi. 215. Cin zgodja 
strasnoga nemu navistiti. I. T. Mrnavic, osm. 
35. Djelom, cinom, tvorom, re ipsa efficienter 
ita est. Mikaja 69*. Cine vitezke stvorimo. P. 
Vitezovic, odi) 34. Najvecem med judmi cinu 
.srica daje glas i cinu. P. Vitezovic , cvit. 19. 
Dan je za put i za cine, a no6 da se v noj po- 
cine. 40. Nije nitko toliko brezobrazan da ee u 
cinu od griha ne stidi S. Margitic, fala 183. U 
potribi svakoj cinom . . . pomagamo ih. J. Kava- 
liin 505. Pravo je rekla rijec otcina da blazeni 
jesu ubozi i da plata preko cina nim se dava. 
518. Nije u noj bilo viditi koji cin neprikladan, 
nije hod razpusten. A. Kanizlii, utoc. 630. Da 
ka2ete u hodu i u fiinu i u rijeci da ste crkov- 
naci. Besjed. kr. 260. Cinite gore iine neg su cini 
od iivine. V. DoSen 149. Zlocinstyo ili 6ini po 



kojih iskrnemu udi se u zdravju, u zivinah. I. 
Velikanovi6, upu6. 1, 428. Sve je 6in ruka boii- 
jeh. A. Kalic 258. Blago dobrom cinu i svijet- 
lom obrazu! Nar. posl. vuk. 15. - 6} svaki od 
glaimijeh dijeloi^a na koje se dijeli drama, ispo- 
redi at pod 2. Koji se mogu meu svakim 6inom 
prikazati. M. Gazarovi6 L Cin dmgi. 18. — 6. 
vidi cini. u jednoga pisca xvi vijeka, u jednoga 
prosloga vijeka i u nekih nasega vremena; iz- 
medii rjecnika u Mikalinu (cini) i u Stulicevu 
(,cin'). ali u svijeh maze biti pogrjeska. Tvoji o6i 
jesu grada vridni, . . imas u nih niku kripost. . . 
ne carami , ni mahijom , ni uroci nit bud' 6ini. 
M. Pelegrinovii 188. Ciniti cine. Mikaja 38». Da 
dostojis se osloboditi ga od koga mu drago za- 
caranja, vezanja, cina, urecenja. L. Terzic 185. 
Da razvrzes svaku i koju mu drago car, vezanje, 
cino, uroke. 185. Ne cin' fiina, Marusa djevojko, 
ne cin' cina, ne mami mi sina. Nar. pjes. bos. 
prijat. 1, 36. Qolemi su u Turcina cini. Osvet. 

2, 143. A cudniji po'se razgovori: da je Moskov 
naturio cine na carevu u Stambolu glavu. Osvet. 

3, 14. Na n su cini nametnuti. Osvet. 4, 69. — - 
7. voda pomijesana s drugim potrebnim stvarima 
u koju se mecu koze kad se iine. isporedi sepija, 
stava, ciniti (koze). B. Musicki. 

2. CIN, /. actus, vidi naprijed cin pod 5. samo 
u jednoga pisca xvii vijeka. Nije velika cin, da 
se zaboravis od dobra koja cinis. M. Radnii 34. 
Nasladuje se slisati rijec od cini svojije proSa- 
stije. 463. 

1. CINA, /. forma, od prosloga vijeka. izmedu 
rjecnika u Belinu, gdje najprije i dolazi (3241') 
i Stulicevu. isporedi biva. Forma oli ti cina jesu 
rici onoga koji cini sakramenat. M. Dobretii 6. 
U ovomu ruku postavjeiiu i molitvi stoji cina, 
to je forma, biskupskoga redena. I. Velikanovid, 
upuc. 3, 190. 

2. CINA , /. Sinae. tal. Cina. u jednoga pisca 
XVII vijeka. isporedi Kina. Odjedrivsi po morijeh 
neznanijeh put Cine. B. Ka§ic, fran. 49. 

CINABAR, cinabra. m. vidi cinabar. u rjecni- 
cima Mikajinu i Stulicevu. 

CINAK, fiinka, m. dem. 6in. samo u Stulicevu 
rjecniku. rijec nepouzdana. 

CINAMOMKA, /. cinnamomum. isporedi cina- 
momka. u rjecnicima Belinu (les*") i Stulicevu. 

CINBA, /. vidi cimba. 

CINCE, n. actiuncula, opusculum. samo u Stu- 
licevu rjecniku, za koji ce biti i nacineno. 

CINCI, cinaka, m. pi. linamenta, zice cinkane 
iz krpe. u Mikafinu rjecniku i iz nega u Stuli- 
cevu. isporedi cinkati. 

CINCATI, cincim i ciniSam, impf. rijec kojom 
se kazuje kako zeba pjeva. u dva pisca prosloga 
vijeka. Niti ciniat stane prije. A. Kanizlic, roi. 
5. Cinceci po lugu. 5 (prema tome je pogrjeska 
,zeba cince'. 5. cemu bi inf. bio cinkati). Ondi 
cinca zeba. G. Pestali6, ut. 166. 

CINCIBAR, m. vidi cinciber. iz rukopisa xv 
vijeka u jednoga pisca nasega vremena. B. Sulek, 
im. 57. u rukopisu stoji ,i;!in9ibar', a to ne ce biti 
cincibar nego cincibar. 

CINE, u jednoga pisca prosloga vijeka kao da 
je tamo, od tal. quine. S. Filip buduii pripovidao 
s. ivandele po razliki krajevstvi, od Jeruzolima 
k polunoci fiine, za dvadeset godina. F. Lastrii, 
od' 135. Bartolu zapade niki dio k istoku dine 
od Jeruzolima. F. Lastrii, svet. 141. 

6INESKI, adj. sinensis, isporedi Cinez. xvii 



CINEZ 28 

vijeka. Podaleko od kopna fiineskoga. B. Ka§i6, 
fran. 195. Puci fiineski. J. Kavanin 372. 

CINEZ, Cineza, m. Sina. tal Giuese.^ isporedi 
Kinez. u jednoga pisca xvii vijeka. Od Cineza. B. 
Kasic, fran. 49. 

CINGER, m. lora, vino koje postaje kad se u 
kominu nalije vode, te prevri. isporedi ciger, s ko- 
jim je istoga postana. u nase vrijeme, izmedu 
rjeinika samo u Vukovu (gdje se napomine da 
se govori u vojvodstvu). Komina se vodom do- 
liva. od ne se Singer za sluge dobije. P. Bolid 
2, 187. 

CINGRIJA, /. tintinnabulum, zvonce, praporae. 
tiir. cynyrdak. it jednoga pisca xvii vijeka. Ta 
pod kopus vice, ta zvoni 6ingrije ; . . . tomu ko- 
pus iiade, ta cingriju vrie. E. Krnarutic 18. 

CINGr-AGA, m. vidi kod G-in^-aga. 

CINI, cini, /. pi. res incantatae. isporedi car. 
od XVII vijeka, izmedu rjeinika u Mikalinu (all 
se u nemu rod ne zna ; fascinatio, fascinium, car- 
raina) i u Vukovu (res incantatae). isporedi cin 
pod b. Akc. se samo u gen. mijena onako, kako 
je stavjeno, a u ostalijem je padezima kan u nom. 
— Neka djavli i caraoci ne mogu ciniti liihovije 
cini s kostima. M. Eadnid pogr. 163. Privelika 
sceta viri svetoj porada se od cari, cini od carov- 
nikov. M. Bijankovic, 6. Neka oslobodi tebe od 
svih cari, cini, uzli, biligov i od svih dila vra- 
ziji. L. Torzid 241. Ako si u koje carke poviro- 
vao ali u kakve cini. S. Margitic, ispov. 25. Ti 
sve cini i sve cari u ni§to si obratila. P. Kne- 
zevi6, pism. 131. Od svih 6ari, cini odilite se. J. 
Banovac, blagos. 315. Niti se imaju drugima ci- 
uima i caranom ona zlotvorstva dignuti I. Veli- 
kanovi6, upuc. 3, 215. Bog rascina judske cini. 
M. A. Rejkovic, sabr. 54. Bojao se od 6ini. I. S. 
Kejkovic, kuc. 288. Cini clni seji Ivanovo]. Nar. 
pjes. vuk. 1, 469. Cinila sam devetore cini, sve sam 
devet u vatru bacila ; . . . sve sam devet u vodu 
bacila. 1, 620. Ona vam je ucinila cini; da idemo 
da je sestrimimo, ne bi li vam ocinila cini. 1, 620. 
Bogom sestro, cerko dizdareva ! ocini nam sto si 
ucinila. Nasmeja se cerka dizdarova, pa otvori 
sarene sanduke i otvori zlacenu kutiju, nad gla- 
vom joj otvorila cini. 1, 621. Za kog nosi dika 
u nedrima cini ? 1 , 630. Nagazio na cini. Vuk. 
rjefi. 825^. VraCare pristave loncio s cinima k vatri. 
Vuk, nar. pjes. 1, 350. 

CINI, Hi. pi. gdje se preda snujuci prekrsta iz- 
medu dva koca, na mjesto kojih poslije dolaze 
cepci. Podunavka 1848, 72. 

CINICA, /. dem. funija. -I- je sazeto -iji-, mjesto 
cega neki pnsu -ij-. u nase vrijeme, izmedu rjei- 
nika samo u Vukovu (cinijca). PomeSati zajedno, 
u cinice razdoliti. A. Maksimovic 186. 

CINIGLAVCI, Cinlglavaca, m. pi. selo u Srbiji 
u okrugu pirotskom. St. Nov. 1879. 175. u mjestana 
ace. i za nom.: Ciniglavce. 

CINIJA, /. lanx, zdjela, kalenica. od xvii Hi 
XVIII vijeka, izmedu rjeinika samo u Vukovu. 
Akc. se mijena u gen. pi.: 6!nrja, a samo je i 
zadni slog dug u gen. i instr. sing. : cinijo, tini- 
jom. Sipaj vi. ciniju. Glasnik 25, 35. Da svoga 
budo jedna 6iiiija. Z. Orfolin 62. Sproma kra}u 
od zlata tepsiju i na liojzi dvanaest 6inija. Nar. 
pjes. petr. 2, 231. Kad so donose prod liih u jod- 
noj fiiniji s corbom riba. Vuk, nar. posl. 31. 

CINILAC, fiinioca, m. opifex, majstor zanatUja. 
u jednoga pisca xvii vijeka i u Stulicevu rjei- 
niku (auctor, effector, conditor). isporedi fiinitel. 
Uzdizudi teiake i feiniooe i trgovce. P. Posilovic, 
nasi. 86. 



CINITI 



CINUjICA, /. incantatrix, zensko iefade koje 
iini clni. isporedi faralica. od prosloga vijeka. 
Akc. se ne mijena, samo su i oba zadna sloga 
duga u gen. pi.: cinilica, a samo zadni u gen. i 
instr. sing. : oinilice , cinilicom. Vraoi , vistice i 
fiinilice nisu li svi sluge tvoje? S. Margitid, fala 
156. Zaradi nevirnika i finilica. 176. Da cinilice 
i vestice ne bi sto ufiinile stooi. M. D. Milice- 
vi6, ziv. 2, 11. Protiv iinilica, vestica, i zlih ociju. 
1, 81. Kad (Sinilica dcsla u srebrnima opancima 
onda nasoj stoci ucinila! 2, 12. 

CINILUDA , m. simulatus stultus , tko se cini 
lud. u jednoga pisca prosloga vijeka. Uzme cini- 
luda pijastru. D. Obradovid, bas. 171. 

CiNINA, /. neko mjesto na Krku. xvi vijeka. 
V Cinini. Stat. krc. ark. 2, 295. 

CINIONICA, /. vidi cinitejica. samo u Stuli- 
cevu rjeiniku, za koji ce biti i naiinena. 

CINIONIK, m. vidi cinite}. samo u Stulicevu 
rjeiniku, za koji ce biti i nacinen. 

CINITE^i, m. factor, od xvi vijeka (vidi primjer 
13 Zbor.), izmedu rjeinika u Mikap'nu (efficiens, 
couficiens), u Belinu (agens 491). actor 525''. 
factor 2991)), it Bjelostijencevu (factor), u Jam- 
bresicevu (actor), u Voltigijinu (hervorbringer) t 
u Stulicevu (auctor, effector, conditor). a) osobi- 
tom se rijeiju kaze sto iini, i to u gen. bez pri- 
jedloga, a grijeskom i^s prijedl. od: Velikih 6uda 
cinite]. Pisanica 91. Cinite} milosti. F. Mati6 87. 
Ima biti samo jedan cinitej i podilite} svi sakra- 
menata. M. Dobretic 10. grijeskom gen. s prijedl. 
od: Cinite} od^ovi ki'iiga jest Ezdra. A. d. Kosta, 
zak. 1 , 186. Ciniteji od zlocinstva imaju smrcu 
pogubiti se. 2, 189. — cim bi se kazalo sto iini, 
maze biti izostavjeno kad se iz ostaloga govora 
razumije: tako je cefade koje se vjeniava s dru- 
gim: Privojene ciniteji ima biti slobodno A. d. 
Kosta. zak. 1, 150. — b) ne kaze se sto iini : aa) u 
opce tko sto iini: Tko dobro cini, vazda raste i 
nahodi se dobri cinite). Zbor. 89h. — bb) bog, 
kao tvorac : Kazu i djela tolikoga ciniteja svemo- 
goga. J. Kavaiiiu. 478. — cc) iovjek koji kakvu 
radnu radi, od koje zivi : Nek svijet zive, grad, 
obite), tezak, majstor i cinite). J. Kavanin. 502. 
Bojati ce se na isti nacin brodari, ladari i cini- 
te)i, koji se na moru promecu. E. Pavic, ogled. 
687. 

CINITE^AN, cinite)na, adj. efficax. u jednoga 
pisca xvi vijeka i u Stulicevu rjeiniku (,facien- 
dus'). Koje kriposti nazivaju so cinite)ne, jer iz 
nih ishode vsa dila. S. Budinic, sum. 160. 

CINITEl^ICA, /. effectrix. .iamo u rjecnicima 
Beliiiu (299ti), Bjelostijenievu i Stuliievu. 

CINITE^NICA, /. efficax. u jednoga pisca xvi 
vijeka. isporedi cinite)an. Koje kriposti nazivaju 
se cinite)ne ili cinitojnice. S. Budinid, sum. 160. 

CINITI, cinim, impf. facere. od xiii vijeka. (vidi 
pod l.h. primjer sv. Save), u rjeinicima svijcm 
— Akc. se mijena u 1 i 2 pi. praes. : cinimo, 
cinite, u 2 i 3 sing, aor.: cini, i u part, praes. 
pass.: fiinen ; u ostalijem oblicima ostaje bez 
promjene, samo je i drugi slog dug u praes. cije- 
lorn kao u stavlenom 1 sing., osim pomenuta dva 
lica , u imperf. cijelom : 6inah , u part, praes. : 
fiinedi, i u part, praet. act. i: fcluiv, Cinivsi. — 
Postane vidi kod cin. 

I. prelazno. kao raditi da postane sto, Hi Ho 
vec jest da postane ili bude ovo ili ono, ovako 
ili onako. objekat moze biti stcar tjelesna ili 
umna, zivotina i iefade ; mo'e biti izreien, a mozc 
biti i bez nega. subjekat maze biti cefade ili Sto 



CINITI 



29 



CINITI 



se kao cejade misli Hi zivotina Hi stvar tjelesna 
Hi umna. 

1. s objektom. kad je glagol u part, praet. pass., 
onda je tomu ohliku suhjekat ono sto bi drngomu 
bilo objekat. osim objekta tnoze biti jos koji padez 
kojim se kazujc komu je Hi icmu je namijeneno 
Hi na koji god nacin upravfeno sto se glagolom 
i objektom kaze. 

a. objekat stvar tjelesna: a) kakva god: aa) 
subjekat cejade Hi sto se kao cejade misli Hi sto 
se mjesto cejadeta kaze: Sladt da oino vsa sela. 
Mon. Serb. 98. Ciniti kude. Zak. dus. 45. Past, 
ko(j) je cinent gospodi. Spom. sr. 2, 125. Past, 
sto je Sinio Eambott. Mon. serb. 498. Ako vidis 
(u snu) da ciniS svijece ali dublijere, toj prili- 
kuje veselje. Zbor. 135. Ako vidis (u snu) da kasu 
6inis, toj prilikuje napast. ISTb. Ciiiase idole. 37''. 
Ke (bogove) od driva aH gnile za pinezi mestri 
cine, slipe, nime. P. Hektorovic 91. Sad odjece 
sve od s^ale, nije seljanke, ka ne cini. I. Gun- 
duli6 143. Od lava prijuta zastorka fiiiiena. D. 
Barakovic, vil. 37. U ispovijesti i u ostalijeh sa- 
kramentijeh cinase blato od suza. M. Orbin 65. 
One (hudobe) nzimaju i cine jedno tijelo od aera 
kako je nima drago. 90. Koji klobuke cini. Mikaja 
196=1. Koji kruh cini. 218''. Cine oruzje takovo i 
obukuju se s liim. P. Eadovcic, nac. 38. Za pro- 
daju hespap cine. Bud. spom. glasn. ii. 3, 19. Po- 
tribna k tomu slova ne mogali cinit napraviti. 
P. Vitezovii, cvit vii. Neslane su sve jestbine, 
ke mjestani svoji nam cine. J. Kavanin 22. Ako 
u turban ne c' zaminit mitru i s crkye ducan 
cinit. 879. Cinit gredu od sbice. 880. Cini novu 
pomastj 451. Ciniti prokop suproc prokopu. Bella 
224l>. Cinase kosufe. Ziv. is. 190. Za sto cine 
lonce i \Tce? N. Palikuca 6. Kojigod malahan 
dijelak kruha cinase mu. I. Bordi6, ben. 23, Ka- 
mene smo razbijali put fiineci Bud|anci devojci, 
Nar. pjes. 1, 50. — bb) subjekat zivotina: Gdje 
soko cini gnijezdo. Zbor. 13. Koja (ptica) u na- 
Sem dvoru stan sama se dostoja ciniti noc i dan. 
D. Ranina 2. Nu on (pauk) svjet svoj promini, 
ter malo po malo opeta dom cini. 100. Blagoslov 
gnsin, koje svilu cine. L. Terzii 207. Sto je sve 
zucat k'o i pcela a no cinit voska i meda? J. Ka- 
vanin 544. Gdi sove gnizdo cine. V. Dosen 132. 
Prase de cini slaninu, tu i ostavja. Nar. posl. vuk. 
259. — cc) subjekat stvar tjeJesna Hi umna: Dim 
od ogna 6ini size 'z ociju. Korizm. 24. Jeda ti 
zubi vodu 6ine? M. Drzic 261. Iz ociju mu vazda 
bruzgom suze tecihu u toliko obilje da sedam 
rik jacih i strasnih fiinahu. P. Zoranid 9''. Okol 
kih klonde cetire od busa hitro pristrigane, na 
kill uzgor od jedne na drugu luk prostrt kako 
Sator nad ulazom fiinahu. 68. Kazlike potocce 
voda cineii. 69. Sve se vode staju i jezero sred 
ne (dubrave) fiine. I. Gundulii 402. Sjeme u zem}i 
ko sta dugo a ne bote plod ciniti. J. Kavanin 
424. Perivoji . . . sladka voda cine 481. Zemja 
korisne poce ciniti plodove i obilate. F. Lastrid, 
te.st. 247. Uzeo bijase sikiricu da podsice smo- 
kvenicu jer bo plod ne cinase. A. Kanizlic, kam. 
815. Svaka vojka, koja ne fiini plod dobar. J. 
Matovid 336. Jedna kuda sela ne cini (grijeskom 
nastampano ucini). Poslov. dan. 38. — b) diniti 
koiu, uredivati je da bude kakva treba za odi- 
jelo, za obucu, perficere corium, pollem. isporedi 
strojiti. u nase vrijeme. samo u Vukovu rjeiniku. 
— c) diniti zito, na resetu tresti ga da ispadne 
sve drtigo Sto bi bilo u nemu a 0)io samo ostane 
iisto , cribrare. isporedi strojiti. u nase vrijeme, 
izmedu rjecnika satno u Vukovu. Ona dini belicu 
pSenicu. Nar. pjes. vtik. 2, 8. fiino i^ito u svetu 
nedeju. Nar. pjes. stojad. 2, 5. Evo vas i§te so- 



tona da bi vas dinio kao psenicu. Vuk, luk. 22, 31. 
— d) ciniti dmi, vidi kod cini. 

b. objekat stvar umna (radna, stane, vrijeme 
itd.). u pisaca mnogo cesce nego u narodnom go- 
vortt. u pisaca prije nasega vremena cesto i po 
tudim jezicima. taki objekat moze biti i stvar 
tjelesna kad se kaze mjesto radne kojom biva, a 
tada je s nom ,diniti' kao izvrsivati tu radnu. 
subjekat kao naprijed. od pocetka xiii do svrsetka 
XV vijeka. Da dinett trtsveto (molitva koja se 
tako zove). Sava, tip. hil. glasn. 24, 200. Ty svoju 
voju dinisi. Domentijan* ^137. Ako vi ja pravine 
ne dinu. Mon. serb. 29. Cine vi krivinu. 29. Da 
budu drtzant ciniti rati, kraju. 44. Nikojegare 
zla da ne ima ciniti zem]i kra)evtstva ti. 48. 
KrajevBStvo mi cini milostt vlastelomt dubrovtct- 
skims. 54. Da cine vsu svoju voJu i hotjenje kako 
odt svoje __bastine. 106. Da mu ciniti. dtstt. Zak. 
dus. 40. Cine zapisanija gradovomt. Mon. serb. 
283. Za moju rabotu, koju dinite. 247. Ne kasite 
mne cene diniti kako vlahu. 247. Veliku stetu 
dine. Spom. sr. 1, 31. Ako bi koj sioniki, hotilt 
ratt ciniti Dubrovniku. 295. lr.ubi.vt, koju poka- 
zuju i dine. Mon. serb. 300. Da si dine zakonni 
trtgt. 362. Cinu redt za zivota. 415. Luka ima 
diniti ma§e za duse. Mon. croat. 64. Silu imt 
dine Mon. serb. 484. od pocetka xvi do svrsetka 
xviii vijeka: Da vide djela ka dims. N. Kanina 
82''. Zlo ciniti zemji i moru. 200. Cinedi mir. 18. 
Da pravdu vasu ne dinite prjed Ijudim. 40. Kada 
dinis zaduzbinu. 40. Da dinite voJu liegovu. 49. 
Da dinis zapovijedi negove i sude. 48. Mnoga 
zlamenja cini. 86. Molitvu dinahn. 48''. Da cine 
sluzbu. 135. Pokoru dinte. Narudn. 46''. Nisu otili 
ciniti vida. Korizm.^4. Ca mi silu dinis nezakono? 
Mon. Croat. 199. Cini vazda dobro. Zborn. 6''. 
Koji pravdu dini. 2. Ako vidis (u snu) da pir 
dinis, to je steta. 134''. Velicijeh grijeha, koje 
judi cinabu. 4''. Da bo}e on razlog i cetr kriposti 
ne samo poznaje ma djelom da cini. N. Naje- 
skovid 1, 312. Znam da ovim, cto ti se zaklinu 
sam sebe lovim i sebi zlo dinu. H. Ludid 216. 
Sjencu noj dini dubak zeleni. M. Drzid 6. Veselje 
cinimo. 36. Eici sam dinila da sunce bude stat. 
78. Velike je molbe cinio. 122. To tvoje uzdi- 
sanje ne cini za mene. 174. Velik je trud diniti 
pravi sud. 427. Vjetar mi sad vjeru dini. 385. 
Te kriposti mir cine medu nimi. 123. Gradu sra- 
motu dinite. 222. Znat des, sto je cinit sile. 148. 
Vecu stetu dini neg li koris. 400. Koliko je da- 
leko trke dinio. 122. Eedovnik, ki bi tanmo zivot 
dinil. Mon. croat. 246. Tko ide dobro cin't', tko 
zledi stvarati. D. Eaiiina, 86. Pjesni cinase. 11. 
Dubje zeleno Ijeti joj hlad cini. 22. Kaj se sve, 
do koli kajanje mogu cin't' misli tve. 99''. Taj 
zivot jos cinise ondi dobri prvi Judi, 52*'. Zvo- 
nedi jedan smisan zuk innahu. P. Zoranid 23. 
Jigre diniti aU glumno bisiditi. 18''. Mnoge dekle, 
ke baku od vina bogu sajam dinahu. 40. Jur 
vrsi i dubje odsivajudi najda)e sini dinahu. 18''. 
Ne dinu tebi krivine. Bernardin 12. Molitvu di- 
nahu. 2011. Ispovijes ciniti. A. Gucetid, roz. jez. 
47. Zamjerna i cudna djela dini. 147. Zrtvu bogom 
svojim dinahu. Aleksand. jag. starin. 3, 263. Vas 
svit prijah boje dineci. 297. Oholost diiiabu su- 
proc bogu nebeskomu. 304. Mislis li nebo uzdr- 
zati, da ne dini svoga puta? Starine 1, 236. Nocne 
tmine, crni dimi, ogiii zivi vojsci od pakla dru2bu 
dine. I. Gundulid 480. Da dobru strazu s mora 
dine. Starine 11, 79. Opeta dini molitvu. A. Ko- 
mulovid 61. Ono (janesce) ni bleji ni koga glasa 
dini. M. Divkovid, bes. 13. Podne diniti buku. 2(;5. 
Sud, koji je pun, prem ako i veoma kucaS u n 
ne dini zveke ni tutjaviue. 88. Ho6u diniti plafi. 



CINITI 



CINITI 



881. Eada hodeS koje vije6e i dogovor Ciniti. 

239. Sveta majka crkva fcini mnoge skupe i do- 

govore. 481. Svak ima pravdu ciniti. 6. Gri- 

jehe {initi. 20-1. Dobro djelo fiiniti. 283. Ruko- 

diostvo cinim, predem, vezem. 828. Zaludu trud 

6ini. 248. Trgovina, koju mi Cinimo z bogom. 

192. Cinase mnoga fiudesa. 377. Crkva osobiti- 

jem nafiinom 6ini uspomenu od priveliko Jubavi. 

2. Imamo fiiniti bdjenje. 63. Tko ho6e osvetu 

5initi, od boga 6e osvetu na6i. 14. Silu cinahu, 

koji iskahu dusu moju. 377. Kra} ne cini voj- 

ske ni boja s onijemi, koji mu su podlozni. 263. 

Koji ne 6ini sojene od svoga roditeja. 156. Tko 

ne 6e Jiniti napredka, oni cini nadzadak. 283. 

Koliko &udan i ostar iivot cinase. 52. Bogate 

napastuje, da su lakomi i da £ine kamatu. 292. 

Kako no ti je po naravi suncu svietlost 6initi. 

653. (5ine6i svaka stvar svoje djelo. M. Orbin 

13. Ne moj toliko rijeci sa mnom ciniti. 3. U 

spomejiak, koje svako godiste cine za one duse. 

133. Cine6 joj druzbu casno. 130. Te6enje kojo 

6ini Covjek k smrti. 50. Kad bjese ova svjetlost, 

iiiia§e dan. 10. Kamatnici i oni koji puku cine 

dragos od ziv]enja. 255. Dobro cinite onim koji 

vas nenavide. I. Bandulavid 32. Ne fiinite lupe- 

Stine. 72. Pokoru 6ineii. F. Glavini6, cvit. xviii. 

Svitlost svojim prihodom_6inase dan, a svojim 

obhodom Cinase ^no6. 2. Cine istinito obecanje. 

S. Matijevid 5. Ciniti pjesne ali stiti stvari od 

]ubavi. 67. Ciniti trgovinu od stvari koje nijesu 

potrebne. 54. Molitvu cini. A. Georgiceo, pril. 6. 

Uda mogu zio ili dobro Ciniti i dilovati. 93. Za 

sve stvari moje ine priporuke fiinim tebi. J. K. 

Gu6eti6, mol. 16 Ciniti zanat. Mikaja 39''. Ciniti 

vojsku, comparare bellum. 39. Pokazati i ciniti 

8 nami neizreceno milosrdje svoje. P. Radovcii, 

nafi. 132. Sud fiiniti od onih ^ki umiraju. 262. 

Cine6i posvetilisce za^nih. 52. Ciniti veselje radi 

dobitka toga. 293. Ciniti 6u prigovore zlatne 

8 trima sobstvi boJanstvenimi. 376 Cineci osvetu 

protiva meni. 33. Ako jedan clovik cini ove 

pomnje. 43. Da posluh cinim bozastvenoj zapo- 

vidi. 444. Da 6ine strazu vele pomnivu srcu 

svomu. 54. Za ispravjenje_svih svojih stupaji ke 

fcini po ovomu putu. 21. Cineci zivot ubogi i po- 

niieni. 277. Cine6 plac. B, Krnarutii 24. Miklous 

je vitestvo cinil vazda. 18. K Sigetu cine put. 21. 

SkupiSe se da ftine mirt. ^etop. saf. 88. Kako je 

fiuda mloga cinio. Azbukv. 28. Pir ciniti. L. Ter- 

zi6 176. K'o CO cinit jace plijene. I. V. Bunic, 

mand. 5. Dogovor Cinasmo. Glasnik 17, 315. Va}a 

da Cini dila krstjanska. S. Margitid, fala 246. 

Sud Ciniti po zakonu. A. Vita}i6, ost. 154. Strah 

Cine istoj smrti. 200. Eto uzroci prem velici 

mnogu tebi cine silu. 74. Od zalosti ko mahnita 

putem Cini stupal hrli. 202. S kojima on cinaSe 

rat. K. Ma^arovic 73. Skot u planini pamti dobra 

tko mu Cini. J. Kavanin 18. Nase je sve zlo, ko 

Cinimo. 16. Ne Cini tijem nikomu krivine. 17. 

Cini poso slavne krune. 130. Opacine, ke bez- 

gtidnq Cinit ima. 60. Tja do smrti grijoh cinismo. 

570. CiniSe mirne uvjete, sudbe prave. 239. Sum|e 

Cini. 110. Ki mu dvorbu sve Cinahu. 35. Izvrstuo 

Cini im dare. 13. DjetiCem starijeh svjeti prove- 

liku korist Cine. 88. Da cini veCe plijene. 6. Sad 

juriSe igodno Cini. 287. Razspe Cini. 110. Lovac 

CineC tresku. 6. ObiCajahu gospoda na vratijeh 

od gradova sud Ciniti. I. DordiC, salt. 230. S ja- 

Cijem od sebe ne Cini druiine. I. DordiC, mand. 

150. Grijosi, od kojijeh nijesmo Cinili scjonu za 

iivota. 159. No Cine pravde. A. KadciC, bogosl. 

298. Nikomu ne Cini krivine ni himbe. 70. Ne bi 

mogao pravi sud Ciniti. 198. Koji Cine oklad vrhu 

smrti oli iivota. 803. Oli je podnosio oli Cinio 



tu sramotnost. 535. Ako zaduzbinu Cini ubogomu. 
351. Koji jim za ovo pomoc, svit i posluzene 
cine. 284. Koji Cine zavit odubostva. 7. Koji ne 
Cine posluh biskupom. 298. Cini zanat necasni i 
potisten. 438. Nikako ne ciniti vincane u reCene 
dni. 411. Cini kamatu pokrivenu. 263. Cinite trgo- 
vine. 4. MuJ svu tratnu Cini. 516. Da Cini lu- 
pestine. 479. Ticati se prijubodivo i priliCne ne- 
cistooe ciniti. 455. Sinovi suprot ocu ne dopusta 
se da cine svidocbu. A. Bacic 130. Nije jos doSlo 
vrime da Cudesa cinim. J. Banovac, pripov. 129. 
Kad Ciiiase molitvu u vrtlu. 46. Cini obeCana. 
J. Banovac, blagos. 96. Koji Cini dobra dila. F. 
Lastric, test. 45. PoCe Ciniti cudesa. 60. Gradani 
nebeski toliku radost i vese)e Cine na danasui 
dan. 230. Cine mloge opaCine i nepravde. 116. 
Koji mu Cine zasidu sa sve strane. 12. Ostavite 
se zloCe Ciniti. F. Lastric, od' 92. Koji Cini vo)u 
oca moga. F. Lastric, ned. 4. Cineci stetu du- 
sama. 304. Koji no vam neposlu cine i sramotu. 
200. Vidaso da je muCno trg ciniti. P. KneieviC, 
ziv. 5. Cudesa CineCi. A. KanizliC, fran. 65. Dila 
Jubavi iskrnemu nasemu Cinimo. A. Kaniilic, 
kam. 842. Ciniti obicajne sluzbe crkvene. 25. Ne 
Cinase razlike medu svilom i vunora. 22. Tada 
vitar ne moze toliku silu ciniti. D. EapiC 298. 
Koji vragu usluJbu Cine. 26. Djela koja Cinase. 
Bosjede kr. 60. Nahodi se mnoztvo onijeh, koji 
od rijeci bozije ne cine cjenu. 16. Kad poCmemo 
koji posa Ciniti. M. ZoriCic, osm. 4. Kad se Cini 
priprava. 30. Cineci stanovitu odluku. 30. CineCi 
jednom govorei'ie svojim redovnikom. 73. Cast i 
veseje veliko cini porad povracena negova. 38 
Ne znadu kakva je slast poslu Cinit zarad Isu- 
krsta. 125. Ondi ces imati tvoju vlastitu vo|u, 
koja ie ti ciniti nemilu vojsku. 125. Koji zanat 
Cinis? M. ZoriCic, zrc. 128. Kad rat Ciua§e. L. 
VladmiroviC, slavodob. 13. Koji ovu cini viku. 
V. Dosen 68. Cinec buku i inade. 262. I dvonoge 
tako psine lavu cine na visine. 133. Kada groznu 
strasnu Cini. 111. Tko ce pravdu emit puku? 
246. Da nepravdu drugom Cini. 59. Koju zlocu 
ouda Cine. 246. Tu lakomi ludost cini. 54. I ne- 
razlog Cinis gori neg u crnoj zvire gori. 188. 
Da tu sablast mladi Cine. 225. Da im samo za to 
Cine slavu, sto su staresine. 238. Da to rugo Cini 
sebi. 54. Tko grih cinit hoce. 145. U svom srcu 
pokoj cini. 36. Koji nemu }ubav cine. 106. Po- 
slove neka Cini potribite u opcini. 249. Rat za- 
metno i boj cini. 5. Bisni juris Cini. 184. Kako 
bisni megdan Cine. 5. Lai pogana prkos Cini. 135. 
Duznost svoju Cini. 249. Dobitak drugi cini. 71. 
Koju korist srCba Cini? 199. Sami sebi stetu Cine. 
253. Da ne Cine drugom kvara. 78. Lupeztvo Cine 
gore, neg iz erne hajduk gore. 61. Daleko li put 
Cinimo. 47. Jasno sunce na visini oko zemjo pute 
Cini. 230. Sini staresine samo zao izgled Cine. 216. 
Da sile tko ne Cini krivo kome u obCini. 233. 
Sto drCaiie il' potreso Cini, kad se zem)a trese ? 
261. Neka staresine red med svojim mladim Cine. 
253. Tko cini kamate. I. A. NenadiC, nauk 133. 
Silu Cini Cejadi crkvenoj. Turl blago 2, 84. Ci- 
neCi molitve. J. MatoviC 364. Oblast podade nemu 
sud Ciniti. J. Matovio 72. Koji Cini vo)u oca moga. 
336. Cini koju god trgovinu oli poso. 342. Kad 
Cini kako god zlo dilo. M. A. RejkoviC, sat. 39. 
Jerbo Cine nim veliku Stetu. 81. Postavio je bog 
sudce da nami pravicu Cine. M. A. RejkoviC, 
sabr. 70. Cini pravdu. A. KaCiC, korab. 256. Da 
no Cine sramotu putnikom. 19. Dodose k novomu 
kra|u tuzbo protiva Judi Ciniti. 339. Ja sam se 
8 tobom pogodio Ciniti sluzbu sedam godiSta. 30. 
Protiva nima boj Ciniti. 131. Turei poCese Ciniti 
molbe Bogu. A. KaCiC, razgov. 151. Fale ae niki 



filNITI i 

da 6e mi fiiniti pjesme porugjive. 317. To su 
svrhe, za koje ja ovi trud Cinim. 1. Vi6e Cine tri 
mila brajona. 61. Pak se vrati k dvoru bijelomu 
. . . Semluk fiinec i vince piju6i. 210. Koja dila 
6ini , zivinska oli covi6anska. M. Dobretic 33. 
Pravdu ciniti s oblas6u primjenom od boga. 1. 
Veliku nepodobstinu, nepravdu, nasramoticu i ne- 
poStene cini svemogudemu bogu. 405. Od jedne 
8vi6e, koja goreci sebi samo zlo 6ini a drugim 
daje svitlost. 15. Nitije_duian (bog) 6initi 6u- 
desa brez potribe 209. Cini pomjivije duXnost. 
137. Cesto cini molitvu prid bogom. 103. Ciniti 
ispovid obcenu od svega iivota svoga. 110. Po- 
koru cinit od svojih griha. 523. Ciniti skrusene. 
94. Cineci posluh. 511. Cinim temejitu viru sva- 
komu. 79. Ne cinit novina. 483. Ne po6 u Zadar 
i_ ne 6init toga puta. 471. Ni osvetu ciniti. 205. 
Cini prelubodinstvo s tudom zenom. 551. Zajedno 
kradi'iu cine. 132. Da se ne imadu fcinit 6asti i 
vese]a u takoj prikozakonitoj zenitbi. 577. Kad 
otac 6ini zarucena za sina. 416. Koji je obicajan 
kamatu ciniti. 107. Opak zivot cine. 120. Ah ! 
koje krivo ne cinite bozijoj pravdi ! B. Cuceri 
122. Neka se razveseli u dobri cas, neka 6ini po- 
klade, ali poklade od redovnika. 297. Duznost 6i- 
neci. B. Leakovic, gov. 13. Koji sinzi i cini sa- 
kramenat. B. Leakovic, nauk 158. Strana, koja 
je dvorbu cinila caru. A. Tomikovic, pet. 44. Tko 
zlo cini, zlo i ceka. Poslov. dan. 135. Tko spi, 
lova ne cini. 133. Tudu zetvu 6init'. 138. u nase 
vrijeme: Cini dobro za zivota. Nar. pjes. vuk. 

1, 137. I zlo cinit po nasoj krajini. 3, 377. Da 
ne cini pakost od Turaka. 3, 220. Da Arapi taki 
zulum cine. 2, 421. Ve6 pocnete zulum cinit' 
raji. 4, 135. Da vijecu Cini s Udbiiianim'. 3, 125. 
Skoci Ture, rijec ne cini to. 3, 217. Skoci mlada, 
rije6 ne cinila. 3, 221. I fiiniti pogovora ne 6e. 
4. 496. Pa vec vise zbora ne ciiiase. 4, 520. Za 
kalpakom noja ptiia krilo, te sen 6ini konu i ju- 
naku. 2, 98. Krilima joj lad cine. 1, 129. I ci- 
nicu mnoge zaduzbine. 3, 499. Cini6e ti docek i 
postene. 4, 381. Postu cini Vide Maricidu, casti 
goste tri bijela dana. 3, 517. Ja se zenim, te 6i- 
nim veseje. 2, 495. §enluk cini Vuca ^enerale jer 
je Vuca senluk zadobio: tri vojvode srpske uvatio. 

2, 245. Sobet cini care u Krusevou. 2, 202. Ne cu, 
gospo, nevere ciniti gospodaru i mome i tvome. 
2, 301. No mi hajde mira da cinimo. 3, 211. Da 
ne cinim mira sa Turcima. 4, 274. No mu Lazar 
ne cinase reda. 4, 318. Boj cinise tri bijela dana. 
4, 244. No s TurCinom boja da cinimo. 4, 80. 
Juris cini Komnen barjaktare. 3,188. Ne cini 
krvi bratu na veseju. 3, 506. Da cinite s Turcima 
junastvo., 2 , 288. Da ne cinis u nede}u kavge. 
2, 409. Cinicemo u cara daviju. 4, 367. Haber 
6iiii Kolasinu gradu. 4, 316. Da ni cinis izmet u 
o^aku. 3, 135. Saklet 6ini na svoje vojvode, a voj- 
vode na svoje kmetove. 2, 205. Seir cine mlogo 
dugovane. 3, 347. Mrtvijem spomen ciniti ! Nar. 
pjes. vuk. here. 350. Medu sobom cine dogovore. 
Ogled, sr. 85. Ustaj namah, da megdan cinimo. 
Nar. pjes. marjan. 87. Pod Budimom plandiste 
fcinili 194. A cineci mloge mi konake. Nar. pjes. 
bos. prijat. 1, 46. Ko dobro fiini, bo|e do6eka; a 
ko zlo cini , gore doceka. Nar. posl. vuk. 137. 
Ko zlo cini, nek se dobru ne nada. 138. Krsno 
ime nije ti iznenada doslo, ni ti je za nevo}u 
evadbu ciniti. 161. Dragi dragoj stetu Cini. Vuk, 
nar. pjes. 1, 287. Kad su Nizemci mir cinili s Tur- 
cima. Vuk, dan. 2, 136. Cinite dobro onima koji na 
vas mrze. Vuk, mat. 5, 44. Za sto fiinite nepravdu? 
Vuk, djel. 7, 26. Dade mu vlast da i sud cini. 
Vuk, jov. 5, 27. Za to 6ini cudesa. Vuk, mat. 
14, 2. Ne cini pre^ube. 6, 27. Cinite li vjere ill 



L CINITI 

mira? P. Petrovic, siep. 172. CiniS milost poma- 
zaniku svojemu. D. Dani6i6, psal. 18, 50. 

c. objekat izreien samo pronominima ovo, ono, 
to, sto, sve, ino, drugo, itd. Hi rijeiju stvar, koja 
se kaze kao nesto. subjekat kao naprijed. Sto 
mozete fciniti, cinite. Mon. serb. 21. Vfcse ovo 
hocemo tebe i tvojimt judemi. drtzati i ciniti. 43. 
Prosti im, za Sto ne znaju sto cine. N. Banina 
105. Vaj, §to toj cinite? M. Drzic 119. Ino ne 
fiini neg jauka. 263. Vele ti ludijeh stvari cini§. 
323. Sto finite? Davite ga! I. Gundulic 570. Da 
pohodi i vidi bratju svpju kako stoje i sto Cine. 
M. Divkovii, bes. 3. Sto ti je mrsko da tebi 
druzi cine ne moj ni ti druzijera ciniti. 204. Ne 
imamo tijelu sve koliko na vo[u fiiniti. 441. Ci- 
S6a§e ih, namjestase ih i svaku drugu stvar 
okolo nih fcinase. B. Kasic, fran. 84. Cmio si Sto 
ti je drago. J. Kavai'iin 399. Ovo fijnite u moju 
uspomenu. A. Kadcii , bogosl. 6. _ Ca nam cine 
sveti sakramenti? H. Bonacic 39. Sto godi cinite 
u rifii il u dilu. F. Lastric, test. 18. Nit kazu . . . 
5ine li one stvari 6esto. F. Lastric, ned. 96. To 
i vrsni }udi cine. V. Dosen 40. Sa strahom stvar 
skrovitu 6ini. 145. Ako 6es joj ne znam sto ci- 
niti, sve za niSto ona 6e ciniti. M. A. Rejkovii, 
sat. 53. Ne pitajudi boga ne fiinase nista. A. Ka- 
cic, korab. 193. Da isto 6ine oblastju negovom 
na uspomenutje negovo. M. Dobretic 66. Za to 
nista sad o nem ne cini. I. S. Re|kovi6, kuo. 420. 
Tko nista ne fiini, zlo cini. Poslov. dan. 131. Kad 
vrag ne una sto fiinit', tako i sviri u tri. 43. De 
si bio, sta li si oinio? Nar. pjes. vuk. 1, 460. Da 
ti mene uvati, ita b' ti meni cinila? 1, 521. Vec 
on cini sto je nemu drago. 2, 77. Sto s' 6iuio to 
si docekao. 3, 348. §to cinite, te so ne bijete? 
4, 319. De si bio? Nide. Sta si cinio? Nista. Nar. 
posl. vuk. 77. Cini sve po svojoj glavi. Vuk, nar. 
posl. 155. Pravi hajduk ne 6e nikada ubiti 6o- 
vjeka, koji mu nista ne cini. Vuk, iiv. 267. Sve 
sto hocete da cine vama }udi, cinite i vi nima. 
Vuk, mat. 7, 12. Ne znadu sta cine. Vuk, luk. 
23, 34. — s kim Hi s cim ciniti sto, dolazi i kao 
imati posla s kim Hi s cim, iriiati sto s kim, mi- 
jesati se, druziti se, jednaciti se, porediti se : Tko 
ih priko voje . . obsluzuje, sa mnom . . ne ima 
sto cinit. B. Gradic, djev. 25. Veliko bi ovo ve- 
se|e, . . al jo§ ne ima sta ciniti s danasnim ve- 
sejem. F. Lastric, test. 179. Ne imadijase sta Ci- 
niti ona nova crkva sa starom Solomunovom ni 
u velicini ni u lipoti i nakidenu. F. Lastric, ned. 
368. Ali sto ima cinit raj zemajski s rajom ne- 
beskijem? Besjede kr. 45. 

d. objekat ielade: a) kao radati: Cinit djecu. 
M. Drzic 264. Bella 315*. Naslo se je mladiia 
koji su od deset i od jedanajest godista dicu ci- 
nUi. A. Kaoic, bogosl. 463. Ciniti porod. A. Kacid, 
korab. 31. Po nai'avi ne more poroda fiiniti. M. 
Dobretic 226. — b) ciniti da tko mu drago, tko 
se na po se ne kaze, jest ono sto se s objektom 
kaze. subjekat ce^ade Hi stoar tjelesna Hi umna : 
Ne cini svita popa ali fratra, da 2ivot. Transit 
72. Patrijara, koga 6ini car u Carigradu, drugog 
viseg ne poznaje. F. Lastric, ned. 102. Gospoda 
da imadu obirati ciniti velikoga vojvodu i dva 
prokuratura. A. Kacii, razgov. 200. Jednakost 
cudi ili nahodi ili cini prijate}e. A. Kanizlic, 
kam. 33. Prigoda cini lupeza. Nar. posl. vuk. 262. 
— c) ce]ade u drami tko zamjenuje, on ga cini, 
u jednoga pisca prosloga vijeka : Na ovi smo mi 
nacin ovdi pod Sinem svi u djaSkim kosujam 
obuceni pivali ; koji cinio je Isusa, ako je misnik 
bio, nadramenicu Ui stolu Jubifiastu o vratu imao 
je. P. Knezevic, muka 5. 

e. objekat se misli kao neito cijelo, iemu su 



CINITI 



32 



dijelovi subjekat tako da je od tijeh dijelova sa- 
stavfeno cijelo, Hi su objekat taki dijelovi a su- 
bjekat cijelo. inaie i subjekat i objekat moze biti 
kao naprijed. a) objekat cijelo a subjekat dije- 
lovi: Jakov i Ivan bila sta dva brata; cino prvo 
koleno. Narucn. 64. Dvanaest a dvanaest cini 
dvaest i 6etiri. M. Divkovic, nauk xviii. Ona dva 
slova pli cine jodno slovo sastav}eno od dva. R. 
(jramanic V^. Tri i tri cine sest. P. Kadovci6, 
symb. 7. Razum i voja zajedno cine pamet. I. 
Anfiic, vrat. 2, 4, 15. Tri jednu cined jerarkiju. 
J. Kavaiiin 498. Du5a i tilo zajedno cine jednoga 
{ovika. A. Bacic 493. Ova sva cine jednu zapovid. 
A. Kanizlic, kam. 581. Tako zloca zlode ne 6e 
pridruzena da razmeie, dal kada se ujedine, ve6u 
hrpu zlode cine. V. Dosen 195. Koji (vitezi) beden 
tvrdi 6ine svem krajestvu, da ne gine. 124. Ovi 
cinili bi vi6e biskupovo. A. Kosta, zak. 1, 51. 
Ova dva poslidna (krstena) diluju u kripost pr- 
voga, i tako sva tri £ine jedno isto krstene. M. 
Dobretid 24. Da ti rekne da dva i dva ne Sini 
Jetiri. D. Obradovid, iiv. 121. Ti miseci svu go- 
ginu cine. I. S. Eejkovid, kud. 8. — b) objekat 
dijelovi a subjekat cijelo: Jedan stater cini dvije 
didrahme. Ziv. is. 102. Koliko iini libra soldinaV 
M. Zoricid, aritm. 9. 

f. uz objekat moze se izreci u nekim padezima 
Sta je on prije Hi poslije onoga §to se nim kaze. 

a) u gen. s prijedl. od tnoze biti izreceno sto pro- 
mjenom vecom Hi manom biva ono sto objekat 
znaci, od cega postaje sto objekat znaci: 5fu ti 
ruge, sto od sebe cini ! M. Drzid 364. Mozes ci- 
niti od mene sto ti drago. V. Andriasi, put. 39. 
K vami Arijadnu ja posijem, i vele s draga je 
srca vami u dar poklanam, neka kako od stvari 
osobite i vlastite cinite od lie sto hocete, I. Gun- 
dulid 2. Ovo je sluga tva; ^din' od ne slobodno 
8ve Sto ti je ugodno. 184. Cini od mene, ito jest 
tebi drago. P. Posilovid, nasi. 40. Da od dneva 
nod ne cini§. J. Kavanin 58. Dopustiv.si se Isus 
da cine od liega sto hode. M. Lekusid 78. Od 
bila dinite crno a od crna bilo. J. Banovac, 
pripov. 156. Idu od zla dinit gore. V. Dosen 172. 
Da mogu dinit od sebe sto je nima drago. M. 
Dobretid 500. PoStone velike je cino, al vidite sto 
od liega dine. M. A. Eejkovid , sat. 45. Tko od 
zla sukna svite dini, dvas na godiste kroji. Poslov. 
dan. 131. Od badava dini karatjele. 87. Sluga je 
u tvojoj ruci; cini od ne Sto hodo§. A. Valid 393. 
Eto ti ga, care, u tavnici, dini od neg' sta je 
tebe drago. Nar. pjes. vuk. 2, 821. Nek se peva 
i nek pripoveda Sto j' cinio Marko od Turaka. 
2, 438. Gin' od blaga .Sto jo tebe drago. 2, 557. 
No cinio bog od mene Sto du ja od tebe. Nar. 
posl. vuk. 211. Od gotovih novaca ne vaja vere- 
siju diniti. 232. Po selima pograde lianove i u 
liih uainjeato subaSe, koje su od sejaka cinile Sta 
su htjele. Vuk, iiv. 261. Ne dinite od doma oca 
mojega doma trgovadkoga. Vuk, jov. 2, 16. — 

b) u instr. s prijedl. s, kojim se kaze da .se orio 
sto stoji u torn padczu ima dok se vrsi radna 
koju glagol znaii, pa tijem biva promjena u ne- 
govu stanu, dogada mii se Uo, kao naprijed pod 
a.; all je objekat samo prunom. Sto. Sto diniS ti 
vedo sa mnomo, ki iivn u trudu pun smedeV D. 
Kaiiina 82''. Eto Janko od zlata jabuko, dini 
H liome Sto jo tebe drago. Nar. pjes vuk. 3, 116. 
Zapitaju ga inonici Sta de diniti .sa i^ivkovidem. 
Vuk, dan. 1, 78. A sta du diniti s Isusom? Vuk, 
mat. 27, 22. Pa dinite Sta hodote sa mnoiu. P. 
Petrovid, vijon. 90. — c) u ace. s prijedl. u, kad 
se hocc da kaze sta biva od onoga sto znaci obje- 
kat, u Sto se obraca. ^ene ziniom lio (progricnr 
iahure svilenijeh huba) u predu diue. 1. IS. Bej- 



filNITI 

kovid, kud. 818. Sto nijesu mogli manastiru no- 
siti ili goniti ono su na mjestu prodavali i dinili 
u novce. Vuk, ziv. 89. 

g. s objektom i negovijem predikatom, kojim 
se kaze sto ili kakovo biva ono Uo je objekat 
radnoni koju glagol znaci. predikat moze biti 
supstantiv Hi adjektiv, pronomen, particip. ostalo 
kao naprijed. — a) predikat objektu supstantiv: 
Biskup dini nega redovnika. Narucn. 74. Mi tebe 
dilnicu cinimo nasih molitav. Stariue 1, 225. Oni 
cvit, ki nasu dubravu diriase na saj svit od du- 
brav svih slavu. N. NajeSkovid 2, 129. Cini nas 
baStinike od slave vidne. I. Andid, svit. 20. Milost 
dini dlovjeka dionika naravi bozastvene. A. Ko- 
mulovid 28. Ti jib cinis gospodare. P. Vuletid 25. 
Roba dined srjed razblude kra|a. J. Kavaiiin 565. 
Cini ju (dusu) prijateficu bozju i bastenieu raja 
nebeskoga. A. Kaddid, bogosl. 10. ^ude dini si- 
nove bozije dragovojno podnoSene nevoja. F. La- 
strid , od' 386. Cinicu te slavodobitnika od svih 
kraja. A. Kadid, korab. 104. Koga demo diniti u 
Budimu sv'jetla kra}a? Nar. pjes. bog. 81. Cinidu 
te velika vezira. Pjev. crn. 293. Koji dini andelo 
svoje duhove i sluge svoje plamen ogneni. Vuk, 
jevr. 1, 7. — b) predikat objektu adj., pronom., 
partic: Devstvo cini clovika jednaka anjelom. 
Transit 81. Prave dinite slijedi liegove. N. Ra- 
nina 19''. luc. 3, 4. Mene ne din'te ocita. M. Ma- 
rulid 200. &to tako dinis me zalosna? N. Na}e- 
Skovic 1, 292. Zlo mi srce dini. M. Drzid 216. 
Zestoke svoje strile slade cini vaSijem smihom. 
S. Bobajevid 228. Ili ga teSka ne dinet. S. Bu- 
dinid, ispr. 25. Brada sijeda postovana svijem ga 
dini. I. Gundulid 442. Put pripravja i upravne 
staze dini. M. Divkovid, bes. 64. Mene dini mila 
bogu modna krjepost. M. Orbini iv. Pripravito 
put gospodni, upravne dinite staze negove. I. 
Bandulavid 8. Znano cinim vam evangelje. 212. 
Svijeh dinahmo mime i zdrave jednom samom 
bozjom rijedju . . D. Palmotid, christ. 372. Koji mo 
slavna diniS. A. Vitajid, ist. 16. Malo jeda dini 
gorak med. K. Ma^arovid 104. Nek nas dini tu 
destite. J. Kavanin 136. Jore jih zakon u^ovomu 
jednake cini. A. Kaddid, bogosl. 406. Cini ga 
(covjeka) pogana i necista pred bogom. Pisanica 
58. Cinedi nas dostojne liegove slave. J. Banovac, 
razg. 18. Sunce zemju rodnu cini. A. Kanizlid, 
utod. 448. Dar nebeski . . . dini je (dusu) pleme- 
nitiju od svijeh kraja. Bosjede kr. 50. Zadina 
mnoge stvari bo)o dini, a no kvari. V. DoSen 65. 
Va}a da sam sebe dini najmaiiega od svakoga. 
M. Dobretid 07. Za cast i gosteiie dinim )ude ne- 
vcsele. D. Obradovid, ^iv. 46. Veoma smuduju mo 
i tuzna dine. I. J. P. Ludid, razg. 82. Srebrno 
sedlo ne cini dobra koiia. Nar. posl. vuk. 292. 
PoniznoSdu dinite jedan drugoga vekeg od sebe. 
Vuk, fil. 2, 3. 

h. mjesto predikata, koji je pod g., moze biti 
drugi oblik kao i uz druye glagole: a) instr. Ne 
mojte diniti kudu otca moga kudom od proda- 
valac. N. Raiiina 71iJ. ivan. 2, 10. Cini andele 
svoje duhom i sluge svoje plamenom ogna. N. 
Raiiina 22. hebr. 1, 7. LupeXom me dine prid 
tobom. M. Dr2id 17. Uzninoznim te no dini ime, 
neg' junaci. I. Gundulid .503. Ja tebe dinim mo- 
jijem nanijesnikom. M. Divkovid, nauk 71''. Cini 
dojade bastinikoui od raja. I. Andid, svit. 11. 
Cinim te u mojoj zupi_ mojini namistnikom. A. 
Kaddid, bogosl. 471. Covika sinom boiim dini 
milosrdjo. F. Lastrid, od' 386. Cinidu to muhurli 
vozirom. Nar. pjes. vuk. 3, 58. — moze biti dodan 
jos i gen. s prijedl. od, kao naprijed pod f, a. ; 
Cinedi ga od su2iia paklenoga sinom boiijim. M. 
Dobretid 15. — b) ace. s prijedl. za: Sejaiiiu ga 



CINITI 



33 



filNITI 



udij 6ini za pastira prasaoa. I. J. P. Lucie, razg. 4. 
— c) gen. s prijcdl. od : Druga tlaceci i od iiiSta 
cineii. M. Divkovii, bes. 25. Koji se znano vin- 
caje u kojoj zaprici, upada u svetockvrne cinedi 
od nistare sveti sakrainenat. A. Kadcic, bogosl. 
412. 

i. osim ohjekta moie biti i infinitiv i cijela re- 
cenica, had se hocc da kaze i radna, Jcojic obje- 
kat vrsi, u koju ga dovodi radna kojoj je obje- 
kat, take je i infi7iitivu i privesanoj recenici sub- 
jekat isto Ho je objekat recenici kojoj pripada 
infinitiv i privezana reienica. a) s infinitiv., ali 
po tudim jezicima samo u pisaca: Cini glulie 
slisati. Narucii. 46''. Da me ne cini brzo umriti. 
Korizm. 29. Drivo kripko jedna mala utlina cini 
poginuti. Transit 40. Napastova ju toliko da ju 
6ini jesti od zabraiienoga voca. Zbor. 16. Malo 
2uci 6ini ogrknuti mnogo meda. '20^. Mrtvih ne 
cine6i van zem}e lezati. P. Hektorovic 46. Febra 
ne cini ga spat ni mirovat noc i dan. M. Drzic 
216. Cudnu ima vlas cin't' ime ziviti. D. Eaiiina 
35I1. Kak' ovo ktih slugu cin't' vezna umriti. 36. 
]^ubav, koja te cini siti s nebesa na zemju. A. 
G-uoetii, roz. jez. 180. Spomena me cini mriti. I. 
Gundulid 250. Koji 6ini teci studence rijeke itd. 
M. Divkovic, bes. 388. Isusa od zgora siditi ci- 
nise. I. Bandulavic 78. Dazd napaja zemju i plo- 
diti ju cini. 120. Preda se cini ju dojti. F. &la- 
vinic, cvit 21. Da bi ga cinia najbrze umriti. I. 
T. Mrnavic, osra. 172. Okolovine koje cine rasti 
grijeh. S. Matijevic 32. Srce veselo cini cvasti 
i^ivot covicanski. P. Posilovic, cvijet 47. Kamen 
u pustini i cini izteci vodu iz nega. L. Terzic 
291. Druzba, koju si mi ti dao, cinila me je uci- 
niti. P. Macukat, 26. Plemice izagnane opet u 
grad cini priti. J. Kavaiiin 183. Udarac cini oteii 
stranu tila udrena. A. Kadci6, bogosl.^ 286. Cini 
redi s. Jakova. J. Banovac, razg. 137. Cini doletit 
u pribivalista niova ptice. F. Lastric, test. 15. 
Ova ga cini znojiti se krvavim znojem. 108. Nit 
ga cini tko god pasti. P. Knezevic, ziv. 5. Go- 
spodin sunce svoje cini prosivati svrhu zlih. A. 
Kanizlic, kam. 221. Negdane suzne cini krajevati 
na visini. V. Dosen 222. Koje kucu napridovat 
cine. M. A. Ee}kovic, sat. 126. Cini nas doci u po- 
z^nane. M. Dobretii 4. Ne znam za koji uzrok 
Cakovci cinili su doci mesto starca Dobre ne- 
koga Stefana. D. Obradovifi, ziv. 22. — infinitiv 
moze imati i svoj objekat: Vojno v uzi sidit cini 
me i cemer pit. P. Zoranic 21. Bi'bi me cini' 
strah drugu smrt pozriti. D. Barakovic, vil. 320. 
Molite moga sina da bi me cinio uciniti s liime 
vazam u Jeruzolimu. M. Lekusic 27. Ili ga^ cini 
sciniti ono sto nije istinito. A. Bacic 101. Ciniti 
vas viditi ocito ovu istinu. F. Lastric, test. 115. 
— uz infinitiv moze biti i osobit predikat negovu 
subjektu, a kako je taj subjekat isto Ho je cijeloj 
reienici objekat, za to i predikat stoji s nim u 
istom padezu. Cini nas biti dostojnih i milostivih. 
Korizm. 76^. Mrtva cinis ziva ustati, i zdravoga 
mrtva ostati. M. Pelegriuovic 188. — b) s eijelom 
recenicom privesanom. tako se nalazi i u narod- 
nom govoru (isporedi uciniti): aa) s recenicom 
koja je privezana rijecju da: Bic koji lude ci- 
nase da nijesu hidi. M. Drzic 142. Ni dosta da 
ob dan noz stavjas mi u dusu, nu mrklom nocu 
jo§ fiiniS me da tuzu. D. Ranina 40. Lis maka 
pribili £in'6u od svud da raste. 78. HiXe cinimo 
da mu budu za plemenito. Mon. croat. 265. Po- 
ganini ri6ma 6inite bile golubioe da su crni ga- 
vranovi. J. Banovac, razg. 64. Dominik fiini ga 
(davla) da mu svicu drZi, kad pisase. 111. Okreni 
o£i tvoje, za sto su me fiinile da se ponosim. F. 
Lastri6, test. 350. Sve fiiniSe vinograde, da se 

n 



smetu i povade. V. DoSen 141. Cini ju (ienitbu) 
da je sakramenat. M. Dobretid 452. Dobra ^ena 
praznu kucu cini da je puna. Poslov. dan. 17. Ci- 
nis vjetrove da su ti andeli, plamen ogneni da 
su ti sluge. D. Danicic, psal. 104, 4. — 66^ s re- 
cenicom koja je privezana rijecju neka : Cini ih 
neka gladom umru. F. Glavinid, cvit 214. Sinove 
negda mile cini neka gorko cvile. V. Dosen 222. 
2. bez objekta : a) bez i 6ega cim bi se znacene 
glagolu poblize pokazivalo: Govore a ne Cine. 
Anton Dalm., mat. 23 , 3. Po kripo.sti ka 5ini 
V nas. Anton Dalm., ef. 3, 20. Govore a ne 6ine. 
Vuk. mat. 23, 3. Po sili koja 6ini u nama. Vuk, 
ef. 3, 20. — 6j s adverbima: Ne cini dobre. Spom. 
sr. 1, 2. Cinisfc prijatejski. 1, 122. Govore takoj, 
a ne cine. N. Eaiiina 52t>. mat. 23, 3. Cine kako 
im pamet donosi. Zbor. 1. Tako ti cineoe zlo- 
roki uditi dusi tvojoj ne ce. M. Marulid. 153. Ja 
cu cin't' jak putnik. D. Eanina 65. Cinu kako 
prijatej clovik. P. Zoranid 76. Cinei hudo i opako. 
I. Gundulic 490. Tezak ali trgovac koji cini pravo 
i vjerno. M. Divkovic, bes. 202. Pristanite opako 
ciniti , u6ite se dobro ciniti. I. Bandulavi6 63. 
Al svetije cini fratar i koludra. J. Kavaiiin 169. 
Poce ciniti pravo. A. Kadcic, bogosl. 261. Psi 
drugojacije cine. P. Lastrii, ned. 215. StareSine 
tako cine. V. Dosen 225. Tako cini i grom }uti. 
192. Nenavidnik gore cini. 116. Koji sami krivo 
cine. 27. Joster i on ludo cini. 63. Slipo cini. 28. 
Kako mnozi }udi cine. I. L. Garanin. 13. Toliko 
i cini. (Nista za to, ne marim sto je tako.) Nar. 
posl. vuk. 318. Pripovijeda se da i sad tako 6ine 
oni koji uzmu koga mjesto svoga djeteta. Vuk, 
nar. pjes. 2, 157. Digne ruke, i nima cini kao 
tica lete6i krilima. Vuk, nar. pjes. 1, 184. Za Sto 
se borim po negovoj moci koja u meni silno 6ini. 
Vuk, kol. 1, 29. — c) s razlicnijem padezima. uz 
nih moze biti i adv., kao naprijed, isti i)adeii 
gotovo svi dolaze i kad ima objekat. aa) gen. 
s prijedl. od, cim se kaze da subjekat jest ono 
Ho znaci rijec koja je u torn padezu, da se vlada 
ili drzi kao ono. po talijanskom jezikii. u dva 
pisca proHoga vijeka i u jednoga nasega vremena. 
Slijepac ako slijepcu cini od provodica, obojica 
u jamu upadu. Ziv. is. 97. Cinit od sudca u po- 
slima vremenitijem. 111. Ti cinis od gospode, 
imas toliko sluzbenica. Besjede kr. 70. Ti £ini§ 
na svijetu od trgovoa. 70. Ovi je svijet prikaza 
ali komedija : ovi cini na nemu od kraja, ovi od 
gospara. 70. Kojega dopane red (u igri) da cini 
od jalovice. V. Vrcevid, igre 56. Igraju fietvorica : 
dva Sine od koiia a dva od megdan^ija. 53. — 
bb) gen. s prijedl. oko, kad se hoce da kaze da 
se tko poslom kakvijem bavi oko cega. Tad 6es 
cinit oko sitve ove. L S. Kejkovic, kui. 81. — 
cc) dat. bez prijedloga, i to aaa) s adverbom 
(vidi i naprijed). Jurve brat bratu ne 6ini vjerno 
ni uzdano. M. Divkovii, bes. 205. Cini zadovojno 
zapovidi ispovidnikovoj. A. Kadcic, bogosl. 357. 
Da poznate koliko mu krivo cine. Besjede kr. 87. 
Krivo cine bozijoj pravdi. B. Cuceri 120. tako i 
adv. zao, pred zao moie biti i prijedl. na: Bogu 
vele zao cine. M. Divkovii, bes. 212. Uvridivati 
i na zao mu ciniti. M. Zoricid, 27. Nikomu ne 
smetajuci ni na zao ciueoi. M. Dobretid 238. — 
bbb) bez adverba: objekat se izostavfa a razumije 
se 6ini. samo u Vukovu rjecniku: fiiniti kome, 
incantare. 825='. druge potvrde nem,a. — dd) dat. 
s prijedl. protiv i prama: Zli i opaci krstjani 
fcine protiva zakonu. M. Divkovid, bes. 4. Kanon 
ne ide natrag niti cini protiva onomu. M. Do- 
bretid, 560. Pram bogu cinis gore. V. DoSen 
197. — ee) akus. s prijedl. na: Skazujo koliko 
Cini mesto na promiAenje stvari. Nftrufin. 25''. — 

8 



CINITI 



34 



CINITI 



ff) akus. s prijedl. za : Ove tii stvari cino dobro i 
za tilo i za duseviio spasenje. P. Eadovcic, nao. 
357. Koji za crkvu tako cini. I. Kavaiiin. 522. — 
gg) instr. s prijedl. s, kao naprijed pud 1, f. 6.: 
Ovo sin tvoj, cini z nim kako zuas. F. Glavinic, 
cvit. 188. Kad mater ima u srdcu dite, priprav)a 
sto je od potribe za lie; tako i bog cini s nami, 
providio nam je sva stvoreiia i ove stvari jos od 
pocela za nasu potribu. I. Banovac, razg. 151. 
Ti sa mnom Jinis kao sa psom. I. Banovac, pred. 
49. Prim da bi bog htio ciniti s nami sa svom 
tancinom. J. Matovic. 265. Ne imaju ciniti ostro 
s ienama. 313. Cini s liime kao sviia s meki- 
hama. Nar. posl. vuk. 347. Da dode, te ce mu 
pokazati gde dahije sjede pa onda neka cini 
s liima kako zna. Vuk, sov. 72. — hh) loc. a pri- 
jedl. po: Jer je (bof/) pravedan, ter svakomo cini 
i razdijuje po dili. J. Banovac, lazg. 32. Od koga 
(boga) prosimo da bi s nami cinio no po sudu, 
ma po milosrdu. J. Matovic 496. Cineci po svomu 
obicaju otimaso od (udi liihovo dobro. M. A. Re}- 
kovic, sat. 23. — ii) loc. s prijedl. u, kad u torn 
padezu stoji rijec koja snaci kakvu stane, te se 
kaze da tko nahodeii se u torn vrsi sto glagol znaci : 
Ne fiin'te u presi. N. Najeskovic 1, 213. — d) 
s infinitivom, koji moze imati svoj objekat i driige 
dodatke. osim stiega toga mo^e biti i dat., koji 
pripada glagulii ciniti i kojim se kaze koinu se 
cini ono sto se ka^e a iiiliiiiiiru i negovii do- 
datku ; rijctko datio pripada injiiiitivu kao subje- 
kat. uzeto je iz tudih jezika, te se nalazi i u na- 
rodnom govorii gdje gdje po primorju, prem da 
veoma rijetko. aa) bez dat. : Da dobit(i.)ki. onoga 
mtrtca cinimo napisati. Mou. serb. 37. Plovan 
J9St cinil uzidat crkvu. Mon. croat. 2..Davala bi 
i Cinila bi davati. Mon. serb. 326. Nimt cemo 
uciniti pravdu i ciniti uciniti. 327. Prepisati ci- 
nismo verno. Mon. croat. 137. Ditcu zidovsku ci- 
nili bi krstit. Narucn__ 11. Cinis iskati najbojega 
Ukara. Korizm. 606. Cini pustiti tamnicaro. Zbor. 
3l>. All ima_umrijeti, ali so cin't' ubit. N. Dimi- 
trovio 31. Cinio sam dat na svitlos. M. Drzic 3. 
Bog cini svit potopiti. Katek. 1561. 89. Da ce lip 
drag kanii cin't u mjed svozati. D. Raiiina. 5. 
Cini pokupiti dicicu ka sasnu, svih cini pobiti. 
D. Barakovic , jar. ^95. Da ga on cini stampati. 
B. Kasid, ign. 5. Cini ga gvozdonimi razdirati 
cesji. F. Glavinic, cvit. 144. Ob jedan dubac oinit 
6e ga obisit. B. Krnaiutic 17. Cinedi pisati svoje 
ime na pocetku. P. Posilovic, nasi. 101. Pilat cini 
frustati Isusa. A. Komulovic 66. Ciniju u more 
vrci. Oliva 22. Cini razvrci sve ci-ikve. P. Macu- 
kat 72. Cini uciniti mnoge crikve 72. Hijad se- 
damnaos u jedan mjosec cini ubiti. J. Kavaiiin. 
306. Cineci lazne viditi. A. Kadcic, bogosl. 311. 
Cini uciniti dva zlatna telica. J. Banovac, pripov. 
219. Udi) cezar cini doniti dukato. F. Lastric, 
test. 122. Koji taj lov lovit cini. V. Dosen. 131. 
Kao trulad kad u tmini viditi so svitla lini. 238. 
Strasne rici, kojo cino drtati od pete do glave. 
M. Dobretic 72. On bi uas cinio prcbaciti na 
onu stranu. D. Obradovic , ziv. 80. Zarucnica 
ispovidnika cini zvati. 1. J. P. Lucie, razg. 100. 
Nego cini^pripraviti objed gospodski. Nar. pjes. 
bog. 35. Cini je k sobo dobaviti. Nai-. prip. vrc. 
94. — 66^ s dat. : Nistor sumniti ciuit lui no 
moie. N. Dimitrovic 82. Misloc na dila od tvoji- 
jeh ruk svotijoh, mi »u cinila plakat zlod i moj 
grijoh 79. Mnokrat nam i on sum ovu rijec cini 
6ut'. N. Na|oskovi6 1, 147. Ovo mi vil Cine svu 
no6 bdjet, pak vas dan no more da mine s ociju 
mojijeh san. 202. Ne 6e mi gospoja Ciniti zejno 
mrijot. 2, 8. Da no cinimo zgubiti nasomu iskr- 
Aemu ienu. Katek. 1561. 18. Ka bi stvar uzrok 



bir tebi cin't zgubiti cas mUu. D. Kaiiina, 83. 
U bolesti cini meni patit\ 115. Da od misli pokoj 
nade, ke mu u trudu stati cine. I. Gundulic 27. 
Koja ti cini stvar k Dubravi doc' ovoj':" 128. 
Cini joj umrijeti. I. Drzic, nauk gond. 198. Pod- 
bada je toliko dokle joj cini jesti jabuke zabra- 
nene. K. Magarovic 96. Cini mu stati ondi. 101. 
Nastojase cinit mu umrijeti. Cestitosti 25. Radi 
toga cini im znati. Besjede kr. 195. Ona ce im 
so cinit osvijestit i ostavit zivot neuredni. 182. 
Cini mi gledat sve drugako. B. Cuceri 196. On 
joj je cud cinio promijeniti. 331. Smijat mi se 
cinis. 242. Da mu cini videti da to nije istina. 
Nar. prip. vrc. 10. — cc) u jednoga pisca xvi 
vijeka nalazi se infinit. i oblik u kom bi trebalo 
da je ciniti jedan mjesto drugoga tako da ciniti 
stoji M infinit., a glagol koji bi trebalo da je u 
infinit. stoji u obliku u kom bi trebalo da je ci- 
niti. bez sumne pogrjeska, koja je mogla doci od 
tuda sto ciniti (kako se u primjerima moze vi- 
djcti) veoma cesto dolazi bez potrebe mjesto sa- 
moga onoga glagola koji je uza n u infinitivu. 
Sladak jo zli poraz, ki cinit suze tve. D. Banina 
'S^. Sami daju stada vimu, zita liive, kim se oejad 
cinit zive n veseju i jubavi. 51. Glas, ki vridnn 
vidi se da zeue, coeku zlu zavidnu zestoko cin't 
vena. 69. Neka me sve cvile uesreca cin't pati. 
78li. Lubav, ka mocna se toliko govori, sve visuo 
bogove u zviri cin't stvori. 99. Nitko se ne uzda,] 
u srecu od svita; er mnokrat u cas mal cin't" 
zgine sa svime dobro, ko nami dat' u dugo je.'; 
vrime. ISOi). — e) s recenicom privezanom kao 
naprijed pod 1, i, b.; u glavnoj recenici moze 
biti i dat., kao naprijed kad je infinitiv. nalazi 
se i u narodnom govoru aa) bez dat.^u glavnoj 
recenici: recenica privezana rijecju ia,:^G\m. da is- 
kupis grihe almustvom. Korizm. 10. Cinte da ci- 
nite dobro. Zbor. 68b. Vas cu moliti, cin' da ste 
.sve spravne vjecni mir gojiti. M. Vetranio 2, 154. 
Cin' da u milosti budeiii ti. N. Najeskovic. 1, 325. 
Cin" Ijepos da tvoju vidjeti ne zelim. 2, 52. Cin' 
da si milostiv, i laze se cuvaj. P. Hektorovic 37. 
Ako t' ne more bit na c srce kopore, cini da budes 
htit ca ti biti more. 40. Slavua noci pri tvojoj_svit- 
lini cinil bih da blidi sunce. H. Lucie 279. Cijiio 
bill da place. M. Drzic 104. Cini da vajas 210. Cin' 
da te tu nijesam vec vidio. 262. Ako^on ne uz- 
mari,_cin' po meue da porucis. A. Cubranovic 
149. Cin'cu opet da se k ineni vrati zgasuut 
plam ogiieni. D. Ranina 1171'. Cin' da joj ti reces 
u tuzan lip govor kako te odavle izagnah ja na 
dvor. 87. Cin' da zdravjo rob tvoj primi. I. Gun- 
dulic 193. Cin' da govorenje zdiiiiis z delom. F. 
Glavinic, cvit. 158. Ne cini da ja izgubim tebe. 
M. Jerkovic 37. Zaboravjenjo od uinrtja cini_ da 
judi ucino se oholi. P. Radovci6, iiat. 21. Cini 
da ju slijodim u pokori. I. V. Buuic, mand. 13. 
Cin', da majka opet brani onu stranu. J. Kava- 
iiin. 224. No cin' dugo da posidis. 199. Bogojub- 
stvo cini da covik napriduje u dobru i svetu 
zivotu. I. Filipovic, prip. 1, 173. Cini dusa da 
zasmrdi. V. Dosen 5. — recenica prirezana rijec,} u 
neka: Kad bog cini od visine nek u liima pravda 
sine. V. Dosen 221. Jedinstvo duha cini, nckaje 
opceno. J. Matovic. 95. — bb) s dat. u glavnoj 
reienici: Peri je cinio uz lout da poje. N. Na|es- 
kovic 1, 254. Dvije stvari osobito smotaju nas 
kad mislimo o .smrti, i fine nam da od straha 
protrnomo. B. Cuceri 171. Prije neg su se odije- 
lili, cinio im jo da obecaju u svemu ga posluSati. 
315. Cin' mi, tin' mi, Kop6i6a robiiio, da ja Ju- 
bim KopSica kadunu. Nar. pjes. vuk 1, 458. Cin' 
mi, cin' mi moja robinico, da me [ubi Biglic 
Useino. 1, 458. 



CINITI 



35 



CINITI 



n. sa se: 

1. refleksicno: a) a osobitijem predikatom osim 
verba (kao naprijed pod I, 1, g.): predikat pri- 
pada subjekiu cijele recenice, veoma rijetko ob- 
jektu se. Sto se ti sam cinis? N. Eanina SOb. 
ivan. 8, 53. Ki no se bozji sin i cesar ciiiaSe. M. 
Marulid 183. Cini se kra) ovi vrh tebe i vi-h 
nas. N. Najeskovic , 1, 135. Ova se sumestrica 
njeki gospodar cini. M. Drzic 407. Pokli se toli- 
koj vi mudi-i cinite, nu meni sad ovoj poi'edom 
recite . . . D. Eanina 67t>. Ciniti se gospodar od 
toliko razlicijeh drzaTa. D. Zlataric 41. U ugarskoj 
u hajini, ugarskijem se zove imenom i Ugrioii 
mlad se cini. I. Gundulid 357. Da so oholimo i 
velici fiinimo. M. Divkovid, bos. 255. Po zakonu 
ima umriti, za sto se cini sin bozji. I. Bandula- 
vic 105. Ti se svet cinis, drugo karajuc. P. Gla- 
vinio, cvit. 132. Ja cu se smijati i cinicu se gluh. 
P. Posilovic, nasi. 11. On prisezbom prav se cini. 
A. Vitajic, ost. 138. Ki se oziva, ki glusac ne 
cini se. J. Kavanin. 17. Cini so nemociia ne bu- 
duci. A. Kadcid, bogosl. 336. Cineci se dionik u 
negovu grihu. 18. Cineii se dobri a iz nutra su 
vuci. A. Baoio 155. Cineci se slijep. F. Lastrid, 
Od 141. Pomislise da se on cini vise nego je. 
276. Govori i zapovida da obsluzujes zakon liegov, 
a ti se cini§ glub. F. Lastric, ned. 343. Ako si 
prUika bozja, ne cini se po griju prilika djavol- 
ska. M. Zoricic, osm. 10. Od sebe nek se cini 
mani. V. Dosen. 29. On na svojoj domovini sebe 
strasnog lava cini. 122. On se ni vist ne cineii 
odide. M. A. Eejkovic, sabr. 2. Ne cinimo se pa- 
metniji od sviju. D. Obradovio, bas. 53. Cinicu 
se lijepa devojka. Nar. pjes. vuk. 3, 33. Ko bi 
da}e, 6ini se ne cue. 3, 324. No ko vide, cini s' ne 
vidio. 2, 553. Ko vidase, vjest se ne cinaSe. 4, 429. 
Cini se i nevjest. (Kad ko ne 6e sto da zna). Nar. j 
posl. vuk. 347. Kad se ko cemu sto zna, cini i 
nevjest. Vuk, nar. posl. 221. Kad se ko Jini mi- 
ran, a pun je davolstva. Vuk, nar. posl. 105. 
predikat pripada objektu sebo : Koga ti samoga 
sebe cinis? Bernardin 37. — b) mjesto "predikata 
instr. (kao naprijed pod I, 1, h) : Koji se kra}em 
cini. N. Eanina 110. Cined vazda se nevirom. 
M. Marulid 337. Cini se sin bozi i kra}em vrbu 
svijeh. N. Najeskovid 1, 134. Jer se krajem nasi- 
jem cini. M. Divkovid , plac 18. Svaki , koji se 
cini krajem, protivi se cesaru. L. Terzid, 29. Evo 
covik, koga vi osvadato da vam puk mami, ci- 
neci se bozijim sinom. I. Banovac, razg. 160. Ovi 
licumirski prorok, koji sam sebe svecem ciiiase. 
E. Pavic , ogled. 163. Usmionio se je cinit sebe 
sinom bozjijem. Ziv. is. 65. Tko se ovcom cini, 
vuk ga izije. Poslov. dan. 133. — c) s infinit. 
(kao naprijed pod I, 1, i, a.): Modno t' me od 
skora ovaj vil prikine, gdi me se s prpzora vi- 
diti ne cini, a vidi. §. Mencetic 29. Ciiiase se 
ne cuti. Transit 213. Ubog kad rece §to, cut ga 
se ne cine. N. Dimitrovid 6. Dok se du ciniti 
gledati ja inud. N. NaJeSkovid 1, 176. Druzbu, 
sad koja znat' me se ne cini. 303. Cini me se 
ne znat. M. Drzic 282. Kad te gdi vidu, cinu se 
gledati u zemju. D. Eanina 83. Bududi slijepi, 
pak se cine od slijepijeh roditi. S. Matijevid 7. 
Znajudi tebe cinih se tebe ne znati. M. Jerkovid 
45. — d) s recenicoin ijrivezanom (kao naprijed 
pod I, 1, i, b). Njekoliko od nili izosta cinedi se 
da de daje podi. Zbor. 115. On se dini da de daje 
projti. I. Bandulavid 139. Kada Antikrst dojde 
dinedi se da jest bog. F. Glavinid, cvit 324. Pri- 
puSta vi§e puta grihe nase cinedi se kao da jib 
ne vidi. A. Kanizlid, fran. 219. Ob nod dinedi se 
da spava. A. Kanizlid, uzroci 205. Cinio sam se 
da ne vidim. B. Bapid 11. Tko se 6im§ da si ti? 



Ziv. is. 121. Cina§e_^ se kako da ne virovaSe. Gr- 
gur iz Varesa 58. Cine so da ne vide. M. Dobre- 
tid 98. On cinase se da hoce daJe da ide. Vuk, 
luk. 24. 28. Oni su se cinili da ne vjeruju. Vuk, 
grada 111. 

2. pasivno: 

a u pravom znaienu, koje je i naprijed. a) sa 
subjektom. dodaci mogu biti koji su i u prelaz- 
noga. subjekat moze imati i osobit predikat osim 
osoba, kao i naprijed. aa) bez osobitoga predi- 
kata: Da se nekoja kriviua medu lii cini. Mon. 
Serb. 29. krivinahi i o zabavaht , sto se cine 
dubrovcauomt. 157. Koja se su zla cinila doslej. 
174. Imantju Stota ss cini. 474. Sto se je dinilo 
od meue do tebe. .500. Sto se na Novomi. cini so. 
528. Mlint se dini na pett dilovt. Stat. poj. ark. 
5, 283. Jure se cini djelo hudobno. N. Eanina 19. 
Sto se cini u Dubrovniku ? M. Drzid 137. Gdi se 
lonci i piiiate cine. 178. Mrve od kojih se prikle 
cine. 411. Nut vike, koja se cini u gospodskijeh 
kudah. 411. Vidjevsi tresiiu zem)e i ostale stvari, 
koje se cine. M. Divkovid, bes. 136. Cuse kucanje 
u jednoj dugaui gdi se majstorija drvena cinase. 
374. Zasto se nod cini, i dan se nagnuo. 307. 
Pribivaj s nami, jere se vecer cini. I. Bandulavid 
139. Vrhu tebe cini se osveta. M. Jerkovid 69. 
Da se od poruka ruga ne cini. Starine 11, 85. 
Gdi se tanci cine. P. Eadovdid, nac. 531. Koji 
se zovu sinovi naravski i cine se paka sinovi 
pravi i zakoni, ti jjo zenidbi slidedoj. A. Kadcid, 
bogosl. 25. Kad se otvoreno cini ugovor. 262. 
Skoda se cini dusi. 191. U sridnemu okoliSu cine 
se oblaci. A. Bacid 443. Molitva jest po kojoj se 
sva cudesa cine. I. Banovac, razg. 19. S onim 
(sakramentom) od ispovidi , po komu se od od- 
metnika cini sin bo^ji 153. Svaki sakramenat dini 
se od stvari i ridi. 244. Ne znaju Sto se dini od 
ni. F. Lastrid, test. 101. Cetiri su elementa, od 
koji se svako tilo dini i sastavjeno je. F. Lastrid, 
ned. 91. Vidau sto se od ostalih naroda dinase. 

E. Pavid, ogled. 372. Kad se megdan dini. V. 
Dosen. 11. Prem da se sala cini. 26. Tu se jagma 
cini. 166. Nad kojim se strata cini. 84. Ubojstvo 
se macem cini. 86. Po kudi se cini blato. 157. 
Do ovoga vrimena nisu se u vikariji bosanskoj 
ciuUi provincijali po obraiiu. Norini 51. Pomasti, 
koja se cini od uja i balsama. S. Matovid 180. 
Stvari, od kojijeh se cini svaki sakramenat. 132. 
Sto se to cini ? M. A. Ee}kovid, sabr. 58. Brasno 
od koga se cini kruh, gro^de od koga se dini 
vino, kamene i klacina od koji se dini oli gradi 
kuca. M. Dobretid 190. Tada se ne dini nepravda 
ni izdaja ni usilovaiio manastiru. 383. Sto se oko 
marve i zivadi cini. I. S. Eejkovic, kud. 54. Ako 
se ne puha, ogan se ne dini. Poslov. dan. 3. Od 
osjega repa ne cini se sito. 88. Steta se dini. 
Nar. pjes. vuk. 1, 522. To je bilo kada se dinilo. 
2, 129. Te on gleda sto se dini S liome. 2, 286. 
— bb) s osobitijem predikatom: Da se dovik i 
2ena dini jedna put. A. Kadcid, bogosl. 428. Koji 
su pozakoneni, oli so samo cine podobni stvarima 
svitovnim, oli samo stvarima dubovnim. 483. Kad 
jedan smrtno sagrisuje, cini se sebi veci nepri- 
jate} nego nijedan od svita. I. Banovac, razg. 147. 
Po kriposti ovoga sjedineiia dovik se cini bog. 
J. Banovac, pripov. 18. Ne htijuci dinis se krivac. 

F. Lastrid, ned. 159. Kako se dusa cini blazena. 
J. Matovid 112. Pedat duhovui , po komu se di- 
nimo sinovi boiji. M. Dobretid 38. — 6; bee sttb- 
jekta: Kako bismo htjeli da se s nami dini. 1. 
A. Nenadid, nauk 138. Ovaku se dini s odmetni- 
cima. Turl. blago 2, 111. 

b. znacene: ,kao biti (budem)', ne za ajelo,^ nego 
kao od prilike. po iemu god po iemu se moze rect 



CINITI 



36 



CINITI 



da jest toko da po ostalom moze i ne biti, te je 
.cini so' kao kad se rece: ,kao da jest', najvise 
dolazi s dativom, u kom se kaze onaj koji mish 
da sto jest tako kako je receno. moze biti sa sub- 
jektom, kom se kaze da jest onako kako je re- 
ceno ; a moze biti i bez subjekta, kad se hoce samo 
da kaze ito se tako misli. uz glagol moze biti i 
osobit predikat subjekta, kao i naprijed;^ mogu 
biti i razlicni dodaci kojima se kaze Hi sto god 
kao predikatom Hi drugo sto; moze biti i infini- 
tiv i cijela recenica. u) sa subjektom : a) bez oso- 
bita predikata i drugih pMmenutih dodataka : 
aa) bez dativa : Nesto zatropeta ; po tropet' se 
cini Krajevicu Marko. Nar. pjes. vuk. 1, 120. — 
bb) s dativom: Tomu se nista ne cini sagrisiti. 
F. Lastric, svot. 44. Jor se nima ciiiase velika 
sramota pitati luira od koga. A. Kacic, razgov. 
73. Sto ti se sada cini? A. Kanizlio, fran. 248. 
Pita ucenike sto im se cini, hoce li sin covje- 
canski na zem]i nac vjeru. Ziv. is. 124. No cini 
im se jostoi- vrijemo. B. Guceri 50. Sta vam se 
cini? Vuk, mat. 21, 2H. — b) s osobitijem predika- 
tom osirn verba, a bez drugih dodataka: aa) bez 
dativa : Ti so oinis kripak. Transit 85. Da so 
cinim ubog. M. Drzic 216. Isukrst cLiiase se 
zdvora sam coek, buduci bog zakloiieu. M. Kad- 
nic 434. Stvari kojo su najmucnije ali ti cine se 
mucne. S. Margitic, I'aia 13'J. Ditosce cruo kako 
Arapce i rnzno toliko koliko ciiiase se jeduo stra- 
silo vise nogo li dijete. F. Lastric, nod. 260. Ci- 
liahu so taj cas izisli iz peci zlatarske. I. Dordic, 
ben. 172. Er cete so na put jodan namjeriti, 
koji se dobar cini. B. Guceri 453. KoUko se ovo 
na prvi pomis|aj cini lasuo. Vuk, pisma 57. Boje 
je nego sto se cini ua oci. Vuk, nar. posl. 24. 
- — bb) s dativom: Tvojo neuinjeteostvo cini mi 
se mnogo veliko. Zbor. 05. Gemor mu so sladak 
cini. I. Gundulic 374. Misa cini laii so odvoco 
duga. P. Posilovic, nasi. 47. Stvari kojo su da- 
leke od nas cine nam so malakno. M. Kadnic 
225. Kad se tko ogleda u zrcalo, cini mu se desua 
strana liva a liva desna. 1. Banovac, razg. 140. 
Trud mu se ne ciui toliko mucan. 1. Filipovic, 
prip. 1. 3'J7. Drugo vino ulije, ali mu se i ono 
kao i prvo gorko cinase. A. lianizlic, fran. 64. 
Koji mu so kao jodan ubog covicac ciiiase. 13. 
Cini mi se stvar razlozita. I. Dordic , bou. 70, 
Eucak ti so sladak cini. V. Dosou 26'J. To sto 
se ja tebi cinim u tvojoj zemji, to bi se i ti meni 
cinio u mojoj. M. A. Kejkovic, sabr. 12. Svaki 
minut cinio mi so godina. D. Obradovic, ziv. 73. 
Godista se cine dani a daui casi jodnom srcu 
koje }ubi. B. Guceri 25'J. Gini mi so boja tvoja 
cmula razbijcna nogli nioja cijela. Poslov. dan. 
13. Ginimi se ta lozuica tavnica. Nar. pjes. vuk. 
1,236. Cini mi se ta vecoi-a comorna. 1, 236. 
Jadna Mare, cinis mi se gruba. 1, 526. Cini mi 
se sva carova vojska kao luravi po zoleuoj travi. 
2, 282. Meni so ovo cini priiicuije. 1, 502. Za 
sto so to nima cini sramota. Vuk, pisma 71. — 
c) s dodatkom kojim se o subjeklu, sto god kaic 
kao predikatom, i to je koji padcJi Hi ado.: Ali 
mi se to lualo cini. S. Margitic, t'ala 21. Ciui so 
zomja ozgor a nebo ozdol. F. Lastric, nod. 167. 
Ako r ti so ta stvar cini za to vrlo na visini. V. 
Dosen. 264. Kojima ovaj Satir ciiiaso so na krivo. 
M. A. Eojkovic, sat. 8. No cini mu so moro do 
kojona. Nar. posl. vuk. 211. 1 to mu so malo cini 
vojske. Nar. pjes. vuk. 3, 48. — ado. moze biti i 
mjesto subjekta, a lada je drugi ado. mjesto oso- 
bita predikata. Mi ovako hotijamo, za sto nam so 
ovako dobro i korisno ciiiaso. .1. Filipovic, prip. 
1, 406. - d) s gen. i prijedl. od, kao da od onoga 
sto je u torn padezu postage ono sto sc komu Cini, 



te misli da je to Hi tako : _Ca t' se cini od toga 
clovika? P. Hektorovid 36. Sto mu se cini od ve- 
seja? A. d. Bella, razgov. 233. §to vam se cini 
od mogucstva majke bozje? J. Banovac, pred. 55. 
Sto ti se_,ciui od ovoga razgovora? F. Lastric, 
ned. 22. Sto vam se cini od ove Jubavi? 268. 
Sto ti se cini od prosastih godina tvojih? A. Ka- 
uizlic, fran. 258. Sad mi kazi sto ti se cini od . 
mojega glasa? D. Obradovic, bas. 22. Od sjeiia 
gorskoga cine ti se )udi. D. Danicic, ned. 9, 30. 
(vidi i dale pod /5, c). — e) s loc. s prijedl. o, 
kad sc kaze o iemu se misli: O ovoj smrti sto 
vam se 6ini ? B. Guceri 333. — f) s infinit. : IT 
bizaiiu cine so jedua drugoj priticat putove. M. 
A. Kejkovic, sat. 173. — g) s^cijelom recenicom 
koja sc prioezuje rijeiju da : Cinis se da zives, a 
mrtav si. F. Lastric, test. 187. Vrata Ciiialiu se 
meni da su od cista zlata. A. Kanizlic, roz. 36. 
— /j) bez subjekta: a) s ado. i kojim padezem 
mjesto osobita predikata: Neka nam se ne cini 
mucno virovati. I. T. Mrnavic , ist. 9. Za cudo 
vam so ciui da tolika dobra dila, koja mlogo 
puta ciui grisnik, bog mu ji ne pi-ima za dosto- 
janstvo spaseiia vicuega. F. Lastric, ned. 285. 
Krivo joj so cini sto je ona u dubini. V. Dosen 
116. Ali mi se tako cini. 138. Kako ti so cini, 
ciko V M. D. Milicevic, zim. vec. 59. — b) s infinit. : 
aa) sto^ se u dativu kaze ono je infinitivu subje- 
kat : Ciiiase mi so biti meju kori anjelskimi. 
Transit 'J. Jer mi se skup jedan sve cini viditi, 
proc tebi gdi jo van izisal boj biti. N. Dimitro- 
vic 03. Ali mi se vidjef cini, ali istina vidim. 
I. Gundulic 19. Ovdi -cini mi se gledati veliko 
otajstvo. F. Lastric, test. 22. — ,66j infinitivu sub- 
jekat osobit, na po se izrecen : Nemu ciiiase sunce 
sc toj biti. D. lianina 71. — c) s cijeloin receni- 
com, koja se prioezuje rijeiju da: Er mi se ci- 
iiase od muko i jeda da mi se djjejase od tijela 
dull tada. N. Najeskovic 2, 124. Cini so nami da 
je jedua stvar dobra koju bog vidi da jo za nas 
zla. I. T. Mrnavic, ist. 64. Cini se da no imamo 
posla. I. 1-". Marki 37. Sa svim tizini cini se da 
no mozo veselo trajat vrime. A. d. Bella, razgov. 
200. Ovi strasni sud cini so nikim^grisnikom da 
jo dalek. 1. Banovac, pripov. 28. Cini jim se da 
su mnogo dobili kad su nepravedno osvojili onu 
zemju. J. FUipovic, prip. 1, 427. Meni se cini da 
je ovo vrlo od potribe poznat. L. Vladmirovic, 
slavodob. 87. Ciiiase se da co brzo s ovog svita 
putovati. A. Kacic, korab. 27. Cini joj se da 6e 
poletiti. M. A. Relkovic, sat. 47. Kroz san cinase 
mu se, da se naodase kod riko. I. J. P. Lucid, 
razg. 5. Ciui mi se onomadue da sam dosla. B. 
Guceri 242. Kad je mis u tikvici, cini mu se da 
jo ondi vas svijot. Poslov. dan. 41. Cini^mi se, 
stari svat da ide. Nar. pjes. vuk. 1, 13. Cini mi 
so da bi posla za me. 1, 359. Sve mi se cini da 
uijodua nijo onako dobra. Vuk, nar. pjes. 1, 241. 
Kao lisica ili druga kakva zvjerka kad bjezi, pa 
joj so od svoga repa cini da jo noko 6ora. Vuk, 
posl. 249. — prioesana recenica moze stajati i 
bez rijcci kojom sc prioezuje: Ovo isto^ cini mi 
so, otje navistiti. F. Lastrid, test. 346. Sto 1' mi 
pritis carova delijo ... da cos odsid rusu glavu 
moju, ciui mi so, ja cu brzo tvoju. A. Kacic, 
razgov. 200. Cini mi so, do mora jo moje. Nar. 
pjes. vuk. 1, 237. Cini mi se. dobra biti ne ce. 
1, 006. Cini mi se, bi mi boje bUo. 2, 32. Tebe s' 
cini, ja to no poznajem. 3, 180. Koju jo, cini mi 
so, zidao nekakav bosanski vezir. Vuk, posl. 241. 
— d) kad je tako bez subjekta a samo s dal. mi : 
cini mi se, po nekim krajevima dodaje se kad 
kad ko (kao u danas-ko), pa se pred nim e od se 
' odbacuje te glasi i cim mi ske. Vuk, rjod. 325». 



CINIV 



37 



CINENE 



CINIV, adj. operosus, activus. samu u rjecni- 
cima VoUigijinu (attivo, oporoso) i Stulicevu 
(acti-nis). isporedi cinjiv, cii'iiv. 

(MNKATI, cinkaiii. impf. izvlaciti ziee is krpe 
i otliidati Usi'e, kao cchati carpere. od xvii vijeka, 
izmcdu. rjeinika u Mil;a]inn, gdje najprye i do- 
lasi (detexere), ii Bclinii (,frondare' 67ia), i ?« 
Sftilicevu (ducere fila, decorpere). isporedi cim- 
kati. — Kor. ski. knpiti. — Cinka li ti? Poslov. 
dan. 13. 

CINKA.V, adj. sto se maze ciiikati. samo u 
Stulicevu rjecniku. 

CINKA VAC, S'inkavca, Mi. fringilla montifrin- 
gilla. Vijenac 1881. 623. 

CIN^jIV, adj. efficax. samo u jednoga pisca 
prosloga vijeka. Zlamenujuci cinjivo jako po na- 
rodeiiu bozanstvenomu pomazane duSe. J. Bano- 
vac, razg. 217. 

CINO, adv. ordinate, tiredno, kako red iite. 
isporedi cin. ii jednoga pisca prosloga vijeka is 
crkvenijeh kniga i ?« Stulicevu rjecniku (is bre- 
mjara). n stoji mjesto ntn. Svi stoje cino. J. 
Eajic, boj 32. 

CINOISPEAVAN, cinoispravna, adj. moralis. 
samo u Stulicevu rjecniku, gdje ima i cinoispra- 
viti, cinoispravjati, cinoispra^Tiik, cinoispravnost, 
cinoispravstvo, cinopravleiie, sve bes sumne naci- 
neno sa rjecnik. 

CINONAcELNIK, m. cohorti praefectus. xiv 
vijeka, izniedu rjecnika samo u Danicicevu. samo 
arhandelima : Velikyihi. cinonacelnikt. Glassnik 
15, 264. Nebesnymi. silanat cinonaceluice. Mon. 
sorb. 166. 

CINOPEAV^iA, /. historia, kniga koja kasuje 
(,pra\'i') sto se cinilo. samo u jednoga pisca pro- 
sloga vijeka. Kojih pravi djela jaka cinopravja. 
J. Kavanin 205. 

CINOVIC, 7)1. selo u Bosni u okrugu zvornic- 
kom. Statist. 91. nije sa svijem pousdano. 

CINOVNICIC, m. dem. cinovnik. u nase vri- 
jeme. Eece jedan cinovnicic. M. D. Milicevic, 
des. par. 32. 

CINOVNIK, m. magistratns. u nase vrijeme, u 
rjecniku mjednom (ima u Stulicevu, ali is bre- 
vijara u znacenti ordinarins, potestas ordinaria). 
rijec je dosla is ruskoga jezika. isporedi cin 
pod 1. a, bb. Podijeli maiiim cinovnicima. Vuk, dan. 
3, 145. Oni bjehu moji cinovnici. Nar. pjes. vnk. 
5, 535. Ide ga,idas .sa tako zvanim pusto.svaticama 
po kuma, starog svata, djevera i vojvodu, cinov- 
nike svatske. Vnk, ziv. 318. 

CINOVNO, adv. vidi cino. is crkvenih kniga 
II jednoga pisca prosloga rijcka. Sve sto jo ci- 
novno razpolozeno. D. Obradovic, bas. 357. 

1. CINSKI, adj. od iini, u cemti se cini. u 
Hercegovini. Kazu da me zanio f inski vjntar. M. 
Pavlinovii. 

2, CINSKI, adj. sinensis, isporedi Cina. Cinsko 
Ca^stvo. A. Kalic 484. 

CINSTVO, n. actio, u jednoga pisca xvii vi- 
jeka. PogrduJH drugo i ne ce u stvari nikakvoj 
iizeti nihovo cinstvo ali ti hotene. M. Radnio 
497. Posrnnti ce, za sto su vodeni od liihova 
vlastitoga cinstva. 497. Vlastito cinstvo i svoje- 
vo|stvo jest zao svitnik. 498. 

CINUKATI, cinnkilm, impf. dem. ciniti. samo 
H Belinu rjecniku (SOSh) i iz nega u Stuliiemi. 

CINUVIJEZ, m. Gonnensis. xv vijeka u jednom 
spomeniku i is nega u DaniiJicevu rjeiniku, a u 
pomenuto je vrijeme mjesto ije jos bilo 6. 



CINZ, m. foneratio. samo u Bjelostijencevu 
rjecniku. od nem. zins, kojc je od lat. census. 

CINZNIK, m. fenerator. samo u Bjelostijencevu 
rjecniku. isporedi oinz. 

C!IN, m. Scopus, bi^ega (kamen Hi drvo) u sto 
se gada plojkom. samo u Vukovu rjecniku, gdje 
se napomine da se govori u Crnoj Gori. posta- 
nem ce biti od tal. segno, zndk. 

CJNANE, n. pocinane. samo u Vukovu rjec- 
niku. isporedi cinati. 

tJINAEICA, /. sensko cejade koje u oci Bur- 
deva dne cini stoci cini, da bi stoka imala mli- 
jeka preko godine. u Srbiji. S. I. Pelivanovic. 

CINAS, cinasa, m. zrno od kruniee kojim se 
p)ocine. u jednoga pisca prosloga vijeka. Mnogi 
u otcenaSu pomaiikaju, jer za re6i ,otce nas' go- 
voro i ,ciiias', sto nije pristojno, jer otce nas zla- 
menuje otca, a ciiias zrno od kruniee. F. Matic 4. 

1. CINATI, cmem i cinam, impf. incipere, po- 
cinati. od xvii vijeka, ismedu rjecnika samo u 
Vukovu (u nemu samo it igranu plojke s praes. 
ciiiam i s dodatkovi da se govori u Crnoj Gori). 
Spivaoci eiiiu psalam. E. Kasio, rit. 144. Novo- 
gradisko pod vinobrdom Slavcom pol ure ispod 
Cernika k Savi ciiie. M. A. Ee}kovic, sat. 22. A 
ko cilia, biti ce najboji. P. Petrovic, vijen. 99. 
Kad pocne jedan, drugi ciria sutra. S. l^ubisa, 
prip. 220. Kad ciiia da ore. S. i^vibisa, pric. 58. 
u igranu plojke: Kad se pociiie bacati zove se 
ciiiati, koji cina, obicno rekno: cin i pocin. Vuk, 
ziv. 287. 

2. CINATI, cmam, impf. factitare. samo u Stu- 
licevu rjecniku. 

CINAVATI, cinavam, impf. faoere. u jednoga 
pisca XVII vijeka. Tako cinavase Job sveti. M. 
Eadnic 475. 

CINENCE, 71. vidi kod ciueiiice. 
CINENICA, /. a) factum, u nase vrijeme, iz- 
medu rjecnika samo u Viikovic. Neka kremenasta 
zem)a postaje bijela, kad se u peci ugrijo. Ta 
ciiienica navede ga na mijesane kremika s lon- 
carskom crjenicom. M. Pavlinovic, rad. 26. — 
b) opera, tt jednoga pisca nasega vremena: Oni 
me uvjerisG da mi jo domacica u zle vjetrove 
ulocela po cinenici kakve stare vjetrusnice. V. 
Vrcevic, niz. 207. 

CINENSTVO. n. factum, opus, cin, djelo. u 
Hrvatskoj. Nijo to veliko cinonstvo. P. Erantner. 
CINENE, n. 1. actio, actus, operatic, opera, 
opus, od XV vijeka, u svijem rjecnicima osim 
Vrancicevu i VoUigijinu. mjesto zadnega ne bilo 
je do kraja xvit vijeka nje, koje se nalazi i po- 
slije, ali je recenoga vijeka bilo vec i no. u dva 
pisca XVII i xviii vijeka i Bjelostijencevu i Jam- 
bresicevu rjecniku nalazi se ne mjesto prvoga lie : 
cineiin (cinenjem. P. Glavinic, evit 62. cineiia. 
D. E. Bogdanic 20. — a) kao radna koja traje 
i koja je svrscna , a po torn i djelo u umnom 
smislu. Nezgodno zgovaranjo i ciiienje. Spom. sr. 
1, 157. Za mnoga dobra ciiionja, 177. On ne 
prista na svjot i cii'ienja liih. N. Eaiiina lOob. 
luo. 23, 51. Da ja ne bjeb ucinio u I'uh ciiienje, 
l^(°)j(<') nijedan nigda no ucini, ne bi imali gri- 
jeha. 198''. ivan. 15, 24. Covjok ne poznajo se po 
ha|inah nego li po cinenju. Zbor. 10. Nada sve 
ciiienje drago bo jest bogu. M. Marulic 273. 
Ostavi cinenje svoje sve. S. Mencetic 18. Zlnbe 
mo smrsi i hudo ciiienje. N. Dimitrovic 53. Da 
cinis s nacinom i s mirom ciiienja. N. Na]oskovi6 
331. Brzo se staraju sva dobra ciiienja, ako no 
ima,ju cesta ponov|enja. P. Hektorovic 30. Poci 



CINENICE 



CIPCI6 



cu da svemu svijetu kazem tvoje dobro cinenje. 
M. Drii6 176. Budu se siliti nih slavBa i hia- 
brena cinenja nasljedovat. D. Eanina viii. Narav 
u tome ciiienju , . . . isteti vas stvor taj. 7i>. Da 
bi jim niki stid od dvorna cinenja u srcu ne bil. 
p. Zoranid 31*". Da se cuje vaS vapaj u zlu ci- 
nenjn. Bernardin IS*. U ciiienju od boja. D. Zla- 
taric V. Vrijeme je cinenja; sto imate cinite. Sit. 
Svi i rijecma i djeli sva smo vece u crkvi ci- 
nenja dospjeli. I. Gundulii 175. Svaki ovi ud 
ima svoje cinenje. M. Divkovic, bes. 448. Milo- 
srdna cinenja. B. Kasid, zrc. 149. Tako bi se ti 
imao u svakomu cinenju i miSjenju uzdrzati. B. 
Kasid, nasi. 46. Sva iida ne imaju isto ciiienje. 

1. Bandulavid 19. Sva negova cinenja i dilovaiija 
i misli jesu od nega naredena. P. Posilovid, nasi. 
27. Uztegao bi se od svije cinenja. M. Eadnic 
330. Neka se ustegnu od svakoga cinenja sluz- 
benoga. M. Bijankovid 106. Gdi je vnogo govo- 
renja, tu veliko ni ciiienja. P. Vitezovid, cvit 28. 
Sva dila i cinenja nasa obsluzuje. S. Margitid, 
fala 224. Ne samo se ima gledati cinene, da li i 
zlamene toga cinena. A. Kadcid, bogosl. 97. Je_d- 
nim su cinenem stvorili svijet. A. Bacid 30. Ci- 
nena nasa s nadanutjem priteci. S. Badrid, ukaz. 

2. Posvidoci dilom i cineiiem. F. Lastric, svet. 
194. Da ima odluku ciniti one cerimonije ili ci- 
nena ona, s kojim se sluzi (sakramenat). J. Ba- 
novac, razg. 208. Vratiti razlog bogu od djelo- 
vana i cinena nasijeh. J. Matovid 357. Narav 
zemju . . . opet na cinene probudi. M. A. Eejko- 
vid, sat. 174. Videci Judi negova dobra cinena. 
A. Kadid, razgov. 48. — moze imati uza se u gen. 
ono §to se cini. Da jedan u cinenu sakramenta 
promini materiju oli formu. A. Kadcid , bogosl. 
110. grijeskom yen. s prijedl. od vijesto samoga 
gen. : Pokripiti toliko u cinenu od dobara, koliko 
u podnosenu od suprotivstina. F. Lastrid, test. 
166. — u recenom smislu dolazi i kao liosao koji 
tko ima, koji treba da radi : Kad bi ti . . cinenja 
imao, . . bi vilu tuj na stranu vrgao. N. Najesko- 
vic 1, 185. Jimajudi toliko cinena . . ne ostavljase 
molitve. F. Vrandic, ziv. 86. Koji ne imaju drugo 
cinene nego li nastojat na bozije stvari. I. Drzid, 
nauk gond. 88. Da jemaju (imaju) cinenja s [udmi 
lakomimi. P. Radovcid, nad. 191. — tako se i 
kniga novoga zavjeta koja se latinski zove actus 
apostolorum it t'lekih pisaca prosloga vijeka na- 
ziva cinena apostoska: Kako se stije u cinenih 
apostolskijeh. A. Bacid 141. Ovo je zabilizeno u 
cineni apostolski. J. Banovac, razg. 211. Kakvi 
bijau oni u cinenih apoStoIskih. A. Kanizlid, 
kam. 149. — i svaki od glavnijeh dijelova na 
koje se dijeli drama zove se cinene ic jednoga 
pisca XVII vijeka: Cinenje prvo. I. Gundulid 6. 
— b) tjelesno sto nacineno Hi stvoreno, djelo tje- 
lesno : Za sto sam ciiiene i dilo ja jesam i tvoje 
styorenjo. A. Gooigiceo, nasi. 348. PrUika sam i 
cinenje od ruk tvojih. M. Jerkovid 21. — 2. in- 
cantatio. samo u Vukovu rjecniku. — 3. porfectio 
corii. samo u Vukovu rjecniku. — 4. cribratio. 
samo u Vukovu rjecniku. 

CINENICE, n. dem. cinene. samo u Belinu 
rjecniku (actiuncula 117. nogotiolum 509"). mjesto 
toga ce biti pogrjeska u Stulicevu rjeiniku cinenco. 

CINIV, adj. activus. samo u jednoga pisca 
prosloga vijeka. isporedi diniv, dinjiv. Obraie od 
dvi vrsti jest: prvo diilivo a drugo trpede. A. d. 
Kosta, zak. 1, 69. Dilovaila toliko ciiiiva koliko 
trpeda. 2, 96. 

CIO, dlla, adj. quieto firmatu.s, alacor, validus, 
odmoran, a po tom zicahan, snazan, silaii. Od 
XVI vijeka (vidi primjer M. Marulica), izmedu 



rjecnika samo u Vukovu 825b. snazan, silan, 
kraftig, corpore vigens' 825»). — mjesto o koje 
na kraju postaje od 1 moze se i danas euti 1 
(Vuk, rjec. 825). — Kor. ski, smiriti se, mirovati, 
odmarati se, od koga je i pocinuti, pocivati, 
pokoj. — a) odmoran. cejadetu i zivincetu: Toj 
kolo pritila zivina ■vucise, us ku druga cUa na 
izmin gredise. M. Marulid 14. Nikogar ni cila: 
ta kamenje dila a ta gvozdi brusi. D. Barakovid, 
vil. 55. Koni . . . ne trudni neg cili. 74. Nek 
udare cUi na umorne. A. Kacic, razgov. 91. Uda- 
rise fili na umorne. Nar. pjes. petr. 3, 82. Osvet. 
3, 102. — b) zivahan, snazan, silan. aa) ce]a- 
detu i zivincetu. Koii, koji je cio i pretio i ne 
da se jahati ni vladati. M. Divkovid , bes. 442. 
Da bi onda vi skodili ; i tako ste dosta cih. V. 
Do§en 214. Tako koiii postaju ti cili. I. S. EeJ- 
kovid, kuc. 96 Krave nisu bas ni malo cile. 193. 
Povedi mi hijadu svatova: ne vodi mi stara i 
nejaka, ved mi vodi cila i sigurna. Nar. pjes. 
kras. 1, 5. — bb) ognti : Jos ni ugasil ogan od 
jubkih stril, da vazda j' vedma cil srid kosti 
upiren. P. Zoranid 25. -^ cc) zemji: Zem)a, 
koja od sebe je cila . . . Cila razumijem jaka ili 
cvrsta. I. S. Ile)kovid, kud. 39. — dd) cemu 
umnom: Bartula vridnosti upisa hrabrene i cile 
virnosti. D. Barakovid, vU. 39. Jimase pamet cilu. 
J. Armolusid 49. 

CIODA, /. igla bez usiju a s glavom, bablaca, 
batuska, bocka. u nasc vrijeme, izmedu. rjeinika 
samo u Vukovu. postanem moze biti od sred. riem. 
spilte, iver. isporedi spioda. Djever ponese snasi 
. . . cioda i ra^licnoga naciiienog cvijeda. Vuk, 
kovc. 51. 

CIOPA, /. apus. u Dubrovniku i u rjeenicima 
Mika}inu (eypselus) i Belinu (apus 632«). cypse- 
lus apus. Slovinac 1880. 30. 88. bijela, eypselus 
maritimus. 30. — sravni copa. 

CIOVO, n. vidi Cihovo. 

1. CIP, VI. bic vune otrgnut ili jos na runu. 
u Dalmaciji. M. Pavlinovid. isporedi cupa. 

2. CIP, adj. laxus gdje ne moze sto stqjati 
tvrdo, sto nije tvrdo svezano, i cejadetu koje 
ne maze cuvati tajnu. u Dalmaciji. M. Pavlinovid. 
Stijena stoji na cipu. M. Pavlinovid. — adv. cipo: 
Cipo si svezao. M. Pavlinovid. isporedi cipav. 

3. CIP, m. selo u Ugarskoj. Sem. prav. 1878. 38. 
CIPA, /. 1. ovca Hi krava u koje s'u male sise 

da se jedva moze pomusti. u lAci. J. Bogdanovic. 
V. Arsenijevid. i trava mala koja se jedva moze 
kositi. takoder u Lici. J. Bogdanovid. isporedi ci- 
pav, cipuja. — 2. tanysphyrus Germ. J. Sloser, 
kor. 635. 

CIPAC, Cipca, m. ime musko xiv vijeka. Cipict. 
Glasnik 11. 12, 19. 26. 58. isporedi dipav. 

CIPAR, Cipra, m. vidi Cipar. 

CIPAV, adj. ubera exigua habens, malijeh sisa. 
zenskom zivincetu, a bez sumiie i ieladetu 
zenskom. u naic vrijeme, izmedu rjeinika samo 
u Vukovu. isporedi cipa, cipuja, Cipac. — Po- 
stai'ia tamna. moze biti od kor. skup, tiskati, 
stiskivati, otkidati, umanivati, slabiti. korijenu 
bi otpalo s, a k ,se promijenilo na 6, od u po- 
stalo y, a to se iza^ c promijenilo na i. isporedi 
cupati, stipati. — Cipava kao madka. Nar. posl. 
vuk. 347. 

CIPCICA, /. dem. dipka. u nase vrijeme. I. 
Pavlovid. 

CIPCiC, m. 1. prezime, od xv njeka. Mon. 
Serb. 370. 471. Danicid 3, 466. Mon. croat. 182. 
Schem. spal. 1862. 28. — 2. neko n\jesto u Dal- 



cipCija 



39 



CmSANE 



maeiji u Petrovu Poju. u jednoya ^pisca iirokloga 
n'jeka. Ter se nastani u mistu Cipcic zvann u 
Po)u Petrovu. A. Kaci6, kor. 458. 

CIPCIJA, m. vidi cifoija. Ako si svojoj ku6i 
(lidija, mojoj si cipfiija. Nar. posl. vuk. 8. Gladne 
godine ubio cip£ija raja kravu svojega age. Nar. 
prip. vr2. 84. 

CiPCINSKI, adj. sto pripada cipciji koine god. 
Aga. i cipciusko dijete. Nar. prip. vrc. 59. Hodio 
aga od cipcinske kuce. 92. Nar. prip. vrcev. 92. 

CrPEEOVINA, /. selo u Bosni u okrugu zvor- 
nickom. Statist. 85. 

CIPIC, m. selo u Bosni u okrugu travnickom, 
kotaru jajackom. Statist. 66. 

CIPKA, /. textum reticulatum. od xvii vijeka, 
ismedu rjecnika u Mikalinu (cipke, lacinia), m 
Stulii-emi (6ipka, textile pinnatum) i u Vukovii 
(cipka, reticulum). Akc. se we mijena, samo je i 
zadiii slog dug u gen. i instr. sing.: cipke, cip- 
kom, a u gen. pi. oha zadna: cipaka. Postana 
neznana: moze biti od istoga korijena od kojega 
je cipav. — Naruk^nce kupovnih cipaka. M. P. 
Katancic 66. Znadu plesti nanogvice i cipke. V. 
Bogisic, zbor. 120. 

ciPKACI, adj. cim se cipka. u nase vrijeme 
u Srbiji: Cipkaca igla. L. K. Lazarevid. 

CIPKAE, m. ko prodaje cipke. od prosloga vi- 
jeka, izmedu rjecnika samo u Vukovu. I staklari, 
cipkari, sudari. M. A. ReJkovi6, sat. 162. 

CIPKAREV, adj. sto pripada cipkaru. samo 
u Vukovu rjecniku. 

CIPKAROV, adj. vidi cipkarev. samo u Vu- 
kovu rjecniku. 

CIPKATI, cipkam, impf. plesti cipku. u tiase 
vrijeme u Srbiji. L. K. Lazarevic. 

CIPONIC, m. prezime, xiii vijeka, u Dubrov- 
niku. Mon. serb. 40. Danicic 3, 466. 7noze biti da 
bi n trebalo citati n. 

CrPEES, m. vidi cipres. 

CIPEESOV, adj. vidi cipresov. 

CIPRE§, m. vidi cipres. 

CIPEESisTE, n. vidi cipresi§te. 

CIPEIJAN, Ciprijana, m. Cj-priauus. S. Budi- 
nic, sum. 26. 87. 132. isporedi Ciprijan, Ciprijan, 
Cuprijan, Kiprijan. 

CIPEIS, m. vidi cipres. Ovo je cipris visoki. 
Transit. 154. 

CIPULA, /. allium cepa, Linn. lat. cepulla, tal. 
cipolla, srnem. zipolla. u jeclnoga pisca xviii vi- 
jeka i u jednoga nasega vremena : Tko stavi na 
rupi ne cesna ali cipule. V. Magarovid, cvijet 70. 
Oipula pasja. Muscari comos. Mill. B. Sulek, im. 57. 

CrPH^A, /. a) eipava krava. u Srbiji. S. No- 
vakovic. — b) trava cipa. u Lid. Ovu cipu)u 
jcdva pokosih. J. Bogdanovic. 

CIPUl^IC, m. selo u Bosni u okrugu travnii- 
kom. Zem), bos. 84. Schem. bosn. 1864. 51. po- 
grjeska Cipulic. Statist. 73. 

CIPUT-, gledaj civut-. 

1. CIE, m. ulcus, od xvii vijeka, izmedu rjec- 
nika u Mikalinu (anthrax), Belinu (carbunculus 
172». furunculus 1921'), Bjelostijeneevu (ulcus), 
Stulicevu (furunculus) i u Vukovu (apostema, 
abscessus). isporedi ciraj, cirjak. Akc. se mijena u 
gen. pi. kad je bez ov ; cira, i u cijeloj mnozini 
kad ima ov : cirovi, a tada je ti gen. : ciriva. — 
Postana jos tamna: moze biti od kor. skir (od 
skar), luciti, odvajati. — Nametnuse se na Egip- 



cane niki ciri i pristovi. M. Radnid 34. Pogaja 
ko i cirom na zadnici. J. Kavanin 174. Pocinise 
se strasne rane i po istima ponapinase se ciri. 
E. Pavid, ogled. 107. Na gnoju le^edi strugase 
cripom dire. A. Kanizlid, bogojub. 480. Napeo 
mi se je bio prist ili ti cir podkoznak. A. Ka- 
niilic, utoc. 41. Jer i nega prepelke odpratise 
s cirom. J. Eajic, boj 79. I cir i priJt i kraste 
od svraba. I. S. Rejkovic, kuc. 207. Tko ima cir, 
sam ga prokini. Poslov. dan. 129. Bo)e je s mirom 
nego s cirom. Nar. posl. vuk. 25. Ja mu ugadam 
kao ciru na prstu. 108. Kad se ko potuzi da mu 
je izisao cir. Vuk, posl. 348. « gdjekoga pisca u 
mn. sa ev mjesto ov: Pristevi, direvi, micine. G. 
Pestalid, util. 238. Ko pati od direva, M. D. Mi- 
lidevid, ziv. 1, 107. 

2. _CIR, m. tribulus terrestris L. B. Sulek, im. 
57. Cas ces. muz. 1852. 2, 49. isporedi cir , koje 
moze biti da je netko u Stulicevu rjeiniku citao 
cir, te ce dir biti pogrje^ka. 

3. CIR, m. neko mjesto Jcod sela Brcela xiv 
vijeka. Na Cirt na Mali, st Cira na Tecali. Mon. 
serb. 114. Danicid, 3, 467. 

CIRA, /. vultus, vidi cera, dera. samo u jed- 
noga pisca XVI vijeka. Za isto rijet' du vam, i 
nijesi zle dire. N. Najeskovid 270. 

CIRAJ, m. vidi cir (pod 1). u jednoga pisca 
XVI vijeka. Pred boleznami svojimi i pred diraji 
svojimi. Anton Dalm., apoc. 16, 11. 

CIEAK, ciraka, m. candelabrum, famulus, od 
ttir. dirak, zizak, fener, ucenik, §egrt. od xvii vi- 
jeka, izmedu rjecnika u Mikalinu (gdje najprije 
i dolazi) u Bjelostijeneevu, Stulicevu i Vukovu; 
u prva tri samo u prvom znacenu. — a) svi- 
jetnak : Svijetiiak ali ti dirak. S. Margitid, fala 98. 
Ugleda sedam zlatni ciraka. E. Pavid, ogled. 664. 
Srebrni diraci. A. J. Knezovid 276. U priliki jedne 
svitlosti, koja ne va}a da stoji pod uborkom, nego 
na ciraku. £). Rapid 301. Ciraci ali ti svitiiaci. A. 
Kadid, kor. 225. Cirake nositi u vrime sluXbe 
crkvene. I. Velikanovid, upud. 2, 176. Mozes dati 
od zlata siniju i na nojzi tri ciraka zlatna. Nar. 
pjes. vuk. 3, 345. — b) sluga. samo u Vukovu 
rjecniku. 

CIRAKOVIC, m. prezime po ocu diraku. u naie 
vrijeme. Prot. sab. mag. 101. 

CIRCE, /. Circe. Gdi je Circe vrazala. M. Ve- 
tranid 2, 172. 

CIRIC, m. dem. cir (pod 1). u rjecnicima Stu- 
licevu i u Vukovu. 

CIRJAK, m. vidi cir (pod 1). samo u rjecni- 
cima Vraniicevu (pustula, ulcus), Bjelostijeneevu 
i Voltigijinu. 

CIRKICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu hihac- 
kom. Statist. 55. 

CIRKIN-AGIC, m. prezime Turcinu. xvii vi- 
jeka. Starine 11, 122. 

CIRKUO, cirkula, m. vidi cirkuo. V. Bogisid, 
zbor. 540. 

CIRNAK, m. sedum telephium L. B. Sulek, 
im. 57. isporedi criiak , mjesto koje moze da je 
zlo napisano. 

CIRPAN-ALI-PASA , m. selo u Rumeliji u 
jednoga^pisca xvii vijeka. Derjen selo tu pohode 
i kroz Cirpan-Ali-pasu. J. Palmotid, dubr. 241. 

CIRSANE, n. mazane (ccr.som), vidi dersane. u 
jednoga pisca xvi vijeka: Usilovah se redenu !ii- 
storiju tako napraviti kako bude nikimi izvan- 
skimi urehami i uglajenjem i ulizanjom _i razli- 
cili masti dirsanjem obnajena. M. Marulic, 3. 



eiRUGIK 



40 



Cist 



CIBUGIK, Wi. chirurgus. od tal. cerusico. u 
jednoga pisca xvii vijeka. Dozvase cirugika. B. 
Kasic, fran. 15. 

CERUGIKOV, adj. chirurgi. isporcdi cii-ugik. 
Pohvaliti cemo mudros cirugikovu. B. Kasic, 
fran. 17. 

CIS, m. r)idi Jcod ciz. 

CISANICA, /. vidi cisaonica. u Srijeviu i ti 
Lid. B. Musicki. V. Arseiiijevic. 

CISAO , cisla, w. vidi cislo , od koga je tako 
nacineno u dva pisca xvi vijeka i u Stidicevu 
rjecniku (u kom je iz brevijara); « svijeh jos 
sa 1 mjesto o na kraju. — a) u pravom smislu 
broj : Za toj mi zanese svu pamet i misal i ciui 
da veze od ze]mh u cisal. §. Mencetic 110. Ne 
vim tomuj broj izreci ni cisal. 266. — b) u pre- 
nesenom smislu kao bice, stane, sto je konie kao 
brojem dano. U ti sam ja cisal, da ne vim ni tu- 
zit. S. Mencetic 166. Ke godi tvoje srece smele 
ti su, gospo, misal, a znas naju svih da je cisal 
vazda ro6i sto god vece. M. Pelegrinovic 177. 

CISAOCE, n. dem. cislo, male brojenice, corolla 
precatoria. u Bjelostijencevu rjecniku, u kom je 
kajkavski ,ciselce', pa tako i ti Stuliievii. 

CISAONICA, /. tri ziee u pasmu prede. samo u 
Vukovu rjecniku. postanem od cislo. Malo pasmo 
ima 20 cisaonica a veliko 40; jedna cisaonica 
ima 3 zice. Vuk, rjec. 490''. — govori seibeso: 
cisanica i bez a: cisonica. vidi na po se. 

CISLO, n. numerus, rosarium. — Od kor. skit, 
iskati, zbirati. isporcdi 6ast, cisti, catiti, citati. 

— 1. broj. od XII vijeka. (vidi prvi primjer), ali 
veoma rijetko, a sada se i ne govori; izmedu 
rjecnika u Mikajinu , Stulicevu i Danicicevu. 
a) u pravom smislu: Vt kotoroje cislo vtcLtent 
budu vt dtnt strastnago suda. Mon. serb. 4. 
Cislomi. tysustt. Domentijan" 316. Iz cisla prija- 
tLh klerigi. Kapt. seii. ark. 2, 81. Cislo od kapa} 
vode. Transit 168. Tadaj hoce donesti sve cislo 
od muke liegove. Zbor. 124i'. Veliko cislo gos- 
pode. §. Kozicic, zit. 33. Prorocastva cislo. Katek. 
1561. 70. Ispitovnik na cisla i mire. S. Budinic, 
ispr. 73. Na cislo broji liih. D. Barakovic , vil. 
305. — 6) uzima se kao velik broj ne kazujuci 
izrijekom da je velik, mnostvo koje treba izbrojiti 
da bi se mog/o znati koliko je. u jednoga pisca 
xiii vijeka. Cisla vt vast ne volimi. byti. Sava, 
tip. hil. glasn. 24, 209. tip. stud, glasn. 40, 167. 

— c) u kalendaru : Zlato cislo. Mon. serb. 539. 
Kaze koliko jo zlatoga cisla. M. Divkovic, nauk. 
XIX. Odgovaraju zlatomu oislu ili broju. M. Al- 
bert! XIX. Zlato cislo. B. Kasic, rit. 27. — d) kniga 
svetoga pisma koja se zove latinski numeri : V kili- 
gah Cisla. Korizm. 23''. Sti u kiiigah od cisla. M. 
Leku§i6 155. — 2. brojenice, kralijeS, krunica. 
od XVII vijeka. izmcda rjecnika u Mikajinu (gdje 
najprije i dolazi), u Bjelostijencevu , Jambresi- 
cevu i Stulicevu. Od arSina dugo cislo pruzis, 
M. A. Eojkovic, sat. 61. i u mn. fiisla Zajedno : 
Osta Mile cisla nabrajuoi. Osvet. 2, 28. 

CISME, cismene (starinski), n. vidi cislo, s ko- 
jim ja i postana istoga. sajuo u jednoga pisca 
XIII vijeka. Ci.smenej. Sava, tip. stud, glasn. 40, 175. 

cisMENIT, adj. knji pazi da mu je sve cisto. 
u nase vrijemc u Srijemu. B. Musicki. 

CiSMENKA, /. cismenita zena ili djevojka. 
B. MuSicki. isporedi fiistomonka. 

ciSMENKO, m. cismenit covjek. B. Musicki. 

ClSNlK, cisnika, m. a) purgatorium. isporedi 
cistilo. u jednogaj)isca prosloga vijeka i u Stu- 
licevu rjeiniku. Cistnik vjerovat co i liegovih 



muk gorcinu. J. Kavanin 335. — a) liiiteolum, 
quo sacerdos ad abstergendum calicem utitur. u 
Stulicevu rjecniku (93»). isporedi 6isnak, cistilac, 
cistilica. 

CISONICA, /. vidi cisaonica. Vuk, rjec. 825'>. 

1. CIST , adj. piirus. — od xiii vijeka (vidi 
primjer sv. Save) i %i svijem rjecnicima : u Vran- 
cicevu: purus, putus, mundus, sincerus, castus, 
pudicus; u Mika]inu: mundus, politus, elegans, 
excultus, purus, castus, integer, pudicus, invio- 
latus, immaculatus; u Belinu: purus (597^), mun- 
dus (495-'>), merus (653^), pudicus (595*), imma- 
culatus (37911) ; u Bjelostijencevu: mundus, politus, 
purus, merus, sincerus, castus, pudicus, integer, 
inviolatus, immaculatus; u Jambresicevu: mun- 
dus, purus ; M Voltigijinu : rein, sauber ; u Stu- 
licevu: mundus, purus, sincerus, ingenuus, castus; 
u Vukovu: purus, castus; u Danicicevu: purus, 
intactus. — Komp. cistijl (vidi u primjerima). 
samo se u tri knige xvii i xviii vijeka nalazi cis6i : 
najcisda. B. Kasic, is. 82. cisca. J. Kavanin 520. 
najcisde svito. Nar. pjes. bog. 35. — Gdje gdje 
se t kad je na kraju iza s odbacuje: cis. — Kor. 
skidh, liiciti, stjati. isporedi cijediti. 

a. u tjelesnom smislu: a) kad na cemu ili it 
cemu tjelesnu nema nista tjelesno, sa cega bi bilo 
ruzno ili ne onako dobro kako bi bilo samo. tako 
moze biti ce]ade, dio tijela mu, zivotina, sti'ar 
tjelesna i nebo i vrijeme. Ktbi.li. zita, polovina 
cista a polovina preprosta. Zak. dus. 50. Zavit 
v platno cisto. Narucn. 26. Cis biser otvori. D. 
Drzic 348. Tovarom so dava . . cista zob. M. Ve- 
tranic 2, 87. Tuj bjese grob jedan nov i cis a 
blizu. N. Najeskovic 1, 145. Zi mi ovi pas! . . nu 
sto je cis, gladak. 1, 183. Platno, na giiili koje 
se opira ; na ku kad se stavja vodica taj cista, 
tada se prem ka}a. H. Lucie 281.^ Dobra, korisna 
i cista vrimena. Katek. 1561. 28. Cisti zlatni pram 
od kosi na vjetric je tih razplela. I. Gundulic 
380. Prosvijetjeiie ogan novo uze, i u cis plamen 
buknu. 170. Eubacu mi cistu nos'. B. Krnarutic 
38. Priobuc se u cistu (kosu^u) M. Eadnic 334. 
K'o de zito puno sniti bez resets, cisto biti? J. 
Kavanin 379. Zdravo vino i cist kruh. A. Kadcic, 
bogosl. 8. Imaju drzati svetu odicu cistu i cilo- 
vitu. 87. Nosi vodu cistu. F. Lastric, test. 254. 
Golubica pticica cista. 256. Iz pogana vrutka no 
moze cista voda tedi. A. Kanizlid, kam. 9. Ako 
zelis imat kudu cistu. M. A. Re|kovid, sat. 73. 
Ivan ima cista prediva. M. Zoricid, arit. 104. Vrat 
i celo je V mu cisto'? V. Dosen 205. Kad se zito 
vijat stane, cisto odma doli pada. IS. Vino cisto 
kad se sliva u sud smradan. 94. Pristavi u cistu 
loncu. Z. Orfelin 386. Kravjog cistog mleka, koje 
jo siuod namuzeno. 115. Pri cistom i vedrom 
nebu. 91. Ako vreme nijo cisto i lepo.^.58. Naj- 
cistije brasno. J. Eajid, pouc. 1, 45''. Cisto vino 
i bistru vodu. P. Bolid 2, 9. Divna ti je brata 
uzgojila na cistome skutu devojdinu. Nar. pjos. 
vuk. 1, 459. Nije V majka rodila junaka i niu- 
§kijem opasala pasom, ili sestra brata odi'iijala 
bez besike na desnici ruci i na cistom krilu de- 
vojackom? 4, 29. Na kojenu cista coha puco. 
3, 376. Pa pogledaj cistom vedrom nobu. 2, 299. 
Cistu obrazu malo vode treba. Nar. posl. vuk. 348. 
Prasac cist nikad protio. 259. Donio na pazar 
da proda vredu cisto senico. Vuk, posl. 2.53. — 
6^ sto je i bez ccga drugoga kao naprijed, nno 
po tome moze biti i samo, a po torn biva i kao 
prdvo, nicim nepomjereno u svom bicu. tako do- 
lazi osobito nekim stvarima: zlatu i srebru : 
Dobra i 6ista zlata. Mon. croat. 74. Srebra i 
zlata najfiistijega. N. Rai'iina 206''. Mojo disto 



CIST 



41 



CIST 



zlato. D. Drzic 364. Tko cista izmota iz zlata 
preden zlat. H. Lucie 208. Cista se zlata vik 
tamna rda ne prima. D. Eanina Tib. Zlato im 
cisto pram nadhodi. I. Gundulic 425. Sudi od 
cista srebra. F. Vrancic, ziv. 75. Cistijem srebrom 
zakova. I. Kanavelic, iv. 339. Zlato cisto pri- 
sjajno. F. Lastric. nod. 422. Od cistoga zlata la- 
nac. A. Kanizlic , utoc. 103. Cisto srebro, suho 
zlato. V. Dosen 130. Kip od cistoga zlata. A. 
Kacic , korab. 290. Uvezia sam tri dukata , tri 
dukata cista zlata. Nar. pjos. vuk. 1, 530. Svo od 
cista saliveni zlata. 2, 46. Na alatu vas u cistom 
zlatu. 2, 290. Jaoj Atidi-o, moje fiisto zlato ! 1, 404. 
Pa bih tvoju uzdu okovala, u cisto bih srebro 
okovala. 1, 299. Cistim cu te srebrom potkovati. 
2, 217. o skerlctu, grimizi, svili: Da ti damo pett 
deseti lakfctB skrtlata cistoga.^ Mon. serb. 23. Gdi 
cista grimiza toli se dobavi. S. MencetiA 63. Koji 
se oblacase pricistijem skerletom. M. Divkovic, 
bes. 174. Cisti skerlot na kojenu puce. Nar. pjes. 
vuk. 2, 303. Zlatom veze sve po cistoj svili. 2, 491. 
U cistu te svilu zavijala. 2, 407. Kod Grujice no- 
sis cistu svilu. 3, 35. rijetko o druyome. cemu: 
Obrativ.si^vodu naravnu u cisto vino. F. Lastric, 
test. 60. Cista rakija s vodom pomesana. P. Bolic 
2, 13. netko xv tnjeka blago svoje naziva cisto, 
hoteci jamacno reel da nije sastavleno s tudim, 
da je samo negovo: Spisaht sije knige mojinii. 
blagomt cistimi. Mon. croat, 128. u jednoga pisca 
XVI vijeka cist dan, kad se vec odijeli od jutra : 
Kada bude cist dan. Narucn. 28'>. u narodnoj 
pripovijeci cista ravnica, gdje je sve ravno, gdje 
ncma mjesta neravna : Pred liima se dalo bejase 
jedno veliko po}e, koje bejase sama cista ravnica. 
Nar. prip. vil. 1867, 322. vidi i da]e. 

b. u mnnom smislu, kad je sto bes cega iimna, 
sto bi bilo zazorno, sto bi trebalo kuditi, Hi kad 
je bez cega takoga, sa cini bi bilo drugo Hi drtik- 
cije. a) ce]adetu, od koga se prenosi znacene i 
na koji ud mii: aa) u opce: o ce]adetu: Vi cisti 
jeste , nu ne svi. N. Eanina 107. ivan 13, 10. 
Pocesmo druzih griiie tresti, a i mi cisti nijesmo. 
M. Drzic 91. Od koje (gospode) pravome i cistome 
tragom izhodimo. I. T. Mrnavic, osm. 4. Budi ti 
drago uciniti me cista i pravedna. M. Jerkovi6 
20. U svako da smo doba cisti u vijek. I. Gucetid, 
mol. d. 14. Jeda bi tvoje prisveto posvetilisce . . . 
od sniga biji i od li|ana cistiji dostojno primiti 
mogao. I. Ancic, ogl. 192. Svaki majstor neka se 
boga boji, posten i cist bude. Bud. spom. glasn. 
II. 3, 16. Vi ste cisti, ali ne svi. Vuk, jov. 13, 10. 
od cejadeta znacene preneseno na koji ud inu: 
sree: Svojimi, htenijemt, cistems sridtcemt. Mon. 
Serb. 22. Iskati svud je zaman vjernos naci srca 
cista. I. Gundulic 467. Ti si jubovnik srca cistih 
i pravednib. M. Jerkovic 13. Blazeni cista srca, 
za sto ce oni boga vidit. J, Filipovic, prip. 1, 344. 
Srce cisto i priprosto. J. Banovac, obit. 27. Stvori 
nas cista srca. D. Mattei 803. Ne gleda bog na 
kajave noge, vec na cisto srce. Nar. posl. vuk. 
196. Blago onima koji su cistoga srca. Vuk, mat. 
5, 8. ruke : Kolikrat ste drzali za lupeza onoga koga 
ste nasli cistijeh ruka? Besjede kr. 89. celo: Celo 
visoko i cisto. P. Zoranid, 20. lice: Za sto snase 
kolarice brzo gine cisto lice. V. Dosen 101. Ti 
li nasta taj junak na zem}i da zaklonis cisto car- 
sko lice, carsko lice za tvojo skutove? Nar. pjes. 
vuk. 2, 130. — bb) bez krivice, prav: Pustista 
jedna drugu stranu za cista. Mon. croat. 130. 
Nek krive zeze jude, a cistome nek ne udi, to 
jest: pravog nek ne kudi. V. Dosen 251. Na sudu 
je okriv]ona, na komu je nasasta cista. A. Kaniz- 
lic, kam. 89. Ostade Luka cist. S. ^jubiSa, prip. 
151. — cc) cejadetu muskom Hi zenskom, koje 



se uzdrzava u ziv}enu koje je medu mmkom stra- 
noni i zenskom. Ott devy fiistyje. Mon. serb. 80. 
Pridite vi cisti , a ne vi bludnici. Korizm. 17. 
Biti cist u mladost. Zbor. 10. Divo cista! M. 
Marulic 165. Cistu djevicu. M. Drzic 421. Ci- 
stih smrt umori. D. Barakovic, vil. 118. OtijaSe 
da s liome sagrisi cisti Josef. I. Anci6, vrat. 
2, 433. Cistoj Susani. J. Kavanin 8. Hi udovci 
ili u vike cisti. A. Kanizli6, kam. 214. Sada su 
sudci svi pravi, zene sve ciste. D. Rapic, 6. Ako 
ko cuje da jedan crkovnak pribiva i opci (s) ze- 
nama, no drzi ga cista. Besjede kr. 271. Ne za- 
ruco li se, povrati rodu djevojku cistu, niti ona 
za to naroka gubi. S. !^nbisa, prip. 8. vidi i da]e. 
pio takom ce]adetit naziva mii se i krv cista : 
Svako Ijeto ovdi bozici volikoj Dijani dava se 
cista krv jedne vil. F. Lukarevic 15. — dd) u 
jednoga pisca xvi vijeka covjek cist kao pravi co- 
vjek (vidi i naprijed) : Otise se (davo) segur uci- 
niti, ako (Isus) bise bog ali clovik 6ist. Korizm. 
13. — b) o raju: Ne poznaje.s cistog raja slasti. 
P. Petrovic, vijen. 34. — c) o vremenu, kad se 
nije mnogo grijesilo: II ona cista vremena. A. d. 
Kosta , zak. 1, 108, ■ — d) cista nedjeja zove se 
prva nedjela uskrsnega posta, a svaki dan u noj 
cisti, moze biti za to sto tada pocinu judi cisto 
ne grijeseci zivjeti: Cista nedje}a. Vuk, rjec. 20''. 
Cista srijeda. M. Divkovic, nauk xiv. Od ciste 
sride pepelne. B. Kasic, rit, 3. Od ciste sride. 
P. Posilovic, nasi. xv. A. Bacic 422. J. Banovac. 
razg. 269. Na cistu srijedu. F. Lastric, svet. 15. 
M. Dobretic 576. Od fiiste sride do osmine us- 
krsiie. B. Leakovio, nauk 391. — e) o cemu god 
umnom: dull, dusa: Bog je cisti duh u sebi. V. 
Dosen 267. Koji zeli drzati cistu dusu svoju. S. 
Matijevic 27. Neka mu je cistija dusa. J. Kava- 
nin 342. Milost svoju dade cistoj dusi. V. Dosen 
112. I dovede lazjive svjedoko i bez vjere i bez 
ciste duse. Nar. pjes. vuk. 2, 2. zivot: Pop ima 
imiti cist zivot. Narucn. SOl). Dobrota od cista 
zivjena. A. Kadci6, bogosl. 35. zdran^e: Ki. cis- 
tomu dusevnomu priti zdraviju. Sava, tip. hi]. 
glasn. 24, 186. pamet, svijest: Sa svrsenira ufa- 
njem i s cistu pametju. Transit 193. Jeda bi 
razmis}ao cistom pametju, zdravim razumom. I. 
Ancic, svit. 3. Pohodit ga s cistijom pameti. I. 
Dordic, ben. 125. Izadosmo iz ciste pameti. S. 
^jubisa, prip. 240. Tere ces svist imit cistiju nere 
snig. M. Maruli6 140. Ki cistu ima svijes. F. Lu- 
karevic 224. A svist ima i cistu i milu. M. A. 
Eejkovic , sat. 163. ^ misao, zeja : Za cistu misal 
bog ce mac vazeti. S. Mencetic 311. U srcu ciste 
misli. M. Divkovid, bes. 8. Bi li cistu misao imao? 
A. Kadcic, bogosl. 2. Ne samo ciste ruke nego i 
cistu misao moramo imati. M. A. Rejkovid, sabr. 
7. Prikidujes ti zavjete judem bogu posvecenim, 
ciste ze}e, misli svete da potamne bludnom sje- 
nim. I. Gundulii 230. prijateptvo, {iibav : Da bu- 
dett cistoje prijate]stvo. Mon. serb. 35. Zlamene 
ciste jubavi krstjanskc. A. Kanizlic, kam. 565. 
Gorijahu od prave i ciste Jubavi. J. Matovio 222. 
dobrota : Iz prave , ciste ocine dobrote. Katek. 
1561. 20. djevstvo: Da divstvo cisto i neoskvr- 
njeno uzdrzi. P. Zoranic 36''. raskosa : Za one pri- 
ciste raskose koje zacu srce tvoje. P. Radovcic, 
nac. 272. vjera u razlicnom znacenu: vjera koja 
se vjeruje : U pogubah krepci uzrokom od posluha 
vjere fiiste. I. Gundulid 288. Da im cistu viru 
istomace. A. Kanizlic, kam. 699. E tako mi vjere 
najcistije. Pjev. crn. 92. vjera u ijerna cefadeta: 
Vojvoda mu je vjere ciste. J. Kavanin 187. tjera 
koja se zadaje kome: Uhvatimo vjeru cistu, 
tvrdu. S. l^ubisa, prip. 158. Otpisu pasi, da 
prode ob dan na cistoj bozjoj vjeri. 183. Slo- 



CIST 



42 



CIST 



hoda, kao cijela : Da prebivajett vt Tsakomi. 
utvri,zdeni{ji) i slobode ciste. Mon. serb. 163. 
istina , razlog: Od ciste i prave istiue. Korizm. 
77''. Za to su cistu istinu vadili izmeu razlicijeh 
lazi. B. Kasic , per. vi. Ja kratkim skazanjem 
razlog im cist pravih. I. T. Mrnavic, osm. 34. 
nauk: On je ciste nas nauke naueio. A. Vitajic. 
ist. 6. Pravi i cist: nauk primiti. A. Kaiiizlic, 
ham. 148. govorene, hesjeda, odgovor, kao jasan, 
razgovijetan: Slisi niko cisto govorenje, ko cini 
sv. Grgur. Korizm. 39. Imase pogled vesel, obraz 
svital, besidu cistu. F. Glavinic, cvit. 18. Odgo- 
vor vrati cist. D. Barakovic, vil. 298. Nareduje 
da izradi on cas od rodbine cist odgovor. B. Cu- 
ceri 359. cisto gororene, kao poSteno, koje ne vri- 
jeda stida : Ako su prominili jezik brezobrazni i 
necisti u postidnost i cista govorena. F. Lastric 
test. 257. Ispovid da bude cista, da ne bude cica 
ipokritstva. Naruin. 80l>. Da bi mene privel ti 
na cistu ispovid. A. Georgiceo, nasi. 349. Ispo- 
vid da je cista, t. j. uciiiena s pravom svrhom 
i s pravom misju. A. Kadcic, bogosl. 205. Ispo- 
vijed ima biti neimbena, cista i otvorena. J. Ma- 
tovic 259. Ispovid ima biti cista, virna i odkri- 
veua. M. Dobretic 142. molitva: Molitva cista, 
nastojna._Narucn. 971). glas u pravom smisht kao 
jasan : Cistim i jscitim glasom prok)inajuci. F. 
Vrancic, ziv. 63. Cistim glasom govoreii, I. Ban- 
dulavic 129. glas u prenesenom smislu kao dobar : 
Nije ocito po sve cista glasa. A. Kadcic, bogosl. 
518. zvek: Zlato ima zvek cist. M. Kadnii 427. 
racun : Cist racun (konat) duga jubav. Nar. posl. 
vuk. 348. 

c. i u tjelesnom i u umnom smislu vioze imati 
uza se tieke padeze: a) gen. tez prijedl., u kom 
stoji ono bez cega je tko Hi sto te je po tome 
(koliko se toga tice) cist: u tjelesnom smislu: 
Kad je zdribe od dviju nedija i mat' mu se osna- 
zila zbija, zdrava sa svim i vec mlika cista. I. S. 
Relkovic, kuc. 232. u umnom smislu: Cistt duga 
da bude. Mon. serb. 102. Himbe budi cist. M. 
Marulic 142. Griha da ste ciste. 75. Cist sam ja 
krvi te. 89. Hocu fist biti nepravde takove. D. 
Barakovi6, jar. 102. Da cista 2e}' pam et pociva 
u mini. A. Georgiceo, nasi. 21. Da su cisti griha 
svoga. S. Margitic. ispov. 159. Ona je bila svake 
mane cista kao zlato. Nar. prip. vrc. 209. — 
b) gen. s prijedl. od, kao naprijed bez prijedl.: 
II tjelesnom S7nislu: Zdrav i cist od vsake nemoci. 
Korizm. 27. Osta cist od gube. B. Kasic, fran. 
213. M. Radnid 473. Da su misnici posni, trizni 
i cisti od jezbine. I. Ancic, svit. 191. Za fitij je 
leb' preda osridna, . . cistu cinit od puzdera trudi. 
I. S Epjkovic, kuc. 390. Rakija nije sa svim 
cista od vode. P. Bolic 2, 29. take moze biti i od 
zlijeh judi cisto kakvo mjesto: Neka Klis, nek 
Adrijatsko sve more, tko ga je od gusara cista 
ilrzao, nek ispovide. J. Filipovii, prip. 1, vii. u 
umnom smislu: CistL azt ott krtve VBseht. Do- 
mentijanl' 180. Ja umivam ruke i jesam tist od 
krvi toga filovika. Korizm. 96''. Cist od griha 
misli hude. P. Hektorovic 87. Marija cista od 
svakoga pomaiikanja i od svake natrune. M, Div- 
kovi6, nauk 51. Cist jesam od krvi prayednoga 
ovoga. I. Bandulavic 87. mat. 27, 24. Cisti od 
svake grisne necistoco. B. Kasid is. 23. Srce u 
meni cisto od zlobe. I. Kanavelic , iv. 409. Bila 
si i-.iita. od griha istocnoga. S. Margitic, fala 16. 
Imaju biti cisti od svakoga nasladeiia putenoga. 
P. Macukat 9. Srce cisto od zlobe. I. Dordic, 
salt. 166. Srdce cisto od srgbe. H. Bonacic 63. 
.fa sam cist od gria. J. Filipovid, prip. 1,443. 
Zivot Cist od negova uvridena. F. Lastric, test. 
69. Imamo biti Cisti od svakoga vrastva i pri- 



vare. F. Lastric, od' 183. Od svake mace bludne 
Cista. J. Banovac , pred. 51. Ti si sud cist od 
svake gorkosti. J. Banovac, obit. 62. Srdce cisto 
od svake misli pogane. A. Kanizlic, utoc. 223. 
Nisu bili od krivovirstva cisti. A. Kanizlic, kam. 
368. Crkva jest cista od svakoga zabludena. 445. 
Zivot sveti i cisti od svakoga oekvrnena grijeha. 
J. Matovic 113. Koji Cisti jesu od ovakova opa- 
cinstva. A. d. Kosta, zak. 1, 81. Svjedocec sebe 
cista od krvi onoga. Ziv. is. 159. Da ima dusu 
Cistu od svakoga griha. I. Velibanovic , upuc. 
2, 60. Ruke Ciste od tudbine. B. Cuceri 82. Treba 
pisati za potomstvo koje ce biti Cisto od sviju 
danasnijeh budalastina nasijeh. Vuk , pisma 70. 
Moze biti i dobro od cega se veli da je tko cist, 
a tada je zlo sto je od toga cist, te se s podsmi- 
jehotn ill porugom kaze da je cist. PoCne u svoje 
govorene latinski mesati, od koga sam ja onda 
Cist bio. D. Obradovic, bas. 320. — 6^ isti padez 
s istijem prijedl. i bez nega nalazi se i onda 
kad bi trebao instr. (nidi da]e). samo u dva pisca 
XVI i XVII vijeka po tudem jeziku. bez prijedl.: 
Cisti srca boga bote viditi. F. Glavinic, cvit 447. 
s prijedl.: Blazeni Cisti od srca. N. Ranina 201. 

— c) instr., u kom stoji sto god sto je na po se 
cisto u koga, te je pjo tome i on cist. Bla2eni Cisti 
srtdicemB. Mon. serb. 530. Da ti zlato ostane u 
kuci , gledao nis' prijazni izbrane i da si casti 
Cis M. Vetranic 2, 486. Postenjem vele Cist. D. 
BarakoviC, vil. 49. Blazeni su cisti srdoem. I. 
Bandulavic 233. DuSom Cista. F. Glavinic, cvit 
155. Cisti srcem. F. Lastric, test. ad. 83. Imadu 
dusom i tilom biti Cisti. A. KanizliC, kam. 218. 

— d) loc. s prijedl. u: aa) kad ko u kakvom zlu 
djelu nije kriv : Da su Netrmca v smrti i v uboj- 
stvi brata nih Cista i prava nasli. Mon. croat. 45. 

— bb) kad se kaze sto je osobito tt koga cisto, 
te mu je u tome cistota, u torn je cist: Njeki 
cisti u jeziku, Cisti u misleh. M. DrziC 307. Nov 
u srcu, cis u dusi.^I. GunduliC 238. IT svem cista. 
J. Kavaiiin 418. Cis u svijesti. I. Dordic, ben. 
102. M. A. RejkoviC, sat. 178. Bogojubniji i ci- 
stiji u du§i. M. Dobretid 369. 

d. M srednem rodu bez subst. u nekim oblicima 
nominalnijem: a) u gen. s prijedl. do, kao sa 
svijem, da ne ostane nista. u jednoga pisca pro- 
sloga vijeka: Odtrgni od mene sve moje grijehe 
do Cista. D. Mattel 273. Sve zastupke otmi do 
Cista i sve sto mi zabraiiuje svrseno sjedinene. 
195. — b) u gen. s prijedl. s, kao svesrdo, svijem 
srcem, ne zanoseci se za drugim cim. u dva pisca 
xvii injeka. Kad jedan pospase tada drugi s Cista 
vele bistro bd'jaSe. B. Krnarutie 29. Koji s cista 
isto boga, brzo de se naci zadovojan. M. Radnid 
527. — c) loc. s prijedl. na: aa) bez i cega. u 
jednoga pisca nasega vremena : Ova me igra obo- 
gati, a voda zabrani u vojsci, jer mnogi ostanu 
na Cistu pak se svadaju i biju. S. !^ubi§a, priC 9. 

— bb) kad se kakva zamrsena stvar raspravfa- 
nem dogna dotle da se zna Uo i kako je. u dva 
pisca nasega vremena: Spor taj nije ni dan da- 
nasni na Cistu. S. ^jubiSa, prip. 155. Kad tad 
vaja da budemo na Cistu. M. Pavlinovic, razg. 65. 

e. adv. : a) u tjelesnom smislu : Ako smo usive 
za isto kad bile, mi se smo trijebile, i Cisto dr- 
zale. N. Najeskovid 1, 245. Stvar onu, ku Cisto 
ti toll drzaSe. D. Ranina 26''. Vele cistije i oCi- 
tije vidi (bog) misli nase, nego li ]udi vide djela 
na§a. M. Divkovic, bes. 433. Prodo naprijed, neka 
se vidi Cisto da je dobio. M. Radnid 433. Sud 
prazan zveCi jako i Cisto. 427. Vidaso Cisto i 
bistro sva progonstva. F. Lastrid, test 154. Svaki 
dan vaja jisti i Cisto se drzat. M. A. Re|ko^ac, 
sabr. 34. Podlaga, svrhu koje padaju riCi posve- 



CIST 



cena, ima biti blizu prid ocima, da so f;isto more 

vidit i razabrat sto je. M. Dobroti6 10. S vinom 

vaja da se cisto radi. I. S. Relkovic, ku6. 376. 

— b) u unmom smislu: aa) kao jasno, razgovi- 

Jetno, hez sumne : Cisto je da prez boga ni vridno 

nijedno stvorenje. Korizm. 47''. Ako cuti vedma 

bog^atac nevo]e iiego ubogi, jest cisto da jo ubogi 

ve6ma blazon nego bogatac. M. Radnic 5.53. ttz 

(huge razlicne ylagole : govoriti i druge Icoji isto 

znace, samo razUcnijem naiinom, kao reci, ka- 

zati, pokazati (govorom i drukiije), otkriti (ja- 

oiti), ocitovati (govorom i drukiije), svjedociti, 

ispovjediti, uciti, tiimaiiti, brojiti, osvaditi, la- 

gati, prositi : Vsa Hsto si.godivi.sumu se da odt- 

kryjuti. Sava, tip. stud, glasn. 40, 145. tip. hil. 

glasn. 24, 185. Svidoknjiice cisto i pravo. Mon. 

sorb. 249. To je za to cisto izgovoreiio. Mon. 

Croat. 169. Pokazati hoAu cisto da ca pravis nije 

isto. M. Marulic 817. Jednim dilom pravo kaze§ 

a druzime cisto lazes. 317. Jistino i cisto ispo- 

vidili jesu vse grihe S. Budinic, ispr. 29. Neka 

ovu tvar cistije protumafiimo. 4. Da grihe osvadi 

cisto. 20. Cisto ucase. F. Glavinic, cvit 328. Kaze 

cisto da je blazeni konac trudov. P. Eadovcic, 

nac. 20. Pokazuje se cisto da plemenstina stoji 

u kripostma. M. Eadnic 77. Prisastne tvoje mi- 

losti sve s' mu ocitil dosti cisto. A. Vita)ic, ist. 

3. Sve upravno i cisto mi hod' kazati. A. Vitajic, 

est. 122. Izgovaraj ved mi cisto sto ce od tebe 

tute biti. J. Kavanin 394. Izredi pravo i cisto 

svoj grih. A. Kadcic , bogosl. 194. Prom da si 

ostale grihe cisto ispovidio. 213. Jesi li ridi cisto 

izgovarao? P. Knezevid, osm. 17. Toliko se mane 

znadete cisto i bistro ispoviditi. F. Lastrid, ned. 

113. GovoraSe cisto. J. Banovac, blagos. 190. 

Vaja jih cisto i pravedno ispovidniku ocitovat 

J. Banovac, pred. 74. Isus disto kaze. 115. Jeziku 

likarija da cisto govori. I. Vladmirovid, lik. 19. 

Knige od mudrosti cisto govore. M. Zoricid, arit. 

1. Lipo i cisto izgovarat. M. Dobretid, bogosl. vi. 

Govorit svaki dan oficije bozanstveno cisto na- 

stojno i bogojubno. 275. Tko se cisto i pravedno 

ispovidio. 84. Kaze mi cisto da on toga no ce 

vise trpiti. D. Obradovid, ziv 100. U tom kolu 

lepa Jerga, sama stoji, cisto broji: ti momce, ti 

davolce, ti mamis, ti primas. Nar. pjos. vil. 1866. 

323. Prije nego devojku vidim, no mogu ti cisto 

kazati. Nar. pjes. vrc. 4. Ja sam ti cisto i bistro 

prosio kder a ne pastorku S ^iubisa, prip. 43. 

pisati, prevoditi s jednoga jczika na drugi : Kako 

otvorenije i cistije u drugomt zapisu pise. Mon. 

serb._349. To pisa Filip cisto i pravo. Mon. croat. 

68. Cisto pise a no sara. J. Kavanin 159. Da se 

ova kiiiga . . onako bistro i cisto priobrati, da 

ju prosti |udi lasno razumiti mogu. I. Jablanci 7. 

Kako cisto nahodi se upisano u zakonu. A. d. 

Kosta, zak. 2, 48. znati, razumjeti, dokuciti umoin, 

iznaii (doznati), opominati se, vjerovati, drzati: 

Iznajde cisto kraJovBstvo naSe da je naSe. Mon. 

Serb. 249. Ne razazna se cisto. Narucn. 28''. Vje- 

rujudi disto. Mon. croat. 67 Toj mi rede moja, 

spominam se cisto, sestra. H. Lucid 194. Poznab 

disto da to vilenica bi§e. P. Zoranid 64'>. Nije 

nam uzmnozno sa svijem disto razumjeti i ska- 

zati. M. Divkovid, bes. 358. Da mogu disto znati. 

D. Barakovid, vil. 177. Sto se u gradu stvara, 

kako ne znas disto ? I. T. Mrnavid, osm. 96. Cisto 

drzimo da bi lunrl za nas. B. Kmarutid 28. 

Mnostvo od svih zvizda znade on cisto. A. Vi- 

tajid, ist. 522. Cisto znajte. 483. Krstjanin ima 

znat disto sto ga udi zakon. I. Grlidid xvii. Kako 

ju vidi, udil disto i razborito pozna svoje grihe. 

.r. Filipovid, prip. 1, 537. Neka me cisto razumis. 

J<, Kadid, razg. 316. Ako ne bi disto znao sto 



43 CISTA 

cini. M. Dobretid 517. Mane li, vise li, ne mogu 
se spomenuti disto. 146. Razgovore, koje i kni^ni 
}udi mudno pametju svojom cisto dokuduju. I. 
Velikanovid, upud. 2, iv. Cisto znadi, ode igu- 
mane. P. Petrovid, sdep. 10. Sto se disto i bistro 
zna. S. ^lubisa, prip 258. u torn smislu maze biti 
i mode disto razvesti, da nema sumne ni raspre. 
Da su pravo i disto razveli vise pisani kumfin: 
Eazv. mos. ark. 2, 309. — 66^ kao doista, za ci- 
jelo : Da izvide jos bolje jeli disto opatica zbabna. 
M. Zoridid , zrc. 45. Eto sad znaj , moj ujade 
dragi, ^da sam disto curu izprosio. Nar. pjes. juk. 
311. Cisto skiip je danas na Cotiiiu. Nar. pjes. 
vuk. 5, 485. Eto ti ga, pak ga ti najprvi celi u 
ruke. ja disto ne du. S. ^jubisa, prip. 104. HdaSe 
me disto objesiti pasa. 147. Da nije sredom pri 
sobi imao noz cisto bi poginuo. 240. — cc) kao 
samo: Tko inaka isto nogo disto boga. B. Kasid, 
nasi. 28. Cisto dva tri od nib znali da je on lazac. 
S. ^iubisa, prip. 104. — dd) kao bez j'ogrjeSke: 
Da cisto i dospivono pridadu razlog svojim go- 
spodarom. P. Radovdid, nad. SS.^Pa je disto turski 
naudio. Nar. pjes. vuk. 2, 463. Cisto turski avdes 
uzimase. 3, 77. Govori cisto srpski. Vuk , rjed. 
825''. — ee) kao bez grijeha u opce: Dostojno i 
disto mogu pristupiti k posvetiliSdu. Narucn. 71. 
Sluzedi i castedi nu disto i kriposno. B. Kasid, 
is. 119 Da pravo i cisto ostano sam po se. D. 
Barakovid, jar. 102. Sluziti bogu cistije. M. Rad- 
nid 422. — ff) posteno, we vrijeSajuci stida: Da 
je podteno i disto zivila. S. Kozidid, Ht. 12''. Da 
disto i posteno zivemo. Katek. 1561. 16. Tvoj 
vjerni , s kijem te prava Jubav disto sveza. I. 
Gundulid 269. Koga ona i ki nu disto }ubi. F. 
Glavinid, cvit 75. U zenidbi zivudi mogu cisto 
od svakoga griha putenoga zivit'. .T. Banovac, 
razg. 79. Da liiovo zone svoj zivot ne provedu 
disto. A. Kanizlid, kam. 220. — gg) kao sasma, 
sa svijeni, po sve: Da je bog razdrusil nike grade 
sve disto. Korizm. 44''. Vila jedna sva u disto 
bilu. P. Zoranid 75''. Odcipjeno i disto odtrgnuto. 
Mon. Croat. 267. Obajdoh sve disto, pomnivo i 
visde. D. Barakovid, jar. 111. Sam bog (jest) disto 
debar. M. Radnic 378. Cisto sam se pokripio ja 
n tebi. A. Vita)ic, ist. 214. Koja samom rijedju 
jesu stvorena i bozjimi naredbami stisnuta, koje 
disto obsluziti imaju. 529. Ovako se cisto zgodi. 
485. Ki ne Jubi boga disto nad sve stvari svijeta 
sega. A. Vitalid, ostan. 4. Za sto su ovo zlode disto 
izvanske. A. Badid 207. Zdenac disto zapusten. 
M. A. Rejkovid, sat. 120. GradiSkoj krajini disto 
dnigo lice dado. 117. Ode Adam tuZan i zalostan, 
porad griha bas disto bolestan. 95. Ako si i sa- 
grisio, metnimo da ti je bog disto oprostio. D. 
Rapid 108. Da se najdem na tomu dogadaju, ne 
znam cisto sto bi udinio. M. Dobretid 91. Stabku 
disto rastavivsi s porom. I. S. Rejkovic, kud. 196. 
Vino pije Musidu Stevane u Majdanu distu sre- 
brnome. Nar. pjos. vuk. 2, 298. — hh) kao skoro, 
gotovo, paene : Ali ona ne de usutiti, nego plado, 
pak i zubmi skripje, disto vatra iz usta joj sip|e. 
M. A. Rejkovid, sat. 101. Ali mu disto zao bude 
sto joj nema i onih dvejutalpi. Nar. prip. vuk. 111. 
Devojka iza velikoga straha cisto se obeznani 
kad vidi u gosposkim ha}inama prekrasnoga mla- 
dida. 170. 

2. CIST, »n. stacbys recta L. i euphorbia la- 
thyris L. B. Sulek, im. 57. isporedi distac. 

1. CISTA, /. kao da je nekako drvo u jed- 
nom spqmeniku xiv vijeka. nominativu nema po- 
tvrde Crtni gvozdi. i diste da seku u opdinu. 
Glasnik 15, 282. Danidid 3, 467. 

2. filSTA, /. tri sela u Dalmaciji: jedno blizu 



CISTA MLAKA 



44 



Imoslcoga a dva blizu Skradina. pos]edna se dva 
zovu Velika i Mala Cista. Schem. sib. 1875. 21. 
Schem. spal. 1862. 17. Eepert. 14. 25. 

ciSTA MLAKA. /. selo xi HrratsJcoj u pod- 
zupaniji zagrebackoj. Pregled 24. 

1. CiSTAC i cistac, cisca i cisca, m. a) jaje 
iz koga se ne isleze nista niti se poimiti pod 
kvockom, nego ostane cisto. isporedi bistrac. snmo 
u Vttkovu rjecniku. — b) jalova matica. F. Dor- 
devic 20. J. Zivanovi6, rjec. 29. — c) covjek cist 
II umnom smislu, kome se nema sto zazreti. ispo- 
redi bistrac. u nase vrijeme u dva pisca. Znam 
da je mudar i cistac. S. l^jubisa, prip. 97. Posten 
je, pravedan je, cistac. M. Pavlinovid, rad. 174. 
— d) na cistac izvesti sto, zamrsenu stvar ras- 
praviti toliko da se zna sto je i kako je. u jed- 
noga pisca nasega vremena. Mi hocemo da jo 
zakonitim putem na cistac izvedemo. M. Pavli- 
novic, razg. 104. — e) kad se lioce da kaze da 
tko bjezi, rece se u saM:. cistac! kao da je mjesto 
gdjc je bio ostalo cisto od ncga. od prosloga vi- 
jeka, izmcdii rjecnika samo u Vukovu. Za to i 
mi zecovi kako eujerao da psi lajn, a mi se jipla- 
simo, pak cistac! D. Obradovic, bas. 125. Cistac 
kolovoda! (bjezi! utecel) Nar. posl. vuk. 348. Od 
zive se vatre prepadose, kroz planinu cistac uci- 
nise, upustise u strahu junastvo. Nar. pjes. petr. 
3, 571. 

2. CISTAC i cistac, cisca i cisca, m. stachys. 
Vuk, rjec. 825''. §loser-Vukot., flor. 574. stachys 
recta L. G. Lazic 140. J. Pancic, flor. biog.- 462. 
B. Sulek, im. 57. cistac blatni, stachys palustris L. 
B. Sulek, im. 57. barski cistac, stachys palustris. 
K. Crnogorac, bot. 17. cistac ili staracac beli. 
A. Maksimovic 27. staracac inace Cistac. 93. — 
Postanem ce biti od nem. zist, koje je od lat. 
cistus, a to od grc. xiaiog. 

CISTI, staro cttu, poznije ctem, pf. legere, co- 
lere. od xiii do kraja xvi vijeka, ali xvi vijeka 
samo u nekim oblicivia: praes., imperat., part, 
praes. i part, praet. part. — Korijen vidi kod 
cast, cislo. — 1. catiti, citati, legere. do kraja 
XV vijeka. Si tipiki. zapovedajerai. vamt cisti na 
kyzde mesect. Sava tip. stud, glasn. 40. 180. 
Koga bogt spodobi cisti kriigy sii. Mon. serb. 
84. Ctuste pominajte toga komu se pisase. Mon. 
Serb. 253. Ki budete na te knigi cli. Mon. Croat. 
318. Ctuci ga (list). 8.^ xvi vijeka: Za to se 6te 
V paramii. Korizm. 4. Cti Isaiju. 7. Ctuci va dne 
Tulija. Transit. 3. A ti ki ctes ne daj da tobom 
oblada vo]a takaj. M. Marulic 92. Kto cto, da 
razumi. Anton Dalm., mat. 24, 15. u jednoga 
pisca prosloga vijeka inia infin. nacinen prema 
nstalijem oblicima: Koji samo malo znadu casti. 
.1. Banovac, sabor. 28. istoga vijeka w jednoga 
pisca part, praet. pass. ?aten ne ce biti od toga 
(/Ingola, nego pngrjeska mjesto cacen od catiti. 
Kako je pnsli cateno. A. Kanizlic, kam. 60. — 
2. postovati, colcre. do kraja xv vijeka: Cara 
Cfctcte. Sava 5. Cisti trojicu jedinosustnuju. Mon. 
Serb. 539. xvi vijeka: da su ctene gozbe vase. M. 
Votranic 1, 250. 

ciSTIKTJc'^A , /. zensko iejadc koje cisti kucu. 
samo u Vukovu rjecniku, gdje se dodaje: Kad 
svatovi povedu djevojku u Srijemu, svirac stano 
svirati, a oni pjevaju : ,Tao naSa cistikiiio! jao 
naSa sudopero ! itd. 

CISTTLA, /. vitex agnus castus L. mala i ve- 
lika. B. Sulek, im. 57. 

CiSTIL.AC, flstioca, m. purificatorium. ispo- 
redi eisnik , cistilica. it jednoga pisca prosloga 
vijeka. Ako ne nastoje na dostojnost i cistocu u 



casam, u cistiocim i u tilesnicima. Turl. blago 
2, 255. 

CISTILICA, /. a) purificatorium, nbruscic, ko- 
jim se brisu sveti sudi na otaru. ti jednoga pisca 
prosloga vijeka. Purificatorium ili ti cistilica zla- 
menuje maramu, kojom bijahu otarene rane Isu- 
krstove. A. Kanizlic, bogojub. 64. — b) cetka na 
nozi kojom se ciste topovi. m Vukovu rjecniku. 
s dodntkom: n. p. topovska. — c) lopata kojom 
se kida kao u Lici. F. Hefele. — d) stachys L. 
B. Sulek, im. 57. isporedi cistac. 

CiSTTLO, n. a) purgatnrium. od xvii vijeka, 
izmctlu rjecnika u 3IilriJinu, Bjelostijenievu, Vol- 
tigijinu i Stulicei'u. isporedi eisnik, ocisnik. Imamo 
milosrdje ciniti dusicam, koje su posle s ovoga 
svijeta i stoje u cistilu ceka.juei od nas pomoci. 
M. Divkovic, bes. 9. Trece je misto cistilo, gdi 
se duse ciste od grija. I. Ancio , vrat. 2, 4, 45. 
Mute od cistila. L. Terzic 39. Ne ima purgatoria 
ili ti cistila. A. Bacic .510. Tamnica bila je limbo 
svetijeh otac i cistilo. Ziv. is. 164. Otide u pur- 
gatorio ili ti cistilo. F. Lastric, od' 373. Priprav- 
]as zestoki plamen od cistila. P. Knezevic, osm. 
115. Za mrtve,^ koji su u cistilu. A. Kanizlic, 
bogoljub. 294. Sto si u cistilu vidila ? Turl. blago 
2, 18. Jost jest ogan cistila. J. Matovic 54. Mo- 
litve utrnuse veci dio oni muka koje u cistilu 
imadijase trpiti. M. Zoricic, zrc. 153. Koliko dugo 
stoje u cistilu duse pravednih? I. Velikanovic, 
upu6. 1, 312. — b) purificatorium. isporedi cistilica 
pod a. u jednoga pisca prosloga vijeka : Cistila, 
to je maramicice. kojima se casa tare. I. Velika- 
novic, upuc. 2, 181. — e) medicamcntum purga- 
torium , lijek kojim se cisti zeludac. u jednoga 
pisca prosloga vijeka: Sada neka cistilo se daje. 
L S. Rejkovic, kuc. 205. 

CISTINA, /. puritas. od xv vijeka, izmedu rjec- 
nika u Vulcovu i Banicicevu. akcenat se mijena 
u ace. sing.: cistinu, tako i !« nom. i ace. pi., a 
u gen. pi. : cistina. — 1. stane u komje sto cisto, 
cistoca: a) u tjelesnom smislu: Ne govori od prana 
ni od cistine tjelesne. M. Radnic 478. — b) u 
umnom smislu: aa) stane u kom je sto jasno, 
razgovijetno. Za vein cistinu i verovanje ovt 
listt svojomi. rukomt prepisa. Mon. serb. 366. 
Sve cemo im po cistini kazat'. P. Petrovic, seep. 
64. Saslusasmo I'uhovo pravdaiie i po cistini ra- 
zabrasmo. V. Vrcevic, niz. 54. — bb) stane cisto 
od svega sto bi bilo zazorno : S velikom pomnom 
i cistinom sluzili biste ga. M. Padnic 90. S ci- 
stocom i cistinom idemo k slavi od vjeciie cesti- 
tosti. 433. Zarncnici dulia^ sveta, pnnoj milosc' i 
cistina. J. Kavauin 518. Zivete li u cistini srca, 
duse i svisti? F. Lastric, svet. 139. Niti druge 
casti gleda nego cistinu od griha. F. Lastric, ned. 
34. Da milujemo priprostitost i cistinu u 6inenu. 
F. Lastric, od'182. Imaju podiljevati (sakramente) 
cistinom od dnse. A. d. Kosta, zak. 1, 58. — 2. stvar 
cista : a) po}e otvoreno, 7iicim nesakloneno. u nase 
vrijeme. Vuk, rjec. 825''. No izidi amo na cistinu. 
Nar. pjos. stojad. 1, 107. Niva u cistini. Sr. Nov. 
1865. 581. — 6^ sama psenica, triticum pnrnm. 
u Vukovu rjecniku, gdje se dodaje da se govori 
M Srijemu i it Backoj. 

CISTINA, /. puritas, cistota, samo u umnom 
smislu: stane cisto od svega sto bi bilo zazorno. 
od XVI do pocetka xvm vijeka, izmedu rjecnika 
samo u Stulicevu. akcenat se ne zna za cijelo 
Hranimo so ne u kvasn starom ni u kvasu od 
zlobe ni od zlodi, ma u prijesnijeh od ?,istiiie i 
od istine. N. Ranina 123''. Ikor. 5, 8. Ki da lie 
kipu lipost s pofitenjora Sistine. M. Marulic 7_ 
Drzat cistine put 61. Svitu udovno fiistiiio r^osl. 



CISTI§TE 



45 



cisto6a 



1)4. Gizdu, ureh, uzgoj, cistiiiu i lipost jos daro- 
vase joj. P. Zoranic 18. Sahranujuci vsaku 6i- 
stij'iu duhovnu. S. Badini6, ispr. 42. Da hjib an- 
jelski primem s tolikom cistiiiom i virom. M. 
Alberti 402. Izprosite mi podnizenstvo , fiistinu 
ustrpjenje. M. Angel, razm. 50. Dopusti mi jednu 
cistiiiu i kako pravednost ditlnsku. P. Badovcid, 
nac. 27.5. Bili su pripuni svete priprostine, cis- 
tii'ie. I. T. Mrnavic, ist. 34. Ne jubec tasdinu, i 
mnogo vremena drzedi cistinu. Oliva 64. Ako 
cistinu moju izgubih. F. Parcic 74. 

CISTI§TE, n. piu'gatorium. u jednoga imca 
prosloga vijelm. koji mjesto st pise si. Purgato- 
rije oce rec naski cistisce ili ti misto od oci- 
.sceiia. F. Lastric, ned. 409. 

1. CISTITE:^, m. purgator, u rjecnicima Bje- 
lostijencevu, Jambresicevu i Stulicevu. 

2. CISTITE:^, m. cultor. u jednoga pisca xiv 
vijeka i u Daniciievu rjecniku. isporedi cisti. 
Crtkvi bogu vtzdvigt, eresi prognavt, i cistiteje 
vtvedt. Domentijanii 155. Eecenvimt cistitelemt. 
123. 

CISTITEl^ICA, /. purgatrLx. samo u rjecnicima 
Bjelostijencevu (1, lOOlii) i Jambresicevu (1, 815*). 

CISTITI, cistim, impf. purgare. od xvi vijeka 
i u svijem rjecnicima osim Daniciceva. isporedi 
oist, od cega je i postalo. 

1. prelazno. a) u tjelesnom smislu: Uljom stol 
cistiti ue moj. P. Hektorovic 32. Gubavce cisfceci. 

A. Gucetic, roz. jez. 152. Slavic perja sva cisteci 
vrhu giiijezda pjesni slaga. I. Gundulic 29. Na 
pir, na pir hod' svak hrlo, spravi trbuh, cisti 
grlo, da se ije, da se pije. 172. J^udi kusaju i 
ciste zlato u peci. M. Divkovic, nauk 94''. Zapo- 
vida vrtal cistiti. P. Glavinic , cvit. 194. Prino- 
sase nemociiike , disease^ ih. B. Kasic , fran. 18. 
Cisdase im ha)ine. 55. _ Ciste obudu kad se iska- 
jaju. M. Eadnic 176. Ciscase gubave. P. Macu- 
kat 29. Gdi (u vrtu) navratke sad bi cistio. J. 
Kavanin 82. Cisteci lozice. F. Lastric, test. 398. 
Vi pak, zene, cistite pseuicu. M. A. Kc}kovic, sat. 
74. Ovo vino imade silu bubrega i besiku cistiti. 
Z. OrfeUn 52. Zito cisteci bijase zaspala. I. J. P. 
Lucid , razg. 61. Ova stabla sad bascovan cistL 
J. S. Rejkovic , kud. 225. Neka cisti i prokapa 
struge 42. Ako si mi de donio zlata, ja sam zlato 
u jagluku vezla, tvoje lice i moje cistila. Nar. 
pjes. vuk. here. 109. Gubave cistite. Vuk, mat. 
10,8. cistiti pticu, iupati perje s ne: Jastrebu, 
orlu i sokolu svojom rukom cisti ptice. J. Kava- 
nin 11. cistiti zelen grab, kidati s I'lega sto nije 
za jelo. Ciscase za rucak zelen grab. Nar. prip. 
yrc. 19. cistiti pete, bjezati. isporedi cistac. Ki 
s liim drzat ne to, ti moraju silom ili cistit pete. 
M. Kuhacevid 125. bez objckta: razumije se ze- 
ludac; Ako odes da melom purga oli ti cisti. J. 
Vladmirovid, lik. 35. — b) u umnom smislu: 
Skrusenje cisti dusu i izbavja od muke. Narucn. 
55l>. Post misal cisti. Korizm. 5. Ja cistim moje 
grihe. 18''. K nebu ti put ciste. M Marulid 110. 
Ako je ispovis, svaku zled ka cisti, ima bit moja 
svis jaki no snig isti. S. Mencetid 307. Grisnike 
da cisti. D. Barakovic, jar. 107. Post cisti pamet. 
F. Glavinid, cvit. 61. Ogai'i [ubav srca cisted. A. 
Georgiceo , nasi. 338. Tvom milosti nas cisteci. 

B. Kasid, rit. 328. Ova mrskoca cisti dobre. M. 
Radnid 30. Ti cistis sada grihe stare 140. Uzdr- 
iane cisti dusu. 416. Ispraznost i nepodobnost te 
odide cisti sveti blagosov crkveui. A. Kadcid, 
bogosl. 87. Ispovidajudi pravo grihe cisti samo 
usta a skrusene cisti srce. J. Banovac, pred. 76. 
True od progonstvi bodudi nas cisti. F. Lastrid, 
test. III. Lemosina cisti grijehe. J. Matovid 506. 



Za ludo brani i cisti Focija. A. Kanizlid, kam. 
67. — c) u tjelesnom ili u umnom smislu maze 
imati uza se gen. s prijedl. od, u kom se kaze 
sto se cisteci uklana da bi sto bilo cisto (vidi i 
da{e pod 2). aa) u tjelesnom smislu: Ne ciste 
rane od snirada. J. Banovac, pred. 73. Rika cisti 
grad od neopra(n)stine. F. Lastrid, test. 254. Pce- 
lar podgleda ujista i cisti od crvi. J. S. Rejko- 
vic, kud. 163. Prstima prihvata za svoje hajine, 
kao da ih od nesto disti i ono baca na zemju. 
Vuk, nar. pjes. 1, 184. tako se moze i od zle ce- 
ladi cistiti kakvo mjesto: Da cistimo zemJu od 
nekrsti. P. Petrovid, vijen. 4. Va}a, brado, da od 
Turaka Grahovo cistimo. Nar. pjes. kras. 1, 167. 
— bb) u umnom znacenu : Svagdan se na n misti 
za slavu tvoju tov zrtja, ko no cisti griSnike 
od griliov. M. Marulid, 20. Nas da vsih grihov 
cisti. Anton Dalm., Ijoan. 1, 7. Zli ciste svojijem 
progonstvom dobre od onije duhovnije nedistoda. 
M. Divkovid, bes. 200. Ogan bozanstveni cisti 
kako zlato nasu dusu od svakoga betega i od 
svakoga truna. A. Kadcic, bogosl. 384. Zlameua 
jubavi bozje, s kojim nas cisti od griha. J. Ba- 
novac, pripov. 100. 

2. sa se: a) pasivno: aa) u tjelesnom smislu: 
Kamara mete se cesto i cisti. I. Drzid, nauk 
gond. 141. Gubavi ciste so. Turl. blago 2, 68. 
Gubavi se ciste. B. Leakovid, god. 7. Ved izmed 
nih ciste se aluge. J. S. Eelkovid, kud. 223. Sofra 
se ne dize niti se kuda cisti za tri dana. Vuk, 
ziv. 4. — bb) u umnom smislu: Kojimi nacini 
ciste se grisi ? S. Budinic, siuu. 141''. Jest jedno 
mjesto gdi se ciste duse. M Divkovid, bes. 209. 
Tote so grih cisti. D. Barakovid, vil. 308. Ondi 
se ciste (duse) u ogiiu prizestoku. F. Lastrid, 
test. 202. Grijesi . . posvetilistim otpustuju se i 
ci.sto. Ziv. is. 71. Dusam, u ognju ke diste se. 
D. Mattel 280. — cc) s gen. samijem ili gen. i 
prijedl. od : aaa) s gen. bez prijedloga kao s pri- 
jedlogom. vidi i kod cist, samo u jednoga pisea 
XVII vijeka: Da i mi duhovnim grihov nasili di- 
stimo se nacinom. F. Glavinid, cvit 43. — bbb) 
s gen. i prijedl. od, kao naprijed pod 1. Gdi se 
duse ciste od grija ucinjeni. I. Ancid, vrat. 2, 4, 45. 
Po svetorau krsteiiu od ovoga griha cistimo se. 
J. Filipovid, prip. 3, 6. Milost od krstei'ia, s ko- 
jom se covik slobodi i cisti od necistoce griha. 
M. Dobretic, bogosl. 50. Danas cisti se oni koji 
ne ima od sta cistiti se. A. Tomikovic 1. — 
b) rejieksio.: Koji grisnik od sada pokorom se 
ne bi cistio? F. Lastrid, test. ad. 111. 

CISTIV, adj. purgatorius, cim se cisti. u jed- 
noga pisca XVII vijeka i u Stulicevu rjecniku 
(extergendi vi praeditus). Ubruscem cistivim otrti 
prste misnikove. B. Kasid, rit. 69. 

CISTO SRCE, n. euphorbia lathyris L. B. Su- 
lek, im. 57. 
CISTOC, /. vidi kod cistoda. 
CISTOCA, /. puritas. od xv vijeka (vidi pri- 
mjere iz Mon. serb.) i u svijem rjecnicima. ispo- 
redi cistota i cist. — a) u tjelesnom smislu : Pra- 
sac u gnusnoci, armilin u cistodi. M. Drzid 307. 
U vinu tri jesu stvari, t. j. slatkost, teplina i 
cistoda. F. Glavinic, cvit. 85. Biser, ki je 'zgled 
cistode. J. Kavanin 369. Poslujudi svako dilo po- 
tribno za distocu i naresene kudo bozje. A. Kad- 
cic, bogosl. 3. Brijali su bradu zaradi cistode 
obraza. A. Kanizlid, kam. 225. Jerbo je cistoda 
sama polak zdravja. M. A. Rejkovid, sabr. 34. 
MIogom kuda sva dubriste posta, komu ce]ad 
cistode ne drze. J. S. Rojkovid, kud. 28. — b) u 
umnom smislu: aa) u opce: Hvaledi cistodu slo- 
vinskoga jezika. B. Cuceri ui. U distodi savesti. J. 



CISTOCAN 



46 



CiSCAHAN 



Eajio, pou6. 1, IV. — bb) stane u komje sto tdko 
iisto, jasno, razgovijetno da ne mose biti sumne. 
Za ve6u cistoiu i verovanje ovakide list upisavt. 
Mon. sei-b. 387. Za niht tvri.davu i cistodu. 400. 
Za vecu tvrdavu i cistocu. 404. — cc) stane iisto 
od grijeha u opce, osobito u zivjenu medu mus- 
kom i zenskom stranom. U posteh, u cisto6i. N. 
Eanina 41t>. 2kor. 6, 5. Cistoca od smrtuoga griha. 
Naruen. SltJ. Moie se primijeniti cistoca ka gr- 
lici. Zbor. 16''. ^udenje boj bije s cistocom. M. 
Driii 123. Prijate] cistodi i razumu budi. P. Hek- 
torovic 39. Da v cistoci i v strahu bozjeui hodite. 
Katek. 1561. 55. Duh sveti cistocu hegovu svje- 
dokova. A. Grucetic, roz. jez. 119. Djevojcice pri- 
gizdave cvijet cistoce svoje mile . . . nepomno su 
otrunile. I. Gundiilic 229. Koji su ti cistocu va- 
zeli. F. Vrancic, ziv. 48. Koji vazimaju cistocu 
tila i pameti. 49. Ucinise zavjet od fistode i ne 
obsluzise ga. M. Orbin 254. Kojino zele istinitu 
6isto6u od duSe. S. Matijevi6 5. Da u cistoci srca 
naslidujem tebe. M. Jerkovic 13. Ziviti s toUkom 
fiistocom kako no i redovnici. P. Eadovcic, nac. 
45. Obsluzevati cistocu. 504. Grijeh puteni jest 
zloda protivna 6istoci. P. Posilovic, cvijet 189. 
Da se sumiii . . od cistoce i cistine divicanske. 
M. Kadnic 28. K\irvari pocese u cistoci ziviti. 
S. Margiti6, fala 29. Bludnost, koja jo zloca pro- 
tivna cistoci. K. Magarovic 99. Zena, ka se castju 
hvali suzdrzane svoje cistoce. J. Kavaiiin 243. 
Biskup sveti , pun cisto6e i pameti. 308. Prije 
nemila da me prozdre zemja, hocu, neg ja viku 
oskvrnila tom pozudom mu cistocu. I. Dordic, 
mand. 21. Sto to vecma poteze . . . cistoca ili 
blud? A. d. Bella, razgov. 7. Zavitovati cistocu. 
A. Kadcic, bogosl. 306. U cistoci ziviti. A. Bacio 
65. Priporucuje siromastvo i cistocu. F. Lastric, 
test. 70. Ubostvo nam daj jubiti i cistoce cvit 
gizdavi. P. Knezevic ziv. 21. Postidnost, koja je 
cuvarica divicanstva i cistoce. A. Kanizlic , fran. 
177. Cistoca divicanska jest zlato ; 6istoca udo- 
vicka jest srebro; cistoca zenidbena ili ti vinca- 
nih jest tuc. 179. Popovi zivu brez zena obdrza- 
vajuci Sistocu. A. Kanizlii , kam. 209. Cistoca 
Josipova. E. Pavi6, ogled. 80. U svakom stanu 
Cistoca srca jest bogu draga. J. Banovac, razg. 
79. Izgledat ce se, pricisti vjerenice , u tvoju 
iSistocu. Besjede kr. 201. Da mu sluzis u cistoci 
andeoskoj. M. Zoricic, osm. 11. Cistocu razpro- 
dado. V. Dosen 102. Neka evate u nasim crkov- 
liacima pomnivo fiuvane cistoce. Grgur iz Va- 
resa 128. Hoce li u Cistoci ili u zenidbi ziviti. 
126. Marunova .Tele tu bijase, koja vazda cis- 
to6u }ub}a§e. A. Kacic, razgov. 213. Da jo uci- 
nila s jednim mladicem nike grihe protiva cis- 
toci. M. Dobretic 123. Da te obsluzit cistocu svo 
vrime iivota svoga. 313. Adam jest izgubio du- 
Sevnu cistocu. I. J. P. Lucie, nar. 1. Za 6isto6u, 
triznost, mimost i _druge kriposti obdrzaju. B. 
Leakovic, gov. 9. Cistoca je bogu mila. Poslov. 
dan. 13. — c) u jednoga pisca xvii vijeka i u 
Stulicevu rjecniku i tistoc grijeskom : Porodila si 
fiistod svaku, koja daje milost slatku. P. Posilo- 
vi6, cvijet 220. 

CiSTOCAN, fiistoina, adj. vidi fiist. samo u 
Stulicevu rjecniku, za koji ce biti i nadineno. 

CISTOCUDAN, cist66udna, adj. indole purus, 
castas, samo u Stulicevu rjeiniku. 

CilST6cUDN6.ST, 6ist6(iudnosti,/. indoles pura, 
casta, u jednuya pisca prosloga vijeka i u Stu- 
licevu rjecniku (u kom ima i 6istocudstvo, bez 
mmne naciAeno za rjeinik). Pofa]ouo od Cisto- 
dudnosti. I. J. P. Lu6i6, nar. 112. 

6lST6Mf;NKA, /. iensko ccfade koje pazi da 



muje sve eisto. isporedi cismenka. u naSe vrijeme. 
Cistomeaka Mara, nasla 6esa} u surutki. Nar. 
posl. vuk. 348. 

CISTOMUDRAC, oistomudarca , m. puritatis 
sapiens, xvi vijeka na jednom mjestu. Gdi Judi 
blazeni 2ivu, ki cistomudrci nazivaju se. Aleksand. 
jag. starin. 3, 281. 

CISTOSRCAN, cistosrcna, adj. vidi cistosrda- 
can. samo u Stulicevu rjecniku. rijec nepouzdana. 

CISTOSRDACAN , cistosrdacna , adj ad cor 
purum spectans. od prosloga vijeka. Cistosrdacna 
pokomost. J. Rajii, pouc. 3, SOb. Cistosrdacna 
ispovijest. Vuk, nar. pjes. 1, 377. 

CISTOSRED, m. nadimak nacinen od fiiste 
srijede. u jednoga pisca xvi vijeka. Cistosrid hi- 
tajo cokulom dovrze. M. Marulic 255. 

CISTOST, cistosti, /. puritas, cistoca, eistota. 
od XVI vijeka, izniedu rjecnika u Belinu (495»), 
Bjelostijencevu i Stulicevu. Cistost od krsdenja. 
Naruen. 46. Koliko vam je bUo drago cistost 
vzdrXati. 61b. Glasoviti rad cistosti. J. Kavaiiin 
351. 

CISTOSVIJESTAN , cistosvijesna, adj. con- 
scientiam mundam habens. samo u Stulicevu rjec- 
niku, gdje ima i cistosvjestnica i cistosvjestnik. 
sve troje sasma iiepouzdano. 

CISTOSVJESNICA, /. vidi kod cistosvijestan. 

CISTOSVJESNIK, m. vidi kod cistosvijestan. 

CISTOTA, /. puritas. od xiii vijeka (vidi pri- 
mjere sv. Save), iztneiu rjecnika u Stulicevu, Vu- 
kovu i Danicicevu. — a) kao cistoca pod b, bb. : 
Za veliju cistotu i verovantje ovakide listt svo- 
jomt rukomt upisa. Mon. serb. 251. — b) kao 
cistoca pod b, cc. : Nasej bratiji cistotu javite. 
Sava, tip. hil. glasn. 24, 218. tip. stud, glasn. 
40, 176. Vi. blagoveriji i cistote. Sava 2. Devt- 
stva cistoty. Mon. serb. 58. Molitav ima biti 
V cistoti i V priproscini. Korizm. &< Odlucise 
svrsenu cistotu obsluzevati. Mirakul. 36. Ko ne 
ima od srca poroda, ev sad moze srce otvoriti, 
kupit' sina ill milu cercu, svoju dusu vrci u ci- 
stotu. Nar. pjes. vuk. 4, 201. U postu, u cistoti. 
Vuk, 2kor. 6, 6. 

CISTOTAN, cistotna, adj. purus, cist samo n 
dva pisca xin i xiv vijeka. samo u iimnom smislu : 
Junostnyje cistotnj'je vlasy. Domentijan'' 18. — 
adv. cistotno: Cistotno . . . cistotu javite. Sava, 
tip. hil. glasn. 24, 218. tip. stud, glasn. 40, 176. 
Vt devBstve distotno prebyvati. Domentijan'' 177. 

CISTOTSTVOVATI, cislotstvujem, impf. puje 
agere. samo u Stulicevu rjecniku. rijec sasma ne- 
pouzdana. 

CiSTU^A, /. glavica kod sela Vrepca u Lid. 
J. Bogdanovii. 

CISTUl^IC.i, /. zena koja cisto drzi kuiu i 
sebe. u Srbiji. I. Pavlovid. 

CISTUNAC, cistiinca, m. iovjek koji pazi na 
cistotu i sam se cisto nosi. Akc. se mijena u voc. : 
fiistunoe i gen. pi. : ^ SistunacS,. u nase vrijeme u 
Srbiji. V. Ilic. — Cistunac u jeziku , koji pazi 
na iistotu u jeziku: A zar orasi mogu ziveti V 
srdito me pitaju fiistunci u jeziku. M. D. Mili- 
devid, zim. vod. 329. 

CISTUNICA, /. vidi 6istu)ica. u nose vrijeme 
u Srbiji. V. Hid. I. Pavlovid. jedan pisac naSega 
vremena naziva tako u sali stjenicu, za to ^to 
ne ce da prijede preko smole. Veli da steuice, 
distunice, ne de za glavu preko katrana. M. D. 
MUidovid, zim. vod. 250. 

ciSCAHAN, diSdahna, adj. dem. dist. samo u 



CiSCASAN 



47 



CITATI 



Stulicevu rjecniku (,cistjahan') gdje ima i ,cistja- 
san'. 

CIScaSaN, ciscasna, adj. vidi hod cisoahan. 

CiSCAK, m. neko vijesto na Krkii xv vijeka. 
Kapitul za loki, ka je pred Cisdakom. Stat. krc. 
ark. 2, 296. V Ciscaci. 295. 

CISCENE, 11. purgatio. od xvii vijeka, izinedu 
rjeinika u Mikulinii ((jrijeskom ,cistenje'), ii Be- 
linu (494'' kiw it 31ikalinu), a Stulicevu (kau u 
Mikalinu) i u Vukofu (eisceiie). i u jednoga pisca 
prosloga vijeka grijeskom sa st mjesto so (vidi 
da]e). — a) u pravom smislu: Ogan ima tu kre- 
pos od ciscenja. M. Orbin 161. Oko niju ,ciste- 
njem' se trude. I. S. Kejkovic, kuo. 244. Postade 
raspra medu ucenicima Jovanovijeui i Jevrejima 
oko ciscena. Vuk, jov. 3, 25. — b) strojiti, ca- 
strare. isporedi pocistiti. Vrime od ,cistena' zdri- 
baca. I. S. Eejkovic, kuc. 234. 

CiSNAK, m. purificatorium. isporedi cisnik, 
cistilioa, cistilo. ?t jednoga pisca prosloga vijeka 
i u Stulicevu, rjecniku (,cistnak')- Korporale, pliko 
i ci^nake oli ti purifikaturo prati. M. Dobretic 275. 

CIT, adj. integer, ipsissimus, ciu, isti. od xvi 
vijeka (vidi primjer M. Marulica) ; ali toga vi- 
jeka samo u jednoga pisca , a poslije ne dolazi 
sve do nasega vremena, a u nase je vrijeme samo 
u drugom znacenu i samo u slo'enijem oblicima; 
izmedu rjeinika samo u Vukovu (citi, gdje se do- 
daje da se govori osobito u Bosni). — Postanem 
ce biti od korijena istoga od koga je cio. ispo- 
redi citav. — a) kao cio, citav : Ov dan . . . pro- 
mini (glava) obraz svoj. Kruna bude na noj od 
zestoka trna , savita u prut troj , da pride sva 
crna kako jedna brna, sva krvju polita: ne bi 
vrgal zrna kadi bude cita. M. Marulic 173. — 
b) znacene je ptreslo od cio na isti, te se govori 
kad se lioce da kaze da je ko tako nalik na dru- 
goga da je sa svijem kao on, kao kad se rece 
isti on. samo u nase vrijeme, samo u slozenijem 
oblicima. Car kako vidi lice na marami, odmah 
rece da je _citi liegov najmladi sin. Nar. prip. 
vuk.- 243. Citi on, integer, verus, ex asse. Vuk, 
rjec. 826a. 

CITACKE VODE, /. pi. mjesto u Srbiji u vra- 
carskom srezu. Glasnik 19, 254. Mlaka kod Ci- 
taJki Voda. Sr. Nov. 1861. 702. 

CITAK, m. nadimak mjesto prezimena. u nase 
vrijeme u Srbiji. Petra Citaka. M. Nenadovic, 
mem. 89. isporedi citakina. 

CITAkTNA, /. kapa kakvu nose popovi i gdje- 
koji drugi ]udi u Srbiji. moze biti od tur. cy- 
tlamak, uzimati prstima bodju i drugo sto tako; 
jer u ovake kape ima ozgo u srijedi nacineno 
kao zrno graska, pia se za to uzima prstima kad 
se mece na glavii i kad se skida. On je svoju 
kosu uvijao kao kakvo povesmo, pa ju je povra- 
cao pod citakiiiu; a citakina mu je bUa sva 
masna, spjeskana. M. D. Milicevio, zim. ve£. 244. 
Na glavi mu kapa 6itakina. M. D. Milicevic, let. 
vac. 161. 

CITAKOVIC, m. prezime u nase vrijeme u Sr- 
biji. is2)oredi Citak. Rat 36. Sr. Nov. 1879. 1223. 

1. CITANE, 71. lectio, caceiie. samo u rjecni- 
cima Stulicevu i Vukovu. isporedi cltati. 

2. CITANE, n. a) cultus, veneratio, postovane. 
u jednoga pisca prosloga vijeka i u Stulicevu 
rjeiniku. A : .Te li od potribe da se te mise go- 
vore svaki dau po dan bez pristanka? B: Jest 
od potribe, jer je tako naredio sveti Grgur isti. 
A: A nijo li to jedno ta§ce upazone, oliti vrsta 
6itana zabranena od boga i od svete crkve? B: 



Nije. A. Kadcic, bogosl. 94. 9». — b) oonvivium, 
gozba, cast, cascene. od xvi vijeka, izmedu rjei- 
nika u Belinu (127^) i Stulicevu. isporedi eitati. 
Ne imaju trajat ni brijome iii imanje u love, ci- 
tauja od banketa. I. Drzic, nauk gond. 272. Hod'te 
za liini, ter u koji stan vidite nega uljesti, i vi, 
mili druzi moji, uljezite s dobrom festi; gospo- 
dara dvora toga mol'te sladcijem besjedami, za 
citauja da blagoga stan podoban poda nami. D. 
Palmotii, clirist. 155. Bijase ono napokoiie citai'ie 
koje on s liima u druibi ciiiase. Ziv. is. 143. 

CITAEA, /. vidi kod citara. 

CITATEl^, m. lector, od prosloga vijeka, iz- 
medu rjecnika samo u Stulicevu (gdje je oultor 
i lector). Akc. u gen. pi.: citate}S. Evo vam, 6i- 
tateji. D. Obi'adovi6, sav. vii. Prosti citateji. Vuk, 
pisma 20. 

CITATEl^AN, citatejua, adj. colendus, legen- 
dus. samo u Stulicevu rjecniku, za koji je bez 
sumne i nacineno. 

CITATE^iNICA , /. lectrix. samo u jednoga 
pisca prosloga vijeka. Evo vam, citatejnice. D. 
Obradovic, sov. vii. 

1. CITATI, citam, impf. legere, catiti. od pro- 
sloga vijeka, izmedu rjecnika u Bjelostijendevu, 
Voltigijinu, Stulicevu i Vukovu. — Akc. kakav 

je u infin. taki je i u aor. cijelom osim 2 i 3 
sing, i u part, praet. act. II; a kakav je u sta- 
vjenom 1 sing praes. taki je i u 2 i 3 sing, praes., 
u imp>erf. cijelom, u imperat. cijelom i u part, 
praet. act. 1, i s trecim a ne drugim slogom du- 
gim a 3 pi. praes.: citaju i pari, yiroes. : citajudi; 
mijeiia se u 1 i 2 pi. praes. : fiitamo, citate, u 2 
i 3 sing aor.: cita i u ptart. praet. pass.: 6itan. 

— Postanem- od cisti, koje uidi — 1. prelazno, 
ali moze biti i bez objekta : Pita me citam li lako 
iz svako kiiige. D. Obradovic , ziv. 92. On jim 
carsku kiiigu cita. J. Krmpotii, pjesm. 15. Knigu 
cita, grozne suze roni. Nar. pjes. vuk. 1, 251. 
Cita reci, pa suze proliva. 1, 246. Kad mu oitaju 
opijelo. Vuk, nar. pjes. 1, 92. A kako im oitas 
leturdiju? P. Petrovic, vijen. 85. — 2. sa se, pa- 
sivno: Jesi 1" 6uo care sto se cita? Nar. pjes. 
vuk. 5, 524. 

2. CITATI, citam, impf. honorare, celebrare, 
convivio excipere, existimare, castiti, cijeniti. od 
XVI vijeka, izmedu rjecnika u Belinu (adorare 
37a. honore afficere 370*. celebrare 1833'. convi- 
vio excipere 126ii) i u Stulicevu (honorare, reve- 
reri, colere, convivium praebere). — Akcenat ka- 
kav je u inf., taki je u aor. cijelom: citah, u 3 
pil. praes., gdje je i zadni slog dug: citaju, u 
pai-t. praes., gdje je takoder isti slog dug: clta- 
jiioi. u part, praet. act. ii: citao, fiitala; u svijem 
je ostalijem oblicima kakav je u 1 sing, praes. 

— Postanem od cisti, koje vidi. 
I. prelazno: 

1. kao castiti pod I, 1 : Da tvoj duh citamo. 
M. Vetrani6 2, 440. Skupa i osoba vi nas ste ci- 
tali. H. Luci6 259. Bog gospodin, koga nebo i 
svijet cita. M. Pelegrinovic 201. Ni pjesan tac 
mila . . . koUko od ove vile, ku svak cita. D. E.a- 
nina l^. Hudobe . . u mnozijeh . . prilikah jesu 
bile jubjene, citane. A. Gucetic, roz. mar. 143. 
Jedna druga cita. D. Barakovii, vii. 91. Blazenoga 
selo 6ita. J. Kavaiiin 332. 

2. kao castiti pod I, 2 ; nalazi se samo pasivno. 
vidi dafe pod II, 2, b. 

3. kao castiti pod I, 4: Castim i gostim, i (5i- 
tam svakoga. I. Gunduli6 149. Primati neizbrojne 
goste i <5itat ih tako obilno. Besjede kr. 32. Nega 
tri dni Mabmud dr^i, gosti i <5ita. Zgode 5. Citat 
putnike i gostit ih. B. Cuceri 31. 



48 



filTAV 



4. kao cijeniti pod I, 3, misliti, znacene je 
izailo iz prvoga kao ti cijeniti (vidi cijeniti pod 
I, 2 i 3). ti Srbiji oho Leskovca i u Lici. bez 
akus., nego s cijelom recenicovi koja se privezuje 
rijecjtc da. Citam da si sad spavao. M. Durovic. 
On fiita da bi to tako moglo biti. J. Bogdanovic. 

II. sa se: 1. refleksivno: a) znacene kojejena- 
prijed pod 1. Casti se cita svak svojome. M. 
Drzi6 18. — h) znacene koje je naprijed pod 3 ; 
isporedi castiti se. Citati se s Zudeji grijeh jest. 
S. Matijovid 43. Na§i unuei svijein putnicim da 
u dohodna ka2u lita k'o se s drazijem ucenicim 
gos nebeski ovdi cita. D. Palmotic, christ. 161. 
Vitez jedan spravio bjese pirnii veceru, na koju 
mnogi sazvani da dodu se citati od ue odvrgose 
se. Ziv. is. 114. Jedan od dvanesterice, koja ondi 
§ nime citahu se. 143. i sada u Dalmaciji citati 
se, jelom se castiti. M. Pavlinovic. — 2. pasivno : 

a) znacene koje je naprijed I, 1 : Da se caste i 
citaju ove stvari. I. Drzic, nauk gond. 154. — 

b) znacene pomenuto naprijed pod I, 2 : Koga 
svetkovina cita se od pravovjernijeh petnesti dan. 
I. Dordic, ben. 178. 

1. CITAV, adj. integer, od xiv vijeka, ali toga 
vijeka samo kao adv. (vidi primjer iz Mon. serb.), 
inace od xv (vidi prvi primjer), izmedu rjecnika 
u Mikalinu (integer), u Belinu (illaesus 3751). in- 
columis 640h. sanus 641''.), Bjelostijencevu (zdrav, 
citovat 46"). Stulicevu (integer, sanae mentis, 
purus, sincerus 93li), Vukovii (integer) i u Da- 
nicicevu (integer, incolumis, sanus). — Kompa- 
rativ vidi dafe pod g. — Postanein od adj. citi. 
— a) cefadetu: aa) kad mu je tijelo cijelo i 
svi udi cijeli (kao cio pod 1): Ako koj odb ro- 
fienihfc junaka bude raneni., obestavamo dati le- 
kara i lekarije da se leci i onoj vreme sto bude 
lezatt da se plada kako i citav. Sr. Spom. 1, 49. 
Dovedose zdravu Jitavu k materi. M. Divkovic, 
zlam. 19. Kad ju vidi tako zdravu i citavu, osta 
zabuSen. B. Kasic, per. 185. Da zdravi i citavi 
2iviti moremo. I. Ancio, svit. 100. Malo krat se 
zdravi, 6itavi i slobodni uprav skruse. A. Andri- 
jasi, put. 7. Isukrst izado iz utrobo divico Marije, 
ali ona ostade cilovita i citava u svomu divican- 
stvu. J. Filipovic, prip. 1, 82. Ako se povrati ziv 
natrag, ne ce se vratiti citav. E. Pavic, ogled. 433. 
Hromi se dizu na nogo citavi. P. Knezevic, ziv. 
59. Sama dusa ne cini citava covika, nego dusa 
Zajedno s tilora Jini ga citava. B. Lcakovic, nauk 
134. Citav jest Isukrst pod oblicjem krulia i u 
svakoj negovoj mrvici i citav jest pod oblicjem 
vina i u svakoj kapi negovoj. 186. Idi dok si 
citav, migra, si salvus esse vis. Vuk, rjec. 825. 
Tri sincida, zdrava citava kao puce. S. ^lubisa, 
prip. 199. — bb) kad mu je pamet cijela, zdrava : 
Ako se ja danas no pomamili, vec vazda citav 
bih. M. Drzic 202. Da moze niahnit za dan bit" 
citav da proplace, a fiitav za cas doba mahnit da 
odahne! Poslov. dan. 14. Josi li citav? (Jesi )i 
pri sebiV Da nijesi siSao s pametiV) Nar. posl. 
vuk. 114. — cc) kad potpuno static na snagu, 
kad je u najbolim godinama: Naudo (mladici) 
zanate i steku pamet, pak se povrate u svoju 
domovinu Sitavi i naufini judi. M. A. Re|kovic, 
sabr. 47. U vrime Citavoga covika . . . izvrsivao 
jest one kriposti koje so od jednoga citavoga 
fiovika iziskuju. B. Leakovii, gov. 27. Bivsi zrio 
6ovik, fiitav Covik i star covik. 162. — b) o ti- 
jelu iovjefjemu, itdu mu, kojoj god stvari tjelesnoj. 
kao najirijed pod a. aa. : Svo mu so tijelo bje5e 
sagAilo; jozik mu dvije zabo primetahu cio i 
Jitav. M. Divkovid, nauk 124'>. Covjok koji samo 
ima jodnu ranu jodovnu, koliku tugu, koliku bo- 
lest i koliku palest ve6e puta podnosi i trpi ! da 



koliku je podnio Isus nas spasite}, u koga nigdi 
nisto ne bijase fiitavo ... to jest vas kolik bjese 
modar, ranen i istufien. M. Divkovid, bes. 12. 
Vidi sisu zdravu i citavu. B. Kasic, per. 42. Ne 
ce gospodin nase sroe razdvojeno, nego sve 61- 
tavo i cijelo. M. Kadnic 3. Citav i tvrd kruli dat 
gladnu djetetu. I. Grlicic, put. xix. Jedan citav 
kamen. A. Bacii 356. Bice tilesa slavni sva ci- 
tava. J. Filipovifi, prip. 1, 224. Sveto tilo tako 
cilo i citavo nadose. A. Kanizlio, fi-an. 74. Pojas 
cio i citav. A. Kanizlic, utoc. 378. Nahodi se 
ni§to hajinice cilo i citave. 624. Da odidu mo- 
zemo . . . cistu, bijelu i citavu donesti, a ne grisi 
umrjanu. D. Eapic 340. Onizim koji priko mora 
idu najprva likarija jest da se uzdrze u ladi ci- 
ta voj. F. Lastric, ned. 195. Svitlina obujmi od 
istoono strane citavu sirinu nebesku. M. A. Be)- 
kovic, sat. 172. Otisnu na zem}u citave valove 
vodeno. 177. Koni uzlocudivsi se skocise na citav 
plot. M. A. Rejkovio, sabr. 70. Upita trske kako 
to biva da one tanke i slabe pri najveci vetrovi 
ostaju na svom mestu, kad silni rastovi lome se 
i padaju. Mi se jacim od sebe ne protivimo, od- 
govore trske, nego se uklaiiamo kad na jednu 
kad na drugu stranu, i tako ostajemo citave. D. 
Obradovic, bas. 159. Da se drvo od kore razdvoji 
i citavo da oko ostane. I. S. Eejkovic, ku6. 270. 
Volio bi nogo da mi tko citavo krajevstvo po- 
kloni. B. Leakovic, gov. 36. Voda ponese klade 
i citave jele. Vuk, posl. 241. Nije citava pjesma. 
Vuk, nar. pjes. 1, 116. — c) eemu god iimnu, 
radni, stanu, vremenu: danu, noci itd.: Imao bi 
provesti nodi citave ne spavajuci. M. Radnic 
335. Citavih 14 godiua. I. Jablanci 4. U citavoj 
slavi svojoj lagano postupajuci. M. A. Rejkovid, 
sat. 172. Ondi iskaza citav dogadaj. M. A. EeJ- 
kovic, sabr. 59. Slava nebeska jest citava i pod- 
puna. B. Leakovid, gov. 145. Kada u tilu svomu 
citavo zdravje imade. 100. Svrhu drugoga citavu 
oblast imado. B. Leakovic, nauk 327. Du^ni smo 
viru vazda citavu ucuvati. 169. Ima, ,babo, ditav 
mesec dana. Nar. pjes. vuk. 2, 164. Cekaj mono 
tri citava sata. Pjev. cm. 209. Tumarala je citav 
dan po sumi. Nar. prip. vuk. 168. Dade detetu 
citavu pogacicu. Vuk, posl. 354. To ga je morao 
nositi citav dan. 238. Provede u Mahinama di- 
tavu godinu. S. !^ubisa, prip. 91. — d) kaze se 
cemu da je citavo i onda kad nije upravo ono, 
nego je kao ono, gotovo Hi skoro ono (vidi i da}e 
pod h.) : Citava koloda. (rede so kad mnogo Judi 
u gomili ide.) Nar. posl. vuk. .348. Ludi rade. 
solo ditavo. Nar. prip. vuk. 100. Sta de ti citava 
vojska? D. Danidic, Imoj. 33, 8. — e) maze imati 
uza se gen. s prijedl. od, cim se samo kaze da 
od toga — s te strane — ne dolazi nista sa cega 
tko ne bi bio citav. Tko (s) zmijom stoji, ne de 
mnogo vrimena prod da de od ne ditav bit. J. 
Filipovid, prip. 3, 213. Sama blazona divica Ma- 
rija bi od griha istocnoga citava. 340. Od nepri- 
jatela mojih citav cu biti. P. Knezevid, osm. 386. 
— f) u srednem rodu nominalno bez supstantiva 
nalazi se u jednoga pisca prosloga vijeka zna- 
ceci Sto god citavo (isporedi cijelo kod cio pod 4) : 
Jodno citavo, to jost cijelu stvar nacinaju. I. Ja- 
blanci 11. — g) komparativ ditaviji. u jednoga 
pisca prosloga vijeka. vidi i kod cio pod 5. I 
vedom i ditavijom podpunostju. B. Leakovid, nauk 
457. — h) adv. citavo. aa) kao bez stete: Da si 
hodo svobodno i ditavo bezB zabave. Mon. serb. 
157. — bb) sa svijem: Kupite, citavo su novo. 
A. T. Blagojovic, kin. 68. Dok se zem|a . . . sva 
citavo isdistila. I. Jablanci 43. Tako jo ostavio i 
sakramonat pokore, koga kad bi rai ditavo i pod- 
puno primili, svaki put mogli bi se odistiti od 



CITAV 



CITNUTI 



griha. B. Leakovie, gov. 77. — cc) kao gotovo, 
skoro, cisto, paeno (mdi i naprijed pod d.) : Lep- 
tirovi udu u kosnicu da u fiitavo pcele i ne osete. 
F. Dordevii 37. Citavo me strah od nega. I. Pav- 
lovid. 

2. CiTAV, adj. legibilis. samo u StuUcevu rjec- 
niku, za koji je bez sumne i nacineno. 

CITAVO, adv. vidi kod citav pod 1. 

CITAVOST, citavosti, /. integritas, cijelost. u 
jednoga pisca prosloga vijeka. iJkazujuci u cemu 
se zadrXaje citavost i podpunost ovoga sakra- 
menta. B. Leakovie, gov. 77. Ispovid ima biti 
citava , koja citavost zadrzaje se u ovomu, da 
Jovik ima ispoviditi sve kolike grihe svoje. 82. 

CITI, adj. vidi cit. 

CITKA, /. vidi brojenica pod 2. u Dalmaciji. 
A. Ostojic. isporedi oislo, s kojim je jednoga po- 
stana. 

CITLUCANIN, m. covjek iz sela ditluka. go- 
vori se i mjesto prezimena : M. Citlucanin. Eat. 
358. S. Citlucanin. Sem. srb. 1881. 351. 

CITLUCAIl , m. tie zna se iipravo sto je : Hi 
gospodar od cithtka (oitluk-sahibija) Hi se}ak koji 
na citluku sjedi te ga obraduje (cifcija). samo u 
Vukovu rjecniku. isporedi citluggija. 

CITLTJCENE, n. oirtane u citluk. isporedi cit- 
luSiti. sai/io u Vukovu rjecniku. 

CITLUCITI, cltlucim, impf. obrtati selo ii cit- 
luk i se]ake podvrgavati pod terete koji su u cit- 
luku. u nase vrijeme, izmedu rjecnika samo u 
Vukovu. Poena lude na silu citluciti. Vuk, dan. 
3, 148. 

CITLUCKI, adj. sto pripada selu ditluku. Cit- 
luoka opstina. K. Jovanovid 92. Vinograd na cit- 
lu6kom brdu. Sr. Nov. 1861 311. 

CITLUG6iJA, m. ne zna se upravo sto je: Hi 
gospodar od citluka (citluk-sahibija) Hi sejak koji 
sjedi na citluku te ga obraduje (cifcija). samo u 
Vukovu rjecniku. 

CITLUK, m. tur. fiiftlik, pojsko dobro, kuca 
na poJsko7H dobru. ali se u Srbiji za turske vlade 
citluk zvalo selo koje je osim spahije imalo joS 
jednoga gospodara (Vuk, rjec. 826*), te je obo- 
jici davalo i radilo, o cemu vidi kod citluk-sa- 
hibija. — Dolazi od prosloga vijeka izmedu rjec- 
nika samo u Vukovu. ako se mijena glasi u gen. 
pi. : citluka. goyori se i ciflik i cifluk. — a) u pra- 
vom smislu : Citluke uprazniSe janicarom. Ead 
1, 186. Evo tebi tri stotin' dukata, i jos vise cit- 
luk na Zagorju. Nar. pjes. vuk. 1, 464. Pogubise 
pasu Sokoliju, i negovu porobise kulu i liegovih 
pet stotin' 6itluka, sve u carsku haznu okrenuse. 
Nar. pjes. petr. 2, 452. Pripovijeda se da su od 
prije i Hriscani mnogi, osobito u Starome Vlahu, 
imali svoje citluke, pa im Turci na silu pouzi- 
mali po 5to za sto, i u Hercegovini jos se samo 
gdje koji nalaze koji su po koju kucu dodrzali 
kojekako. Vuk, rjec. 826li. I ako je vlasce po- 
puhnulo, imalo je pedeset citluka i na svakom 
pedeset civcija ; bog ie dati opeta ie biti. Pjev. 
cm. 201. — b) ime sclima: aa) u Slavoniji za- 
selak Fericanima u podzupaniji dakovaikoj. — 
bb) selo u hrvatskoj krajini blizu Gospica. Kazd. 
17. Sem. prav. 1878. 61. — cc) u Dalmaciji selo 
blizu Knina. Repert._ 16. Sehem. spal. 1862. 10. 
Uze velikim bojem Citluk u Neretvi (1694). No- 
rini 85. Citluk pregradi. J. Kavanin 202. — 
dd) selo u Bosni u okrugu bihackom. Statist. 49. 
— ee) u Hercegovini selo u okrugu mostarskom. 
Statist. 105. Schem. here. 1873. 106. — ff) u Sr- 
biji iest sela: po jedno u okrugu aleksinaikom, 
U 



krusevackotn, dva u podrinskom, i po jedno u 
uzickom i cacanskom. K. Jovanovid 92. 127. 134. 
135. 152. 171. — c) ima i mjesta pod nivama i 
vinogradima koja se tako zovu. u Srbiji u okrugu 
biogradskom m vracarskom srezu mesto pod ni- 
vama. Glasnik 19, 255. Vinograd u Citluku. Sr. 
Nov. 1863. 170. u okrugu smederevskom. Niva u 
Citluku. Sr. Nov. 1873. 1031. u okrugu kraguje- 
vackom: Livada u Citluku. Sr. Nov. 1873. 307. 

CITLUK-SAHIBIJA, m. gospodar od citluka 
osim spahije. isporedi citluk i sahibija. u naie 
vrijeme, izmedu rjecnika samo u Vukovu. Koje 
je selo (u Srbiji) imalo citluk-sahibiju, on je go- 
vorio da je zemja liegova , ali se opet znala ba- 
stina svakoga sejaka, i on po pravdi nije mogao 
ni od jednoga uzeti nista od ne, ved ako kad bi 
kaka porodica zamrla sa svijem. Kuce pak i ostale 
zgrade sve su bile se)acke koje su oni svaki po 
svojoj voji mogli graditi i premjestati, i ako bi 
se iz sela iselili, prodati, a i samu zemju ako se 
je ko nasao mogli su prodati sa onijem teretom 
kao sto su je oni drzali. Citluk-sahibija je nzi- 
mao od zita devetine, a u ime devetka od povrda 
i od sijena Trsicani davali su mu na poresku 
glavu po pet oka graha, po jednu oku tezine i 
na kudu po juiigu masla; osim toga begludUi 
su mu joti u po}u, i to od prije najvise u ne- 
djeju, a poslije kad je zulum vedi nastao, i u 
diuge dane, pa ne samo }eti nego i zimi kad bi 
mu sto trebalo, n. p. sjekli i nosili drva. .. Vlada 
je turska drzala da su (citluci) protiv oarske voje. 
Vuk, rjec. 8261". . . Za vlade kn. MUosa od samoga 
pooetka nijedan se citluk-sahibija nije smio po- 
kazati, a spahije su uzimale svoje do godine 1832. 
Citluk-sahibije su i u Srbiji narodu bile gore i 
teze ne samo od spahija nego i od sviju ostalijeh 
Turaka, ali su opet one prema bosanskijem citluk- 
sahibijama bUe smije i bosije. Onamo se}aei ne- 
maju ni kuda svojijeh, nego sjede kao zakupnici 
u kudama svojijeh aga. Vuk, rjec. 826. 827. ispo- 
redi kmet. 

CITMA, /. tur. citme, neka zuta cipka. u nase 
vrijeme u pjesmama. Ona ce te svacem nauciti, 
tanko presti i lijepo vesti, hitro tkati, sitno pir- 
litati i gospodske citme raspletati. Pjev. crn. 95. 
Nar. pjes. petr. 1, 188. 

CITMA LI, tur ski adj. odcitma; gdje se citma 
prodaje. Ja peseta citmali sokakom. Nar. pjes. 
petr. 1, 242. Ja cu izic' na citmal' sokake. 2, 449. 

CITMATI, citmam, iHjp/. siti tako da strane 
koje se sastavjaju ne dodu sa svijem jedna do 
druge, nego da se medu nima isprepleta. u nase 
vrijeme. od citma. Kosu}a negde citmana a negde 
prosto sa§ivena. M. Milidevid, ziv. xi. 1, 65. 

CITNIVATI, citnivam, impf. aliquid rarum vel 
primitivum largitari. i sa se rejleks. : citnivati se, 
aliquid rari vel primitivi sibi saepius comparare. 
samo u StuUcevu rjecniku sa znacenem koje je 
stavleno. rijec veoma nepouzdana. isporedi ditnuti, 
od cega je nacinena. 

CITNUTI, citnem, pf. lionorare, convivio exci- 
pere, pocastiti. isp)oredi citati, od cega je i po- 
stalo. od prosloga vijeka, izmedu rjecnika samo 
u StuUcevu, (aliquid rari vel primitivi elargiri, 
aliquid juoundi nunciare). — 1. prelazno: poia- 
stiti jelom i picem. u prenesenom smislu u kom 
se mjesto jela i pida misle rijeii koje tko izgo- 
vori kome: Citnuo vas je pripovijedalao, er vas 
je hitro svijem prikazo i kakve ste i kakve imate 
biti. B. Cuceri 181. — 2. sa se refleksiv.: a) po- 
iastiti se jelom i picem : Neka se medu skladni- 
jem rodjacima ditnete i razveselite. B. Cueeri 297. 



50 



CIVIJATI 



— b) pricuvati svojii cast, kao da je to ujednoj 
poslovici proUoga vijeJca : Pri vodi citni se. Po- 
slov. danifi. 100. kao da se misli da se prevec ne 
uzgrne da se ne vidi sramota. 

cItNA, /. convivium, cast, gozha. u jednoga 
pisca XVII vijeka. Nigda nijesam na gozbe, na 
6itne, na pirove posla. V. Andriasi, put. 348. 

CITNI, a(^. ,citna obijest, largiendi vel sibi 
comparandi primitias studium'. samo u Stulicevu 
rjecniku. rijei sasma nepousdana. 

CITONA, /. selo u Bosni u okrugu sarajevskovi. 
Statist. 13. _ 

CITOVANE, n. integritas, cjelina. kao da je 
to u jednoga pisca prosloga vijeka. isporedi ci- 
tovat. Primali su se naucni i nenaucni. Mnogi 
od ovi nisu umili ni stiti ni pisati , niti se je 
gledala mudrost od razuma ni citovane od tila, 
budu6i da svaki po snazi svojoj cinili bi pokoru. 
A. d. Kosta, zak. 1, 92. 

CiTOVAT, adj. integer, cio, citav. od xvi vi- 
jeka, izmeda rjeinika u Vrancicevu (inoolumis, 
sospes, validus, vegetus), u Bjelostijencevu (zdrav, 
citav), u J amhresicevu (inoolumis, securus), u 
Voltigijinu (sicker, fest) i u Stulicevu (integer, 
sanae mentis, purus, sincerus). — Postanem od 
cit, koje vidi. — a) o cejadettt, tijelu mu, udu 
mu: Ki je citovat i mlad i lip. M. Marulio 251. 
Jar trudno mozo sam citovat uteci, susidu jure 
hram tko vidi goreci. H. Lucie 270. Sazgase jih. 
A vecer izasav niki dobri Judi . . . najdose da 
su (tjelesa) citovata. F. Vrancic, ziv. 11. Ona . . 
citovata pribivase. 31. Koji citovat izajde (iz 
ogna). 72. Citovata lieg' ostavi. D. Barakovic, 
jar. 34. Ostavjajuci liega zdrava i citovata u 
svemu, kako je od boga stvoreii. L. Terzic 275. 
Svud eahraiien i citovat i Slobodan ubog stoji. 
J. Kavanin 382. Istom da citovat bi ostao niov 
narod. M. Pavisid, isp. 19. Zdrav i citovat u ve- 
cer bijase legao. Turl. blago 2, 86. Citovata pro- 
seta se po zeravi. 102. Da se odsici inia jedno 
udo citovato i zdiavo. A. d. Kosta, zak. 2, 162. 
One deset judi ucini svo zdravo i citovate. 1. J. 
P. Lucid, razg. 37. Na citovatim svojim nogama. 
32. Prode zdrav i citovat kroz plemena, koja su 
.se krvila izmedu sebe. M. Pavlinovic, rad. 45. 
— b) zivotini: Zivina imala je biti citovata 
brez i jednoga betoga. A. d. Kosta, zak. 1, 82. — 
c) stvari tjelesnoj : Kako su gorili stani buslo- 
manski, citovati bili mcu nimi krstjanski. I. T. 
Mmavic, osm. 35. — d) o stvari tivmoj, o vre- 
inenu: Zaklirioni vas mogucstvom citovatim d. 
Marije. J. Banovac , blagos. 261. Nikad sc ne 
najde covik citovatoga razbora da procini do- 
stojne klanana djavle i kipe. Turl. blago 2, 82. 
Da 6e se povratiti na citovati razbor. A. d. Kosta, 
zak. 2, 182. Citovatu uru nije progovorio. J. Grup- 
kovii. — e) adv. citovato, integre. samo u rjei- 
nicima Bjelostijencevu (secure , incolumiter) i 
Jambresicevu (secure). 

CITRA, /. vidi kod citra. 

CITEATI, cltrilni, impf. vidi citrati. Prid nime 

Apolo u poskok citrase. D. Barakovic, vil. 136. 

CITUKATI, (jitukam, i»yj/. dem. citati. samo 

u Stulicevu rjecniku (saope legere). rijec nepo- 

uzdana. 

(JITULA, /. index, catalogus defunctorum fa- 
miliae. — od lat. schedula. — Akc. se mijena u 
gen. pi. fcltula, a samo je i zadni slog dug u gen. 
i instr. sitig.: cltulP, citulom. — a) index, u jed- 
nom spomeniku xv vijeka, ii kom hi sc 1 moglo 
ditati i ]. Sve na§o pokuio, kako se u ovo(j)zi 
iituli piSe. Spom. sr. 2, 118. Stvari, koje poka- 



zovase po jednoj cituli da je ostalo u refiene 
Anuhle. 119. Danicid 3, 468. — b) catalogus de- 
functorum familiae. u nase vrijeme, izmedu rjei- 
nika samo u Vukovu. Na zadusnice obicaj je da 
svaki domacin svima mrtvima svojijem, koje on 
pamti ili ima zapisaue u cituli, nacini po svijecu 
vostauu, pa sve te svijede sastavi u jednu ruko- 
vet i zapali te izgore mrtvima za dusu. Vuk, 
iiv. 23. Na zadusnice svaki svoju citulu preda 
svesteniku te mu pomene sve mrtve, koji su u 
noj upisani. M. D. Milicevic, ziv. xi, 63. Sad pro- 
pojte . . . sveti spomen iz vjecne Situle. P. Pe- 
trovio, seep. 9. 

CITULICA, /. accentus. samo u Stulicevu rjec- 
niku, za koji ce biti i nacinena. 

CITULICITI, cltulicim, impf. voces cum suo 
accentu pronunciare. satno u Stulicevu rjeiniku, 
za koji ce biti i nacinena. 

CITU^iA, /. vidi citula pod b. U 6itu}i. Pjev. 
crn. 328. Mi oemo mater mu ispisati iz cituje 
mrtvacke. S. l^ubisa, prip. 217. 

ClUROVI, m. pi. selo u Bosni u okrugu sara- 
jevskom. Statist. 17. ne zna se za cijelo je li 
dobro zapisano. 

CIVA, /. hyp. Civutin. samo u Vukovu rjec- 
niku. Akc. se mijena u voc: Civo. 

CIVCIJA, m. vidi cifcija. a) u pravom smislu: 
Izagnase base i subase, a civcije age poturise. 
Nar. pjes. vuk. 4, 433. Pred nih sa)e_ kmete i civ- 
cije. Nar. pjes. juk. 336. — b) pi. Civcije selo u 
IJosni u okrugu zvornickom. Statist. 87. isporedi 
Cifcije. 

CIVCIJE, m. pi. vidi kod civcija. 
GIVE, m. ime musko mjesto Ive pio talijanskom 
govoru. u jednom spomeniku^ xiv vijeka. Give 
Nikole Guntdulica sint i Give Crevidi. Mon. serb. 
159. Danicii 3, 465. 

CIVELO, )(. neznana znacena u jednoga pisca 
xvn vijeka. nesto u kona. moze biti cjevanica, te 
bi bilo od mag. csiv, cijev. Kopita (u kona) vi- 
soka, noge ciste, zdrave, civela siroka a sve kosti 
prave. B. Kmarutic 7. 

CiVARA, /. vidi civijera. u Dalmaciji. M. 
Pavlinovic. 

CiVERE, /. pi. vidi civijere. na Krku. I. Mil- 
cetic. 

CIVERICA, /. u Dalmaciji: Daou ti po 6ive- 

rici (t. j. po glavi). M. Pavlinovi6. Postanem ce 

biti od kiver (kapa) te ce znacene biti preneseno 

od kape na mjesto na glavi pod kapom. isporedi 

ceverica. 

I CiviCA, /. dem. civija. i je sazeto iji, a neki 

I piisu ij. samo u Vukovu rjecniku (,civijca'). 

j CIVIJA, /. tur. 6iwi, klin, clavus. od xvii vi- 

' jeka, izmedu rjecnika u Mikalinu, gdje najprije 

i dolazi (cuncus, clavus), Bjelostijencevu (klin) i 

} u Vukovu (clavus, trochlea). Akc. se mijena u 

j gen. pi.: civija. a) u pravom smislu: Pa pogleda 

I u svoju odaju, u odaji na svoju fiiviju, kad to 

visi topuz o civiji. Nar. pjes. petr. 2, 352. AJ" mi 

draga b'jele dvoro s civijama zatvorila. 1, 150. 

Vade putnicima civije iz kola. M. D. Mili6evi6, 

zlosel. 268. — h) u Srbiji gdje gdje zovu tako 

tvrdicu: On je ueka civija. V. Ilic. — c) takodcr 

u Srbiji po nekim krajevima nazivaju tako i lu- 

kava covjeka koji hoce da prevari drugoga. I. 

Pavlovic. 

CIVLtaTI, civijam, impf. eivijom zaprijeti. u 
naSc vrijeme u jednoj pjesini. Slamkom vrata ka- 
pijala a kanate fiivijala. Nar. pjes. vuk. here. 'ill. 



CIVIJCA i 

CIVIJCA, /. vidi civica. 

CXVILUK, m. poduga daska Hi gvozde s neko- 
liko civija, sto se zakiva za zid da se rjesa sto. 
od prosloga vijeka, izmedii rjccnika samo u Vu- 
kovu (clavus). Pak imadem krevet i stolicu i ci- 
viluk i klup i policu. M. A. Eejkovid, sat. 116. 
Po fiardaku mlogi civiluci de se vjesa gospodsko 
oruze, fiiviluci od bijela srebra. Nar. pjes. vuk. 
2, 231. O ci-^dluk turi gerdana. 4, 475. Fati britku 
sab)u s civiluka. 2, 239. Ti dofati barjak s 6ivi- 
luka. Pjev. crn. 100. Pa dovati s civiluka noze. 
Nar. pjes. vuk. hero. 97. u istoj pjesmi bice samo 
stiha radi izostav{eno i iza v: Pa dovati no^a sa 
fiivluka. 97. 

CIVINAK, m. svrdao sto se nima vrte rupe za 
iivije u kola, samo u Vukovu rjecniku. 

CIVIT, m. indiemn. od tur. ciwid. u nase vri- 
jeme, izmedu rjecnika samo u Vukovu. Civit za 
karaboju. Nar. posl. vuk. 346. Civit, indigofera 
anil L. B. Sulek, im. 57. 

CIVITAK, m. ko prodaje civit (pod 1). samo u 
Vukovu rjecniku. 

CIVITNAK, VI. lonac u kom se kuha civit. 
samo u Vukovu rjecniku. 

CIVLA, /. mala smokva duga repa,^najpoznija. 
u hrvatskom primorju. I. Milcetid. B. Sulek, im. 57. 
CIVLUK, m. vidi citluk, s kojim je jednoga 
postana. u nase vrijeme, izmedu rjecnika u Vu- 
kovu (gdje se dodaje da se govori u Crnoj Gori). 
a) u pravom smislu : Sto ponese s civluka vse- 
nicu. Nar. pjes. vuk. rjec. 824ii. — 6^ dva sela 
u Srbiji u okrugu niskom. Sr. Nov. 1879. 175. 

CIVXjANI, m. pi. selo u Dalmaciji nedaleko 
od Sina. hez sumne mjestani govore ace. i za 
nom., te tako i pisu: Civjane. Repert. 29. 

CIVO, «. textura, tkane, sto se ce (tka). u nase 
vrijeme u Srbiji. od tkati, cemu je k j^fed i po- 
stalo 6 pa pred nim otpalo t. Kad tka|a ne ce, 
ona sve to pokrije jednom velikom bostom, da 
prah ue pada na civo. M. D. Milicevic, zlosel. 326. 
CIVOVIC, m. prezime u nase vrijeme u Srbiji. 
Rat 81. 

CIVT, m. vidi cift. Donijeli dva civta pusaka. 
Pjev. cm. 119. 

CIVTIMICE, adv. objema nogama u jedan put. 
vidi i kod cift, od cega je i posialo. Odbaci se 
nogam civtimice. Nar. pjes. petr. 3, 504. A no- 
gama ciftimice gada. 611. 

CrVUCAD, /. coll. pueri Judaei. isporedi Ci- 
vutin. M tiase vrijeme, izmedu rjecnika samo u 
Vukovu. govori se i sa f medu i « u. I iiezino 
dvoje fiifuoadi. Nar. pjes. petr. 2, 80. isporedi civut. 
CIVUCE, clvuceta, «. puer Judaeus. isporedi 
fiivutin. u nase vrijeme, izmedu rjecnika samo u 
Vukovu. govori se i sa t medu i i u. I iiezino 
maleno cifuce Nar. pjes. petr. 2, 80. 
CIVUT, m. vidi kod Civutin. 
CIVUTAnA, /. regio Judaeorum, kraj kakoga 
mjesta gdje zive ,civuti'. isporedi Civutin. samo u 
Vukovu rjecniku. 

CIVIITARENE, n. mercatura Judaica. isporedi 
civutariti. samo u Vukovu rjecniku. 

CIVUTARITI , civutarim , impf.^ mercaturam 
judaicam exercere, trgovati kao ,Civutin'. samo 
u Vukovu rjecniku. 

CiVUTIJA, /. coll. Judaei. u naSe vrijeme. Za- 

paziie mloga Civutija. Nar. pjes. vil. 1867. 285. 

Civutin, m. Judaeus. od tur. ciMt, koje ce 

biti od pers. ivihM (Judaeus). ali se u Turaka 



I CIVUTSKI 

a za nima i u tias govori za porugu. u nas po 
nckim krajevitna, osobito gdje drugo ime nije^ u 
obicaju, ^ govore i bez poruge; ali oni sami f/?«- 
djeli, Zidovi, Jevreji) primaju svagda za po- 
grdu i uvredu. — mjesto v govori se i f, blize 
turskom izgovoru, i p (vidi dale). — u jednini 
veotna rijetko bez in (tndi daje). — Akc. se mi- 
jena u gen. pi. : Civuta. — Dolazi od xvii vijeka 
(vidi primjer^ M. Divkovica), izmedu rjecnika u 
Voltigijinu (Cifut), u Stulicevu (Ciput) i u Vukovu 
(Civutin). — a) sa f : Cifuti se pristrasise. S. 
Margitic, ispov. J. 68. Opciti s Cifuti. I. Grlicic, 
put. 31. Turci i Cifuti. J. Kavanin 443. U pistoli 
sv. Pavla Cifutom. A. Bacic 176. Isukrst pokara 
Cifute. F. Lastric, teat. 39. To je kgliko kad se 
medu krstjanima rece : heretice ili Cifutine ! F. 
Lastrii, ned. 171. Iduci niki Cifutin omrce, i na- 
savsi jedne zidine od stare grade razorene unide 
i sakri se u jedan nugao. F. Lastric, svet. 57. 
Na svaki nacin nastnjali jesu pomamni Cifuti da 
Isukrsta s kriza sajti nagovore. D. Rapid 43. Ci- 
futi radi zlata izgibose. V. Dosen iv. Po6e mu 
se rugati jedan Cifutin. A. Kanizlic,^ utoc. 45. 
Cifutin oli Zudija. M. Dobretic 233. Cifutjnom, 
J. Rajic, pouc. 2, Sib. Strasite se, nevirni Cifuti. 
A. Tomikovic 84. Koje su se kod Cifuta cinile. 
M. A. Eejkovic, sabr. 30. Pokrstiti govori se za 
qnoga koji je kakve druge vjere, n. p. Turcina ili 
Cifutina. Vuk, nar. pjes. 2,^64. — b) sa Tp: Sve 
ovo podnese od nevjernije Ciputa. M. Divkovio, 
nauk 62b. Jesu izvan crkve svi^Ciputi. 73. Moze 
krstiti, kada je potreba, . . . i Ciputin i Ciganin. 
142b. Ciputi^ali ti Zudije. S. Margiti6, fala 290. 
— c) sa V : Civuti turski i pojski srde se na ne- 
macke Ci_vute. D. Obradovic, bas. 43. Al' je tvrda 
vjera u Civuta^ Nar. pjes. vuk. 2, 86. Za ono Sto 
je bilo ne da Civutin ni dinara. Nar. posl. vuk. 
84. — d) u jednini bez in : Cifut, daurmin zulum 
da ne prima. I. T. Mrnavic, osm. 139. Cifut Mar- 
dokeo. A. Kanizlic, utoc. 93. Upazi Civuta de 
narodu promjenuje svakojake pare. Nar. prip. 
vrc. 143. 

CIVUTINOV,_af?i/. Judaei. samo u Vukovu rjec- 
niku. isporedi Civutin. 

CIVUTKA, /. Judaea mulier. u nase vrijeme, 
izmedu rjecnika samo ^u Vukovu. nalazi se i sa 
f mjesto V. isporedi Civutkina. Kad uhvati ne- 
govu Cifutku. 

CIVUTKINA, /. Judaea mulier. od xvii vijeka 
(vidi p)rimjer M. Divkovica). Akc. se ne mijena, 
samo su u gen. pi. i oba zadna sloga duga : Civut- 
kiiia, a samo zadni u gen. i instr. sing. : Clvutkiiie 
Civutkiiiom. — Medu i i u nalazi se i f i p i v. 
isporedi Civutin. a) sa i: Hoce se roditi od jednn 
Cifutkine. D. Rapid 471. — b) sa p: JeJna (5i- 
putkina poradajudi vele se muca§e. M. Divkovid, 
zlam. 20. — cj Srt v: Civutkina. B. MuSicki. 
CIVUTKINICA, /. dem. Civutkina. B. Musioki. 

CiVUTKININ, adj. Judaeae mulieris. B. Mu- 
sicki. 

CIVUTLIJA, /. neka igra u kojoj biva velika 
halabuka. V. Vrcevic, igre 22. 

CIVUTSKI, adj. judaicus. mjesto v nalazi se 
i f i p. isporedi Civutin. t pred s moze i otpasti 
a mogu se oba i sastaviti u c (vidi u primjerima). 
dolazi od xvii vijeka (vidi primjer M. Divkovica). 
izmedu rjecnika u Stulicevu (ciputski) i Vukovu 
(divutski). a) sa f: Da se moli bog na nadin 6i- 
futski. A. Bacid 53. Da cete se mlogi duditi zlodi 
skupstine cifuske. F. Lastrid, test. 115. Sluge £i- 
fuske. 164. Od pisaca difuskijo. F. Lastrid, ned. 
289. S velikim mlostvom vojnika difuckih stize. 



6iz 



CKA^ 



D. Rapic 1. Zabraiiuje prisnike zidovske ili ti j tako nazvana jamacno po perju kojejoj iia nogu 
cifutske iisti A Kanizlic, kam. 495. Neznabozaca kao cizme. 



vitrovi, cifucki oblaci. B. Leako\ac, gov. 40. Vika 
cifutska. J. Eajic, pouc. 3, 21. Do Jevrema cara 
cifutskoga. Nar. pjes. petr. 2, 74. Sela cifucka. 
S. Lubisa, prip. 96. — t; sa p : Ovo je jezikom 
Siputskijem. M. Divkovic, nauk 961'. Narodu ci- 
putskomu. M. Divkovid, bes. 3. — cj sa v: Kad 
budete u zem|i civutskoj. Nar. pjes. vila 1867. 
285. — ,6ivutska groznica' rece se za velik strait : 
Uyati ga £ivutska groznica. Nar. pjes. vuk. 3, 258. 

CIZ, m. acanthis. isporedi ciz. samo u rjecni- 
cima Belinu (4451)) i StuUcevu. 

1. CIZMA, /. caliga. od tur. cizme, mag. csizma. 
od XVI vijeka, izmedu rjecnika u Mika\inu (ocrea, 
cothurnus), Belinu (ocrea 709'>), StuUcevu (ocrea) 
i Vukovu (caUga). isporedi cizma. Akc. se lie mi- 
jet'M, samo su u gen. pi. i oba zadna sloga duga : 
clzama, a samo zadni u gen. i instr. sing. : cizme, 
cizmom. — a) u pravom smislu: Cizmami ke 
tlace carevi robove. M. Vetrani6 1, 56. Trojo 
cizme. Starine 11, 83. Dva jorgana i jedne cizme. 
148. Ocemo li poslati jedne gospodske cizme. 12, 
28. Cizmam crjenim bijuci te. N. Palikuca 26. 
Udri koiia cizmam' i mamuzam. A. Kacic, razgov. 



CIZME, /. pi. selo u Bosni blizu Ocevije. Schem. 
bosn. 1864. 22. isporedi cizma. 

CIZMEGIJA, m. vidi cizmar. od prosloga vi- 
jeka, izmeAu rjecnika samo u Vukovu. Kasapi, 
cizmegije. D. Obradovic, bas. 287. prosloga vijeka 
ic jednom spomeniku cizmifiija. Bud. spom. glasn. 
II, 4, 4. 

CIZMENKA, /. ime ovci koja ima papke kao 
cizme. u gornoj krajini hrvatskoj. V. Arsenijevid. 
isporedi cizma. 

CIZMESIJA, m. vidi cizmar. isporedi ciime- 
sija. u jednoga pisca xvii vijeka. Vutla cizma ni 
za blato, cizmesija pak je za to. P. Vitezovic, 
cvit 156. 

CIZMETINA, /. augm. cizma. I uimacke obu 
cizmetine. Nar. pjes. mar. 168. 

CIZMICA, /. dem. cizma. od prosloga vijeka, 
izmedu rjecnika u Belinu (145") i Vukovu. Mla- 
denci i divojkc s cizmicami. Jacks 231. 

CIZMIO, m. prezime u nose vrijeme. Eat 324. 
Sem. srb. 1881. 351. 



CIZNITI, ciznim, impf. persequi, tjerati. u jed- 
. Sad mamuzam kresc, ogaii sine, sad od ruku j noga pisca xvii vijeka. rijec tamna. Kad pasa 
cizma pljuske prime. J. Krmpotic 19. Na nogu , ugieJa mnostvo uzbuceno, odskociv uzpreda bi- 
mu izvezene cizme. M. P. Katancic 68. Kako da j ^oci smeteno; a oni za nime potirom udrise. ter 



bi tko svukao dvi cizmo. I. J. P. Lucie, izk. 37 
Evo s noga ti sazuj zute cizme i papuco. Nar. 
pjes. bog. 102. Obu vat' dijete u Marka Krajevica 
cizme. Poslov. dan. 87. Cizme nosim, a bos odim. 
Nar. pjes. vuk. 1, 238. Na Mitu su zute cizme. 

1, 87. U druge su, u dovojko, zute cizme do ko- 
lena. 1, 341. Stala si mi na nogu i na cizmu cr- 
venu. 1, 179. Na vojvodi cizme i caksire, cizme 
su mu srebrom potkovane. 2, 483. U cizmama 
sjede na scrgadu. 2, 344. Da s' odmori, da mu 
cizme skinu. 2, 528. Evo tobe tri cizme dukata. 

2, 336. Udari ga cizmom i mamuzom. 1, 544. Tad 
poteze iz cizme kangiju. 3, 242. U moje cizme 
cm don. (kad se ko (emu cudi, rece se, da tic bi 
urekao). Nar. posl. vuk. 333. — b) neki^grad blizu 
Carigrada na moru. Pasa pode pod Cizmom bi- 
jelom a doneral pod Jedrenom gradom. Pjev. 
cm. 304. 

2. CIZMA, /. ime ovci i kozi u gornoj krajini 
hrvatskoj. J. Bogdanovic. tako ih zovu jer su im 
papci kao cizme. V. Arsonijovic. isporedi ciz- 
menka. 

CIZMAR, cizmara, m. sutor, opifex caligarum. 
od prosloga vijeka, izmedu rjecnika u Belinu 
(ocrearius 709''), StuUcevu (ocroarum opifex) i u 
Vukovu (kako je stai'leno). Cizmar. A. T. Blago- 
jevid, kin. 31. Nejma bo|eg od jednog cizmara. 
M. A. Bejkovid, sat. 69. 

CIZMAEEV, adj. sto pripada cizmaru. samo 
u Vukovu rjecniku. 

CIZMARICA, /. zena cizmarova. samo u Vu- 
kovu rjecniku. 

ciZMABKA, /. vidi cizmarica. samo u Vukovu 
rjecniku. 

CIZMARLUK, m. cizmarski zanat. samo u Vu- 
kovu rjeiniku. 

CIZMAROV, adj. vidi cizmarev. samo u Vu- 
kovu rjecniku. 

CIZMARSKI, adj. sto pripada cizmarima. samo 
H Vukovu rjecniku. 

ciZMAS, cizmdSa, m. a) vidi fiizmar. S. To- 
kelija u Lotopis. 119, 42. — b) ,gak CizmaS', 
egretta garzetta Bp. Progr. spal. 1880. 42. ptica 



do dvora svime putoni ga ciznise ; i prem da brz 
bise koiiskimi nogami, ruzno ga ciznise gustimi 
stinami. I. T. Mrnavie, osm. 128. 

CIZVARE, /. 2'1- sclo u Dalmaciji blizu Skra- 
dina. Repert. 25. 

CIZAK, ciska, m. fringila spinus L. I. Ettin- 
ger 155. 

CIZMA, /. vidi cizma. od xvi vijeka, izmedu 
rjecnika u Vrancicevu (cothurnus), Bjelostijen- 
cevu, JambreSicevu i Voltigijinu. Cizme srebrom 
podkovane. A. Krnarutid 10. Dvojo cizme. Sta- 
rine 11, 142. Ne izuvsi ni opanaka ali ti cizama. 
P. Posilovic, nasi. 37. Evo tebi dvije ci^me blaga. 
Nar. pjes. mar. 23. Cizme kordovaiiske. Jacke 61. 

CIZMAK, m. prezime u nase vrijeme. Schem. 
zagr. 1875. 260. 

CIZMAREVIC, m. prezime u nose vrijeme. Sem. 
diac. 1877. 67. 

ciZMAST, adj. cothurnatus. samo u Jambre- 
sicevu rjecniku (1551)). 

CIZMESIJA, m. vidi cizmar. isporedi cizme- 
gija. od XVI vijeka, izmedu rjecnika u Bjelosti- 
jencevu, Jambresicevu (1, 155'') i Voltigijinu. Marko 
cizmesija (,chismesia'). Mon. croat. 307. — nalazi 
se i kao prezime: M. Cizmesija. Schem. zagr. 1875. 

2iq._ _ 

CIZMICA, /. detn. cizma. u jednoga pisca xvi 
vijeka. Na nogah napravi ci^mice s podvezmi. 
M. Marulic 38. 

CKAKLANE, u. titillatio. isporedi ikak^ati. 
samo u Vukovu rjecniku. 

CKAKl^ATI, ckakjam, imp/. titUIaro, galicati. 
samo u Vukovu rjecniku. Postauom od dkati. 

CKAK^ENE, n. vidi ekakjaiie. samo « Vukovu 
rjeiniku. 

CKkK\.lTl, ckakjim, impf. vidi fikaklati. samo 
u Vukovu rjecniku. 

CKAKLIV, adj. ijui titillatu facile movetur. 
samo u Vukovu rjeiniku, gdje se jos dodqje: 
dkakliva oka u. p. 2ona ili djovojka, koja se lako 
draii.^ 

6kA^, 2kaja, m. carduus. isporedi 5iJak. od 



^KA^iA 



53 



6LANAK 



proUoga vijeka , izmeetu rjemika u Stulicevu 
(,ckal' samo blazoni) i u Vukovti (onopordon 
acanthium L). — Postanem ie biti od kor. skak, 
strsiti, bosti. korijenu je otpalo sprijeda s, a od 
a postalo I., pred koji7n se k promijenilo na i,, a 
po torn ispalo t. isporedi ckati. — Nego ie pasti 
ika| i trne. D. Danicic, isa. 5, 6. Neki od toga 
istoga (velikofi kasfa) kuhaju onu bocu, sto se 
zove cka[ (volika bodjikava trava) i piju. M. D. 
Milicevid, ziv. 1, 113. — ^ima ga od viiie ntkii: 
(JkaJ ili sikalina, cnicus. Sloser-Vukot., flor. 742. 
Ckaj ili kravacac, onopordon. 760. CkaJ, onopor- 
don acanthium L. Vuk, rjec. 827''. B. Sulok, im. 
57. BijeU 6ka) , dipsacus^ sOvostris L. isporedi 
ces)a. G. Lazi6 103. B. Suiek, im. 57. Blazeni 
<}ka| , centaurea benediota L. G. Lazic 154. B. 
Sulek, im. 57. Iseci na sitno blaXonog ckaja. Z. 
Orfelin 311. firveni oka), carduus nutans L. G. 
Lazic 151. B. Sulek, im. 57. Gorki ckaj, cardus 
benedictus. Farm. 91. Suknarski cka}, argilla ful- 
lonum. G. Lazic 103. dipsacus fullonum L. B. 
Sulek, im. 57. 

CKAT.A, /. cavema, rupa. isporedi ska|a, od 
koje je postala promijenivsi s na c. a) racja rupa. 
u Vukovu rjecniku. — b) inedvjeda. u Srbiji oko 
IHrota. Mocka zivi u ckaji zimi. S. I. Peliva- 
novic. 

CKAlfiEVICA, /, cynarocephala. Sloser-Vukot., 
flora 733. 

CKA^ICA, /. dem. cka)a. u Vukovti rjecniku. 

CKANE, M. fossio. isporedi ckati. samo u Vu- 
kovu rjecniku. 

CKATI, ckam, impf. vidi cackati. samo u Vu- 
kovu rjecniku. od kor. skak, strsiti, bosti. kori- 
jenu je otpalo sprijeda s, a od a postalo t, jjred 
kojim se k promijenilo na c, a po torn ispalo b. 
isporedi cakati. 

CK][jAN, m. vidi kod clan. 

CKODA, /. vidi kod skoda. 

CKOLA, /. vidi kod §kola. 

CKO^jA, m. nadimak mjesto prezimena. u nase 
vrijeme. Fanasija Ckoja. M. D. Milicevic, ^slave 35 
Oj casice, skitacice, sve se skitas a za Ckoju pi- 
tas. 35. 

CKOl^KA, /. vidi kod skojka. 

CKOMA, rijec tamna u jednoga pisca xvii vi- 
jeka. Katilina proti obcini ckoma sta i zdignu se. 
P. Vitezovic, kron. 25. 

CKOMCE, adv. tacite, muceci. M. Bogovic. is- 
poredi ckometi. 

CKOMETI, ckomim, impf. taoere, mucati. M. 
Bogovic. isporedi skomina, s kojom je jednoga 
korijena promijenivsi s jia s, a po torn S na c. 

CKkNIC, m. prezime u Crnoj Gori.^ u jednoj 
pjesmi. Zovite mi Bela barjaktara od Ckrniia na 
glasu junaka. Nar. pjes. vuk. 4, 338. 

CKKNANE, n. rasio. isporedi fikrnati. samo u 
Vukovu rjecniku. 

CKKNATI, ckrnam, impf. scabere, strugati 
koze kad se cine, samo u Vukovu rjecniku. ispo- 
redi leSiti. Od kor. skar, udarati, sjeci. korijenu 
je s promijeneno na s, a po torn 5 na 6. isporedi 
skrnatica. 

CKVR^i , m. nekaka crna ptica, kolika kos. u 
Crnoj Gori. u Vukovu rjecniku. moze biti od 
kor. skvar, praskati, vristati. korijenu je promi- 
jeneno s na s, a po torn § na c. isporedi cvrijeti, 
ckvrjeti. 

6lAN, m. articulus. Ake. se mijena u loe. sing. : 
clanu, i u gen. pi. kad je bez ov : oldna, a kad 



ima ov, mijena se ti cijeloj mnozini: clanovi, i 
talco u svijem padezima osim gen., gdje je cla- 
nova. — Dolazi od xiii vijeka (vidi primjer Do- 
mentijanor), izmedu rjecnika u Mika]inu (arti- 
culus 44')), u Belinu (articulus 349'>), u Voltigi- 
jinii (gelenk), u Stulicevu (articulus) i u Vukovu 
(segmentum vineae, talus). — Korijen moSe biti 
skra (od skar), sjeci, lomiti, zavijati. korijenu bi 
otpalo sprijeda s, a k se promijenilo na 6, a r 
na 1. — Gdje gdje se nahodi i s promjenom glasa 1 
na ] : cjan (vidi dale), gdje gdje glasi i ck}an {vidi 
dafe), a to moze biti otuda Uto korijenu nije od- 
metnuto s, niti k promijeneno na c, nego s pro- 
mijeneno na s (isporedi sk]an), pa onda § na c. 
— 1. clan, a) zglavak u tijelu, a uza n se moze 
razumjeti i sto je od jednoga zglavka do drugoga 
ili od zglavka do kraja, ud. aa) u opcc : Razde- 
}aje do mozgovt i do filanov. Domentijan* 208. 
Aste kto imatt guty, jeXe prehoditt po clanovehfc 
i bolitt. Starine 10, 111. A§te otecott guta po 
clanovehB^i ztglobeht. 112. Clan od prsta. Mi- 
kala 441'. Cini ga nemilo u klupko svezati, da ni 
jednim clanom nijo mogao ganuti. D. Eapi6 177. 
Kako se razlucuju usta nasa s clanima. I. Mato- 
vic 11. — 66) na po se glezan. isporedi iSlanak. 
Dok t' opanu noge do clanova. Nar. pjes. vuk. 
rjec. 8271'. — b) u trske, loze itd., gdje se sastav- 
laju dijelovi, i sam dio od jednoga sastavka do 
drugoga, kojence. Clan od prutja od loze. Mika}a 
44''. — c) sva sprava kojom se sastavjajti dva vola, 
pod lying, pod kola itd. it Lici. Dva se vola uhvate 
pod plug ili pod kola, a dva opet preda liih; rece 
se : ,dohvati mi clan, da i ova dva vola pred ovo 
uhvatim'. J. Bogdanovic. — ■ d) u vinogradu svaki 
od glavnih dijelova u koje se razdje^uje vinograd 
i koji su razdije^eni izmedu sebe stazama. Svaku 
struku cokoca u jedan clan ili u jednu brazdu 
saditi. P. Bolic 1, 149. Dva clana u vinogradu. M. 
D. Mili6evic, zim. veo. 315. — e) svaki od vise dije- 
lova u koje se dijeli sto napisano : od clanov 
vere. Narucn. 103. Ke (stvari) sam ja brojio, i 
slozil^ na clane , kako sam umio. P. Hektorovic 
69. Clane svete vire drzmo stanovito 46. Prvi 
clan simbola. S. Budinic, sum. 5. Crikva ima dva 
nadeste clani vere. F. Glavinid, cvit, 446. Drieci 
tvrdo clane i istine katolicanske. P. Eadovcic, 
nac. J 34. Sa svim clani od virovana. L. Terzic 
40. Sto 1' vjerovat svaki ima , simbuo s clanim 
kaze nima. J. Kavanin 3G5. Virujem sve clane 
svete vire. H. Bonacic 25. Virovati clane s. vire. 
J. Banovac, pred. 57. Od prvoga clana vjerovana. 
J. Matovic VI. Uvizbati iskrnega u clanima nase 
s. vire. Grgur iz VareSa Gl. Braniti clane vire. 
I. J. P. Lucie, isk. 8. Ovo je clan vjere svete. 
A. Kalic 39. Da popuni gdjekoje clanove bukre§- 
koga mira. Vuk, grada 141.^ — f) u druitvu ka- 
kom jedan izmedu ostalijeh: Clanovi drustva. Vuk, 
pisma 24. — g) cas. u jednoga pisca proiloga vi- 
jeka prevedeno lat. articulus. Pofieo ispovidati na 
clanu od smrti. A. Kadcic, bogosl. 57. Da je stari 
zakon pricestiti se na clanu od smrti 145. Pri- 
ceStene u clanu od smrti 145. — 2. cjan. u nekih 
pisaca xvi — xviii vijeka i u Mikafinu rjecniku 
(44''). Jos kad lezes na dno groba, u tom tijelu 
ne ce biti toll mala 6)ana i zgloba, ki se ne (5e 
raztvoriti. M. Vetranic 1, 31. Iznimju se iz cjani 
symbola S. Budinic, sum. 16. Cjane od vjere. I. 
Drzic, nauk gond. 258. Tko ne bi vjerovao jedan 
sam cjan svete vjere. I. A. Nenadiii, nauk 64. — 
3. ekjan. prosloga vijeka u dva pisca i u Volti- 
gijinu rjecniku. isporedi ckjan. Ovo je ckjan od 
vire. A. d. Bella, razgov, 60. I. ckjan. T. Ivauo- 
vic^ 31. 

CLANAK, clanka, »(, articulus. od xvi vijeka, 



CLANAK S 

izmedu rjecnika u Vranciccvu, gdjc najprije i do- 
lazi (artus), u Mika]inu (clan ■il^), u Belinu (ar- 
ticulus 349''), ti Voltigijimi fgelenk), « Stulicevu 
(articulus) i u Vukovu (talus). — Akc. se mijena 
u gen. pi. had je hes ov ; clanaka. a kad ima ov, 
mijena se u cijeloj mnoMni: clankovi, i tako u 
svijem oblicima osim gen., gdje je clankova. — 
nalazi se i s promjenom glasa 1 na j i glasa n 
na n, te glasi i c}anak i clanak ; ali veoma ri- 
jetko. — isporedi clan. — a) zglavak, a po nemu 
mnogo cesce i ono sto je od jednoga zglavka do 
drugoga, Hi od zglavka do kraja, tid. aa) u opce : 
Ka no je tilo od razlici clanak tako je i vira. I. 
Anci6, svit. 133. Krstiteja clanak cijeli. J. Kava- 
liin 329. Va}a da se od straha svi clanoi rastanu. 
A. d. Knezovic 110. Kraj podo sa svi clanci drtat. 
165. Da jo bog svagdi i u svakome clanku tvome. 
M. Zoricic, osm. 1. Bolest u clancili, koja no da 
hoditi. P. Knezevic, osm. 122. Jadovita para po 
telu i svima clanci razlivsi se. J. Eajic, pouc. 
3, 36. — bb) na po se: aaa) u prsta: Druga dizvu 
prstom miri, pak ,tako mi' veli ,danka, ne ostade 
ni do clanka, ovo vaja da ja srknem'. V. Dosen 
169. — bbb) II noge glezan: Po dolu do clanka 
a po brdu do kojena. Nar. prip. vuk. 203. — 
b) kao clan pod b. : Loze usadene najmaiie s dva 
clanka da su izvan zemjc. P. Bolic 145. Iz na- 
gomilani zila i braiidusa izrasta stablo, kojo je 
ponajvise iskrivudano zbog nesto debeli clankova. 
27. — e) kao clan pod c. : Sveti Potar ovi clanak 
rece. M. Divkovic , nauk 57. Potvrjujem sve 
clanke i sve nih dijele od krstjanske vjere. M. 
Orbin 84. Ne vjcrovati svijem clankom od vjere, 
grijeh jest smrtni. S. Matijevic 42. Molitva k gos- 
podinu Isukrstu od svacijeh clanaka muke ne- 
gove. B. Kasic, rit. 131. Zaode od vire prave u 
nikije claucije. I. Ancic, ogl. 10. Svaki dio ali 
ti clanak od vire. P. Posilovic, nasi. 98. Teme}it 
11 ono dvanajest clanaka vire katolicanske. G. 
Margitic, ispov. 25. TJ virovaiiu jest dvanaest cla- 
naka. I. Grlioic 7. Zabilizcno razgovora, clanaka, 
poglavja. A. Bacic xiii. Za to cenio ovi razgo- 
vor u fietiri clanka razdilit. 138. Virovane razdi- 
|uje se u dvanaest clanaka. J. Filipovic, prip. 
1, 50. Ovi drugi clanak iz prvoga slijedi. F. La- 
stric , test. 64. PrikazavSl ti riizice clanaka. n. 
Molitvico, koje se naliode u slidecomu clanku. 
A. Kanizli6, fran. 234. Clanke vire krstjanske vi- 
rujemo. A. Kanizli6, uto6. 740. Svakomu po clanci 
pravde pravicu zaktivas. A. J. Knezovic xvii. Cla- 
nak vire nas tome nci. D. Rapic 300. Da mn grad 
pridade i da s istim utvrdi lieke clanke. I. Zanicic 
130. Prija Logo pocmem clanak po clanak. F. 
Matic 32. Mi katolici drzimo za clanak od vire. 
•J. Banovnc, iskaz 3. Kako euh clanke vire s. iz 
usta negovi. M. Zoritic, zrc. 110. Apostolsko 
slozno izpovijedane ili dvanaest clanaka vjere. 
E. PaviA, jezgra 11. Ima ga upitat svrhu clanaka 
vire svete. M. Dobrotic 51. Protivi se kojemu 
god filanku vire katolifiaiiske. I. J. P. Lucie, razg. 
81. Dio svaki u dva ili vise clanaka, clanci u 
poglavja razreduju so. I. Velikanovid, upu6. 1, iv. 
Promisjavane svrhu ovoga clanka. M. A. Rejko- 
vi6, sabr. 23. Clanak vire svete. B. Leakovic, gov. 
95. — d) napisano o cemii .sto god malo a cijelo. 
u nase vrijeme: Da mogu u Ir'Otopis clanke slati. 
Vuk , pisma 8. — e) u gramatici nekih jezika, 
articulus. u jednoga j)jsca xvii vijcka. Oni no 
promii'iuju isto ime kako mi, nego samo promi- 
nuju flanke. Mika|a, gram. 3. Clanak muski, cla- 
nak Xenski. i. — f) sa ) mjcsto 1. u jednoga pisca 
prosloga vijeka. Viruj kako 6cs, nijo cjanak od 
vire. A. Kacid^, razgov. 141. — g) sa I'l mjesto n. u 
dva pisca prosloga vijeka ali je u prvoga, A. Ka- 



[ CMAIt 

nizlica, redovno n. ima i u Voltigijimi rjecniku cla- 
nak, ali u gen. clanka. U vise dila ili ti 61anaka 
razdUiti. A. Kanizlic, bogojub, 66. Od glasovitoga 
tezacke skupstine clanka. A. T. Blagojevic, kin. vi. 

CLANAE, clanara. m. psallidium Illig. J. Slo- 
ser, kor. 633. 

CLANAT, adj. articulatus. u jednoga pisca 
prosloga vijeka. Tvoj kriz erven, plodna Bosnol 
clanat, trudjiv. J. Kavanin 286. 

CLANEN, adj. articularis. u jednoga pisca 
prosloga vijeka. Protiva clanenoj bolesti. A. Ka- 
nizlic, bogojub. 481. 

CLANKAST, adj. articulatus. u jednoga pisca 
nasega vremena. Fijkas clankasti, benibidium ar- 
ticulatum. J. Sloser, kor. 83. 

CLANKOSA, /. zensko celade krupnijeh cla- 
naka. samo u Vukovu rjecniku (ein weib mit 
grossen hervorragenden gelenken, s dodatkom da 
se govori u Srijemu). 

CLANOVAN, clanovna, adj. articularis. xv vi- 
jeka. Prtstomt clauovnago ststavjenija razdSliv- 
simt se. Glasnik 11, 75. Danicic 3, 468. 

CLANOVIT, fldj. articulatus. u nase vrijeme u 
jednoga pisca. Clanovita mahuna ili juska (lomen- 
tum, siliqua loinentacea). J. Pancic, flor. beog. 448. 

CLANAK, clanka, m. vidi kod clanak. 

1. CLEN, m. manubrium, ,drza}e u kosijera, 
srpa, satare, pa i u svrda drvo odozgo'. samo u 
Vukovu, rjecniku, gdje se napomine da se govori 
n Srijemu. Bez sumne pokvareno cren, dokle se 
jos govorilo c mjesto c. akeenat moze biti da nije 
dobro zabijezen: more biti da bi trebalo clen. 

2. CLEN, m. vidi clan, s kujim je jednoga ko- 
rijena. u dva pisca xvi vijeka i u Mikalinu rjec- 
niku (4A^). a) kao clan pod a.: Po clenih i sta- 
vah. Anton Dalm., kol. 2, 19. — b) kao clan pod e. : 
Clen cetrti. Korizm. Sib. 

CLENAK, clenka, m. vidi clanak. ii jednoga 
pisca xvn vijeka i u rjecnicima Bjelostijencevu 
(clonk, articulus, zglob ; od jirsta) i Jambresicevu 
^articulus). Ako bi ne veroval u dva nadese clani 
ili clenkov sy. vera. F. Glavinic, svit. 54. 

CLENOVIT, adj. nodosus. u jednoga pisca xvi 
vijeka. isporedi clanovit. Drivo clenovito je. Na- 
rucn. 26. 

CLIN, >». u jednoga pisca cakavca xvii vijeka 
nesnana znacena : moze biti isto sto i cerjen. 
Da t' plavca izgori na suhu kako elin. D. Bara- 
kovic, vil. 65. 

CLOV-, sto nema ovdje, vidi cov-. 

CLOVITI, cldvim, impf. .ttajati na strabiijem 
nogama kao n. p. sto cini kasto tekunica, zee, 
a po tome: stajati na glavi i na rukama digiiuvsi 
noge upraco u visinu kao sto cine ka.sto djeca 
igrajuci se. samo u Vukovu rjecniku s dodatkom 
da se govori u Srijemu i u Backoj. Postai'iem, od 
covjek, sacuvavsi 1 medu 6 i o. i u Nijemaca je 
maiiiichon juaclion. 

Cl6\1,jENE, n. radi'ia koja biva kad se ilovi. 
isporedi cloviti. samo u Vukovu rjecniku. 

C^jAN, m. vidi kod 61an. 

CIJjAnAK, cjAnka, m. vidi kod clanak 

CMAE, m. intpstiiium rectum, od jrrosloga vi- 
jeka, izmedu rjchiika u Belinu (lol"), Stuliccru 
i Vukovu (ii<lji' SI' (loitaje da se govori u Dubrov- 
niku). I'usldHii iir:iiana. Do cmara. T. Pancic, 
zool. 23. isporedi Jcbelo crijevo, guzno crijevo. 
— U ugarskih llrvata crijevo u opce: Dokjen 
more 6a va fmar stat. Jafke 268. 



Cmaean 

CMAKAN, cmarna, adj. colicus. samo u Stuli- 
cevu rjecniku, sa koji cc biti i nacineno. 
CMAVALO, Hi. ko imaoa. I. Pavlovic. 
CMAVANE, n. spavane od lijenosti. isporedi 
cmavati. samo M Vukovit rjecniku. 

CMAVATI, cmavam, imp/, spavati dugo lije- 
neci. samo u Yukovit rjecniku. Od korijena istoga 
od koga je cama, camati. isporedi ucmanuti. 
CMELA, /. vidi kod pcela. 
CMELINAK, m. vidi kod pcolinak. 
CMICAC, cmicca, m. vidi cmicak. samo u Vu- 
kovu rjecniku. 

CMICAK, cmicka, m. vidi jocmicak, od koga 
je i postao izgubivsi sprijeda je. samo u Vukovtt 
rjecniku (gdje se dodaje da se govori u Boci). 

CMIN, m. iris, samo u Mika^inu rjecniku (u 
znacenii ^ stavjenom) i u dva pisca nasega vre- 
mena. Cmin (,cmiti'), lilium cooleste, gladiolus; 
vodeni, acorus ; divji , sideritis. Cas , ces. muz. 
1852. 2, 48. Cmin vodeni, iris pseudoacorus L. 
B. Sulek; im .58. isporedi kmin. 

CM 01^, m. crv u varivu, u vinovoj lozi. samo 
u rjecnicima Mikalinu (trux, volux), u Belinu 
(volvox 761ii) i u Btulicevu (volvox). postana ne- 
znana. 

CMRCAK, cmfcka, m. vidi cvrcak pod a. samo 
u Bjelostijencevu rjecniku i iz nega u Stulicevu 
(gdje i ,cmorcac' i Sto ne moze biti ,cmerak', oboje 
nacineno za rjecnik). prvo je c kajkavski mjesto c, 
a m ce biti promijeneno v. 

CMEEN , m. jedan izmedu gradova koje je 
osvojio car Stefan Dusan od Grka: Prilozi kt 
zem}i otLctstvija svojego . . . gradt Vodent, grad 
Ctmrent. Danilo 226. Ctmrent. Glasnik 11, 161. 
Danicic 3, 481. 

CMBGNUTI, cmrgnem , p>f. hiscere, otvoriti 
usta. u rjecnicivia Bjelostijencevu (,mt cmrgnuti 
zna', ne zna ni usta otvoriti da bi ^to vrijedno 
rekao), Jambresicevu i iz nih u Stulicevu (,cmerg- 
nuti'). 

CMULA, /. lagena, zem]an sud za vodu, za 
vino, u}e itd. od prosloga vijeka, izmedu rjecnika 
u Belinu (lagena 424a. soria Test, urna 7791j), u 
Stulicevu (oenophorum). — akc. se mijena ti gen. 
pi.: cmula. postana neznana. isptoredi cmulioa, 
cmuo. Cini mi se boja tvoja cmula razbijena neg 
li moja cijela. Poslov. dan. 13. Fratar pivac pusti 
misu, a pode na cmulu. 22. Popio bi ga u cmulu 
vode. 98. Utopio se u cmulu vode. 148. Ko je 
tako srecan da nastupa gdje se cmula nahodi? 
A. Ka,lic 1G6. 

CMTJLICA, /. dem. cmula. od prosloga vijeka, iz- 
medu rjecnika ii Belinu (424*), Stulicevu i Vukovu 
(gdje se napomine da se govori u Dubrovniku). 
Dijete donese vodu u cmulioi. Magaz. 1851. 25. 
CMULINA, /. augm. cmula. samo u Stulicevu 
rjecniku. 
COAN, adj. vidi cohan. 

COASEV, m. prezime, u nase vrijeme u Srbiji. 
Sem. srb. 1881, 85. 
COBAN, m. vidi cobauin. 

1. COBANAC, Cobanca, m. selo u Ugar. blizu 
Sentandrije. Bud. spom. glasn. II. 3, 55. §em. 
prav. 1878. 38. 

2. COBANAC, cobanca, m. dem. coban. samo 
u Stulicevu rjecniku, gdje ima i oobanfiac, oboje 
bez sumne nacineno za rjeinik. 

COBAN-BA§A, starjesina nad cobanima. ispo- 



5 COBANIN 

rcdi basa. Kad to cuo coban-basa Duro. Nar. pies 
vuk._ 3, 93.^ ^ 

(;OBANCAD, /. coll. mladi cobani. u nose vri- 
jeme, izmedu rjecnika u Stulicevu (gdje ima n 
istom smislu i cobanceiie, bez sumne nacineno za 
rjeinik prema ,zvjereno') i u Vukovu. Cobancad. 
Nar. prip. vuk 191. 

COBANCE, cobanceta, n. mlad cobanin. od 
prosloga vijeka izmedu rjecnika u Stulicevu i 
Vukovu. Kako no se dogodi hrlom Golijatu, koga 
cobanoe David iz luBavirico oobauske zvrcnu ka- 
menom u celo. F. Lastric, ned. 327. No ih vide 
cobance Ivanco. Nar. pjes. vuk. 3, 333. 

1. COBANCICA, /. dem. cobanka. u nase vri- 
jeme, izmedu rjecnika u Stulicevu. govori se i co- 
banfiica. I, Pavlovic. 

2. COBANCICA, /. mali glog, gloscic. u Vukovu 
rjecniku, gdje se dodaje da se govori u Barani. 

COBANCIC, m. dem. cobanin. od prosloga vi- 
jeka izmedu rjecnika u^Stulicevu. Cobancic David. 
F. Lastric, test. 20. Cobancic u poju stojeci. P. 
Knezevic, ziv. 54. Cobanci6 i cobanica. Vuk, nar. 
pjes. here. 255. Pocnu oba Cobancica plakati. 
Nar._ prip. vrc. 144. 

COBANICA, i cobanica, /. zensko celade koje 
ctiva ovce, cobanka. od prosloga vijeka, izmedu 
rjecnika u Stulicevu i Vukovu. — a) u pravom 
smislu : Divojaka mladi cobanica. A. Kacic, razgov. 
135. Ovoe pasle dvije cobanioe. Nar. pjes. vuk. 
1, 525. Ja boga ti, fiobanice mlada! Nar. pjes. 
petr. 2, 48. — u pjesmi i o djevojci koja cuva 
pauncad: I dve tice paunice i cetvoro pauncadi, 
devojka im cobanica. Nar. pjes. vuk. 1, 431. — 
6^ ime izvorima: aaj^izvor u planitii Kunari: 
Kad dodose k vodi Cobanioi, tuna Turci koiie 
odjahase. Nar. pjes.^ vuk. 3, 278. — bb) izvor u 
■pofu Orahovic jmd Sarom planinom : Kod studene 
vode Cobanice. Nar. pjes. petr. 3, 307. — c) co- 
banica, motacilla alba L. isporedi govedarka, ov- 
cariea, pastirica. — u gornoj krajini hrvatskoj. 
V. Arsenijevio. fringilla coelebs. na Bracu. A. 
Ostoji6. 

COBANIC , m. a) dem. coban. Imeli sina jed- 
noga cobanica. Nar. prip. mikul. 87. — b) prez- 
ime u nase vrijeme. Sem. prav. 1878. 9. 

COBANIJA, /. a) coll. cobani. u nase vrijeme, 
11 rjecniku nijednom. To zacula fiobanija. Nar. 
pjes. vuk. here. 281. — b) plata cobaninu. u na.s'e 
vrijeme, izmedu rjecnika samo u Vukovu. Da mu 
danas cobaniju platim. Nar. pjes. petr. 3, 577. 

COBANIN, m. tur. fioban, oviar. govori se u 
jednini i bez in na kraju. akc. se mijena u gen. 
pi. : cobana. Dolazi od xvii vijeka (vidi primjere 
I. Gundulica i M. Alberti), izmedu rjecnika u 
Mikalinu (cobanin 404*), u Belinu (coban 547"), 
u Bjelostijencevu (coban), u Voltigijinu (coban), 
« Stulicevu (coban i cobanin) i u Vukovu (coban 
i cobanin). — a) u jedn. sa in: Prilikuje sam 
sebe gospodin jednomu pastiru ili ti cobaninu. 
F. Lastrid, od' 217. Sada vidite kakav je cobanin 
strah bozi. P. Lastric, ned. 211. Cobanin se na- 
slonio na grancicu oraovu. Nar. pjes. vuk. 1, 114. 
Id' odatle, mladi cobanine! 1, 172. ^iUbila bi co- 
banina. 1. 336. Jedna ovca a tri cobanina 1, 501. 
Voli nima Milos cobanine. 2, 137. Za putnika 
dobro, a za cobanina zlo. Nar. jiosl. vuk. 85. - 
u prenesenom smislu o biskupu kao i pastir. u 
jednoga pisca prosloga vijeka. Bubic svet coba- 
nin. J. Kavanin 94. — b) u jedn. bez in: coban. 
M. Alberti XI. Ovca uput bizi cobanu. Margitic, 
fala 203. Jedan coban. J. Banovac, pred. 108. 
Pita ga coban more U ga pomo6i. M. Zoricic, 



COBANINA 



56 



COHA 



zrc. 197. Coban, koji ovce pase. V. Dosen 67. 
Jedna ovca tiizase se na cobana. N. Palikuca 8. 
Dosavsi coban David. A. Kacic, korab. 160. Da 
ne zazoves na pomoc onoga cobana. I. J. P. Lu- 
cid, razg. 44. Ovcama nema cobana. Nar. pjes. 
vuk. 1, 162. Cujes li, cobane! 1, 171. Tuda coban 
svoje stado javi. 1, 600. Evo ovde cobana Mihala. 
3, 428. Ostave glavu cobanu. Nar. prip. vuk. 206. 

— u ■prenesenom smislu o duhovnom pastiru. u 
jednoga pisca prosloga vijeka. Svrhu posla co- 
bana dusevnoga. M. Zorici6, osm. ix. — c) u 
mnozini, koja je svagda bez in : Od cobana i pa- 
stira trgovackih namistnika trg se carski tira. 
I. Gundulid 293. Da nije kara medu mqjim i 
tvojim cobani. J. Banovac, pripov. 117. IJkaza 
se udUj jedan andeo nikim cobanom. Fr. Lastric, 
od' 385. Kad no so smisaju mnogi cobani zajedno 
na planini. M. Zoricic, arit. 97. Cobano za kne- 
zove mecuc. A. Kacic, korab. 960. Porazili su u 
pored 8 cobanima drobna stada. B. Cuceri 126. 
K noj dohode cobani. Nar. pjes. vuk. 1, 167. A 
cobani stada ostavise 2, 537. A klikuju ovcare 
cobane. Ogled, sr. 46. Stari cobane. Jacko 189. 

COBANINA, m. augm. coban. u nase vrijeme, 
izmedu rjecnijca samo u Vukovu. Pri seb' ruke, 
cobanino vlaska! Nar. pjes. vuk. 3, 547. 

COBANINOV, adj. sto pripada cobaninu. samo 
u Vukovu rjccniku. 

COBANITI, cobanim, inipf. biti cobanin Hi 
cobanica. u nase vrijeme. izmedu rjecnika satno 
11 Stulicevu. Selo, gdje Mando sirotuje i cobani. 
S. !^ubisa, pric. 85. 

COBANKA, /. sensho ccjade koje cuva ovce, 
cobanica. od prosloga vijeka, izmedu rjecnika u 
Belinu (547*) i Stulicevu. A cobanke nek stoje 
kod majke. Nar. pjes. juk. 341. 

COBANKINA, /. ridi cobanka. samo u Stuli- 
cevu rjecniku. rijec nepottzdana. 

COBANOV, adj. sto pripada cobanu. w nase 
vrijeme, izmedu rjecnika samo u Vukovu. To je 
briga tobanova. Osvet. 1, 18. 

COBANOVATI, fobanujem, i)npf. ridi cobaniti. 
samo u Stulicevu rjeciuku. rijec lujioicdana. 

COBANOVIC, m. prezime u nase vrijeme. Sem. 
prav. 1878. 95. Sr. Nov. 1879. 1170. 

COBANSKI, adj. pastorius. od prosloga vijeka, 
izmedu rjecnika u Belinu (547a), Stulicevti i Vu- 
kovu. Zivot cobanski. J. Banovac, pred. 136. Koga 
iz lucarice cobansko zvrcnu kamenom u celo. P. 
Lastric, ned. 327. Ni pas, ni rt, ni cobanska vaska. 
Nar. posl. vuk. 222. Daleko od cobanskiii koliba. M. 
D. Milicovid, let. vec. 276. — nalazi se i u imenu 
gdjekojega bi\a : cobanska sviralica, alisma plan- 
tago L. (prevedeno lat. jistula pastoris, nem. hir- 
lenpfeife). cobanska torba Hi torbica, capsella 
bursa pastoris. Mach. B. §ulok, im. 58. 

COBANSTVO, n. ars pastoria. od prosloga vi- 
jeka, izmedu rjecnika u Belinu (547") i Stulicevu. 
S cobanstva bijaso na kra]esko pristojo uziso. A. 
d. Bella, razgov. 86. — u prenesenom smislu o du- 
hovnom j>astirstvu. Na pristojo apoStolskoga co- 
banstva. J. Banovac, pred. iv. 

COBANSTVOVATI, fiobanstvujem, impf. vidi 
i^obaniti. samo u Stulicevu rjecniku za koji je i 
nacineno. 

COBANA, /. vasculum aquaticum. od prosloga 
vijeka, izmedu rjecnika u Vukovu. od mag. cso- 
biny, koje je opet od slov. ctban-i, (^ban). Pri- 
stalija jest cobana Sup)a. I. S. Rojkovi6, kuc. 205. 

— gdje gdje zovu tako i sud u koji curt rakija 
kad se pcie. Bakija u tobauu curi. P. Bolic 2 29. 



COBE, Coba, /. pi. selo u Bosni u okrugu ba- 
noluckom. Statist. 43. 

COBIC, m. prezime u nase vrijeme. Vuk, nar. 
prip. IX. 

COBIC-PO^E, n. selo u Bosni u okrugu zvor- 
nickom. Statist. 93. Zemj. bos. 41. 

COBO, Hi. lu/p. covjek. isporedi covo, cemu se 
promijenilo v na b, od prosloga vijeka, izmedu 
rjecnika samo u Vukovu, gdje se napomine da 
se govori u Duhrovniku. Akc. se mijena u voc. 
cobo. Ako u zvono cobo ne tegne, ne ce i kad 
zvoniti. Posl. dan. 4. jamacno ce biti ista rijec 
koja se govori kao nadimak u Crnoj Gori s akcen- 
tom u nom. kao u voc: oobo. tt Vukovu rjecniku. 

D. Danicic 13. nov. 1882. 

COGA, /. 1. kratka kost koju djeca igrajuci 
se gone stapovima. — Akcenat se mijena u voc. : 
cogo, coge, a samo je i drugi slog dug u gen. i 
instr. sing. : coge, c6gom, i u gen. pi. : coga. Po- 
stanc tamno. Danicic osn. 27. mnije da je coga 
Hi goga s premjestenim glasovlma goga, a to 
opet mjesto koca koje je u kocaii i s premjestenim 
glasovima cokaii. korijen da je skak, ne gibati 
se, tvrdu biti. (kor. 228.) samo u Vukovu rjecniku 
gdje se kaze da se govori u Backoj. vidi i goga. 
— 2. bilina saponaria officinalis L. u jednoga 
pisca nasega vremena, koji je rijec primio iz 
Bosne. B. Sulek 58. 

COGIN BUNAB, m. neko mjesto u Srbiji u 
okrugu biogradskom : Livada kod Cogina bunara. 
Sr. Nov. 1865, 358. 

COG^^AN, m. gola kost od cereka odsjecena za 
koju se cerek prikvaca. M. Pavlinovic. — kukast 
stap, u hrvatskoj krajini. V. Arsenijevic. Cogjan 
se od ravna stapa razlikujc tim sto se napravi 
od drveta nalik na sjekiricu pa se ta sjekirica 
nasadi na podcheo stap. vidi i coga. 

COGlfilNA, /. kosturina. vidi coga. M. Pavli- 
novic. 

COHA, /. pannus, sukno po najvise ne doma 
tkano, i od takova sukna hajina, pa i u opce 
hajina. tur. coha, coka, 7igrc. r^o/u. — Dolazi 
od XVI vijeka, izmedu rjecnika u Mika]inu 43*: 
dolama, chirodrotta, coha od vlastela, toga ; coba 
vojvode, paludamentum ; u Belinu 630^: clainys, 
739, 762 : toga ; u Bjelostijencevu 52'' : coha, muska 
gorna duga haja s kapucem, chii-odota, macro- 
chera, toga rusticana; vsake vrsti sukno, pannus; 
u Jambresicevu 332i>; gausape; u Stulicevu 94": 
toga, i u Vukovu 829»: pannus. — Akcenat se 
mijena u ace. sing.: 66hu, u voc. sing.: cobo, u 
nom., ace. i voc. pi. : coho, i u gen. pi. : coha, a 
samo je i zadni slog dug u gen. i instr. sing. : 
c6he, cohom. — Bez h, kojega je po nekim stra- 
nama nestalo, dolazi u nekih pisaca xvii t xviii 
vijeka i u nase vrijeme u narodu: 66a; tiijesto 
izgubjenoga h umece se po nekim krajevima v : 
66va, a po nekim j : JAja, u nase vrijeme. a) sukno : 
Obloci od dvora kud se prohodi cohom i svilom 
pokriveni. F. Lastric, od'. 336. Krpe od coho. I. 
Jablanci 31. Er ccmo sc dobaviti i Johe i drobne 
spendze. Nar. pjes. bog. 210. Mila ceri moja, sta 
je tebi tamo nestanulo? il" ti malo svilo i kadive, 
ili zlata il' bijela platna, al' lijepe cohe Para- 
guna i rezane pa i nerezano? Nar. pjes. vuk. 
2, 380. Na bega je svilona ko5u]a, vrh kosu|e 
pletena jocerma, vrh jefiermo toke ubojitc, a svrh 
toka zclena dolama od zeleno fohe Venedika. 
4, 56. Dofcekujem Sarajlijo mlade te otimam i 
srebro i zlato i lijopu 6ohu i kadifu. 3, 4. A 
sluge mu koiia izvodoJc, osedlali sedlom od po- 



COHADAR 



57 



COKAN 



zlate, pokrili ga cohom do kopita. 2, 225. Dadoh 
babu cohu nerezanu. 1, 368. U Latina sva Sta na 
svijetu: oni mogu srebro pokovati, sajaliju cohu 
porezati._ 2, 536. Tko je vama cohu porozaoV 
i, 180. Nima cohu nokrojenu daje. 2, 37. Od sta 
bje§o na cardak' prostirka? bjese coha iardaku 
do vrata, a po cosi lijepa kadifa. 2, 231. Od coho 
caksire. Pjev. crn. 60. Krojicu dolamo od naj- 
skupje cohe. S. Lubisa, prip. 266. Vcrmon od 
crveno cohe. M. D. Milicevic zim. ve£. 209. U 
sudnici je bio sto sa zelenom cohom koja je vei 
pozutela. 266. — b) halina: Ako vidis u snu da 
imas lijepu cohu, toj prilikuje pocitane i cast. 
Zbor. 139. Vidis ovu co}iu na meni, nijo pame- 
tara od kad ju sam ucinio. Jes u mene coha no- 
vijeh koje mi su djedi derali; a ova mi jo ooina 
coha i pak ju sam meni prikrojio. M. Drzi6 406. 
Potmusiti ce tanahna ha|iua i coha. B. Kasid, 
nasi. 53. Sviona coha od skrlata naresena hitrim 
cijenim. J. Kavaiiin 360. Gdi je sad coha tva 
bogata s napravami raskosnime ? 454. Gospodin 
je i bog pravi; celo odiju kruna mnoga, coha a 
kip mu do kraj uoga. 530. Obucen u cohu, toga- 
tus. Bella 734. Kra} odijeva ga svojom zlatnom 
cohom. V. M. Gucetic, pohv. 218. Izvadi iz ru- 
kava vjednicke cohe jednu smokvu. B. Cuceri 157. 
Iz kabanice u crjenu cohu. Poslov. danic. 34. 
Istuci sraoka izgubila mi so je coha. 34. Kad je 
dijete bio, knezevu je cohu nosio. 41. Coha se u 
Cmoj Gori zove i svita. Vuk, pisma 42. A naprijed 
pred svatov'ma Mujo u crvenoj cohi vodenickoj, 
za nima je do pet konanika sve u crnoj cohi 
vedenickoj. Nar. pjes. vuk. 3, 154. U bijeloj cohi 
vedenickoj. 3, 155. Pregrni se cohom pazarlijom, 
sto je zlatom zicom preprezeiia. 2, 612. Udri cohu 
i udri kadifu i na glavu kalpak i celenku. 2, 224 
U skrlot se cohu obukosmo. 4, 246. Udari se po 
kojenu rukom, nova coha prste na kojenu. 2, 383. 
Udari so rukom po kojenu, nova coha na kojenu 
puce. 3, 148. Udari se rukom po kojenu, koliko 
se lako udario, na ko)enu cista coha puce 3, 376. 
A p)esnu se rukom po kojenu, pod ko}enom skr- 
let coha puce. 4, 181 . Odeni kone i junake : udri 
konma sedla osmanlije i zlaoene rate do kopita 
. . na junake dibu i kadifu i crvenu cohu saja- 
liju . . sto od vode coha crvenija, a od sunca 
coha rumenija, a na glave kalpak i celenke 2, 585. 
Udri na se dibu i kadifu, ponositu cohu sajaliju, 
sto od vode coha crvenija, a od sunca coha ru- 
menija. 2, 262. Svoju djecu Ijepo darovala: sva- 
kom sinu noze pozlacene, svakoj ceri cohu do 
po|ane. 3, 533.^ Nit smo posli da cohu deremo. 
Osvet. 2, 43. Cohu od sebe odhitim. Jacke 223. 
— c) hez h: Da nam hucete uslati sest lakat cue 
selene (zelene). Starine 11, 103. Pute iste prikrili 
bi coom i odilom. F. Lastric, test. 223. Puti su 
pristrti coom i cilimi od coe. E. Pavi6, ogl. 132. 
Pokroj na me sve novo odelo, sve zeleno od 6oe 
zelene. Nar. pjes. vuk. 2, 77. — d) bez h, ali 
mjesto nega s umetnutim j : A}ine od svile, skr- 
lota ali ti coje. A. Kacid , korab 83. Tetki jeli 
coju nekrojenu. Nar. pjes. vuk. 1, 550. Kalpak od 
crvene coje. M. Pavlinovic, raz. spis. 156. Cita- 
kiua mu je vec izgubila boju one coje od koje 
JG srezana. M. D. Milicevic, zim. vec. 244. — e) 
s umetnutim v mjesto h: Od ne biva sve sto je 
od cove, koja sukno slovinski se zove. J. S. Re(- 
kovic, kuc. 58. I od cove curke prigrtahu. Nar. 
pjes. vuk. 3, 273. 

COHADAR, cohadara, m. cuvar oprave. tur. 
cokadar podvornik. samo u Belinu rjeiniku 763 : 
vestispicus. 

COHA6i6, m. prezime, u nase vrijeme it Srbiji. 
§em. sr. 1882. 97. 



COHALI, adj. indecl. vidi cohan, cosan. u na- 
rodu i u Vukovu rjeiniku. Da ne kaja 6ohali pa- 
puca. Nar. pjes. vuk. 1, 262. 

COHAN, cohana, adj. gradcn od cohe, o panno. 
u nase vrijeme. izmedu rjeinika samo u Vukovu. 
Darivala svakoj ieri cohu do pojano. ,Cohu do 
pojane zna£i tohano hajine.' Nar. pjes. vuk. 3, 533. 
Na liomu su cohane caksire. Nar. pjes. juk. 139. 
Pa po fdma cohane jecorme. 604. Nosili su (kne- 
zon) plavetne cohane caksire i od takove iSohe 
decerme. Vuk, ziv. 251. — hez h: Jost namje- 
rava i coanu fabriku za potrebu vojske da po- 
dize. Sr. Nov. 1834, 146. 

COHAK, cohara, m. koji cohe pravi. rijec sama 
u knizi ne dolazi ali je narod u Hrvatskoj go- 
vori a ima adj. od ne: coharski. 

COHARSKl, adj. sto pripada coharima. u jed- 
noga pisca xviii vijeka i u nase vrijeme u na- 
rodu. Kod coharskoga zanata. I. Jablanci 166. 

COHILIC, m prezime xvi vijeka: Matej Cohi- 
lic. Mon. Croat. 257 (1554). 

COHLINA GLAVA, /. neko mjesto u Srbiji na 
poietku XV vijeka u Banicicevu rjecniku 3, 471. 
OtB Eybnika izt reko mimo luku Stankovu uzt 
brido na Cohlinu Glavu. Glasnik 11, 141. 

COHLO, m. ime musko, xiv vijeka: Coh'lo a 
synt mu Bogojc. Glasn. ii, 12, 12. 

COHODAK, cobodara, m. vidi cohadar. ii nase 
vrijeme: Car odpravi do tri kapigije i sa nima 
tridest cohodara. P. Petrovic, seep. 32 (novo izd.) 

COIK, m. vidi covjek 10. 

COILUK, m. selo u Hrvatskoj u seuskoj bis- 
kupiji blizu Udbine. Schem. segn. 1871 , 39. 
sravni Cojluk. 

COJA, /. vidi coha. 

COJAN, Cojna, m. muski nadimak tt Crnoj Gori. 
u Vukovic rjecniku. 

COJE- vidi covje-. 

COJECA GLAVA. /. selo u Crnoj Gori u Za- 
brdu u Vasojevicima. Glasnik 40, 21. 

COJKOVIC, m. prezime. u nase vrijeme u Cr- 
noj Gori:^ PJevanija crnogorska i hercegovacka 
sabrana Cubrom Cojkovicem Crnogorcem. Pjev. 
crn. 1. sravni cojek kod covjek. 

CO JLE , samo u djeiinskoj igri kad se broji : 
igne iplik, usur, topi dusur, cojle, legster, jabuka. 
M. D. Milicevic ziv. se}. 3, 22. 

COJLUK, m. selo u Bosni u travnickom okrugu. 
Statist. 66. a jedno u zvornickom. 89. dolazi i u 
narodnoj pjesmi: Uza selo, Cojlukom ga zovu. 
Nar. pjes. juk. 372. 

COJSTVO vidi covjecanstvo 18). 

COK, m. vidi covjek 11). 

1. COK, 66ka, m. pan, truncus. tal. cioeeo. samo 
u Bjelostijencevu rjecniku 52''. 

2. COK, indecl. mnogo, multum. tur. 6ok. samo 
u poslovici: Corbe cok, mesa jok. Nar. posl. vuk. 
349. i odatle u Vukovu rjecniku. 

COKA, /. ime mjestima a) selo u Eanatu. V. 
Arsenijevi6. b) mjesto u Srbiji tc) u okrugu kra- 
gujevackom : Vinograd u Coki. Sr. Nov. 1874, 
381. p) u okrugu crnickom. Livada u mestu Coki 
Dordevoj. Sr. Nov. 1875, 515. 

COKADINA, /. pustara u Hrvatskoj u podzu- 
paniji osjeckoj. Pregled. 100. 

COKAN, cokdiia, m. 1.) u kupusa ono od zemle 
do glavice, caulis. u Vukovu rjecniku. vidi 66k. 1. 
isporedi i kocaii, od koga Vanicic kor. 228 misli 



COKANA 



COKTAR 



da i jeste s premjestenim glasovima koc na cok. 
sravni i vmg. csok, drza}e. — 2.) staklence od 'I, 
satliha, u naSe vrijeme i u Vukovu rjecniku, gdje 
ima i primjer: ,daj ini jodan cokaii rakije'. Nega 
se on neSto pribojavao, za to bi mu cesce prii- 
iio po cokan rakije, koliko da ga malko nasmeje. 
M. D. Milicevic, lot. vec. 89. 

COKAl^A, /. klas kukuruzni bez zriia. u nose 
vrijeme: Tuda se rodila 1817 glad, da su judi 
mleli cokane od kukuruza i mesali u lebac. :^e- 
top. sr. 120, 45. vidi i kocaii, okoruak, okomina, 
tuluz. 

COKANEL, m. neko injesto u Srbiji u okrugu 
crnorijeckotn : Niva kod Cokanela. Sr. Nov. 1875, 
316, 

COKATORDA, /. neko iiijesto. S. Novakovic, 
pom. 151. 

COKCIC, til. prezime, u naie vrijeme ti Srbiji. 
Avramovic 267. 

C0KE8A, VI. prezime, it hrvatskoj krajini. V. 
Arsenijevic. 267. 

COKESINA, /. ime rijeei i mjestima u Srbiji: 

1) rijeka u Pocerini. Vuk, rjec. 8281'. 2) manastir 
blizu te rijeke. Vuk, rjec. 828i'. M. D. Milicevic, 
srb. 428. Jeste 1' vid'li crkvii Cokesinuy Nar. 
pjes. vuk. 4, 165. — 3) selo blizu toga manastira 
It sabackom okrugu. Vuk. rjec. 828''. K. Jovano- 
vic 82, 176. Polecese dva vrana gavrana sa vrh 
Cera iznad Cokesine (pogrj. stamp. Cokotine). Nar. 
pjes. vuk. 4, 164. 

COKESINAC, Cokosinca, m. covjek iz Cokesine. 
samo u Vukovu rjecniku. 

COKE§INSKI, adj. sto pripada selu Cokesini. 
M Vukovn rjecniku. Jerez dolazi ispod Cera kod 
Cokesine i najpre se zove cokesinska roka. M. 
D. Mili6evic, srb. 420. 

COKETA, /. 1. Tptica scolopax maior. L. Progr. 
spal. 1880, 39. bice nazvana po tal. rijeei ciochetta. 

2) mtiski nadimak u Crnoj Gori: Tade rece Me- 
ki6a Uoketa. Nar. pjes. vuk. 4, 128. i odavle u 
Vukovu rjecniku. 

COKETINA, /. vidi kod Cokesina 3. 

COKIC, in. prezime, u nase vrijeme u Srbiji. 
Dordije Cokic. Nar. pjes. vuk. 4, 645 (medu pre- 
numerantima). Filip Cokic. Rat. 397. Avramo- 
vi6. 252. 

COKLAN, m. svada, inat, contentio. M. Ruzicid. 
COKLANITI, c6kla,nrm, imp. svadati se, inatiti 
se, rixari. M. Ruzicic. 

(^OKLAneNE, n. svadane, contentio. isporedi 
coklaniti. M. Ru2ici6. 

(jOKOCE, n. coll. vites. isporedi cokot — co 
na kraju je postalo od -tje a tako i mnogi pisu. 
od xviii vijcka. izinedu ijecnika samo u Vukovu. 
Cokotje kako se obrize plakati po6me. D. Rapid 
162. (1762). Naci liocoto da su vise imali gospo- 
dara, nego jo na liivi buseiia a u vinogradu fo- 
kotja 442. Uzmi jodan lonac popela od cokoda. 
Orfolini, podr. 255. Kad bi ono cokoco istrebja- 
vao koje premlogo vina ali rdavoga kacestva 
prinosi. P. Bolid, vinod. 1, 6. 'J'avan iz kremenog 
poska sloien cuva dokocp od ruSo. 1, 101. Ona 
ido svomo vinogradu . . suze lije, Cokode zaljeva. 
Nar. pjes. vuk. 3, 523. 

COKOL, m. neko mjesto u Vgarskoj u podiu- 
paniji stolnobiogradskoj, spomine se u lat. spo- 
meniku iz xni vijcka: Terra Ohokol. Mon. ep. 
zagr. 1, 61. 

COKOLATA, /. tal. cioccolata, cioccolato. samo 
u Stulicevu rjeiniku. 



COKOLATJERNICA , /. spremica u kojoj se 
pravi cokolata, tal. cioccolattiera. samo u Stuli- 
cevu rjecniku. 

COKONAR, Cokoiiara, m. selo u Srbiji u okrugu 
krajinskom. K. Jovanovid 83, 122. 

COKOR, m. prezime u nase vrijeme. Sem. prav. 

1878, 39. 

COKORDIN, Cokordina, m. potok, iipravo pri- 
toka Mlavina, u Srbiji u okrugu jiozarevackom : 
Livada preko Cokordina. Sr. Nov. 1869, 493. Co- 
kordin dolazi od sola Oreskovice, i stiee se iz- 
modu Papovca i Orjeva. M. D. Milicevic. srb. 
1021. — pisu i Cokurdin: Livada do Cokurdina 
Sr. Nov. 1861, 449. 

COKORI, m. pi. selo u Bosni u banoluckom 
okrugu. Statist. 33. 

COKORILO, m. prezime, u nase vrijeme. Avra- 
movid. 247. 

COKORITI, cokoriiu, imj). zuboriti, susurrare, 
cum murmure labi, kaic se za potocic koji tekuci 
pusta zvuke. u jednoga pisca nasega vremena: 
Iz bokova koso cokore mnogi jedri izvori. M. D. 
Milidevid, zim. vec. 2. 

COKOT, cokota, m. a) vitis, rozgva. rijec tuda bez 
sumne prem da je Danicicu domaca, koji kor. 
228 veli da joj je korijen skak , otkle s premje- 
stenim glasovima cok mjesto koc. sravni cokan i 
kodan. Ijolazi od xvni vijeka, izmedu rjecnika 
samo u Vukovu. — Akcenat kakav je u gen. sing., 
taki ostaje^ u svijem oblicima do gen. pi. : cokota 
i cokota. Cokot kako se obrize pocme plakati. 
D. Rapid, 262. Gdi se pake no kriju cokoti. J. S. 
Rejkovid, kuc. 42. List mu gusti nad cokotom 
ridi. 327. Kad u prolede cokot potera. Orfolini 
90. Moj mertik ne ce ubiti, a dva mi ne dadu 
makar na svakom cokotu akov rodio (kazu da 
redo kaluder kad ko kaze da je tuca pobila ili 
da ce pobiti vinograde). Nar. posl. vuk. 182. 
Snih, a proda mnom cokot, i na cokotu bjehu 
tri loze, i napupi i procvati i grozde na liemu 
uzre. D. Danicid, Imos. 40, 9 — 10. Vezo za dokot 
magare svoje. Imos. 49, 11. Pobi cokote nihovo 
psl. 105, 33. Mjesto gdje ima tisuda cokota. isai. 
7, 23. Cokot, vitis vinifera. B. Sulek, im. 58. — 
b) selo u Srbiji u okrugu niskoin. Sr. Nov. 1879, 
175. Rat. 55, 58, 65, 71. 

COKOTALO, nozi, samo u zagoneci: Dva 
pera vitopora su dva rogatala i cetiri cokotala. 
(odgonetfaj: vo). Nar. zag. nov. 22. 

COKOTARE, /. 2'i- ««'o u Srbiji. Sr. Nov. 

1879, 176. 

COKOV, cukova, m. klas od kukuruza bez zrtia. 
u nase vrijeme. u Vukovu rjecniku, gdje se kaze 
da se govori u Srijemu. rijec tuda po obliyu kau 
da je magarska. vidi i dokana, pa i ciJk i mag. 
csiik drzaje. nu sravni i rum. ciocalau, koje ce 
opet od tude rijeei biti. Akcenat kakav je u gen., 
taki ostaje u svijem oblicima osim gen. pi.: 66- 

kova. 

COKOVIC, »j. prezime, u nase vrijeme u Srbiji. 
Avramovid. 191. 

66kR^jA, /. lozin cokot, vitis. M. Pavlinovid. 
sravni cok. 

COKR^iAN, Hi. prezime, « naSe vrijeme: Dor- 
dije Cokr|an. Nar. pjes. vuk. 2, 6G0. Miliailo C. 
2, 659 (inedu prenumerantima iz Temisvara). 
isporedi rum. ciocarUn Heva, koje je iz slov. 
devrj-uga. 

COKTAR, doktara, m. praporac, ono evono 
koje se ly'esa ovnu ili jarcti jednoga krda ovaca. 
V. BogiJid, zbor. 574. 



COKTATI 



59 



COPOK 



COKTATI, cokcem, impf. davati glaa kao ptica 
kos. u jednoga pisca na pocetku xix vijeka: Svako 
so tn srdi, kos cokcuc. A. Kanizlic. roz. (i. 

C'OKUE, m. h'or na drvetu, nodus. « jednoga 
pisca nasega vremena: Pristupi cura s bromenom 
drva na glavi a pod bremenom skolila omotani 
poglavac da jo ne utiru cokuri cjepanika. S. ^jU- 
bisa, pric. 106. 

COKURDIN, m. vidi Cokordin. 

COL-MITAR, Col-Mitra, in. ime mmko: Mijailo 
pokaza da je kupio od Col-Mitra. Prot. sab 108. 
bice nadimak od col u Colak. 

COLA, /. ptica I'leka, vidi cola, aamu u Stidi- 
ceru^ rjecniku. 

COLA, m. mitiki nadimak, u nqse erijeme. is- 
poredi Colak. Dosao sudii Petar Cola. Prot. sab. 
21. Stevan Cola. M. D. Milicevic, zim. vec. 311. 

COLADIJA, rijec turska neznana mi jos zna- 
cena. u jednoga pisca nasega vremena : Vrve age, 
\Tve spahojani, efendije i hoge ucevne, drug do 
druga coladije giievne. Osvet. 7, 18. 

COLAK, Colaka, m. prezime,ji Srbiji: Bud. 
spom. glasn. 2, 3, 78. Rat. 224. Colak -Auta Si- 
monovic. M. D. Milicevic, srb. 739. Colak-Antic. 
Sem. sr. 1882, 126. od titr. colak, solak, koji ima 
samo jednii ruku. nu moze biti i od tur. calak, 
hitar, lukav. 

COLAKOV GAJ, m. neko mjesto u Srbiji u 
okrugu kragvjevackom: liiva u Colakovom Gaju. 
Sr. Nov. 1866, 485. 

COLAKOVIC, m. prezime u nase vrijeme u Sr- 
biji. Rat. S8. 234. 349. Sem. sr. 1882, 58. isporedi 
Colak. 

COLAMA, /. jelo od zecijega mesa, koje se go- 
toci onako isto kao i cercis od piletine. M. D. 
Milicevic, srb. 856. vidi cervis. 

COLADINAC, Coladinca, in. lieko^ mjesto u Sr- 
biji u okrugu jagodinskom: Niva u Coladincu. Sr. 
Nov. 1875. 1139. 

COLEH, m. ime musko xiv vijeka. Zupan Co- 
leh. Mon. croat. 33. (1325). 

C!OLETA, m. muski nadimak u Crnoj Gori. u 
Vukovu rjecniku : Coleta. 

COLICA , /. ptica pirrhocorax alpinus. Vieill. 
Prog. spal. 1880, 14. 

COLiC, m. prezime u nose vrijeme u Bosni. 
Schem. bos. 1864, xxi. u Srbiji. Rat. 87. 109. 177. 
210. 396. Sr. Nov. 1878, 642. Sem. srb. 1882, 86. 
Prot. sab. mag. 32, 104. 

COLIN BUNAR, m. neko mjesto u Srbiji: Niva 
ispod Colinog Bunara. Sr. Nov. 1864, 22. 

COLINA KAPA, /. neko mjesto tc Bosni blizu 
Gorice: Sa Coline Kape vratolomne. Osvet. 7, 50. 
_ COLINO KUCISTE, n. neko mjesto u Srbiji u 
sabackom okrugu : Zemla na Colinom Ku6istu. 
Sr. Nov. 1861, 556. 

COLINA STIJENA, /. neko mjesto u Bosni 
blizu Gorice. Osvet. 7. 44. 

COLOPEK , m. selo u Bosni u zvornickom 
okrugu. Statist. 101., — neko mjesto u Srbiji u 
valevskom okrugu: Niva Colopek. Sr. Nov. 1875, 
675. 

COLOVIC, m. prezime u Srbiji u nose vrijeme. 
Rat. 100, 200, 242. §em. sr. 1881, 351. 

COLTAR, coltara, m. konsko pokrivalo. tur. 
coltar, mag. csoltar. u jednom listu od 1700: Da 
si mo na viri ozeo eedan coltar. Starine 12, 13. 

COM, c6ma, m. zamotak duhana. od mag. csomi, 
uzao. samo u Vukovu rjecniku: fasciculus nico- 



tianae, s primjerom : Com duvana, lula okovana. 
vidi kalup. 

COMAC, comca, in. samo ii zagoneci o loncu: 
stoji comae i comica pokraj vatre (odgonetfaj : 
lonac i kasika). Nar. zag. nov. 110. sravni stomac. 

COMAGE, Comaga, /. pi. zaselak u Srbiji u 
srezu josanickom. K. Jovanovid 83. 

COMBA, /. neko jnjesto u Srbiji u okrugu sa- 
backotn : Trava u Combi. Sr. Nov. 1868, 566. 

COMBAO, combala, m. fimbria, samo u jednoga 
2iisca XVI vijeka : Imala nijes' brige dikom se go- 
jiti, ni zlate verige na grlu nositi , ni rasplijet 
iii veze ki su sad nastali, najlise podveze zlati- 
jemi combali. M. Vetranic 1, 98. Gdi combali 
zlatni vise. 1, 32. sravni cember. 

COMBORJE, n. selo u Urvatskoj u podzupa- 
niji virovitickoj. Pregled 111. 

COMICA, /. samo u zagoneci, o kaiici. vidi 
comae. 

COMIC, m. prezime u Srbiji u nase vrijeme. 
Sr. Nov. 1880, 1340. 

COMRDA , /. planina u Srbiji ii krajinskom 
okrugu; Zitkovac se pruza i na severozapad te 
se sastaje s planinpm Babina Mogila, odakle ide 
da}e preko planine Comrde na Dunav ispod Dobre. 
Glasnik 43, 269. Najvisi visovi na ovom povijarcu 
jesu : Comrda, Babino Masilo i Starioa. M. D. Mi- 
li6evic, srb. 941. 

CONCAN vidi cuncan. 

CONDRIC, m. prezime u Bosni u nase vrijeme. 
Schem. bos. 1864, 55. xiv. 

CONGRAD, m. trgoviste u Ugarskoj u congrad- 
skoj zupaniji. u jednoga pisca xvui vijeka : Mar- 
marus, Moson, Congrad. I. Kanavelic, iv. 86. 

C0N0P:^A, /. selo u Baikoj kod Sombora. Sem. 
prav. 1878, 29. 

CONAGA, m. prezime u nase vrijeme: Svi ju- 
aaci nikom ponikose, ne ponice Conaga Zivane. 
Nar. pjes. vuk. 4, 279. Ne ostavi Conage Zivana. 
4, 274. 

COPA, /. rijec koje uprav nema, alijuje Stu- 
lic primio u rjecnik, ne dobro citavsi u Mika^e 
ciopa, sto glasi ciopa, tako i danas Dubrovcani 
govore, kako tvrdi P. Budmani. 

COPA, /. artemisia vulgaris. Cas. ces. muz. 
1852, 2, 49. vidi copa. 

COPATI, copjem, imp. cupati, depascere, avel- 
lere. u jednoga pisca nasega vremena: Nekajunao 
copje po okrajcima. V. Vrcevic, niz. 136. Te se 
obje (koze) pripnu na duvar da brstan copju. Nar. 
prip. vrc. 144. sravni tal. ciuffare, arripere. 

COPICE , /. pi. selo u Bosni u, mostarskom 
okrugu. Statist. 122. 

COP^^ITI, copjim, imp. odcupavati, avellore. 
u nase vrijeme: Tanovic uzme nozi6 pak pocne 
copliti piece peciva. S. M. IJjubisa, prip. 98. Ako 
i zivim u gori, ne brstim zanovet niti copjim 
travu kao ajvan. V. Vrcevic, niz. 127. vidi copati. 

COPOR, copora, m. vise cefadi Hi zivotina na 
okupxi, hrpa, ruja, grex, caterva, agmen. od mag. 
csoport, csuport. dolazi od pocetka xviii vijeka. 
izmedu rjecnika samo u Vukoint 828b. grex por- 
corum. — Akcenat kakav je u genetivu , takav 
ostaje u svijem padezima, samo je i drugi slog 
dug u nom. i ace. sing., a i treci u gen. pi. : to- 
pora, a mijena se u loc. sing.: 6op6ru. a) o ce- 
]adi i sto se kao ce\ad misli: Kada ugleda copo- 
rove puoka izraelskoga. M. Radni6 119. (1683). 
Viditi cote i bugluke ali copore vojsko. 246. 



COPOU 60 

Copor djavala iska oblast u gospodina. 523. Izi- 
dosG prid nega topori zena. E. Pavic, ogled. 242. 
Naci ces i jedan iopor proroka. 230. Lijevo krilo 
u jednom Joporu staja. I. Zani6ic 41. Pak i (eos) 
razdili na tri iSopore. P. Lastrid, svet. 35. VidiS 
netom po copor kaludera. D. Obradovid. bas. 165. 
Skupila bi so na fopore detca. 343. Dica po seb' 
u coporu side. J. S. Rojkovic. ku6. 9G. Citavi co- 
pori (grije§kom capori) henkara stajali su pri- 
pravni. I. Tomikovio 325. Nisu godi§beni zbori, no 
hajdui^ki sbiru se copori. Osvet. 1, 38. — b) o zivo- 
tinama : Prem da mlogo najde u jednom copom, 
za jednom so zvirkom same hita. D. Eapic 254. 
Lisica lukavstvo sa svim svojim coporom lisicida 
niti sme niti moze tu svoj rep zavudi. D. Obra- 
dovi6, bas. 105. I vidi6es ^toliko copora (pcela). 
I. S. Ee}kovi6, kuc. 241. Copor svina. Vuk, rje6. 
828li. S. M. ]|jubiga, pric. 61. Ovde je marva od 
sve obcino u jednom ili u dva copora. V. Bogi- 
si6, zbor. 441. Copori pasa. M. D. Milicevic, zlo- 
sel. 9. Na jednoj pojani okupe se svi zecovi i je- 
dan najstariji zee otvori govor : mile mi je, djeco, 
da vas prijo mojo smrti sviju u jednom coporu 
vidim. Nar. bas. vrc. 106. 

COPOR, m. ime niusko xiv vijeka u Hrvatskoj 
u zupi sv. Martina, a to je danas Martinska 
ves: ,Chopor'. Mon. ep. zagr. 2, 76. 

COPORAK, fiopcSrka, m. dem. copor. ujednoga 
pisca nasega vremena. o pielama. A. Maksimovii, 
45,132.^ 

COPORAS, coporasa, m. gasda koji ima svoj 
iopor svina, ovaca, itd. P. I. Markovid. 

fiOPOTAC, copoca, m. listera. SloserVukot. 
flor. 1099. 

COPULA, /. Clin od jednoga pana izduben, 
monoxilus linter. u rjecnicima Belinu 129 i Stu- 
licevu 94". vidi golica (oymbula). 

COR, vt. prezime u nasc vrijeme : Schem. segn, 
1871, 104. 

CORA, /. 1. djevojka od dvanaest godina u Sr- 
hiji u okrugu krusevackom. Momcilo. — 2. stra- 
silo kojijem se plase djeca. Slovinae 1880, 89. 
sravni fioroje. — 3. prasica : cora koti, cora prasi. 
§. M. ^iubisa, pric. 105. 

CORAK, Cirka, m. prezime. J. Bogdanovic. 

CORAKOVAC, Corakovca, m. mjesto u Srbiji 
u okrugu knalevaikom : Niva u Corakovac. Sr. 
Nov. 1873, 395. 

CORALK;, m. selo u Bosni u bihackom okrugu. 
Statist. 49. 

CORAP , m. bjecva , tibiale. od tur. corab. u 
jednoga pisca xvin vijeka i ti naUe vrijeme. Odica 
nogu ili od vuno kako 5orapi. P. Filipovic, ist. 
30. Ovi cakiiri, corapi ne imadu proc glezno. 30. 
Corape regula nosit ne zabraiiuje. 30. Na nogami 
hrvatski corapi. Nar. pjes. juk. 642. — u Licije 
corap suknena carapa koju djeca nose. F. Hefele. 

CORAPA, /. vidi corap i carapa. od xvii vi- 
jeka. izmcdu rjecnika samo u Vukovu. Oba ple- 
tjchu corape. M. Divkovic, nauk 256. Jero gazda- 
luk ne nmiju , za to se jedno za drugim osipa 
bas kako siromaska torapa. D. Rapid, 201. Ruka- 
vice ili ce corape. I. S. Re|kovid, kud. 318. Cipe- 
1am i corapam u niko vrime svi misnici u sluzbi 
mojoj slnzili su se. I. Velikanovid, upud. 3, 367. Za 
corapa u krv zagazio. Nar. pjes. juk. 383. A na 
noge svilene corape. 147. 

CORA PICA, /. dem. dorapa. ujednoga pisca 
XVIII vijeka. Niko ga ne mogase nagovoriti da 
novu ha}inu obuce ali barem dorapice. A. Ka- 
nizlic, fran. 149. 



CORBURINA 

CORBA i COEBA , /. juha, iusculum. od tur. 
corba , arab. 56rba. — Dolazi od xvii vijeka, 
izmedu rjecnika u Belinu 149: ius, 488: pulmen- 
tum ; « Bjelostijencevu 521'. ; y. juha, i u Vukovu : 
ius, iusculum. — Akcenat kad je nom. corba mi- 
jena se it voc. : corbo, u gen pi. : coraba, a kad 
je nom. dSrba, mijena se samo u gen. pi. : doraba, 
a H oba je slucaja i zadni slog dug u gen. i instr. 
sitig. : dorbe, dfirbo ; dorbom, dorbom. Ako se ne 
bi prigodilo diste vode bududi dorbe ili ti ju§ice. 
M. Divkovid, nauk 286. (1611). Blagoslov likarije, 
dorbe aU koga drugoga pitja, koje se daje piti 
zadaranim da ozdrave. L. Terzid 224. Ne vaja 
dorba. A. Badid 280. Ne ce dorbu da srdu, J. Ba- 
novac, pred. 118. _Istu dorbu od kozleta. E. Pa- 
vic, ogled. 185. Zena: pu pu pusuci dorbu ladi, 
a muz : uli uli uhdudi jost viSe grije. D. Rapid 
84. Ali ne va}a (voda) od ruzica, dorbe, ni od 
cvica i trave izazota. J. Banovac, razgov. 213. 
Davaj piti u jaju oli u dorbi. J. Vladmirovid, 
lik. 19. Pije u dorbi. 21. U mlakoj dorbi. 24. 
Kuvaj jarebice pak onu dorbu pij. 39. Izbacivsi 
svu dorbu vrilu po zeravici. F. Lastric, ned. 218. 
Ta molitva je b|utava kao corba neslana. 235. 
Smrzlu dorbu slatko grabe. V. Dosen , 165. 
Julia oli corba. M. Dobretid 25. Livajudi u nega 
dorbu. M. A. Re}kovid sabr. 28. Na dast mu 
dorba! Vuk, kovd. 82. I kod nasijeh judi u Tur- 
skoj se iznese dorba poslije i govore da je dorba 
kan^ija t. j. da nema nista vise. 82. H[eb sku- 
han u govedoj dorbi. Nar. posl._ vuk. 151. Od 
jeftina mesa corba za plot. 233. Corbe dok mesa 
jok. 349. Corba dorbusta popa posipusta. 349. 
Sve Lazara dorbom polivaju. Nar. pjes. juk. 87. 
Sto ih dorbom u ogaku hranim. ■487. Jedna ruka 
samrtnoj je druga a dvije de zadiniti dorbu. Osvet. 
2, 43. — Cuk dorba zove se ncka igra djecja. S. 
Tekelija, let. 119, 9. 

CORBAGIJA. m. gazda, dominus, herus. tur. 
corbagi, koji juhii kuha, nekada poglavica jani- 
carske cete. samo u Vukovu rjecniku. 

CORBAGIJIN, adj. sto pripada corbagiji. samo 
u Vukovu rjecniku. 

CORBAfilJNICA, /. gazdarica, domina, hera. 
isporedi dorba^ija. samo u Vukovu rjecniku. 

CORBAST, adj. u cem ima vise corbe nego 
drugo Ha, iurulentus, iusculentus, ojelu. samo u 
jednoga pisca nasega vremena. PasuJ dorbast. M. 
D. Milicevid, slave 28. 

CORBETINA, /. augm. od dorba. samo u Vu- 
kovu rjecniku. 

CORSICA, /. dem. corba. od xviii vijeka. iz- 
medu rjecnika samo u Vukovu. Ako bi domaci 
donesli dorbicu za pokripiti tilo. A. KanizUd, bog. 
497. Gedeon uli dorbice u lonac. E. Pavid, ogled. 
184. A kamo da liima dorbicu u bolesti poSaju. 
D. Rapid 243. 

CORBIG, m. prezime, u nase vrijeme u Srbiji. 
Rat 181, 357, 358, 414 Avramovid 242. 

CORBINA, /. augm. od dorba. samo ii Vukovu 
rjecniku. 

C0Rb6l0K, m. koji iorbu loce. samo u pre- 
nesenom smislti parasitus. u nase vrijeme i u Vu- 
kovu rjecniku. Dok je dorbe dosta dorboloka. Nar. 
posl. vuk. 64. 

CORBOVIT, adj. u cem ima dosta corbe, samo 
u jednoga pisca pod konac xviii vijeka. Jela cor- 
bovita. D. Obradovid, bas. 394. 

CORBURINA, /. augm. od dorba. samo u Vu- 
kovu rjecniku. 



CORBUSTA 6 

CORBUSTA, samo u pripovijesti, lead je pop, 
rekavsi nesto iz knige, uzeo ribu preda se a dak 
ga onda rekavsi : corba corbusta popa posipuSta, 
posuo iorbom. samo u tome obliku , ponaiineno 
pa drugim participima crkvenoga jesika- u Vuk. 
nar. posl. 349. i u rjeiniku mu. Corba cor- 
busta vas svijet posipusta. Nar. prip. vrc. 1, 113. 
sravni i varka u poslovici: varka pred Marka. 

COEDA , /. krd, stado, grex. od mag. csorda, 
a to opet od stsl. 6reda. od pocetka nasega vi- 
jeka i u Vukovu rjecniku. Za lieg corde po vas 
dan ne znadu. I. S. Eelkovi6 , kuc. 155. Svaka 
marva da u 6ordu ide. 156. Kuda babo cordu 
pase. V. Doseu, 35. Sve koliko ua osvetu vrije, 
djefiurije b'jesna 6orda vije. Osvet. 4, 62. 

COEDAS, cordisa, ?«. koji cordu cuva, grega- 
rius. samo u Vukovu rjecniku, gdje se veli da se 
govori u Srijemu, i u jednoga insca na pocetku 
nasega vremena. Za Cordase pak se dica ne ce. 
I. S. Eejkovic, kuc. 156. Jer ju cordas ovako 
ne vlada. 315. 

COEE, /. pil. selo u hrvatskoj krajini. Sabjar 
rjec. 70. Eazd. 32. 

COEICA, /. dem. od 66ra 1. u Srbiji u krusevac- 
kom okrugu. Momoilo. 

COEI6, m. 1.) prezime u nase vrijeme. Nar 
pjes. vok. 2, 659 (medu prenmnerantima). — 2. 
selo u Hrvatskoj u 2 banskoj piikovniji. Sab}ar. 70. 

COEICI, m. pi. selo u Bosni u travnickom 
okrugu. Statist. 72. 

1. COEKA, /. ptiea. garrulus glandarius. Slovi- 
nuo 1880, 306. 

2. COEKA, /. kao daje dem. od cora, djevojcica. 
u jednoga pisca pod konac xvi vijeka: Koje corke 
ili kderi rada. S. Budinic, sum. 24. Dviiuci sini, 
hdere, corke, sluge. 257. 

COEKA, m. prezime u Srbiji xv vijeka : Nikola 
Cortka vlastelin udovice vojvode Mrkse. Spom. 
sr. 73. a odavle i u Danicicevu rjecniku. 

COELATIC, m. ^irezime xvi vijeka: Corlatic 
Mikula. Mon. croat. 256. (1554). 

COELE,/. pi. selo u Bosni u banoluckom okrugu. 
Statist. 36. 

COEOJE, m. take se zvao momak obucen u cu- 
pavu ha}inu po kojoj su bili ispriUvani kojekakvi 
repovi a najvise lisicji, imajuci na lieu obrazinu 
a u ruci zelenu grancicu ili kitu cvijeca. on je u 
Dubrovniku za vremena republike uz mcsojede sa 
dva druga maikarana vilom i turicom isao po 
gradu i po negovijem^predgradima. odatle nasta 
rijec kao poslovica : Coroje, vila i turica, maska- 
rani sva trojica. Vuk, ziv. 20 i rjec. 829*. ViSi 
od turice, debji od coroja a od vile vuhveniji. 
Poslov. danic. 150. 

COEO JICA, /. obrazina, larva, samo u jednoga 
pisca XVII vijeka: Vrgli su mu na bozanstveni 
obraz jednu corojicu, jednu maskaru. I. Anci6, 
vrat. 2, 4, 168. vidi fioroje. 

COETANOVACKI, adj. sto pripada 6ortanov- 
cima: Vinograd^cortanovacki. P. Bolic , vinod. 
1, 23. isporedi Cortanovci. 

CORTANOVCI, Cortanovaca, m. pi. selo u Sri- 
jemu koje je Jovan Despot dao Krusedolu : Cor- 
tanovce. Mon. serb. 541 (1496) D. Danicic rjec. 
3, 471. i sada. Sem. prav. 1878, 7. Eazd. 32. 

COETANOV16, TO. p)rezime, u nose vrijeme u 
Srbiji. Sem. sr. 1882, 52. 

COETITI, cortim, impf. florere. samo u Mika- 
linu rjeiniku 43". rijei nepouzdana. moie biti 
itamparska pogrjeika. vidi i Cotiti. 



COTRIC 

CORVANE, n. samo u govoru : ode blago u cor- 
vane, isporedi fiorvati. 

c6eVATI, corvam, imp. u pro}ece kada jos ni 
trave ni lista nema a lijep je dan da blago moze 
izaii, rece se: pusti blago van, 7ieka Ho god corva, 
ili: bole je blagu sto god i corvati, nego li na 
praznijem jaslima lezati. kod Gospida. 3. Bog- 
danovic. 

COEZI, jn. prezime mlecicu koji se latinski pi- 
sao Georgio : Ivant fiortii, poslanik opcine mle- 
tackekvojvodi Sandafu (1423). Mon. serb. 326. 328. 
u Danicicevu rjeiniku 3, 471. 

COSALIJA, /. igla velika trouglasta, cavaldusa. 
M. Pavlinovi6. 

COSIG, m. selo u Bosni u zvorniikotn okrugu. 
Statist. 90. 

COSLIJE, /. 2'i- selo u Bosni u travniikom 
okrugu. Statist. 63. 

COSAN, c6sna, adj. graden od iohe, e panno. — 
u nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Klonu ruka 
uiz cosnu dolamu. Nar. pjes. vuk. 3, 29 ; 4, 221. 
Marinko imase na sebi oosne 6ak§ire. M. D. Mi- 
licevic, zim. vec. 210. 

COSICA, /. dem. od 66ha. u jednoga pisca xvii 
vijeka, izmedu rjecnika u Mikafinu 43»: mala 
coha, togula ; u Belinu 374 i u Stulicevu 94»; 
togula, i u Vukovu. Do dopetne duge (So5ice. B. 
Kasic, rit. 141. (1640). 

COSIC, m. selo u Bosni u zvornickom okrugu. 
Statist. 88. 

COSINA, /. augm. od coha. samo u jednoga 
pisca XVI vijeka: Ukaza mi u§ njeku u razdrtoj 
cosini. M. Drzio 337. Ogrni ve so torn cosinom. 
371._ 

COT, cota, m. coUis. tal. oiotto, kamen. u nase 
vrijeme u Srbiji : Vinograd u 6otu. Sr. Nov. 1867, 
325. Klisura Momina traje od sela Grdilice do 
cota koji se zove Usi. M. D. Milidevic, zim. vec. 
156. Nasta vreme tesko i nitko mu kraja ne moze 
dogledati, rece starina Novak svojim drugovima, 
s kojima sedase na 6otu Vrm^i gledajuci lepu i 
rodnu dolinu reke Moravice. M. D. Milidevio, 
let. vec. 1. — kao ime mjestima, u kragujevac- 
kom okrugu: Vinograd u Cotu. Sr. Nov. 1867, 
325. u okrugu va]evskom: Sr._Nov. 1875, 203. « 
okrugu podrinskom: Zemja Cot. Sr. Nov. 1867, 
398, 423. 

COTA,/. cokot, vitis. u nase vrijeme u Banatu 
u brojenici: Kam ta grUca? otisla pod cotu. kam 
ta cota? isekla je sikirica. V. Arsenijevic. 

COTA, /. glaeba. u nase vrijeme. Cote se ne 
lupaju vrbovim klinom nego drenovcem i gvozde- 
nakom. Nar. posl. stojan. 47. O tu 6otu mnogi 
je klin razlupan. 47. 

COTAV, adj. glaobosus. samo u prenesenom 
smislu kao tvrd durus. u nase vrijeme u narodu : 
Cotave je glave. Nar. posl. stoj. 47. 

COTIC, »(. prezime xvii vijeka: Tadija Cotii. 
Stat. po}. ark. 5, 311, 318. 

COTITI, cotim, imp. florere. samo u Stulicevu 
rjecniku 94": cotiti, i mozda u Mikalinu, gdje 
ima cortiti, Mo moze biti stamparskom grijdkom 
mjesto cottiti, jer dolazi iza rijeii 6osica i pred 
rijeiju covjek, ali tomu smeta dugo o u Stulica, 
a u Mika}e bilo bi kratko radi dva t iza o. 

COTEA, m. muski nadimak u nak vrijeme. 
Vuk, odgov. na laXi 30. 

COTEIC, m. prezime, u nase vrijeme u Srbiji 
i u Crnoj Gori. Eat. 348., Avramovii 241. Vuk, 
odgovor na la2i 30. vidi Cotra. 



COVA 



COVJECANSKI 



C9VA, /. vidi 66ha. 

COVA, /. znak za mjerene, taj je znak motka 
i na nu navijeno sijeno Hi trava, zabode se iz- 
medu dvije livade pa se od protivne strane upravo 
na onu motku gledajuci ide te se tako livade 
razgaze: nacini se gazna. Podunavka 1878, 72. 
Hi je samo motka i na noj dvije dastice unakrst 
prikovane, gdje je zabi]ezeno kolik je ismjereni 
prostor. B. MuSioki. od mag. cs6va sveznic sijena. 

COVAC, fiovca, m. selo u negdasnoj hrvatskoj 
krajini. Pregl. 32. isto ce selo biti ono koje se 
spomine u listini od god. 1469: Pisan' v Cov'ci. 
Mon. Croat. 104. 

COVADAR, m. vidi cohadar. u jednoga pisca 
7ia§ega vremena: Dozivje dovadare svoje kapigije. 
Pjev. cm. 99. 

COVCIC, m. selo u Bosni u sarajevskom okrugu. 
Statist. 17. 

COVE- vidi covje-. 

COVIC- vidi covjec-. 

60VIC, m. prezime, u nase vrijeme. Avramovid 
197, 202. Schem. here. 1873, 254. 

C0Vi6a GAJ, m. neko mjesto u Srbiji:^ lifiva 
u Covi6a Gaju. Sr. Nov. 1866, 292, 485. Niva u 
Gaju Covida. Sr. Nov. 1875, 39. 

COVICI, Covica, m. pi. selo u Hrvatskoj blizu 
Otocca. Schem. segn. 1871, 27. Pregl. 32. 

COVIK, tn. vidi covjek. 

COVHiA, /. tuber, tumor, kuzni otoh. u jed- 
noga pisca nasega vremena : Nade svjedoke da 
prioaju i da se kunu : kako su Vracenu prije neg 
je izdahnuo izasli kuzni petici po zivotu, crni 
kao zmo zmiocice, i napujila na dimiiama pod- 
kozna Sovija. S. !^ubi5a, prip. 263. sraimi £vi}a, 
a i cibujica. 

COVINA MEDA, /. neko mjesto u Srbiji u 
okrugu sabackom: Zemja u Covinoj Medi. Sr. 
Nov. 1861, 450. 

COVINAC, Covinca, m. potok u Divoselu u 
Hrvatskoj blizu Gospica. J. Bogdanovic. 

60VIS- vidi oovjes-. 

COVIS- vidi covjes- 

COVITI SE, c6vim se, imp. ponositi se, diciti 
se, gloriari. Postana kojega i Jovjek (u znacenti 
pod 3.) u nase vrijeme. Da se Hrvati toboz cove 
jezikom srbskijem. M. Pavlinovic, raz. spis. 142. 
sravni covna. 

60VJEC, adj. sto pripada covjekii Hi \udima, 
hominis, hominum. -je je od staroga e, mjesto 
koga dolazi i po zapadnom govoru. 60- je od 
6I0- a ova jedino u toj rijeci dolazi, sama se 
rijec cita u knizi xm i xiv vijeka. izmedu rjec- 
nika samo u Danicicevu 3, 470. a) sa o: Po mi- 
losti i elovekojubiju darova naSinit pradedomt i 
naSimt dedomb obladati sijovb zem|omi. srtbb- 
skovb i vtsakoeko bogt stroe na uni>.sa clovOkomt 
no hote clovijfii gibeli, i postavi me veliega zu- 
pana. Mon. serb. 4. (1198—99). Na lice Sloveco. 
Stef. kra]. 7. Umb clovfiCt. Sava, tip hil. 9. 
Sbmrttb clovfiSa. Domentijan, sav. 106. Po mi- 
losti roda £loveca. Mon. serb. 562. Na Jloveoe 
kosti. Glasn. 15, 288. Clovefie .sufibstvo. 253. Bogt 
jubi noraavb <;love&uu. Mon. sorb. 366. — b) sa 
i mje.sto a : Clovifio suStbstvo. Mon. sorb. 220. 
Ubistvo filovice. 225. vidi covjoftji. 

COVJECAC, Covjocca, m. dem. od covjek. -jo 
je mjesto staroga e, koje m zapadnom guooru 
biva i. -60 je mjesto starijega cIo-. Dolazi xvii 
I xvui vijeka i u rjeinicima Mikafinu 45*: mal 
fovjek, homuncio, horaulus, hoiiiunculua, homul- 
lilus, (loviiac pumillio, pumillus, pumilius; it 



Belinu 369: homunculus; u Bjelostijencevu 46 > 
kajkavski: clov^ceo, homunculus, homulus, ho- 
muncio, purailio; u Jambresicevu kajkavski: clo- 
vecec, homulus, i u Stulicevu 94^: covjecac, ho- 
munculus, homulus, homuncio a) sa 1 i i mjesto 
e: Na blazenu i pohvajivu svrhu mone, lijena i 
nekorisna 61ovi6ca privedes. B. Kasic, nasi. 269. 
Da mono lina i neprudna 61ovi6ca na blaXeni i 
pohvajeni konac pripejas. P. Radovcic, nac. 427, 
— b) bez 1 iza c a sa i mjesto e: Sveti David 
kra} bjese malahan covicac. M. Divkovic, bos. 
299. To i covicac najgorji more kra}u uciniti. A. 
Kanizlid, fran. 28. Koji (Saverio) mu se kao jedan 
ubog covicac prama Fukarandonu cinase. 41. Ti 
covicac. 172. Jodno Grce, jedan covicac. A. Ka- 
nizlic, kain 79. 

COVJECAK, covjecka, m. dem. od covjek. od 
XVIII vijeka. izmedu rjecnika u Stulicevu 94a: 
covjeSak homunculus, homulus, homuncio. Stav- 
Jaju na pristoju da sudi jedan covicak sibikom 
od zapovidi u ruci. A. della Bella, razg. 165. Ti 
covicak jedan! ti li se Isusu prilikujes? A. Ka- 
nizlic, kam. 309. Bedni covicak. D. Obradovic, 
bas. 359. Slabbi covecakt mysli. Sr. Nov. 1834, 
207.. 

COVJECAN, covjeona, adj. humanus. -je je od 
staroga e koje glasi u zapadnom govoru i, a u 
istocnom 0. co- je mjesto starijega clo-, i v iza o 
u nekim krajevima ispada. — Dolazi od xvii vi- 
jeka, izmedu rjecnika u Mikafinti 43'' : virilis ; u 
Belinu 336 : humanus, 779'' : urbanus ; u Bjelosti- 
jencevu 4:6^ kajkavski: cloTocen humanus, benofi- 
cus, urbanus, liberalis, hospitalis, moribus olegan- 
tibus politisque imbutus. 2. benignus , comis, 
demons, pius; u Jambresicevu kajkavski: 61ove- 
cen humanus, i u Stulicevu 94": covjecan, hu- 
manus, benignus, urbanus, comis. — Kompar. 
covjefiniji. a) naravi covjecije, kojom se covjek 
razlikuje od boga, andela i zivotina: Oni cas bi 
clovik i bog, aU hocemo reci bog clovican. P. 
Radovcic, simb. 40. Narodu svem covjecnu imate 
izrec' sva ocito. J. Kavanin 562. Od poganstva 
da otme i stece tvoj mac bogu mesto rodno, 
coocnim stupom gdi sve tece i umri za nas pak 
slobodno. 223. — b) koji se tako vlada kako io- 
vjeku dolikuje cuteci milosrdno: Svi }ubo gosta 
voc kada je clovican. D. Barakovic, vil. 245. Ako 
hoces biti covjocan. K. Ma^arovic 106. Abraham 
bivsi covican na svakomu dobru hoti biti za- 
falan. E. Pavic, ogled. 50. Bise blagodaran i 
covican u dilonu blaga svoga. A. Kacid, korab. 
357. Vas se (bog) ucini dobar, milostiv i 6ovi6an 
u utrobi Marijinoj. J. Banovac, razgov. 137. Giro 
bijase muogo covican. J. Filipovic, prip. 1, 88. 
Sto je god vlada turska boja i covje6nija, to jo 
i hajduka u zem[i maiio. Vuk, ziv. 266. Hrabren 
i opazan i covjocan. M. Pavlinovic, raz. spis. 125. 
Pribjegli su pod okrijo covjefine i prosvijeStene 
vlade. S. M. !^ubisa, prip. 258. Hajduka ce ne- 
stati : kad postupaiie s gradaninom u Srbiji i 
onamo preko granice budo razloinije, blaze, pi- 
tomijo, covje6nije. M. D. Milicevic, zim. 243. — 
Adv. 6ovjocno , humane , humanitor. M_ Belinu 
rjecniku 779' : urbane, i u nase vrijeme. Covjofino 
postupa. Sr. Nov.^lS34, 60. 

COVJECANSKI, adj. humanus. — Glasovi su 
-je- postali od -c-, te su samo u juhtom govoru. 
a u istocnom je rnjesto nih e, it zapadnom i. naj- 
prije je rijec glasila Clovefitski, poslije je 1 iza 
c ispalo, a g(ije gdje ispada i v iza o. kad je h 
nesUdo pisalo se bez nega a sve drugo ostav^alo 
bez promjcne, Hi se mjesto fis pisalo samo h, koje 
se u nekim krajevima pred t mijena na s ; gdje 
gdje ispada baa ostaje. ali su nastale i druge 



COVJECANSKI 



63 



covje6anski 



pronyene kad je h nestalo : najprije se mjesio ne- 
staloga t umetnulo a medu c i s, poslije se iza 
umetnutoga a dodalo joste n. tako dobi rijec 
mnogo oblika: 1.) clovectski xiii i xiv vijeka i 
u Danicicevu rjecniku 3, 470: humauus: Spast 
Clovectski. Moii. serb. 17 (1233). clo%'ecskiimi. 72. 
clovectskago. 77. — 2.) oblik bez t medu <S i s: 
Clovecski rijedak je : clovecskoje. Glasn. 2, 12. — 
3.) oblik clovecki dolazi u nase vrijeme u Hrvat- 
skoj kod kajkavaca i od nih u rjecniku Bjelo- 
stijencevu 46*: clov^ftki, humanus. — 4.) oblik 
clovjetki XVI vijeka i u Mikajinu rjecniku 4.5": 
61ovjecki , Judski , virilis. Sin clovjefki. N. Ra- 
liina 90. — b.) oblik clovicki xvi i xvu vijeka: 
clovickom. A. Cubranovii 163. clovickoj. P. Ea- 
dovcid, simb. 33. clovicke. D. Barakovic, vil. 46. 

— 6) oblik cloviski cita seujednoga pisca xvii 
vijeka : sridu orca cloviskoga. I. Ivanisevic 32. — 
7.) oblik c6vjeckr dolazi od xvii vijeka do danas. 
izmedu rjecnika u Stulicevu 94'' i u Vukovu 828* : 
fi6vjecki. covjeckijem. B. Kasic, per. 140. covjec- 
kom. D. Palmotid christ. 13, 1. covjecku I. Dor- 
did, uzd. 1. covjecke I. Kanavelic, iv. 154. itd. 

— 8.) oblik covicki od pocetka xvi do xviii vi- 
jeka: covicke. H. Lucie 245. covicka. 264. cio- 
vi6ki. 269. covickimi. I. T. Mrnavic, ist. 80. co- 
vickoj. P. Vuletic 89. covickoga. P. Knezevic, 
osm. 193. — 9.) oblik coecki ima samo u Vukovu 
rjecniku 828* : coecki, n. p. kapa, viri, gdje se 
kaze da se govori u Boci. — 10.) oblik covjcski 
xviii vijeka : covjeskoga. A. Vitalic, ost. 132. — 
11.) oblik coviski xix vijeka: coviskoga. M. Dra- 
gicevic 47. — 12.) oblik coeski xviii vijeka: coe- 
ski. J. Kavanin 368. — 13.) oblik covjeski xviii 
vijeka: covjeska. J. Kavaiiiii 528. — 14.) oblik 
coviski XVIII vijeka : dusa coviska. A. Kosta, zak. 
1, 188. — 15.) oblik coeski xviii vijeka: coeska. 
J. Kavanin 457. 

Dolazeci od covjek znaci covjecki u ohlicju 
1 — 15 ono sto covjeku pripada na koji god na- 
cin, sto on ima, sto je ii nega itd. a) kao bicu 
koje se razlikuje od boga, andela i zivotitia, ne 
gledeci na to da li je musko Hi zensko, a to 
je aa) ce\ade i sto se kao ce]ade x>omis],a : I spast 
dlovectskj- postiditt se jego predt augeli. Mon. 
Serb. 17. Rodt clovectsky toboju izbavjent bystt. 
67. Sin clovjecki ide kako je pisano od liega. N. 
Ranina 90. Jao tomu clovjeku po komu sin clo- 
vjedki izdan bude. 90. Bozji jesi ti namjesnik i 
andela svih vojvoda, najprvani srcen Ijesnik co- 
vjeskoga od naroda. J. Kavanin 493. Vi budete 
svi koiici covjeskoga vidjet sina. A. Vitajic, ost. 
132. Covjefiki sin. I. Dordic, salt. 275. — bb) stvar 
tjelesna : I sva dobra ka su u kipu u_ clovickom 
igda bila sva ti budi svrsno cila. A. Cubranovic, 
jed. 163. Pomozi me povratiti na covjecko lice 
opeta. D. Palmotic 2, 38. Sliku od covjecke vidim 
sjeni. D. Palmotic 1, 75. Srcem covjeskijem cdkri. 
B. Kasic, per. 140. Sridu srca cloviskoga. I. Iva- 
niSevio 32. Stvorene rukama covickimi. I. T. Mr- 
navid, ist. 80. Covjecke zejan krvi. I. Kanavelic, 
iv. 154. Na mjesto covjeckoga zvjersko srco uka- 
zati. 586. Od iiiramora jesi i ti u covickoj, boze, 
slici. P. Vuletid 89. Covjecku pazec sliku boga 
spozna u coviku. I. Dordic, uzd. 1. Odrizanu luke. 
ali drugoga prilicna uda coviskoga M. Dragi- 
6evic 47. — cc) stvar umna: Dontdeze clovect- 
skoje jesttstvo u obicai bozi.stv(tnyi) nastavitt 
.se. Mon. serb. 17. Bozestvtnymi i clovectskiimi 
krasotami ukrasen. 72. Posla jednodedyi synt 
tvoi na zemju spasenija radi dlovectskago. 77. 
Koja 86 (gospoja) pona§a lipotom i slavi vii5e od 
mejaSa dovidke naravi. H. Lucid 245. Koj (Nilu 
rijeci) iSdad vrila dovidka mod susta. 264. Mod 



kom razum dovicki do neba moze dod'. 269. Clo- 
vicke naravi. P. Radovdid, simb. 33. Covickim 
slogora vapiti. I. T. Mrnavic, ist. 183. Covjecka 
djelovaua. I. Dordic, salt. 35. Mrak i samost opdi 
skrijevat ku nevjeru coeske cudi. J. Kavanin 462. 
Ali mu se coeska kleta cud iznaravi i iznevjeri. 
457. Duh sam cisti i razlozi doeski more razu- 
miti po svoj smrti raskos mnogi. 492. Vijeku ne 
de rijec covjeska otajnosti te visinu istomadit, a 
andeska dobro izred naravstinu ka je u bogu. 
528. Od negova covickoga razuma. P. Kneievid, 
osm. 193. Dusa doviska jest neumrla. A. Kosta, 
zak. 1, 188. Iznaso si nacin za u meni dovjeckoj 
naravi zdrak tvoje svjetlosti zakratit. A. Kalid 450. 

— b) sto pripada covjeku kao muskarcu, muski, 
virilis, virorum Hi viri: So zabraiiuje pozudeue 
prijubodinstva toliko covickoga koliko zenskoga. 
I. T. Mrnavic. ist. 108. Dumne svete i koludre 
sred zatvora samostana, da ill coeski dali ne 
udre, zarucniku bozjem lirane djevstvo u molbi 
i cistodi. J. Kavanin 368. Da je covjecko lukav- 
stvo spram zenskoga nistavo. Nar. prip. vrc. 

1, 110. — tako i kad dolazi adverbijalno u ace. 
sing. fern, s prijedlogom na : Obucena na covjedku, 
razkosa, bosonoga ide ureda u pustinu. B. Cu- 
ceri 85. 

Adv. covjecki, humane, more humano, xviii i 
XIX vijeka, ali rijetko. izmedu rjecnika u Belinu 
768: viriliter; u BjelostijencevH 4t&>: clovecki, 
clovecanski, na nacin }udih, 3. clovecki t. j. pri- 
jazno, dvorno, jubjeno, humane, benigne, comiter, 
blande, leniter, humaniter ; u Jamhresicevu : clo- 
vecki, humane, humaniter, i u Stulicevu 94'>: vi- 
riliter, strenue, magno et forti animo. I za to 
tebe covicki i posteno moli. D. Rapid 114. — 
hrabro: Da ce se vojnici drzati covicki. A. To- 
mikovid, pet. 215. 

16.) oblik clovecaski dolazi xiv i xv vijeka : 
clovecaskomu. Mon. serb. 133 (1348). clovecaski. 
466 (1454). — 17.) oblik dlovjecaski xvi vijeka : 
clovjedaska. S. Budinic, sum. 40. — 18.) oblik 
clovicaski od xv do xviii vijeka: clovicaskie. 
Mon. serb. 316 (1421). clovicasku. L T. Mrnavid, 
nauk 1708 (a it izd. od 1702 ima clovidansku). 

— 19.) oblik clovecaski dolazi xiv i xvi vijeka: 
clovecaskie. Mon. serb. 103 (1333). clovecaskoga. 
Postila tub. 1562 Au. — 20.) oblik covjecaski xvi 
i XVIII vijeka: covjecaska. Zbor. 78. covjecaske. 
M. Divkovic, nauk 615. covjecaska. Nar. pjes. 
bog. 840. — 21.) oblik covicaski od xvii vijeka: 
covidasko. A. Komulovid, zrc. 57. covicaski. M. 
Dobretic 17. 

Znaci isto sto i covjecki pod 15.) a) i to aa) 
ce{ade i sto se kao ce],ade misli: Gospodt s ne- 
bese prizre videti sini clovecaskie. Mon. serb. 
103. Sima velikoma arhistratigoma odt boga danii 
bise rodu clovecaskomu pohvalnije pohvali i bla- 
godeti. 133. Gospodt s nebese prizri viditi sini 
clovicaskie. 316. Koe razmirte medu nami usijao 
neprijatejt bozi i dlovecaski. 466. Narod dlovi- 
caski milujudi. Ziv. kat. Starine 1, 223. Svemu 
narodu covjecaskomu. Zbor. 125. Sina cloveca- 
skoga. Postila , tiib. 1562. A u. Kada pride sin 
clovicaski. Bernardin 1, 19. Kada bude viditi sin 
clovicaski na pristolju. 2. 99. Cida sina clovica- 
skoga. 2, 101. Pride u istinu sin clovidaski viditi. 

2, 104. Da spases narod clovidaski. M. Alberti 
189. Avaj cloviku tomu, kim sin clovicaski pri- 
dan budet. 453. Sin clovicaski. M. Angel 4. Vede 
plemenit od svije sinova clovidaskije. P. Posilo- 
vid, nasi. 73. Brez druzbo dovidaske. I. T. Mrna- 
vid, ist. 16. Tvorite) dlovicaskago naroda niko 
obra apostolo. Ivan, trog. 1. Uzorit izmedu sinova 
dovidaskih. A. Kaniilid, utofi. 601. Narod dovi- 



COVJECANSKI 



64 



COVJECANSKI 



caski. M. Dobretid 17. — bb) stvar tjelesna i sto 
se kao tako misli: Tvoja govorenja vide se nam 
ne ustimi filoviiaskimi, nego li bozastvenimi da 
su izgovorena. 2iv. kat. Starine 1, 221. Put co- 
vjefiaska. Zbor. 78. Jezik 6ovjecaski ne bi mogao 
izgovoriti. 87. Andeo dode k liemu u obrazu co- 
vjecaskom. 2'>. Goleni kosti clovicaskih. Katekis. 
od 1561, 46. Bolest srca clovifiaskoga. S. Budinic, 
ispr. 28. Ako bih jezici clovicaskimi govoril. Ber- 
nardin 2, 13. Prilikam clovicaskim posvetiliSde 
fiiniS. F. Vran6id , ziv. 7. Prijao jest put clovi- 
fiasku. I. T. Mrnavii, nauk 1708, 6 (a 1702, 6 
filovifiansku). Vaze put coviiSasku. I. T. Mrnavic, 
ist. 4. — cc) stvar umna: Tempal .sazidam me- 
striom clovicaskom. 2iv. kat. Starine 1, 219. Ona 
bude filoviCasko nevoje trpila. Katokis. od 1561, 
59. Uceoi zapovidi clovifiaske. Postila, tiib. u po- 
sveti 2. Umom 61ovicaskim. S. Budinic, sum. 5. 
Po2udenja ilovjecaska. 40. Boze, ki ne osujenje 
filovifiasko zelis. Bernardin 2, 14. Clovicaska dela 
i sluzbe. Anton Dalmat. ap. d. 2. Obrac.ei'ie covi- 
casko. A. Komulovid, zro. 57. Od slobodne vo)e 
CovjeCaske. M. Divkovic, nauk 615. Dilo covi- 
fiasko tad je najvridnije. I. T. Mrnavii, osm. 139. 
Bitje filovicasko. M. Angel 68. Clovicaska narav 
plade. D. Barakovid, jar. 22. O covicaska ufana! 
P. Posilovid, nasi. 6. Od velicastva fiovicaskoga 
Stije se u kniga. P. Posilovic, cvijot 145. — jed- 
nom dolazi i oblik nominalni: Ali joj je za ludu 
Jepota, er se hita lica covjecaska. Nar. pjes. bog. 
340. 

Adv. Covjecaski humane, humaniter, more hu- 
mano : Aleksandar nau6i ih clovicaski ziviti. 
Aleksand. Starine 3, 277. 

22.) oblik cIove£anski dolazi samo u kajkavaca 
u Hrvatskoj i u knigama kajkavskijem pa odatle 
i u rjecnicima Bjelostijencevu 'i6^: v. clovecki, i 
pod 61ove6ki ; i Jambresicevu : clovefianski, huma- 
nus. — 23.) oblik dlovjecanski xvi vijeka (vidi 
dafe primjere N. Raidne). — 24 ) oblik clovican- 
cans^ XVII i xviii vijeka. — 25.) oblik covje- 
canski od xvi vijeka i u rjecniku Stulicevu 94. 
— 26.) oblik covicanski od xvii vijeka — 27.) ob- 
lik coecanski u jednoga pisca xvii vijeka: coo- 
fianskoga. M. Kadnic viii. 

Znacetie koje i naprijed isa 15.) a) i to aa) 
eelade i Uo se kao cejade misli: Kada dode sin 
61ovjecan8ki u veIi6anstvo svoje. N. Rauina 42''. 
Sin 61ovefianski izdan bude. 53. Sin clovjeoanski 
pridan bude. 91. Tadaj ugledaju sina covjecan- 
skoga. lab. Vas narod clovifianski. A. Komulovii 
6. Stane naroda clovidauskoga. F. Glaviuic xiii. 
Sin covicanski. I. Zanotti, ned. 21. Za odkupiti 
narod covicanski. P. Posilovic, nasi. 66. Ti jesi 
slava naroda covi6anskoga. 73. Da mogu uklo- 
niti se svije Eala i dilovati se od stvorena covi- 
canskoga. 179. Vas narod covicanski. I. T. Mrna- 
vi6 , nauk 1702, 9. I nazv'o so Covicanski (sin). 
J. Kavanin 383. Isuse naroda covitanskoga odku- 
piteju. L. Terzi6 119. Cisto cotvoronozje narodu 
fiovifianskomu blagovati dopustio jesi. 211. Dojde 
mu smilene fiovicanskoga naroda. P. Macukat 27. 
(5ovje6ansko sjode pleme. I. Dordi6, uzd. 132. 
Nasladone moje sinovim covicanskim. S. Margi- 
ti6, fala 224. Da su priliSni sinu covicanskomu. 
292. Grih (5ovi6anskoga naroda. M. LekuSic 11. 
Isus u6ini so sin Covicanski. F. Lastric, test. 
329. IzbaSene iz iensko utrobo zainotka coviCan- 
skoga ili neduliata ili duhata. A. Kadfiii, bogosl. 
542. Vas narod 6ovi6anski nagrditi. E. Pavi6, 
ogled. 6. Da so aa svim ne utrgno kolino fiovi- 
Cansko. 14. Skoro 6ote viditi sina Covitanskoga 
8ide6ega ob desnu boiju. 613. Od same [ubavi 
prama narodu 6ovicauskomu. E. Pavic, jezgr. 26. 



Svrhu sviju sinova coviCanskih. A. Kanizlic, 
uzr. 6. Naroda covifianskoga odkupite}. A. Kafiic, 
korab. 359. Posli ovih znamena sina 6ovican- 

I skoga. J. Banovac, razgov. 2. Ako ne uzblagujete 
put sina fiovicanskoga i ne uspijete krv negovu. 
233. Za hi'anu narodu covicanskomu. J. Banovac, 
blag. 183. Da ne naude sinovom covicanskim. 
334. Da ima i tko ce uzmnazati narod covjecan- 
ski. I. A. Nenadic, nauk 98. Sin covjecanski jest 
(Jesus). J. Matovic 72. Da sin covjecanski oblast 

I ima na zemji. 101. Sin covicanski pridan bude 

1 da se popne. A. Kanizli6, kam. 516. Ho6e li sin 

I Covjecanski na zemji nao vjeru. Ziv. is. 124. — 
bb) stvar tjelesna i kad se rece tjelesna sto a 
■misli se umno : U noj muostvo krvi clovicansko 
prolijo se. F. GlaviniC, svit. 119. Mnozi (vrazi) 

\ uzimju Cina hitra covjecanska lica na se. D. Pal- 
motid, Christ. 96. Primio jest put cloviCansku. I. 
T. Mrnavic, nauk 1702. 6. U kipu Covicanskomu. 
8. Da nije jezika coviCanskoga. P. Macukat 24. 
Iz tila coviCanskoga. A. Kadcic, bog. 8. Za ro- 
diti covika hoce se sime Covicansko. 131. Oko 
coviCansko vara. V. Dosen, azd. vi. Svit ovi vaga 
CoviCanska ('== za ]ude) vii. Zemja covicanski 
pokrov (kad je coi'jek u grobu). viii. I vatra se 
od jubeznosti u srcim CoviCanskim razgorila. ix. 
Imaduci uda covicanska. M. Dobi-etid 34. Zedu 
coviCanskoga srca zagasiti. I. J. LuCic, razg. 4. 
Ovo ruka Covicanska nije sazdala. M. A. Rejko- 

I vie, sabr. 56. Proliti hotino krv covicanska. M. 

I Dragicevic 157. I pado truplo coviCansko. Nar. 
prip. mikul. 13. Ki ce mi dat coviCanske oCi. 63. 
— cc) stvar umna : Mene za covjecansko spasene 
utisti. A. GucetiC , roz. jez. 93. Rasap dobrote 
clovicanske. F. Glavinic, svit. 17. Bramba bozjom 
vojom i Clovicanskom odlukom potvrjena. F. Gla- 
vinic, cvit. XIII. Od pogibili 2ivota CoeCanskoga. 
M. Radnic viii. CovjeCansku pomoC Ceka. I. Ka- 
navelic, iv. 328. Clovicanskoj pozejnosti ne more 
bit nigdar dosti. P. Vitezovic, cvit. 66. Buduci 
vira poCetak od spaseiia coviCanskoga. M. Bijan- 
kovic 1. Hoti (Isus) narav CovjeCansku. J. Kava- 
liin 534. Gospodin znado misli coviCanske. P. Po- 
silovic, nasi. 17. Koja se dostojis svake fale an- 
deoske i coviCansko. 73.^ Od zlooa CloviCanskije. 
P. Posilovic, cvijot 5. Cetvrta )ubav koja giba 
pamet CoviCansku. 23. Moc Covicanska uzmaze 
se. 67. Boze ti, ki si vlastita pomoc CoviCanske 
mlohavosti. L. Terzic 2. Po napastovanu djavol- 
skomu ali po kojemu mlohavstvu coviCanskomu . 
74. Boze, koj mlohavost CoviCanske naravi po 
tvojoj milosti kripis. 193. I svaku inu zivinu ze- 
majsku nebesku, plazucu i hoJecu postavi pod 
oblast CoviCansku. 289. Odluke su veCe puta Co- 
viCanske i za to varavjive. E. Pavic, ogled. 620. 
I uzme narav CoviCansku. A. Kanizlic, bog. 62. 
U negovu bistvu coviCanskomu. F. MatiC ^30. 
Ukor malovridnosti coviCanski. V. Dosen, i. Clo- 
viCanske misli idu bas kako i nase ure. A. T. 
Blagojcvic VII. Koja dila Cini, zivinska oli Co- 
viCanska. M. DobretiC 33. Bez truda CovjeCan- 
skoga. D. E. Bogdanic 77. Nem se trudba Covi- 
Canska miU. I. S. RejkoviC, kuC. 480. — jednom 
XVII vijeka cita se i nominalni oblik : Vidim nobn 
otvoreno i sina cloviCanska sideCi na desnu silc 
boije. F. Glavinic, cvit. 422. 

Adv. covjeCanski, kako Judi dine, humane, huma- 
niter. XVII vijeka i u Belinu rjecniku 373 : humano 
more. Ako bih govorio covjeCanski. M. DivkoviC, 
nauk 107. (iloviCanski govoru ciCa slabosti puti 
vaSo. I. Bandulavid 157. kako (udima dolikuje, 
milosrdno: Ostali bi kod kuCa da se s liima Co- 
vjecanski postupalo. M. D. MiliCeviC, zim. veC. 
238. 



COV.TECANSTVEN ( 

COVJECAnSTVEN, n(Jj. liiimanus. samo ujed- 
noga pisca xviu vijeka: covieanstvenije moje srco 
i jaoja moja Ansa.. E. Pcstalic, utis. 210. 

COVJECANSTVO , n. humanitas. 

I. oblicje : glasovi su -je- u juznom govorii od 
sfarijega -e-, mjesto eegaje u istocnom govoru -o-, 
u zapadnom -i-. najprijc jc hilo olovoctstvo, po- 
slije je 1 iza c ispalo, a gdjegdje itpada i v iza o 
pa se maze oo promijeniti ujedan slog i glasiti oj. 
kadje t nestalo, pisalo se je bez nega a sve dritgo 
ostavlalo bez promjene Hi se mjesto cs pisalo samo 
c, Jcoje se pred t mijena i «a §, Hi samo s 
bez c. nli su nastale i druge promjene: najprije 
se vijesto nestaloga i. uvietnulo a meetu c i s, 
posKje se iza umetnutoga a dodalo joste n. tako 
su nastala mnoga oblicja : 1) obliJc clovectstvo 
dolazi XIV vijeka (vidi daje primjer Domentijana) 
i u Danicicevu rjecniku. — 2) oblik clovecstvo 
XIII vijeka : clovecstve Sava tip. stud. glas. 40, 161. 
(a tip. hil. glas. 24, 201 clovectstve). — 3) oblil!, 
covjecstTo XVI vijeka : F. Lukarevic 10 (a 268 
covjestvo) i u Bclinu rjecniku 208: za covjefstvo 
officii causa, 336 elegantia, 779 urbanitas. — 
4) oblik covicstvo xviii vijeka : covicstvu. S. Mar- 
gitic, fal. 25. A. Tomikovid, pet. 261. i it Volti- 
gijinu rjecniku 30: menschheit. — 5.) oblik coec- 
stvo XVI vijeka : fioecstvo. M. Eadnii^ 387. — 
6) oblik Clovectvo u nase vrijeme ti Hrvatskoj u 
kajkavaca i od nih ii rjecniku Bjelostijencevu 
47": £lovictvo, humanitas, comitas, urbanitas, 
benignitas, lenitas, benefieentia, dementia, i u 
Jambresicevu : clovectvo, humanitas. — 7) oblik 
clovictvo dolazi xvi i xvii vijeka: Mon. Croat. 
244. B. Ka§i6, is. 39. — 8) oblik covjectvo od 
XVI do XVIII vijeka. izmedu rjecnika u Belinu 
372: humanitas, 786: virilitas, i u Stulicevu 91^ : 
humanitas, virilitas, robur, vigor. M. Drzic 142, 

I. Drzii nauk gond. 303. B Kasi6, zrc. 64. J. 
Kanavelid, iv. 191. — 9) oblik 5ovictvo samo u 
Mikalinu rjecniku 298* pod nauciti: nauciti co- 
victvo, moribus imbuere, vitas disciplina et mo- 
ribus conformare. — 10) oblik clovistvo cita se 
XVI vijeka (vidi primjer M. Marulica daje pod 

II. 5) i u Mikajinu rjecniku 45": vrijeme od co- 
vika, virilitas, aetas confirmata. — 11) oblik c6- 
vjestvo u nase vrijeme, izmedii rjecnika m Belinu 
186: urbanitas, i u Vukovu 828*: covjestvo. — 
12) oblik fiovistvo dolazi xviii vijeka. — 13) oblik 
coe§tvo ima u nase vrijeme. ]^. Nenadovid 183. 
S. ^jubisa, prip. 209, (alt uz to i coestvo). — 14) 
oblik covjestvo xviii vijeka: J. Kavaiiin 557. — 
15) oblik c6vestvo i 16) oblik c6vistvo dolaze samo 
u Vukovu rjeiniku. — 17) oblik coestvo dolazi 
u nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. — 18) oblik 
cojstvo u nase vrijeme « Crnoj Gori i u Vukovu 
rjecniku. U rod. kaze se fiojka i otuda fiojstvo. 
Nar. posl. vuk. xi. — 19) oblik clovjecastvo cita 
se XVI vijeka. — 20) oblik clovifiastvo xvi i xvii 
vijeka i u Vrancicevu rjecniku. Transit. 120 (1507). 

— 21) oblik covecestvo uplivom crkvenoga jesika 
na rusku dolazi it jednoga pisca nasega vremena. 
M. Pavlinovid, razgov. 81. — 22) oblik clovecan- 
stvo u nase vrijeme u Hrvatskoj u kajkavaca pa 
odavle u rjecniku Bjelostijencevu 46t>: clovecan- 
stvo, natura ili narav clovecanska, humanitas, 
natura humana, philanthropia , philanthropium. 

— 23) oblik clovjecanstvo xvi vijeka: Zbor. 170''. 

— 24) oblik clovicanstvo xvii vijeka : F. Glavinid 
cvit. 436. P. Eadovcid, na6. 141. simb. 211. — 
25) oblik Sovjecanstvo od xvi vijeka do danas, 
izmedu rjecnika u Mikajinu 43'': humanitas; u 
Stulicevu 94a : humanitas, i u Vukovu 828" : co- 
vjefiJinstvo, humanitas. — 26) oblik fiovicanstvo 
od XVI do XVIII vijeka. 

n 



5 COVJECANSTVO 

II. Znacene. postavsi od covjek znaci : 
1. narav covjecja, natura humana : JesttstvomL 
dlovectstva nadt Lazaromi. prosltzivt se. Do- 
mentijan'' 162. Isuse pretrtpevy plttiju strasti 
filovecfcstvo uveraje. Mon. serb. 121. Na nikoga 
gledaje ni odlagaje razve na naSe filovectstvo. 
Spom. sr. 61. I tako ponizen bil je clovica- 
stvom , a pako uzvisen li bil je bozastvom. M. 
Marulid 201. Sim putem (o Isuse) uzel si clo- 
vicastvo. Transit. 120 (1.507). Gdje bude bozan- 
stvo i carstvo i covjecanstvo moje. Zbor. 176''. 
Na se olovicastvo vazel. Anton Dalmat. nov. test. 
I u predgovoru. Kako je on olovicastvo na se 
vzel. ap. c. 2. Sin je maiii od otca po 61ovicastvu. 
Katek. 1561, 68. Prisveto tvoje covjecan.stvo. A. 
Gucetid, roz. jez. 254. Prije neg so Isukrst uputi 
bez covjecanstva Isukrstova. M. Orbin 101. U 
Isukrstu je bozanstvo i covjecanstvo, ali jedan 
kip. M. Divkovid, bes. 18. Uze (Isukrst) dovican- 
stvo i nikada ga nije ostavio. 638. Ravan otcu 
po bozastvu, a maiii otca po clovicastvu. M. Al- 
bert! of. 444. Vidi ga (Isukrsta) djaval u clovi- 
canstvu. F. Glavinid, cvit. 436. Nas spasite} u 
clovictvu umre. B. Kasid, is. 39. Ulizi kroz vrata 
otvorenih prsi Isukrstova clovicastva. M. Angel, 
razm. 3. Josde pg razlogu clovicanstva. P. Eadov- 
cid, uad. 141. Clovicanstvo prisveto Isukrstovo. 
P. Radovcid, simb. 211. Oni kraj poznase da je 
Isukrst poceo po covicanstvu, a da bozastvo ne 
ima pocetka. S. Margitid, fala 5. Pozna veliko 
ponizenstvo gospodinovo po covidanstvu. 200. Po 
covicanstvu dotaknu zemju. 295. Koje je bilo 
sluceno s covicanstvom. P. Maeukat 27. Za sebo 
je osvojio sve sto ponizenstva ima dovidanstvo 
nase. A. della Bella, razg. 231. Negovo (Isukrstovo) 
covidanstvo. A. Kadcid, bog. 101. Za uviditi, je 
li u nerau koji bilig covicanstva. 131. A samo je 
maiii od otca u covicanstvu. A. Bacid 13. Bo- 
zanstvo sastavilo se s covicanstvom. 1.3. OstavivSi 
bozanstvo pride u covidanstvo. 35. Covidanstvo 
Isukrstovo. S. Badrid 31. Da mu (Isusu) se poklone 
i postuju ga u istom covicanstvu. F. Lastrid, test. 
18. Odida zlamenuje covidanstvo negovo (Isusovo) 
64. Bozanstvoje s covicanstvom u Isusu bilo sje- 
dineno. 100. Covicanstvu negovu toHko bistro 
prije nisu ova bila prikazana. 153. Covidanstvo 
Isusovo vedma je pokrip}ivano od bozanstva ne- 
gova. 153. Otijudi otac u dovicanstvu sina svoga 
pokazati grihe. 100. Posli 33 godine imadijase 
svudi isto covidanstvo (Isus) 182. Da je nai-av nasa 
ili ti covidanstvo u glavi, to jest u Isusu. 232. 
Isukrst sa svim kolikim covicanstvom svojim i 
bozanstvom. 297. Covjecanstvo Isukrstovo. A. Ka- 
nizlid, utoc. 7. Ili ja na bozanstvo ili na covi- 
danstvo okom od vire pogledam. A. Kanizlic 
uzr. 3. Da je Isukrst s dovicanstvom i bozan- 
stvom u onom s. sakramentu. J. Banovac, razgov. 
42. Josip sveti kao na misto otca Isusu dokuduje 
dionstva bozijega radi mnogi virnosti i kriposti 
koje bog od liega primi u covidanstvu. 125. Isu- 
krst uze covidanstvo. L. Vladmirovid, slav. 30. 
Da se pokaze jedan najmaiii grih u dovicanstvu 
Isukrstovu. M. Zoricid 26. Isukrst uzide na nebo 
po jakosti covjecanstva. J. Matovic 63. Zanije- 
kase da no imade Isus covjecanstva. A. Kacid, 
razg. 154. Primjeiie Isusa istoga s bozanstvom i 
covicanstvom. M. Dobretid 61. Sjodiiiene pricud- 
novato i nedostignuto liegova (Isukrstova) bozan- 
stva i covicanstva. 456. Svako obvjetovane, koga 
zamjerjejes covjedanstvo sina bozijega. I. M. Mat- 
tel 218. BoJanstveno dovidanstva Isusova otajstvo. 
Grgur iz Varesa 24. 

2. sto dolikuje covjeku, humanitas, urbanitas. 
nnjfeiie u obliku iovjeHvo. ioviMvo: Djeca t' mi 



COVJECANSTVO 6 

sada luda i preluda a sve er bic majcin ne rabi, 
a cace se malo haju. Da je istom dijete zdravo, 
a zd. covjectvo so no mari; da jo dijete sito i 
odjeveno, a budi oslasto kako mu drago. M. Drzic 
142. Covjestvo pravo jes imat, jaoh, bez svoga 
zivota jur boles od tuda zla koja. F. Lukarevic 
268. Diiu oruzanieima svaku misal od covican- 
stva. A. d. Bella, razg. 78. A. To li sad svijes 
tvoja ne pozna tko si ti, ne pozua tko sam 
ja? B. Covjek se ja poznam, i toj mi nijo zao, 
fiovjecstvo er bog nam za velik dar je dao ; i 
s tobom besjedim, s covjekom, kako znas, ali ti 
kako s tim ki covjek bit imas; besjedim od stvari 
covjoeijeh, za koje kad covjek ne mari, pameti 
nijo svoje. F. Lukarevic 10. Tko no ima covjectvo 
ni zadovojnos. J. Drzic, nauk gond. 303. Koji 
(mestri) im kazu coecstvo. M. Eadnii 387. Nauci 
ga svakomu covicstvu i posteiiu. S. Margitii, 
fala 25. Ki covjeStva ima u sebi. I. Kanavelic. 
-iv. 191. Hotijuci se od kraja dilit rece im kra} 
za ispunit svoje covistvo : liodete li jos sto '? J. 
Filipovic, prip. 1, 302. Koji svojim pijanstvom 
ujudstvo i covistvo grde. B. Eapii 263. I coviku 
za uteci covistvu se smis odredi ? V. Dosen, 43. 
Ja sam to radio da me ne nakude, za covistvo 
da ne znado(7i), nima vise kad ne da.do(h). 252. 
Ti ne imas ni mrvo covistva. N. Palikuda 38. 
Jo§ nije u sebi ugasio bio covicanstvo. A. Tomi- 
kovid, pet. 42. Neumoran je bio (Fetar veliki) 
u redivaiiu covicstva i ujudnosti 261. Zlovojau 
bio oni narod poradi novina koji su se svaki dan 
uvodile za liegovu u)udnost i covicanstvo 187. 
U toga je koiia bilo vise covjestva uego u liegova 
gospodina. M D. Miliievic, zim. vec. 218. 

3. muzemta dob naprama djetinstvu, mladosU 
i starosti, aotas adulta : Koje se cine u djetinstvu, 
u mladosti, u fiovjefitvu i u starosti. B. Kasic, 
zrc. 64. Ko godista razlucuju se na cetiri jos 
vremena, ko i Judska doba cuju se na cetiri raz- 
luCena: od mladosti i covistva, od starosti i pri- 
grebistva. J. Kavaiiin 474. Uzdizudi nas na doba 
zrila i na vrimena covistva izvi'sna. A. Kadci6 
142. 

4. ito dolikuje muzu, virtus, gravitas, animus 
virilis, mannheit, mannes^^'i^rde : Kad izgubis tvu 
prav krivim sudom , za toj clovistva ne ostav' 
(esto animo forti cum sis damnatus iuique). M. 
Marulio 135. Na to so mi zavezasmo clovictvom, 
virom i posteniem nasim. Mou. Croat. 244 (1544). 
Lakomi sudci nit fiovistva paze svoga. V. Do- 
sen, 68. Ubostvo covjestvo gubi. Poslov. danic. 
144. U stidu gine i cojstvo i junastvo. Nar. posl. 
vuk. 337. Tesko onomu koji nema zlotvora, taj 
se no broji u judi , nego u cejad. Ti si, pope, 
mudar i junak, pa cos svetvoje dusmano .svoji- 
jem coestvom obezoruzati. S. M. ^ubisa, prip. 179. 
Gospostina mni da je bo]e iskopati masline nogo 
kaludore i slijepce, slabu cejad, jor tezaci u[om 
bogato, pa kad obogate, stanu vragovati, a u ne- 
voji izgubo foestvo i junaStvo. 200. Sud Ceka 
udavi. Imao je Ceko lijepu zonu, koja pode za 
muiom u Kotor i izade prod providura da isprosi 
muza. Sramotni providur zaboraW na svoju Cast 
i na fiovje.'itvo pak joj ga obeda darovati, ako 
ona § nim pronoci. 118. 

5. mustvo prama zenstvu, viri: Noma zonstva 
bez Coostva, to je : te§ko zoni bez fcoeka. Nar 
posl. vuk. 202. 

6. rod {udski , gonus humanum : Sada zomju 
naSu, sada jodan dio zemjo na priliku CovjoCan- 
stvo avijot zvati obicajomo. D. E. Bogdanii x. 
Bog jo Hrista spasiteja poslao cijelomu fiove- 
Cestvu. M. Pavlinovid, razg. 81. 



7. u prenesenotn smisltc: Judi, homines: Smrt 
6e s kugom, s gladom, rati, i ajera otrovanem 
svud covjestvo pobivati. J. Kavaiiin 557. No 
Drusko pokleknuo imucera, a ostao subotan od 
novaca, troSeci u dobru coestvu i zajmluii gos- 
podi kotorskoj tek da s liim druze. S. M. ^^ubisa, 
prip. 206. 

COVJECASKI vidi covjecanski. 

COVJECASTVO vidi covjecanstvo. 

COVJECESTVO vidi covjecanstvo. 

COVJECETINA, /. augm. od covjek, prezirno. 
samo u jednoga pisca naSega vremena :^ Neka se 
coecetina furlauska odmetnula duzdu. S. M. I^u- 
bisa, prip. 12. 

COVJECic, wi. dem. od covjek. xvii i xviii vi- 
jeka i u rjecnicima Belinu 369 : homunculus ; 
Stulicevii 94'' i Danicicevu 3, 470: cloveoict ho- 
mulUis. — sa 1 iza ate iza v: Mozete takovu 
clovecicu odolett. Spom. sr. 36. — hez 1 iza c i 
sa i mjesto e ^srcti v : Da na blazenu i fa)enu 
svrhu mone linoga i nevajaloga oovicica prive- 
des. B. Pavlovic, prip. 38. 

COVJECICA, /. virago, anciUa. rijec nacinena 
prema covjek. u jednom spomeniku x vijeka i u 
jednoga pisca nasega vremena i u Danicicevu 
rje6niku 3, 470: clovecica ancilla. a) ancilla: Vasa 
clovecica u ime Kaata. Spom. sr. 78. — b) vi- 
rago: Noka joj budo ime covjecica, jor je uzeta 
od covjeka. D. Danicic, Imos. 2, 23. 

COVJECI6, m. dem. od covjek. od xviii vijeka. 
izmedit rjeenika u Belinu 364i': homunculus; u 
Stulicevu 94^: covjocic v. covjecac, i u Viikovu 
828* : covjecid, covecic. a) homo : Tri ova covi- 
cica mala na veliko biu se uspeli. Nadod. 198. 
Nesretan je to covecid, moj sine, u nega nije 
mozak na svome mestu. M. D. Milidevid, let. ve6. 
13. Lekar je mali covecid. M. D. Milidevid, zim. 
vec. 323. — b) miiskarac, vir: Jeduomu covje- 
didu, jednoj zenici. A. Kalid 371. 

COVJECINA, /. augm. od covjek. xvi i xvii 
vijeka, u nase vrijeme i u rjecnicima Belinu^370^ 
i Stulicevu 94'': homo procerus, i u Vukovu. Covo, 
covulicu i covjecino ! M. Drzid 159. U meni pri- 
biva stari clovicina. A. Georgieeo, nasi. 205. Od 
zgar covidina (grijeskom covicena), doni dil ri- 
biua. I. T. Mrnavid, ist. 183. velik jak covjek. na 
Rijeci. P. Pilepid. 

COVJECiSTE, n. monstrum hominis. samo u 
Vukovu rjecniku 828^: doediSte, s dodatkom da 
se govori u Crnoj Gori i s primjerom: Nije cook, 
no coeciSte. 

COVJECITI, covjecim, imp. ciniti covjekom to 
je vajanim cefadetom, excolore. xvii i xviii vi- 
jeka. u rjeiniku ni jednom. Nauk va)a da tko 
covik bude , on dovici i mede mod Jude. J. S. 
Eejkovid, kud. 440. — sa se rejieksivno : ponositi 
se, ponosan biti, gloriari, iactare: Oni vod clovi- 
cedi se. P. Zorauid 34. Pravdom i postoiiem co- 
vik se fiovidi. I. T. Mrnavid, osm. 133. Koji tobe 
ne svini, dovici se zamani. 152. 

COVJECji, adj. humanus. od covjek. — Gla- 
sovi su -je postali od -6-, te su samo u juznom 
govoru, a u istocnom je mjesto nih -0-, u zapad- 
nom i. rijec je prije glasila diovjedji, poslije jc 1 
iza 6 ispalo te glasi dovjedji, a u nekim kraje- 
vima ispada i v izmedu o i te glasi doedji, a 
gdje gdje se mjesto ispaloga v umece j te glasi i 
dojodji. 

I. obliije. Izisav nominalni oblik iz obiiaja 
robe samo slozeni oblici te i nom. sing, tnasc. 
dobi na kraju i: Covjediji. — izmeiu d i j is- 



COVJECJI 



6? 



COVJECJI 



pade i te posta : covjecji. — dosavsi j iza £ 
moze se i odbaciti te po nekim krajevima glasi i 
Covjeci, 6ovjeca. 1) ohlik -iji dulazi od xvii vi- 
jeka: coviciji. I. Ancic, svit. 6. (Sovifiiju 6. 6ovi- 
cija. J. Banovac, razg. 4. £ovi£ije 104. covicijega 
215. kderi covjecije. D. Danicid Imos. 42. — 
2) oblik -ji je najobiiniji , dolazi od xvi vijeka 
do danas u) sa 1 iza c ua) sa e : 61ovecji u naSe 
vrijeme u Hrcatskoj u kajkavaca i od nih u 
Bjelostijencevu rjecnikii 461': clovecji, humanus, 
47*: po filovecje, Immano more. — ftjj sa -je 
mjesto e xvi vijeka : clovjecjega. N. Eanina 98, 170, 
clovjeoju S5^. — yy) sa i mjesto C od xvi do 
XVIII vijeka : filoviojih. ziv. kat. Starine 1, 224. 
.srtce filovicje. Bernardin 1, 26. clovicjomu 1, 63. 
clovicju 2, 87. srce clovicje. A. G-eorgiceo, pril. 
92. filovifijega. B. Kasi6, rit. 7. dni clovicji. P. 
Eadovcid 11. cloviejega. L. Terzii 59. — (Hi) sa e 
mjesto 6 xvi vijeka : slava cloveGta. Antou Dalmat. 
1 petr. 1, 24. — /J) bez 1 iza c. aa) sa je mjesto e : 
covjecji od xvi vijeka, u Vitkovu rjecniku 828*: 
c6vjecji laumanus : srce covjecje (,HOBHeiae') Zbor. 
4. — /3/J) sa i mjesto e: covicji. od xvii vijeka i 
u Vukovu rjecniku: Doba covicja. M. Divkovid, 
bes. 473. ltd. yy) sa e mjesto e: covecji. u nase 
vrijeme: covecjun. Nar. l^rip. mik. 124. — y) bez 1 
iza c i bez v iza o: coecji od pocetka xviii vi- 
jeka : coe&jega. M. Radnic viii. coecja. Nar. prip. 
vuk.- 198. — c) oblik -i postao on Hi tako da 
je ispadsi i medu c i j, ispalo i j iza c, Hi tako 
da se -iji sazelo na i. od xvi vijeka a) sa 1 iza c 
i ua) sa e: cloveci, xvi vijeka: clovece radi ne- 
mosti. Sava tip. hil. glasn. 24, 182. i Sava tip. 
stud, glasn. 40, 141. — pji) sa je mjesto e: clo- 
vjeci, XVI vijeka: clovjecimi. N. Kanina 36. clo- 
vjeca. Zbor. 161. — P) beg 1 iza 6 i ua) sa je 
mjesto e: fiovjeci: covjefie. Arkiv 9, 87. — ft3j sa i 
mjesto §: fiovifii, xvii i xviii vijeka: covifii. I. 
Anci6, ogl. 42. F. Lastric, test. 221. — yy) bez 1 
iza c i bez v iza o a sa e mjesto e : coeci, pod 
konac xvii vijeka: dnevi coeci. M. Eadnii 165. 
— tf(f) bez 1 iza c, bez v iza o, ali s umetnutim j 
mjesto V, i sa e mjesto e : cojeci. — Po sto rijec 
nema nominalnih oblika, tie moze glasiti nom. 
sing, masc: covjecij, i gdje dolazi grijeska je. 

II. Znaci : sto covjeku, jednomu Hi svima, pri- 
2>ada na koji god nacin, sto on itna, sto je u 
nega, sto on citii, sto dolazi od nega, sto se nemu 
iini i slicno. 

1. sto pripada covjeku kao bicu koje se raz- 
likuje od boga, andela i zivotina ne gledeci na 
to je li musko Hi zensko, mlado Hi staro. a) o 
iefadetu i sto se kao cefade pomisja : Viditi ho- 
cete sina clovjecjega. N. Eanina 98. Vide zla- 
mena sina clovjecjega. 170. Narodu covjecjemu 
(jMOBne'iiieiiiy') suprotivni. Zbor. 93. Narojonje 
svako tlovifije i judi zivit de opako. M. Marulid 
177. Boj; smrti tolikoj clovicji narodi da skujjis. 
177. Narodu clovicjemu. Bernardin 63. Zdrava 
rano desne strane prsi sina covjecjega. N. Dimi- 
trovic 24. Tko je sin covici? I. Ancic, ogl. 42. 
Koji je mirilac boziji i coviciji. I. Ancic, svit. 0. 
Niti se moze zvati mati covjecja. A. Bacio 12. 
O nevojno covicje stvorene! T. Babic 41. Eic 
moja k sinovora covicjim. A. Kanizlic, uzr. 37. 
Tko se bude sramovat od mene i od mojili go- 
vorena, od ovoga ce se sramovat sin covicij. 
Turl. blago 2, 84. Videci sinovi bozji kderi co- 
vjedije kako su lijepe uzimase ih za zene. D. Da- 
nicid Imos. 6, 2. Sinovi se boiji sastajaliu sa kdo- 
rima covjefiijim. Imos. 6, 4. Gospod side da vidi 
grad i kulu sto zidahu sinovi dovjefiiji. Imos. 
11 , 5. Prvenac dovjediji neka se odkupjuje. 
4mos. 18, 15. Sine dorjedji! jez. 28, 2. Jer de 



doci sin dovjecij u slavi oca svojega. Vuk, 
mat. 16, 27. Sav rod zvjeriiia i ptica i bubina i 
riba pripitomjava se i pripitomio se rodu dovje- 
dijemu. Vuk, jak. 3, 7. — b) o stvari tjelesnoj i 
kad se reee tjelesno sto a misli se umno: Ako 
jezicmi clovjecimi uzgovoru. N. Eanina 3G. Tje- 
lesa clovedja. Zbor 101. Srce covjecje (,HOBHeHHe') 
4. Andeo u priliku dovjedju (,HoBHeHio') 7''. 'Z clo- 
vidjih ud tede uli spasenosti. ^iv. kat. Starine 
1, 224. Clovjedja se krv prolijeva. M. Vetranic 

1, 100. Clovjede sjemo. 1, 123. Lakom nopokoj 
omasti vas saj svijet u krvi dlovjedjoj 1, 159. Gdi 
ribe razvlace dlovjedja telesa. 1, 169. Ka moze 
satrti clovjedja telesa. 1, 178. Covjecje telo. 1, 317. 
Hudobno jest srtce dlovidje. Bernardin 1, 26. Pi- 
javica }ubi krv dovjedju. M. Drzid 258. Bog prosi 
srce dlovidje. A. Georgiceo, pril. 92. ITzeti put 
covidiju. I. Ancic, svit. 20. Od ruke doedje. M. 
Eadnid 42. Put dovjedju prija na se (Isus). J. 
Kavanin 537. Nije oko vidilo, ni uho slisalo, niti 
je srce covidje zadelo. L. Terzic 155. Jezik dovici 
jest utodiste liegova srca. J. Bauovac prip. 55. 
Tuzno je i zalosno dovidije tilo, ma li je zalos- 
nija dusa dovidija koja je s liegovim tilom sve- 
zana. J. Banovac, razgov. 104. Da se ne dinase 
dovik (Origen), da li jedau andeo u dovidijem 
kipu 183. Ne ima gledat kipa covicijega. P. Fi- 
lipovid ist. 15. Obraz covici. F. Lastric, test. 221. 
Veseli srce dovicje. F. Lastric, ned. 62. Saliti od 
voska na priliku dovicju kipovi. A. KaniJIid, utoc. 

2. Naravna dovidja voda. A. Kanizlic, kam. 228. 
Kup sviju dobara koja covidje srce zazditi moze. 
A. Kanizlid, uzr. 4. Da se tvrdost dovidjega srca 
razbije. 37. Srdce dovidje vazda je nemirno. 134. 
Ti si vidio u snu jedau kip dovidji puno velik i 
dudnovat. A. Kadid, korab. 288. Da ne bi nas 
pozuda od dobiti u demu zaslijepila, ere je dovjecj e 
srce jama bezadna. I. N. Nenadid, nauk 134. Co- 
vidje slabo tUo od sebe je vrlo gnilo. V. Dosen, 
azd. 88. Uzimjudi put covidansku ne od sjemena 
dovjedjega. J. Matovic 35. Covicja ruka. M. A. 
Eejkovid, sat. 177. Niti oko niti uho covidje. 178. 
Ovde ima doedja kost. Nar. prip. vuk'. 198. Ko 
prolije krv dovjediju, negovu ce krv proliti covjek. 
D. Danidid, Imos. 9, 6. Ne du vise kleti zem}e 
s Judi, sto je misao srca dovjedijega zla od ma- 
leua. Imos. 8, 21. Ko se dotakne mrtva tijela do- 
vjedijega, da je necist. 4mos. 19, 11. Srce covje- 
cije izmisja sebi put. prid. 16, 9. Vukah ih uzi- 
cama dovjecijim. os. 11, 4. Briga u srcu dovje- 
cijem obara. prid. 12, 25. U velike prostore tamo 
po nekoliko mjeseca ne stupi noga dovjedija. 
M. D. Milicevic, zim. ved. 240. — c) o stvari 
umnoj : Smrt dlovjedju nijesam zelio. N. Ea- 
liina 85li. Da braua ne lipse naravi dlovjedjoj. 
M. Vetranid 1, 7. ^Neka svijet ne cuje clovjede 
neharstvo. 1 77. Clovjedi da narav ocuti tvoju 
vlas. 1, 79. Bez ke se shraniti no more clovjedji 
narav taj. 1, 181. Zrcalo je toj dlovjedjoj naravi. 
1, 186. Clovjedjoj slabosti trudno je izriti. 1, 217. 
Vasu krivu dud^dloveci nijedan sud ne moze da 
ispravi. 1, 227. Clovjecjo nespoznanje privede te 
na skoncanje 1, 330. Na potribu dlovicju. Ber- 
nardin 2, 87. Kratci jesu dni dlo-sncji. P. Eadov- 
did, nad. 11. O kratdine zivota doedjega! M. Ead- 
nid XIII. Ki-atki jesu dnevi coedi. 165. Od podetka 
ponovjeua i iskupjeiia clovidjega. L. Terzic, 59. 
Koje dakle dovicje znaiie moze dokuditi. A. Ba- 
did 6. Narav bozja i dovidja. 35. Ostavjena yoji 
dovidoj. 416. Tijelo ucineno bi bez i kakva djela 
dovjedjega. J. Matovid 37. Da se mi porodimo 
ne od krvi ni od vo}o dovjedje 42. Jesukrst jest 
ime bozjo i covjecje. 208. Da su ostali bez i kakva 
ufaAa dovjedjega. 826. Gore jest osuden biti su- 



C0VJe6kI 68 

dom bozijem, nego sudom coyjecijem. 405. Jame, 
da se od liih pamet plasi i covifeja narav strasi. 
V. Dosen, aid. 15. O ie]o od jubavi istuci co- 
vi6ju )ubav. A. Kaiiizlic, uzr. 78. Uzo narav eo- 
viftju. 46. Kada proraisjam 6ovicju slabost. A. 
Kanizlii, kam. 69. Jer je svaka slava covjeeija 
kao cvijot travni. Vuk. Ipetr. 1, 24. Budito po- 
korni svakoj vlasti covjecijoj. Ipet. 2, 13. Nikad 
prorostvo ne bi od covjecije voje. Vuk. 2pet. 1, 21. 
Drugo iskugano ne dode na vas osim covjecijega, 
ali je Tjeran bog koji nas ne ce pustiti da se 
iskusate vedraa nego sto mozete. Ikor. 10, 13. 
Ov je grad fiovecjun krivnun proklet. Nar. prip. 
mik. 124. 

2. sto x>ripada covjehu odraslu, hominis aetatis 
adultae : Kumovi ve6 od doba cloviejega da budu. 
B. Kasi6, rit. 7. 

3. sto pripada covjelcii muskarcii, mtiski oppos. 
zensJci : viri : Daklen je po razlogu veca krivica 
covifija nego ienska. J. Banovao, prip. 187. Da 
bi se uCinila Eva od boka 5ovje&jega. J. Matovic 
315. 

COVJECKI, adj. vidi covjecanski 7.) 

COVjiiC^iIV, adj. humanus. u jednoga pisca 
XVIII vijeka: Jesu 1' (zvijezde) skladne aF protivne, 
mlohave li al' moguie, zvjerske ali covjecjive. 
J. Kavaiiin 469. 

COVjiiCNOST, fiovjecnosti, /. humanitas od 
covjeian. u nase vrijeme i u Stulieevii rjecnikii 
94''. sa e mjesto staroga 6 po istocnom govoru: 
Dela koja su iovecnosti protivna. Sr. Nov. 1834, 
102. Koji covecnostju dise. 142. 

COVJECNOSTASAN, covjecuostasna, adj. par- 
ectatus. samo u Stulicevu rjeiniku, za koji je i 
nadineno. 

COVJECNI, ac^j. humanus. xvi i xvm vijeka: 
Biti ho6u zaklan za Clovifini narod. M. Marulic 
172. Ti jesi, majko, svrhu svakoga poSteiia 6o- 
vicna. P. Posilovid, nasi. 72. 

COVJECSKI, adj. vidi covjecanski 2.) 

COVJECSTVO, n. vidi covjocanstvo. 3.) 

COVJECTVO, n. viai fiovjecanstvo. 8). 

COVJECU^^AK, covjecujka, m. dem. od covjek. 
M naie vrijeme i u Vukovu rjeiniku 828^ : covjo- 
ciilak, coviculak. Ahmet Bauk je bio mali cove- 
6ujak, ali velik junak. Vuk, nar. pjos. 4, 462. 

COVJEK i fcovjek, m. homo. 

I. oblicje. glasovi su -jo- postali od -e- koji su 
samo u juznom govoru, a u istoinom je mjesto 
nih e, u zapadnom i. najprije je rijec glasila 
('■lovek. poslije je 1 iza c ispalo, u nckim kra- 
jevima ispada i v iza o a mjesto v iimece se j. 
po tome dolazi 1.) oblik 61ovek od sii do pod 
konac xv vijeka a u jednoga i^isca i xvi vi- 
jeka po crkvenim knigama (S. Budinift 1583.) pa 
u nase vrijeme u lirvatskoj u kajkavaca i u 
knigama kajkavskim, otkle i u rjeiniku Bjelo- 
stijencevu 47* i Jambresicevu : clovek ; pak i u 
Daniiicevu iz star ill listina srpskijch: cloveky. 
Mon. Serb. 4 (1198—1199). dva 61oveka. 6. clo- 
voki. 10. 13. 20. 24. 52. 64. 356. 565. clovoke 
42. 521. filovece 58. filoveci 137. 522. Cloveka 
510. 388 eioveku 47. 473. 501. filovokomi. 540. 
odt nafiiht filoveki 48. 61ov6ki. S. Budini6, sura. 
22. filovekij 24. eiovokomi. 11. 38. 45. — 2.) 
oblik 51ovjek od poietka xv do xvii vijeka : 
Clovieki.. Mon. sorb. 312. (1421). tlovjeku. Zbor. 
leet". (1520). eiovjoka. N. Eai'iina 98. Clovjoku. 
h. Mentotii'^ 8. filovjok. B. Kasic, nasi. 33. — 3.) 
oblik filovik od poietka xv vijeka: ilovika. Mon. 
Serb. 281. (1418). Po ostrvima (u Dahnaciji) go- 



COV.TEK 



vori se i clovik. Vuk, nar. posl. li. — 4.) oblik 
clovek od prve polovine xiii vijeka: feloveka. Mon. 
serb. 42. (1253) do pod kraj xv: cloveku. Mon 
sei-b. 522. (1480) i ii xviii vijeku u jednoga piscn 
(D. Obradovi6a). — • izmedii rjecnika u Voltigijinu 
30. — 5.) oblik Sovek xv vijeka: coveka. Mon 
serb. .391. (1438). covekt 498. — 6.) oblik covjek 
od XV vijeka do danas: fiovjek. Zbor. l^. 13. co- 
vjeci. 3, V>. 8. izmedu rjeinika u Mika]imi 43a. 
homo, vir. Belinu, Stulicevu 94''. i u Vukovu 
828": homo, vir, maritus. — 7.) oblik Covik od 
XV vijeka: coviku. Mon. serb. 519. (1478) do 
danas i u rjecnicima Voltigijinu 30 i Vukovu 
828a: c6vik. U Slavoniji, Hrvatskoj, Dahnaciji, 
(osobito po ostrvima) i Bosni (osobito kod onijeh 
koji su rimskoga zakona) govori se: covik. Nar. 
posl. vuk. LI. — 8.) oblik covek od xv vijeka : 
covekt. Mon. serb. 507. (1470). 527. coveku. Spom. 
sr. 113. U Srijemu, u Backoj i u Banatu kao i 
u Srbiji govori se: fiovek. Nar. posl. vuk. li. — 
9.) oblik 6ojek xvii vijeka: cojek. M. RaJni6 58. 
(1683). cojeku. 24. — 10.) oblik coik cita se ii 
jednom listu xYiu vijeka: Od nikakva coika. Sta- 
rine 10. 37. (1781). tomu se obliiju u ostalijem 
padezima u nekim krajevima obraca i wa j : cojka. 
P. Petrovic, vijen. 37. 58. Nar. pjes. vuk. 5. V. 
Bogisii, zbor. 8. V. Vrcevic, igro 41. S. l^ubisa, 
prip. 106. cojku. P. Petrovic , vijen. 88. cojce : 
Nar. prip. vuk. 2, 200. nu obliije cojka, cojku, 
coj6o vioze nastati i od oblika coeka, cucku, 
coe£e, ako se brzo izgovara. — 10.) oblik iSoelc 
od XV vijeka: coek. Slovinac 1878, 13, 143. D. 
Eanina 28, coeka. 44. itd. sve do danas: 6oe- 
kom. S. :^ubi§a, prip. 210. it Hercegovini i po 
okolinama nenim govori se: coek. Nar. posl. 
vuk. LI. i u Vukovu rjeiniku 828*: 66ek. u pjes- 
mama rabi -oe- kao jedan slog. — 11.) oblik cok 
bice nastao od vokativa coce od coece u brzom 
govoru. dolazi od-syni vijeka: Tede ime dadosmo 
cetiri coka. Starine 10, 23. Kako smo one fietiri 
fioka pustali enomu 6oku na vieru veliku boza. 
10, 23. nominativu 6ok nema piotvrde : cok u imen. 
padezu nijesam jos iuo ni od koga, ali u zvat. 
slusao sam od dekojih Bosnaka i Slavonaca rim- 
skoga zakona n. pr. dobar coco! Nar. posl. vuk. li. 
ali u rjeiniku 828a. nayodi cok s dodatkom da 
se govori u Piperima. Oofie: P. Petrovic, vijen. 
81. Nar. prip. vuk. 2, 296. Nar. posl. vuk. 52. Nar. 
prip. vrc. 1, 61. — 12.) oblik cek iita se u Vu- 
kovim narodnijem poslovicama li : I) Perastu a 
i u Dubrovniku od Niksicana (turskoga zakona) 
sluSao sam; cek i 66k. — Danas se plural od 
rijeii fiovjek vise tie govori, mjesto nega rabi 
rijei }udi, koja se opet u singularu ne govori. ali 
u ktiizi dolazi i plural od fiovjek od xii — xviii 
vijeka: 61oveky. Mon. serb. 4, (lioS— 99), filoveke. 
42, (1253), cloveoi. 137, (1348), iSlovekom. 450. 
(1451). eioveci 522, (1497). covjeci. Zbor. 3, 7'', 
(1520). cloveki. S. Budinii, sum. 25, 47, 113. 6Io- 
vekom. 11, 38, 45, (1583). clovici. M. Alborti 60, 
(1617). meu fiovici. I. T. Mrnavi6, ist. 69, (1699), 
pram Bovikom. F. Lastric, test. 65, 148, (1755). 
Vidi se mnozina iSovika. A. J. Knezovic 276. Bi- 
jaSe li od trage bogova oli fiovjeka. Ziv. is. 158, 
(1764). — Akccnat kad je nom. 66vjek ne mijena 
se do voc. : fiovjece, a kad je nom. 66vjek mijena 
se u svijem padezima: gen. covjfeka, dat. loc. 6o- 
vjfeku, instr. 6ovjekom, ali voc. ostaje c6vjo6e. — 
i'ostane mu uienaci joste nijesu ustanovili. Da- 
niiic, osn. 270. pise: kor. misli se da je kru slu- 
lati ; ali p)rije bill rekao da je kar Hi, triati, ii- 
niti, od koga su u drugim jezieima rijeii i za 
momka i za djevojku, do toga ie korijena biti 
najprije naatavak va, kojim je poHala osnova 



COVJEK 6 

pred nastavkom ka : a kor. 243. veli da je kori- 
jeii skar, vstajati oko cega, raditi. po Miklosicu 
stamml. 2iG.jo,j je nastavnk fki,, a laiill. 63. pise: 
A. Potebna K istorii vsir. irennt colo-veki., folo 
ist ihm identisch mit iutpger, vekt, robur, daher 
coloveki, ein posses&ives compositum : integrum 
robur habrns. dolazi « svim slovjenskim jezicima. 

II. znaccne. 

Covjek znaci u opie iejade bilo viulko Hi zen- 
sko, hilo dijete, odraslo Hi staro, a u suzenom 
smislu odraslo muiko. 

1. u opcem znacenu je Jtivjek bice koje se raz- 
likuje od hoga, od andela i od zivotina; naprama 
bogu je cr.TJek obicno u biblijskom smishi stvor 
od duse i tijela nalik na hoga, ali stvoren od 
zemje osjeca se slabim i prolaznim, ovisnim o 
bogu koji ga stvori, koji mu je otac te ga jubi 
da je i savi covjekom postao, ali koji ce ga i su- 
diti, osjeca koliko je dalek od boga i sto je prama 
bogu : a glede zivotina istice se ne samo^ oprjeka, 
nego i razlika u ponasanu, drzanu, zivjer'm. homo. 
Iskoni SLtvori bo^t zemju i cloveky na nfj. Men. 
Serb. 4, (1198—1199). Boga ne boje se i cloveki. 
no sramjaje se. 7.5. Nebesny filoveci i zem]Lny 
angelii. 137, (1348). Devstvo fini filovika jednaka 
anjclom. Transit 81. (1507). OtiSe se (davo) segur 
ueiniti, ako (Isus) bise bog ali clovik cist (pravi). 
Korizm. 13, (1.508). No6 jure podtica da narod 
zivine, 61ovik, zvir i ptiea, pustiv teg, pocine. 
M. Marulic 9. Ludost je velika i skoda jos mnoga 
}ubiti flovika vei^e nego boga. 104. Tko je ne- 
umio , ni clovik nego brav. 138. Karav je 61o- 
vika ki so rodiv pride na zem]i ovdika umrvSi 
da otide. 150. ^ubav ma ku tebi, o clovifie, nosih, 
pritegnu me k sebi. 171. Trpit' nisi bil lin prav- 
den za grisnika, za slugu gospodin, i bog za clo- 
vika. 194. Htei pomo6 cloviku clovik hti biti 
sam. 196. On, budue bog velik i svita stvorite] 
ucini se clovik i bi nas spasite]. 198. Za Jubav 
clovik (Isus) s nebes dojde doli. 203. Vicni bog 
]ubi do smrti^ clovika. 221. Prije clovika nista 
bog ne stvori. S. Mencetic 33. Bog mene flovikom 
na svitu satvori.^ 136. Ter ovo ni clovik, nego li 
nje ka zvir. 342. Clovice, tva }ubav cini me s neba 
sit'. 342. Jclinka od higa pas kad ga zatece, nmi- 
len jak sluga cloviku dotece. D. Drzio 394. On- 
daj spilica biSe filovjeku dom i stan. M. Vetranid 
1, 6. Gdi bjese slatki kus clovjeka hranica. 1 , 8. Ti 
si bog istini, Kristose, i elovjek. 1, 213. Mramora 
tvrdi jes i covjek nije ti, ki tvoju hudu ces ne 
ce sad zaliti. 2, 443. fuda velika' clovikom 
porodi bog se za clovika. H. Luci6 279. Ti nijesi 
covjek, ma zmaj. M. Drzii 367. Ove kriposti od 
boga dane jesu Clovjekom. S. Budinii, sum. 3. 
Bio jest hodataj meju bogom i cloveki. 19. Crkva 
hrani vsi cloveki. 24. Van ove obcine Sloveki ne 
raogu biti spaseni. 25. Vse ierarhije angela i f.lo- 
veki narecaju te blazenu. 47. I oni jesu cloveki. 
r)2. Mati boga i clovika narece se (Marija). F. 
Glavini6, cvit. 279. Vrzeni za jestojsku vrloj na- 
kazni, koja bjese do pasa covjek a u ostalomu 
svemu kipn 6etveronozni vo. I. Gundulii 3. Tako 
Arijadna umrloga covjeka na neumrlom bogu 
promijeni. 3. Vjecna rijec u ]uckoj ka naravi 
pravi covjek si i bog pravi. 217. Dan vecerom, 
covjek svrhom u zivotu svom se hvali. 218. Bjeh 
obliojo izgubio i priliku od fovjeka. 224. I sred 
ovijoh netom tmina coek se rodi, mrijet pocina. 
233. Tko sam, covjek? ah jaoh! kako? nijesam, 
nijesam, neg crvjedan. 240. Gospod.stvo mi vjecno 
poda vrh stvoronja svoga u slavi, er htje da 
^am elovjek vlada od istoka do zapada. 244. Mi- 
lost cini clovjeka dionika naravi bozanstvene. 
A. Komulovi6 28. Mati boga i clovika narece 



Covjek 

so (Marija). 279. Cucenjo, koje opceno s bijes- 
nijem zvijerim covjek ima, rasr^bi je podlozeno. 
D. Palmotic 1, 175. Protivit se voji od nebi za 
mani se 6ovjek krsi. 1, 200. Oci jesu uda malena 
u cojeku. M. Radni6 24. Isukrst cinaSe so z dvora 
sam coek, buduci bog zaklonen. 434. Jest cud- 
nost da slusa Coek djavla. 54G. Mu6na stvar jest 
coviku ostarivsi u zlu okronuti. P. Posilovif, 
nasi. 346. Covjek svitovno stvorene. I. Zanotti, 
ned. 15. Mane toeka, ve6e vraga. J. KavaAin 9. 
Svaka radi covika stvorio jesi. L. Torzii 279. 
Od pepela joster tako ti stvorila Covjeka si. J. 
DraXie 12. Za fioeka sloboditi od oblasti pakla 
vrla. 22. Da je bog i covik za jedno. S. Margi- 
tic, fala 5. Da si pravi bog i £ovik. S. Margitic, 
isp. 58. Dusa i tilo za jedno Cine jednoga covika. 
A. Baci6 493. Pravi bog i pravi fiovik. H Bo- 
naCic 108. Ucinio se covikom. S. BadriA, nac. 13. 
Vidi se mnozina covika. A. J. Knezovii 276. Po 
kriposti ovoga sjediiiena covik se 6ini bog. J. 
Banovac, pripov. 18. Da tko ubijo covika. J. Ba- 
novac, uboj. 20. Bija§e li od trage bogova oli 
covjeka? Ziv. is. 158. Covik smrad protlva bogu. 
V. Dosen, iv. Kako indi covik ne 6e prid bo- 
gom se strasit vei5e? 140. Sin bozji ufinio se je 
covjek. I. A. Nenadic nauk, 33. Je li uzas'o na 
nebesa kako bog oli kako £oek? 70. Da je Sovik 
stvorene razlozito. M. Zorici6, zrc. iii. Jezus bog 
i covek. D. Mattei 72. I stvori bog zvijeri ze- 
majske po vrstama nihovijem, i stoku po vrstama 
liezinijem, i sve sitne zivotine po vrstama niho- 
vijem. Po torn rece bog: da nacinimo Covjeka 
po svojemu oblicju ... i stvori bog Covjeka po 
obliCju svojemu, po oblicju boXjemu stvori ga; 
musko i zensko stvori ih. D. DaniCii Imos. 
1, 25 — 27. Bog 6e ga oboriti, ne covjek. jov. 
33, 12. Covjek sprema srce, ali je od gospoda 
§to ce jezik govoriti. priC. 16, 1. Od gospoda su 
koraci Covjecji, a Covjek kako ce razumjeti put 
negov? priC. 20, 14. Covjek nista nije bo]i od 
stoke, propov. 3, 19' §ta je Covjek da ga nmogo 
cijenis i da maris za n? jov. 7, 17. Kako bi mo- 
gao Covjek biti prav pred bogom ? jov. 9, 2. Ja 
sam crv, a ne covjek. pslm. 22. 6. Gospode sta 
je covjek te znas za li? psl. 144, 3. Ne 6u iz- 
vrSiti Jutoga gneva syojega ; jer sam ja bog a 
ne covjek. os. 11, 9. Sto se ponese srce tvoje 
te velis : ja sam bog, sjedim na prijestolu bozjem 
usred mora ; a covjek si a ne bog. jez. 28, 2. A 
ko si ti, covjeCe, da protivno odgovara§ bogu? 
Vuk, rim. 9, 20. Cu neiskazane rijeCi kojijeh 
covjeku nije slobodno govoriti. 2kor. 12, 4. Covjek 
u pi6u, a kon u blatu poznaje se. Nar. posl. vuk. 
349. Drvo se naslaiia na drvo, a Covek na Coveka. 
M. D. Milicevic, zim. veC. 292. Ono je zver, a nije 
Covek. M. D. MiliCeviA, ]et. veC. 49. Ali se tu na- 
dose prod zverom a ne covekom 43. Ta ono nije 
covek, ono je zver ! 54. — Poblize oznaiuje se Co- 
vjek adjekiivima kojiina se n. p. kazuje dob livota : 
Kakova je vi-ijedna stvar, kad mlad Covek obikne 
samovolstvu ?' D. ObradoviA, ziv. 29. Star Covjek 
izlazi ogrnut plastem. D. DaniCii, 1, sam. 28, 14. 
Neka zna kako je doCekati matora covjeka. Nar. 
prip. vrc. 2, 155. u svetom pismii novoga za- 
vjeta adjekiivima kojima se kazuje kakova je 
vladana prama vjeri : ZnajuCi ovo da se stari 
nas Covjek razape s nime, da bi se tijelo grjeSno 
pokvarilo, da vise ne bisrao slnzili grijehu. Vuk, 
rim. 6, 6. .Ja imam radost u zakonii boXijemn 
po unutrasnem Covjeku. rim. 7, 22. Tjelesiii Co- 
vjek ne razumije sto je od duha boXijega. Ikor. 
2, 14. Ako se naS spojasni Covjek i raspada, 
ali se unutrasiii obnavja svaki dan. 2kor. 4, 16. 
Da odbaoite , po prvome Ziv]onu , staroga Co- 



COYJEK 7 

vjeka koji se raspada u zejama prevarjivijem. i 
da se obucete u novoga co%'jeka koji je sazdan 
po bogu u pravdi i svetini istiue. efes. 4, 22. 24. 
VaSa lepota da ne bude s poja u pletenu kose i 
u udaranu zlata i oblaceiiu hajina, nego u taj- 
nome covjeku srca. Ipet. 3, 4. — S rijecjic sav 
dolasi covjek s obzirom na tijelo da mu se ozna- 
cuje svaki dio: U subotu obrezujete covjeka. ako 
se coTJek u subotu obrezuje da se ne pokvari 
zakon Mojsijov, srdite li se na me sto svega co- 
vjeka iscijelili u subotu? Vuk, jov. 7, 23. — s ob- 
zirom na tijelo dolazi i adjeTctiv umrli liz covjek: 
Da jedan clovik umrli smis}a i pazi konac svoga 
zivota. P. Badovcii, nac. 21. — covjek ]cao covjek 
po tome sto je opcenito svaTcomu osobito s obzi- 
rom na osjecane : Kad za tvu rabotu kupis koga 
slugu, nis' kupil ugotu ni osla, da drugu : clovik 
je kako ti. M. Marulic. 149. Svaki covjek lioce 
da je covjek. M. D. Milidevid, zim. vec. 237. Kad 
ce nestati hajduka? Kad se s covjekom bude po- 
stupalo kao s covjekom. 237. Kako ceS postupati 
s onima koji prze zive }ude ? S krivcem kao 
s krivcem, a s covjekom kao s covjekom. 238. U 
nekih vas covjek je jevtiniji od brava. 238. Jeste 
li taj vladika cudan: mi ga molimo da nam da 
popa, a covjeka da nademo sami, a on nam daje 
i popa i coveka, pa evo izasao ni pop ni covok, 
nego nekakav anatemiiak. 248. 

desto dolazi rijec covjek opcenito te se nom 
izrice cejade koje se pobliie ne oznacuje, koje 
samo mislimo, ali sto se za n kaztije maze se u 
jedno ticati viie nih. tuj se doduse obicno misli 
musko ce\ade, ali sto se izrice va]ai za zensko. 
tako dolazi a) rijed covjek sama, i sto se sajed- 
noga covjeka kaze to I'n/a aa) za kojegaviudrago 
covjeka = ko : Kada ima clovCki, prists cjumni 
dori se ne ucini golemt. Starine 10, 94. (= kada 
ima ko prist). Sve sto veco vodu pazi_ covjek, 
sve to vecu zedu cuje. D. Kaiiina 143. Ca clovik 
mni al zeli imiti, to t' mu s' u noci sni, to t' 
bude tlapiti. M. Marulid 137. Kada je clovik prav, 
tko ga ce ucvijelit togaj ce sristi lav i strijola 
ustrijelit. §. Mencetic 296. Sto clovik odluei, da 
tjera do cela. 297. Ne cinju drazu stvar od 
tebe, za koga, dim ovoj, no Stedim strt sebe, 
vidit 6es , bud ziv , toj ! more li slado rec na 
svitu Sto clovik? 319. Je li covjeku na svijetu 
srjeca u ruci kako je meni? M. Drzic 289. Kad 
potisne u nevoju grijeh co^geka i porazi, gane 
vi§ni blagi voju, srce i dub mu novi stavi. I. 
Gundulic 238. U kojoj pismi Ui govoreiiu covik 
sve ono slobodno izkaze i izgovori sto mu na srcu 
lozi, to jest gdi covik ne me6o jozik za zube. S. 
A. Re|kovic sat. 10. Vedaje slavane pristati k gri- 
jehu, kadaje fiovjek napastovan. M. Orbin, zrc. 37. 
Modi nadi svaku rijefi koju covjek 2udi. Mikaja 
rjefi. u predgovoru. Krenutjo koje se cini rukama 
al nogama kad covjek govori. Mikaja. Sve sto je 
covjek veil u vlasti toliko ima vede truda. D. Pal- 
motid 2, 103. Dok dovjek s covjekom vredu brasna 
ne izije, ne moze poznati. Pravdonosa 1852. 12. 
Kad cook umre, onda jo lasno za nim svasta go- 
voriti. Nar. posl. vuk. 122. Kad so coek sta pri- 
hvati, onoga nek so i drzi 121. Kad Cock psa 
ubije, va}a da ga i za plot zavuce. Kad dock 
nema svoga posla, on govori koje Sta za drugim 
122. Kad dock nada so p|uno, na obraz do pasti 

122. Kad dock tone i vrola se gvozda hvata. 122. 
Kad coek sto izgubi i po svojiin nedrima trazi. 

123. Kakav coek tako i zbori. 124. Cook moze si- 
roti stati na skut, ali no moze na srodu. 349. Ko 
ukorava dovjcka nadi de poslijo vedu milost, nogo 
koji laska jozikom. D. Danieid, prid. 28, 23. I3oJe 
je da covjeka srete medvjedica kojoj su oteti 



I COVJEK 

medvjedidi , nego bezumnik u svom bezumju. 
17, 12. Jer se ona Kamila ne bi o tomu sekxu 
otvorila da bi joj coek poklonio carevo blago. 
S. ^ubisa, prip. 357. (cir. izd.) U Milosa je grlo 
tako glasovito da je mogao dovikati coveka iza 
devetoga brda. M. D. Milidevid, zim. vec. 40. Sve 
je to pod hajduckom rukom. Kad god hode, mogu 
covjeku da ucine grdnu stetu. 196. Doklo god 
novel koje covjek ostavi na putu, ne budu mirni 
bar za sedam dana, dotle ti ne damo Bosne. 206. 
Po ravnim pravim nasipima vrveli su putnici 
konici, konici, pesaci, tako bi covek pomislio da 
su nasipi uvedali broj putnika. 294. Kad covek, 
sededi u hladu, izgovara red radina, da ga nesto 
cuje neki Milenko Nokid, lukavo lii se osmehnuo. 
345. To ne razumevam da ugodan zivot udi co- 
veku. 346. Grujina kula koliko je lepa sobom, 
toliko joj je krasno mosto na kome je. Kekao bi 
covek da ona nije gi-adena za obranu, nego za 
mirno zivovaiie. M. D. Milidevid, let. vec. 41. 
Da je covek za sve kriv, za prezime ne moze 
biti odgovoran. let. vec. 58. — Mjesto same ri- 
jeci covjek dolazi kasto po tudim jezicima i je- 
dan covjek: Mnogo treba pitati dokle se za jed- 
noga covjeka rede : krivac je. M. D. Milidevid, 
zim. vec. 238. — bb) za sve Jttde : Veliko je- 
denje, koje cini dlovjekii uedug. Zbor. 166ii. Sto 
dovjek ved stara, to se vec u razum pamet mu 
pritvara. F. Lukarevic 88. Delo nasiduje dlovika. 
F. Glavinid , cvit. xiu. Ka prigibje clovika kri- 
posti sliditi. xvii Na sedam je nadina prignut 
covik na zlode. A. Badid 225. Hajine su zavoji 
odkrit covik da ne stoji. V. Dosen, 24. Majka 
narav skrati da ne more covik znati kakvo mu 
je misto bilo materino dalo tilo. 33. Za to pamet 
razboritu zadobismo svi na svitu da se covik u 
vik uci stvari pravo da dokudi. 135. Za radi toga 
bi najboje bilo, da covik k berbi makaze uzme. 
I. Jablanci, prik. 212. Nije potribno da covik sve 
ono cini sto zna. M. A. Eejkovic, sat. 16. Covjek 
je u nevo)i dosjotjiv. Nar. posl. vuk. 349. Coek 
se do smrti udi. 349. Ko_je dao usta covjeku? 
D. Danieid, 2mos. 4, 11. Covjek ne zivi o samom 
h)ebu. 5mos. 8, 3.^ Nego se covjek rada na ne- 
voju jov. 5, 7. Covjek roden od zene kratka je 
vijeka i pun nemira. jov. 14, 1. Izginulo bi svako 
tijelo i dovjek bi se povratio u prah. 34, 15. Ko 
zna sto je dobro covjeku u zivotu za malo dana 
tastega zivota liegova, koji mu prolaze kao sjen? 
ili ko de kazati covjeku sta de biti poslije nega 
pod suncem? 6, 12. Kakva je korist covjeku, ako 
sav svijet dobije a dusi svojoj naudi? Vuk, mat. 
16, 26. Coek se u nevoji liita drvja i kameila. 
Nar. posl. vuk. 349. Zlo i nojireda ude dovjeka 
pamoti. S. ^iubisa. prip. 225. Cooku je povjesnica 
najboja ucitejica. S. ^ubisa prip. 361. (cir. izd.) 
S treznom glavom moze covek kud bilo a s pi- 
janom baS nikud. M. D. Milidevid, zim. ved. 61. 
Od zakona se covek zastiduje zakonom. 345. — 
cc) cesto u vokativu kad se komti progovara a 
misle se svi: Ter kad ja najvede bili destit i 
blazen, od hudo nesrede pladno sam porazou, a 
za toj ne ieli, dlovide, nidnu stvar, ar je sve ta- 
stiua. S. Mendotid 323. Clo-sade, nikoga toliko sr- 
dano ne jubi, boz koga zivit je skoncano : za sto 
des zivot svoj u ruke smrti dat, pokli .se dragi 
tvoj drugi ti mo2e zvat. 290. Do vijeka ne moj 
virovat, dlovide, da pride na um moj, Sto mi so 
tuj redo. 294. Cijed togaj, dlovjode, varuj se ju- 
bavi, da ti so ne stedo sto mal um moj pravi. 
308. Kad se prigodi da zeli tko jubav, taj miran 
ne hodi, nor tuzan i nezdrav: tolika jes muka 
zeliti, dlovjede ! mnokrat se od ruka od svojih 
smrt stedo. 308. Ovo je prilika, starica isa pinez 



COVJEK 



71 



COVJEK 



tad mlada covika zanila k sebi jes ; sto ne 6e§ 
sah'orit, clovice, za dinar ! 33-1. Sve sobom zanosi 
jak rijeka sila nc ^(smrti) i sebe sve kosi jak 
sijeno kad se zno. Clovjecp, a za toj kamo so 6' 
uvrijeti, pokli je uarav tvoj da budo§ umrijeti? 
M. Vetranic 1, 38. Covjece, no moj ti bez^bozje 
pomoii vik i sto poceti. F. Lukarevic 102. Cudna 
glasa, covico, da ima§ jednom umriti. M. Zorici6, 
osm. 56. — b) rijec covjek u nijecnoj reienici cesto 
je koliko sama rijei niko, nonio: Ne uznos vi- 
soko clovika ni livali, jor ako nizoko za tim se 
uvali, hoce te stid biti. M. Marulic 146, Ne mraz' 
se s covikom, no mlati sve usti. 108. Na svit ni 
clovika koga smrt ne smoze. 114. Take da s te 
rati no zgino ni clovik. 40. Meni se tako mni da 
nigdir clovika na svitu sada ni koji je prez griha 
107. Veci se jur prirok cloviku ne stvori, ner 
meni za mal rok sto postah na dvori. 320. Er 
na svit ni tlovik toliko zlovojan, tko nasal no 
bi lik kon tebe podoban. S. Mencetic. 72. Draze 
ni cloviku poslusat ner meni. 116. Ni ovdi clo- 
vika tko mo ce ugrabit. 260. Sad sam stanovit 
da vecma ni clovik od mene darovit, nit ce bit 
po vas vik. 279. Kako da govoru dobro ja za 
Jubav, pokli noj u dvoru ne zive clovik zdrav. 
297. Koliko bojezni cic tvojo }ubezni pritrpi ma 
mlados! ter sc ja nikada ne tuzih cloviku. 301. 
Putu nije.'sam vjes, jezika ne umijem, speuzice 
trudjahan no imam , ne poznavam covjeka , ni 
tko mcne. M. Drzic, 288. U svotoj nas crkvi ceka 
svom dobrotom Srd poznani , od kojega nije co- 
vjeka svetijoga u ovoj strani. D. Palmotii 1, 20. 
Nije so mogao nac"'! na svijetu covjek, koji bi se 
podnio tako vitezki. A. Kacic, razgov. 114. Nije 
bilo coveka koji bi to video a ne zacudio se. 
M. D. Milicovic zim. vec. 21. uz covjek moze 
stajati i rijec nijedan, nikojro pa obje znace ko- 
liko sama rijec niko : Za sije metohije uikoiro 
clovekt da no ima pecali razve opat. Mon. serb, 
10. Ni jednt clovekt u srtpskoj zemji mals ze i 
velikB da ne udaje u udavu Dubrovbcanina. 52. 
Kada si srdit, ni ednoga cloveka za tvoe srce 
ne osudi. Stari pisci 1, lxix. Hoou vam odkrit 
jedan sekret koji dosle od o\'izijeli strana ni je- 
dan covjek nije znao. M. Drzic 239. — c) rijec 
covjek s rijecjii svaki = svako , omnis , quis- 
que, nem. jedermann: Gospodint bani. Stjepant 
utvrBdi zakont ki je prvo bio medu Bosnomt 
i DubrovnikomB, da zna svaki clovekt koi je 
zakonb prtvo bio. Mon. serb. 101. Da e ve- 
domo vsakomu coveku. 229. Damo vidjeti vsa- 
komu cloveku zivomu na zemli. 420. Pisu se 
knige sinu Katovu, ne toliko sinu, da vsakomu 
cloveku koji ga hocepcslusati. Stari pisci 1, lxviii. 
Clovik ce svak umrit. M. Marulic 224. Svaki bi 
mnil clovik ne lipos da bisni. S. Mencetic 211. 
Toj svaki zna clovik. 173. Za sto bi prilika da 
licce u tuzi svakoga clovika srdascem prosuzi. 
292. (Kotorani) gladnikom zovu svakoga clovika. 
336. Svaki clovik tako muska glava kako zenska. 
Stat. po}. ark. 5, 285. Svaki clovik ima prodike 
verno, svrsno i na pine i gusto ctati. Postila 
tiib. 1562. cz. Prigrli daklo vsaki clovek ovu 
druzbu A. Gucetic, roz. jez. 12. Pripovijedajte 
vandelje vsakomu covjeku. 176. Svaki covjek mo2o 
zivjeti ovijem cetirima (,cetiriuma'). M. Divkovic, 
nauk 896. Svakomu coviku, musku i zensku. M. 
Divkovic, bes. 124. Svaki clovik po naravi zudi 
umiti. B. Kasic, nasi. 3. Slozene koristiio sva- 
komu coeku. J Kavanin v. Svaki coek i prijate] 
i neprijatej. I. A. Nenadic, 47. — d) rijec covjek 
s rijccjti ziv. Makar tve da u vik ne vidah mla- 
dosti nada mnom ziv tlovik no bi imal radosti. 
S. Mencetic 122. Bez ogiia dima ne vidi clovik 



2iv. 122. Ovu Clovik ziv trpiti ne moze nepravdu. 
152. Do sad mi ziv Slovik ne vidi suzico 171. Sto 
znati ne moze ziv clovik po sebi 170. Kojo me 
sta toli pozirat Juveno, da mo ziv clovik veseljem 
ne stigne, da zive vik u vik. 273. Rajska ti bjese 
stvar, gdi jeljo i borjo i rajsko lovorje ziv olo- 
vjek uziva. M. Vetrani6 1, 7. Oh je li ziv covjek 
da pravo procijeni slavni oar Sto tolik tuj pli- 
jeuak poplijeni? 1, 48. Ter ne ce ziv clovjek do 
malo vrjemena najti se moc za lijek od moga 
sjomena. 1, 61. Gdi 6e ti streptjeti trud na put 
od tuge i jada ki do sad na svijeti ziv covjek 
ni mogal vidjeti. 2, 174. Toli grdu stvar ne bi po 
vas vijek penilom nikadar upengao ziv covjek. 
2, 190. Bila su svakoja kojemu po vas vijek no 
moze znat broja pod nobom ziv covjek. 2, 267. 
A sto bi voce btio ziv covjek na svijeti razmi 
taj vLr vidjeti? 2, 288. Po meni ziv covjek ne 
bude znati toj. 2, 341. Bez briga nidan ni pod 
nobom ziv clovik. M. Drzic 90. No da zivu co- 
vjeku pristupit. 240. Od ovoga dana nikad se 
nije po sle pozalio, no je trpio zenu, sto ne bi 
ziv covjek. Nar. prip. vrc. 2, 178. mjesto ziv do- 
lazi i zivuci : Svaki zivudi filovik. I. Zanotti, ned. 
4. — e) rijec covjek s rijecju koji aa) interrog. : 
Oh komu cloviku srco sad ne gori, videci za diku 
lie Ijepos sto tvori. S. Mencetic 36. — bb) relativno : 
Ki clovek grill ucini tere ga za nemar jiusti, na 
sudni dan mu se spomeno. Stari pisci 1, ixix. Ki 
clovik hoce lubiti mudrost, razumei knigi cti od 
mudrosti i dusevnoga spasenija. Stari pisci 1, 
txix. Vidis li da u kom cloviku pravda jest, jos 
da ga triska grom, u dobro ga ce unest. M. Ma- 
rulic 55. Za liho piti i jisti ki ce covik, nima 
svisti. 301. Tor koga clovika tej stignu ne- 
srece ne more do vika scekati zlo vece. §. Men- 
cetic 123. Koga clovjeka tva miles darujo, po 
vas vijek do vijeka s tobom se raduje. M. Ve- 
tranic 1, 168. — cc) indefinitivtio : U oblast 
nasu ni ca te red ki clovik (arbitrii noii est 
nostri quid quisque loquatur). M. Marulic 138. 
No vim ja ini lik ovojzi jubavi, ako ce ki clovik 
da je so izbavi, nego li umriti. S. Mencetid 164. 
Ne moze vedi dar naci so jur u vik, ner ako 
ovu stvar satvori ki clovik kako ja ku stvorih. 
222. Sto se obicno ponavja,^ kad naprasno pro- 
mino koji pribraniji coek. S. M. l^ubisa, prip. 
263. On poslije toga vec trazi koga covjeka 
koji je s hajduoima prijatej. M. D. Milidevid, 
zim. vec. 200. rijeci koji, tko moze sg dodati 
i rijec }ubo Hi god ; Hi vlastelint ili kto jubo 
clovekb vt zemji carske. Zak. dus. 42. Predt koga 
godie cloveka segaj sveta. Mon. serb. 388. — f) 
rijec covjek s adjektivima gdje bi mogao sta- 
jati sam adjektiv u znaienu supstantivnom. is- 
tice se vise pojam adjektiva nego li supstantiva 
coijek. Malahna clovika ne pogrdi jakost. M. Ma- 
rulid 190. Clovik svojevojan srdit tor^svojeglav 
vazda je nevojan i rezi kako lav 108. Covjek ne- 
navid}iv na svakoga rezi. 108. Ne mni da clovik 
hud zgrisajud dobiva 134. Ne krije zlat pjenez 
skup clovik tolikoj, koliko svoj ures ovaj vil od 
gospoj. S. Mencetic 8. Tako vas bog brani hu- 
doga clovika. D. Drzid 406. Covjek neva)ao i 
nitkov hodi za zlijom ustima. D. Danicid, prid. 
6, 12. Bezumnik so ruga bliznomu svojemu, a ra- 
zuman covjek mudi. pric. 11, 12. Milostiv covjek 
cini dobro duSi svojoj, a nemilostiv udi svojemu 
tijelu, pric. 11, 17. Covjek neva)iio kopa zlo. pric. 
IG, 27. Opak covjek zamedo svadu. prid. 16, 28. 
Zao covjek pazi na usno zle, a lazjivac slu§a 
jezik pakostan. pric. 17, 4. Pauietan dovjek po- 
kriva znaiie, a srce bezumnijeh razglasujo bez- 
umje. pric. 17, 13. Tiha jo duha covjek vazumau. 



COVJEK 



72 



COVJEK 



pri6. 17, 27. Covjek samovo]an trazi sto je nemu 
milo. priC. 18, 1. Srce razumna covjeka dobavja 
znane. pri6. 18, 14. Svaki je prijatej covjoku po- 
datJivTi. pri£. 19, 6. Savjet je u srcu fiovjecijem 
duboka voda, ali covjok razuman crpe ga. pric. 

20, 5. Misli vrijedna covjeka donose obilo. pric. 
25, 5. Dragocjono je blago i uje u stauu mu- 
droga, a covjek bezumau prozdire ga. pric. 21, 20. 
Pametan Covjek vidi zlo i skloni se. pri6. 22, 3. 
Ne druzi se s covjekom gnevjivijom. prie. 22, 24. 
Bogat covjek misli da je debar, pric. 28, 11. Co- 
vjek vjeran obiluje blagoslovima. pric. 28, 20. 
Nagli da se obogati zavidjiv covjek. prifi. 28, 22. 
Gnevjiv covjek zameco svadu. pric. 29, 22. Stra- 
siv covjek me6e sebi zamku. pric. 29, 24. — g) ri- 
jec covjek s relativnom recenicom,^gdje bi mjesto 
covjek moglo biti i samo : onaj. Clovik je mudar 
ki dud svu promini kako u koju stvar potriba 
namini. M. Slaruli6 127. Ne cud se cloviku ki 
no je pokajan, u korist veliku ne buduc dosto- 
jan, za to t' napridak gre cloviku ki je zal. 130. 
Blazen clovik komu podan jest bozji strab. 110. 
Ni s ni kimre skladan clovik ki lise inih sobom 
je neskladan u riceh i u dilih. 126. O tisknoj jos 
piii Clovik kuntent bude ki ce svit odvr6i da 
s bogom pribude. 202. Covjek koji samo ima 
jednu ranu jedovnu, koliku bolest i koliku zalost 
vece puta podnosi i trpi ! M. Divkovic, bes. 12. 
Clovik, koji zive, prociiiuje svit. I. P. Marki 19. 
Blazen je covik^komu je pomoo od tebe. B. Pav- 
lovi6, prip. 6. Covjek koji zade s puta mudrosti, 
poginuce u zboru mrtvijeh. D. Danicjc, pric. 

21. Covjok koji slusa, govorice svagda. pric. 21. 

28. Covjek koji tini nasi]e krvi Judskoj, bjezade 
do groba. pri6. 28, 17. Covjek koji po kazaiiu 
ostaje tvi-doglav u jedanput 6e propasti. pric. 

29, 1. Ustezo rijoci svoje covjek koji zna. pric. 
17, 27. Blago covjeku koji se svada boji. pric. 
28, 14. Blago co\'jeku koga bog kara. jov. 5, 17. 
Blago covjeku, kojemu gospod ne prima grijeba. 
psl. 82, 2. Blago covjeku koji uade mudrost, i co- 
vjeku koji dobije razum. pric. 3, 17. Pravi hajduk 
ue 6e nikada ubiti covjeka koji mu nista ne cini. 
Vuk 2iv. 267. Covjeku koji boce da zamede u}a- 
nik trebaju tri ulista. S. 5jubisa prip. 192. — u 
takvim recenicama dolazi uz Jovjek i pronomen on, 
taj : Blazeni tlovik taj ki zejne Jubavi ne pozna. 
S. Mencetifi 171. Sva mi svis zade tja ter ne 
vih sto ve)ah kako no taj clovik ki nade sto 
zudi. 209. Blazeni taj clovik ki jej ({ubavi) se 
izbavi. D. Drzio 365. Tuguje tko prijeku smrt 
zudi, jak raiion taj filovik ki jedva kopore. M. Ve- 
tranic 1, 69. — h) Covjek kao celade bilo mnsko 
Hi zeiisko, mlado Hi staro, koje pripada komu 
narodti Hi zavicaju. tako rabi ti sing, mjesto u 
l>lur.^ s kojim posesivnim pron. Hi adj. n. pr. 
vas covjek znaii ]ndi kakvi su u vas. u knizi ri- 
jetko: Nad jie zemju naS Covik no tvrdi. I. S. 
Kejkovid, ku6. 397. 

2. mttsko cejade obicno odraslo. 

a) naprama djetetu, djecakii, mladiiu, momku, 
vir. sramii o torn. V. Bogi5i6 zbor. 72: „dijele se 
Ml d^jccu do 10, na djccake i djevojiice do 15, na 
momke i djevojke do zenidbe odiiosiio udaje, na 
lude i zene do 50, a na starce i babe od 50 go- 
dine dafe". Ako so otrok mlad poliiri u bludu, ja 
ve sam Clovik sad, no cvilim za luilu S. Mencetid 
122. Uskrsnu jednoga djoticka i nialo poslije isti- 
jem naCinom uskrsnu diugoga jur Covjeka uci- 
njona. B. KasiC, fran. 129. I nialalini i volici od 
clovika do diteta slavte boga. A. VitajiC, ist. 454. 
Dok sam do Covjeka dorasao. M. PavlinoviC, rad. 
36. Kad ja bijab dijete kao dijete govorali, kao di- 
jeto miSjali, kao dijete razmisjali; a kad posta- 



doh covjek, odbacib djetinstvo. Vuk, Ikor. 13. 11. 
S po}a ce ib ubijati mac a po klijotima strali, 
momka i djevojku, dijete na sisi i sijeda Covjeka. 
D. DaniCic, 5raos. 32, 25. Ozeni se za mladu de- 
vojku i, bojeci se da ne bi koga drugoga gledala, 
pazio jo na nu da nikakav ni Covjek, a kamo li 
momak nije smio u kucu priviriti. Nar. prip. 
vrc. 2, 185. 

b) naprama zenskinu ne gledeei na dob: musko 
cejade, vir : I pak este druge }udi tri Cloveka tere 
zeuu. Mon. serb. 42. (1253). Neka so cuvati umiju 
od zone, za ilto iioj do vika o drugom ni marit, 
ne go li Clovika da more privarit. S. MenCetic 
331. Bjese Clovjeka i zene odjeCa od koze. M. 
Votranic 1, 8. Odjocu npsahu da je put sama 
clovjeka i zene skrovena od srama. 1, 10. Nijesi 
li ti zena od kosti covjeka stvorena? 2, 221. ProCi 
tuj ne smije ni zena ni Covik. 226. Do sad tud 
clovik moju put (Stisana govori) ue taknu. 2. 358. 
Lagodna je put Clovika i zene. 2, 381. Zene su ke 
Cine kroz gorki nepokoj Covjeku da gine i skonCa 
zivot svoj. F. Lukarevic 28. Zenska }ubav drugo 
se ne sndi, neg smeca, plaC i vaj i nemir od |udi. 
Hoce se da Covjek gdi godir pribiva, u djelu vas 
svoj vijek Covjek so odkriva, jos kada i Jubi, ako 
ima jubit cud, da pamet ne gubi, nu da je Covjek 
svud. 29. Bi li 'u udao za vrijodna Covjeka? 
M. Drzic 204. Svakoja tim 2ena vazda krat na 
sviti Coeka je sjena. D. Raiiina 44. U meni vidi 
se i zena i clovik. 61. Nikada s covikom ne 
progovori. B. GradiC djev. 155. Ne znas li da s' 
zena, ne Covik ? {yvri] iiii; ot'd"n'i'»)p etfvs). D. 
ZlatariC 23. Po smrti pridragoga Herkula veCo 
Clovika ne poznati odluCih. P. Zoranic 65. Svaki 
Covjek i zena. A. GuCetic, roz. mar. 40. Svaki 
Covjek i svaka zena. M. DivkoviC, nauk 82. Kada 
sklad vidiSe dva po dva zdruzena, tad kolo sku- 
pise: sve Clovik, sve zena. M. Barakovic, vil. 138. 
Kazlike misli imala je za iskati nacin da uzmozo 
ziyjeti meu onijem redovnicijem pokriveno, ka- 
zuCi da je covjek, samo za pomagati duse. B. 
Kasic, per. 65. I Clovik i zena pravedno gredibu. 
D. Barakovic, jar. 10. Dogovor naravni medu Co- 
vjekom i zenom. I. Drzic, nauk gond. 226. Neka 
se nikor moze izvadit ali ti skusat ni veli, ni 
mali, ni Clovik, ni zena. P. RadovCic, simb. 5. 
Da ne prosti ui Coeku ni zeni ni djeci. M. Rad- 
nid. 308. Sramezjivstvo pohvajenije jes u zeni 
nego li u Coviku. I. T. Mrnavic^ ist. 108. ^ena 
mizva se Eva a covjek Adam. Ziv. is. 2. Kad so 
sdruzi Covik i zena po s. sakramentu od vinCaiia. 
J. Banovac, razgov. 104. Zenska glava obastri- 
jece co%'ika (femina circumdabit virum). F. Las- 
trid, svet. 25. Radi koga so uzroka Covjek i zena 
imaju zdruziti. J. Matovic xxxi. Po zdruzeiiu za- 
konitom Covjeka i zene. 135. Za sto se iraa.ju 
zdruzevati covjek i zona. 308. Bilo bi lioj dopu- 
steno udati so za drugijem Covjekom. 312. Budud 
da je zena svaka i slabija i ni tako jaka, za to 
Covik I'leziuu strauu mora dr^at'. M. A. Re|ko- 
vid, sat. 99. Nek jc basua Covjeku i zeni. 119. 
Hi ona unisla u Covika ili u zonu. M. A. Re)ko- 
vid, sabr. 10. Katolik ili bio Covik ili zena. M. 
Dobretid 31. Ugovor i pogodba medu Covikom i 
2enom. 456. To to se no prasta zenam ni Coviku. 
Rojevid, skaz. 26. Zena da no nosi muJkoga odi- 
jela, niti Covjek da so oblaci u zensko liajino. 
D. DaniCid, 5mos. 22, 5. Ko god ne bi trazio 
gospoda boga izraijeva, da so pogubi, bio mali 
ili veliki, Covjok ili zena. 2dn6v. 15, 13. Tosko 
kudi bez^Cojka, a ogi'iistu boz kreka. V. BogiSid, 
zbor. 8. Covjok jo glava, a zena trava. 268. Po- 
slovi su odijejeiii : Covjek u po|u, a zena u kudi. 
273. Onijem zenskijem ponosom §to uzvisi\jo ienu 



eoVJEK 



73 



COVJEK 



nad 6oekom. S. ^ubisa prip. 585 (dr. izd.) Ovde 
ondo vidis zene da su po jediia ili po dve obislo 
oko vi-ata kome coveku. M. D. Mili6evi6, zim 
vec. 46. 

c) tako dolazi f ovjek, znaieci muiko iefade, jos 
u mnogim slucajevima gdje mu se iwhliM znace-ne 
odredtije razliciiim naiinima kao n.p.: aa) ohliz- 
nom rijecju u rcccnici kojom se kazuje ime ili sto 
drugo: Bijase covjek u zom]i Uzu po imenu Jov. 
D. Danitic, jov. 1, 1. Jedan fovjek po imenu Ana- 
nija sa zenom svojom Sapfirom prodade nivii. 
Vuk, djel. ap. 5, 1. U Kosovu pokazivali su mi 
Covjeka iz sola Eidana po prezimenu Trifunovida 
koji ima Sezdeset i dvoje cejadi. Vuk, ziv. 248. 

bh) supstantii'om koji se rijeii Covjek dodaje 
a) u istom padezu u kojem je sama : E u gradu 
nasem flovik Eipcanin, muz hitar ricju i dilom. 
Ona Juvsi brzc po Nektenaba posla i dosad Nekte- 
nab rcce mu Olimpiada : o clovifie Eipfcanino! 
Aleksand. jag. Starine 3, 224. Covjcce starfie, ve- 
lik te je vrag k I'lemu donio. M. Driit 217. Ja 
znam ovdi jcdnoga nasega dubrovcanina vlaste- 
lina kao perlu, vas u velutu s kolanom na grlu, 
gospodar covjek i zove se signor Marin. 251. Imas 
sina gospodara covjcka. 252. Ciiiu kako prijatej 
ilovik koga prijatej u tamnici bude. P. Zoranic 
76. Jer i ja sam clovik oblastnik i jimam pod so- 
bom viteze. Bernardin 1, 12. Bjese I'leki covik 
bogatac. M. Divkovii, bes. 194. Ocu jednoga boga 
covjeka. Ccstitosti 4'j. Covjek mnogo-znanac, vir 
alti spiritus. Bella 373. Nauk s kojim imas voditi 
covika trgovca. A. Kadcic, bog. 262. Pocasti put- 
nika covika. A. Kacic, korab. 197. Jest pravi i isti- 
niti covik-bog . . . postavsi mati covika-boga. A. 
Tomikovid 43. Eadi covjeka boga. Ziv. is. 7. K'o je 
pristojno covjeku uciteju. 118. Prilikuje so covjeku 
kra}u. 133. Ticio covik gospodifiid. M. Dobretid 
100. Koji bi uvridio izvanca covjeka. Pravdouosa 
1851, 35. O covece pravednice. Nar. pjes. vuk. 

1, 137. I gle, covjek Arapin bjese dosao u Jerusa- 
lim da se moli bogu. Vuk, djel. ap. 8, 27. Covjeka 
jeretika kloni se. Vuk, tit 3, 10. Eodides sina a 
bice covjek ubojica. D. Danicic, Imos. 16, 12. Pe- 
tefrije zapovjednik strazarski, covjek Misirac, kupi 
ga od Ismaijaca. Imos. 39, 1. Doveo nam je co- 
vjeka Jovrejina. Imos. 39, 14. Mojsije vidje gdje 
nekakav Misirac bije covjeka Jevrejina. 2mos. 

2, 11. Jesi li vidio covjeka ustaoca na poslu? 
pric. 22, 29. Uga} je za zei'avicu, drva za ogaii, 
a, covjek svadjivac da raspajuje svadu. prid. 26, 21. 
Poslao je na dar Scepanu rakije i suhijoh smo- 
kava iWki Coko Stefanovid, covjek provrtnik i 
pretrgarica. S. !^ubi£a priji. 118. Ja sam coek pro- 
stak. 226. Ti znas da sam ja fukara covjek. Nar. 
prip. vrc. 2, 149. Ti si covek radnik. M. D. Mi- 
licevic, zim. ved. 347. — ft) u genetivu eta) bez 
prijedloga all s kojim adjektivom, (gen. qualitatis.) 
Da no sudimo cloveku zemje tvoe. Mon. serb. 
47. Jer takovo dlovik dudi pogfjen je meju judi. 
M. Marulid 310. S toga covjek zla zivjenja gubi 
snagu, zdravje i mod. N. Najeskovid 195. Clovjek 
male pide, sobrius. Mikaja, rjec. 45". Zaman ti jo 
bit covika svijetle modi i od plemena ponosita 
nosit sliku, kad je s tezijem dud himbena. D. 
Palmotid, 1, 310. Covjek svijesna auda ovili raz- 
bluda pohvaliti ne de. 2, 18. Covjek dobra izgleda, 
boui vir exempli. Bella 284. Covjek dobra srca, 
dobre misli, bonae mentis homo. 412_. Covjek vc- 
like pameti, vir magni consilii. 317.^ Covjek dobi'a 
vreraena, homo voluptarius. 373. Covjek dudi zi- 
vinsko, vir belvini moris. 81. Bude covik male 
brade. S. Margitid, isp. vi. Covik cudnovaste kro- 
posti. A. Kanizlid, bog. 483. Koji naucite} biSo 
covik nauka vclika. J. Filipovid, prip. I, 130. Ni- 



kad se no najdo covik ditavoga razbora da pro- 

cini dostojno klanai'ia djavlo i kipe. Turl. blago 

2, 82. Covjek vele ridi a malo stvora, iactator, 
gloriosus. Stulid rjed. 94''. Covjek pakosna srca. 
D. Obradovid sav. 4. On nije bio covjek vanredne 
pameti. M. Pavlinovid, rad. 16. Pogiboh jer sam 
covjek necistijeh usana. D. Danicid, isai. 6, 5. 
KanoS Macedonovid, dovjek niska struka. S. l^iu- 
bisa prip. 10. Mahmud doek krvava oka, gruba 
pogleda, otresna govora. S. l^ubisa prip. 366. 
(cir. izd.) Nikola Marinkovid bijaSe covjek krup- 
nijega stasa, odiju velikih i ostrijeh, lica junac- 
koga. M. D. Milidevid, zim. ved. 232 — 3. To je 
covjek crvenijeh ociju a pocijepana glasa. 193. 
On je covek male glave, poduge ride larade, ma- 
lih zudkastih odiju a nosa prdastoga. 282. — 
ftft) s prijedl. od: Ti mi si s njekijem tudeSkom 
doSao, od bokare dovjekom, za skartat mene. 
M. Drzid 260. Covjek od posla, homo industrius. 
Mikaja rjed. 43". Covjek od stare dobrote, vir 
documentum antiquitatis. 43". Clovjek od niSta, 
nebulo, homo nequam, homo nauci. 45*. Covjek 
od volicijeli posala, homo ad summa natus. Bella 
41. Covjek od djece, homo pater. 373. Neka bude 
covik od molitve. J. Banovao, pred. 51. Covjek 
od rijeci, promissi tenax. Stulid rjed. ^i^. Seve- 
rijan je dovek od novijega sveta. M. D. Milide- 
vid, zim. ved. 47. Sudija je covek od_svojih 40 
godina 322. — yy) * prijedlogom iza : Covjek iza 
nemodi, convalescens. Bella 225. — y) u lokalu 
s prijedlogom na: Coeka na nizini (= i)onizna) 
svaki cini. V. Dosen, azd. 14. — d) u akusativu 
eta) s prijedlogom za: Covjek za 5tap, verbero. 
Mikaja rjec. 43. — ftft) s prijedlogom uz: Covjek 
uz koiia, qui equi curam habet. Stulid, rjed. 94''. 

— f) u insirumentalu, ali rijetko: Znam ovijem 
ciuom clovjeka (Novi huiusmodi hominem oiSa 
rdi' Toioi'Tor iirD-iitanor) N. Eaiiina 35. 2kor. 12, 3. 

cc) adjektivima. «) koji pokaznju otkle je ko, 
kojega je roda ili naroda: Vsake vrtste dlovikt 
dubrovacki da je volnt hoditi. Mon. serb. 314. 

— mjesto adj. dolazi i subst. u gen. s prijedlo- 
gom od ili iz : Dosao je covjek od zemje hala- 
dinske. Jagic pril. 20, ,33. Drugom sincidu doveo 
je bio kudi nekog dovoka iz Srema. M. D. Mili- 
devid, zim. vec. 8. Pa mi prida jedan covjek iz 
Ivaiiice ovo dudo. 197. Meni odrede zastupnika 
nekakvog advokata, doveka iz varosi. 313. 

ft) koji pokazuju kakva je ko tijela, stasa: 
Debjega od nih ni dlovika tuj bilo. M. Marulid 
82. Ali ga zee susrite ali covik cos. I. Audid, 
vrat. 2, 28. Lep covek. F. Lazid ist. ^113. Sto no 
si covik mali. V. Dosen, azd, 25. Covjek goro- 
stasan, gigas. Bella 344. Covjek krupan , homo 
lacertosus. 370. Covjek debeo, pretio, obesus. 370. 
Eglon bjese covjek vrlo debeo. D. Danidid, sud. 

3, 17. Kad spomenu kovdeg bozji pado Ilije sa 
stolice na uznako kod vrata i slomi vrat i umrije, 
jer bijase covjek star i tezak. Isam. 4, 18. I opet 
nasta rat u Gatu, gdje bijase jedan covjek vrlo 
visok. 2sam. 21, 20. Rode se prepretilu covjeku: 
grokde kao px-ase. Nar. prip. vrd. 2, 58. Konda 
je bio covek omalen, okrusast. M. D. Milidevid 
srb. 31. To je covjek omalen, crnomanast. zim. 
vec. 193. Marinku mogaso tad biti 40 — 45 godina. 
Covjek jo to stasit, crnomanast, bijel u lieu. 210. 
Bijase on lijep covjek da odiju od liega ne odvo- 
ji§. 229. No gresito se, judi ! redi de na to jedan 
povisok dovek. 297. Marko je covek omalen, si- 
tan i negledan na oci. 299. Sudija je zdrav, kru- 
pan covek. 322. 

y) kojima se kazuje vijek Hi dob zivota: Ne 
mnah ja do vik da mozo plakati boz boja mlad 
dovik. S. Moncetid 68. Ovo ni znam u vik \'iro- 



COVJEK 



74 



6OVJEK 



vat li ne 6e, da moze mlad clovik plakati ne 
htece. 276. Izide iz rike jedan go star covik za- 
mirne prilike. F. Lukaievid 25. Pop Mata je 60- 
vek mlad, tek ako je presao 28 godina. M. D. 
Mili(^evii^, zim. vec. i. — nijesto star covjck kaze 
se i covjek u godinama : Nacelnik je covek u 
godinama, presao jo 50, ako nije ulao i u 60. 
M. D. Milicevic, zim. vec. 320. 

(f) kojima se fcazuje kako ko mjesto eamima m 
zivotu, u drustvu, kolika inu je cijena, kao bogat, 
sirowah, priprost itd.: Ne prostymi, clovokomb, 
nt dobrorodnymt. Mon serb. 540. Plemenitt 
clovekb. 366. Plemenit covik ali kmetii. Stat. 
po]. ark. 5, 244. Ja sam siromah covjek. M. 
Driic 252. Njegda tvoj bjeh u Dubrovniku , u 
Eimu si sada veliSak covjek. M. Drzic 259. 
Clovjek plemenit, vir nobilis, patritius. Mikaja 
rjec. 45a. Kto si pojubi odt jegoveht judi, ili 
kto svobodtni. flovekt. Mon. serb. 64. Da ne 
vojske ni jednomu cloveku crtkovLnoniu ni vlaliu 
ni Srbinu. Glasnik 15, 307. Coek oblastan meju 
Slavi. J. Kavaiiin 233. Clovjeka naga ni gusa 
ne moze odrijeti. M. Vetranii 1, 175. Ti su mali, 
pak siromas samohoifwjo ki primaju svoga i 
blaga dragu jiomas za Isusa ostav|aju kao po- 
vojnu coeku bijednii i onda za odkup kao svu 
vrijednu. J. Kavanin 76. On s' u Spaiii na svit 
rodi od covika potribnoga. P. Knezevic, ziv. 38. 
Crkovni covik il' ti redovnik. M. Dobretic 574. 
Od onoga izvrsnitoga crkvenoga clovika. F. Par- 
cic, razg. 4. Svakoga crkovuoga coeka. , Nar. pjes. 
vuk. 1, 79. Koji je u solu bio znatan covjek. 1, 90. 
Ja sam bio covjek siromasan. 3, 2. Covjek siro- 
mah koji eini krivo ubogima je.st kao silan dazd 
iza kojega nestaje h}eba. D. Danicic, pric. 28, 3 
Siromah coek gotov davo. Nar. posl. vuk 236. 
— ■ sravni i 1. f. 

f) kojima se kazuju nutarna (mnna) svojstva: 
Obrete li so tko filovoki. ztlt. Mon. serb. 20. Po 
navodu zla Clovika. 281. Kaludere cloveke poctene. 
521. Ako bi se prilucilo da izgube monastiri be- 
leg, paki da poidu cloveci verovani da ucine opet 
belegt. 522. Tebi kako felovikii naufienu i mudru. 
Ziv. kat. Starine 1, 219. Mi jesmo bezumni covjeci. 
Zbor. 3, 7''. Bludni i nefiistivi cloveki obratise 
ovu slobodu na nasladjenje. S. Budinid, sum. 113. 
Samson bijaSe cojek vrstan. M. Raduic, 58. Co- 
vjek nelazan, istinit homo gravis et certus, homo 
verax. Mikaja rjefi. iS.K Covjek opak homo prae- 
postero ingenio. 43". Ja nad tobom no bih moga' 
mudrijega najt' covika. P. Vuletic 38. Oni milo- 
stivi covik. A. della Bella razg 192. O covice 
isprazni ! A. Batic^ 144. Ucini kvara ve6e, neg bi 
fiovik oduzdani. V. DoSen, azd. 43. Kakome pa- 
mctnome covjeku. Nar. pjes. vuk, 1, 85. S pravim 
se Joekom i u najvedemu zlu moio lakso zivjeti 
nego s rdavim u dobru. Nar. posl. vuk. Noje 
bjeSe covjek pravodan i bezazlen svojega vijeka. 
D. Danif.ic'', Imos 6; 9. Dovedose nam fovjeka 
razumna izmodu sinova Malija. jezdr. 8, 18. Koji 
ubise 6ovjeka prava u kuci liogovoj na posteji 
nogovoj. 2sam. 4, 11. Zar co covjek govorjiv ostati 
prav? jov. U, 2. Ondjo bi se pravcdan iSovjok 
mogao pravdati s liim. jov. 23, 7. Cisto kazi prod 
narodom, jesi li car moskovski da ti se klaiiamo 
kao sto caru pristoji. Ako nijesi, a mi (omo to 
svakako primiti kao dobra cojka. S. ^.lubisa, prip. 
106. Naimar Zarija, ma da je covek na oci trom 
dezmekast i ajkav, zametuuo je na ramo sekiru. 
M. D. Milidevii, zim. vo6. 21.' Kako je on krsan 
iSovjok. 229. Pop ^ivko jo neobicno' len Covok. 
247. Tako govoraSo Stovan koga su svi uvazavali 
kao noobidno dobra dovoka, i pamotna i pravodua 
starosinu. 310. Kako su slucaji u iivotu naroda 



tako raznovidni i raznorodni, da ih se ni naj- 
mudriji covek ne mozo sviju svakad napred da 
seti 321. tako bi se moglo joste drugili adjektiva 
navoditi, ali po sto svijeh nije moguce ni jiotrcbno 
zakluciije sejos samo jednim komuje posehno zna- 
cene: dobar se covjek zove onaj koga ohje stranke 
koje se prii izaberu sucem : arbiter. Ki bude pro- 
vati jednim dobrim flovikom. Stat. krc. ark. 
2, 284. Nije podoban biti za sudca, za svidoka, 
za dobra covika. J. Banovac, pripov. 173. tako i 
u pluralu: dobri Judi: Spustimo se u dobre [ude, 
pouiamo la controversia in mano degli arbitri. 
Bella 97. vidi ]udi. 

d) tako dolazi covjek kad se po sve opcenito 
odnosi na drugoga koji se vec napomenuo: KiaJ 
smetenu druzbu skupi, Ajac usta ne otvori, a 
Tersite tamni stupi i do kraja svijeh prikori. Ja 
pedepsah zla clovjeka. D. Palmotic 1, 217. Upita 
ga covik oni. P. Vuletic 4. Covik bo nam oni 
kaza. 57. Ovaj (Lot) je sam dosao amo da zivi 
kao dosjak pa jos hoce da nam sudi; sad cemo 
tebi uciniti gore nego uima. Pa navaliSe jako 
na covjeka, na Lota. D. Danicic, Imos. 19, 9. 
Isak stade sijati u onoj zemli i dobi one godine 
po sto, tako ga blagoslovi gospod, i obogati se 
covjek, i napredovase sve vecma te posta silan. 
Imos. 26, 12 — 13. Tada prestaso ona tri covjeka 
odgovarati Jovu. jov. 32, 1. Petar sjedaSe na dvoru, 
ugleda ga sluskina i rece oniraa sto bijahu ondje: 
i ovaj bjese s Isusom Nazarecaniuom. I opet od- 
rece se (Petar) s kletvom: ne znam tog covjeka. 
Vuk, mat. 26, 71 (u N. Eaiiiue 198'': Ne znam 
clovjeka togaj). Isus povika iza glasa i izdahnu, 
i zavjes crkveni razdrijo se na dvoje s vrha do na 
dno. A kad vidje kapetan koji stajase prema nemu 
da s takom vikom izdahnu, rece ; za ista covjek 
ovaj sin bozij bjese. Vuk, mar. 15, 39. Isusa po- 
vedose od Kajafa u sudnicu. Onda Pilat izide 
k liima i roce: kakovu krivicu iznosito na ovoga 
covjeka? Vuk, jov. 18,29. Stepan je kmetovao u 
Eavnu, i tada se dogodilo da je selo odsudilo 
jednoga se|aka u zatvor, a on ne ce. Stepan kao 
kmet molio je toga coveka da se ne protivi. M. 
D. Milicevic, zim. vec 9. Pred sudnicom stojahu 
Mina Paranosic i Kuzma Gluvakovic. Sta je, 
Mina? upitace kmet. Dosao sam, kmote.^da vi se 
zalim na Kuzmana : potr me covek. Sta je to 
bilo? Pustio fiovek volove u moju liivu pa mi 
pojeli kukuruz sav do leka. Sta ti trazis, Mina, 
a sta ti daje§, Kuzmane? Ja mu dajem da od- 
meri toliko od moje liive i da obere o jeseni, a 
on ne 6e. A sto ti Mina, ne 60s tako? Necu ja 
da berem tudu nivu, nego svoju. Ali eto tvoja 
pojedena? A sto da mi je pojode? E, sto da po- 
jede? covek ti kazo kako je bilo, nije ni on rad ; 
sad da se kako namirito. Ja ne znam kako da 
se namirimo. Evo uzmi negovu nivu pa beri o 
jeseni kako ti covek nudi. 269—271. Vozari se 
krenu i odu, a kmet zadrzi Marka u zatvoru 
dokle ga ispita. S ovim covekom va|a nam se 
poznati malko boje. 299. Kapetan Mule^ obori 
Stanojla Marinoga, i isprebija i prosu coveka 
samo za to sto misli da mu so kon poplasio od 
Stanojlove iubarc. 311. Gvozdonom polugom na- 
padac izvali vrata i udo u kolibu. Taj se covek 
bijaso nagaravio, ali ga ja poznali. 316. 

e) tako rabi Covjek it vokativu osobito kad koiim 
progovorimo a ne kazenio koje sto li je: Ho mqj 
eovico, no mislite dobro. I. Volikanovic, prik. 68. 
Kako? za sto? sto govoris, Coco! P. Petrovii, 
vijon. 81. Dobar coe£e! Nar. pjes. vuk. 1, 30. Za 
boga, 6oj£o, od kud ti ovdo? Nar. prip. vuk. 
Ilodi, (Sooco, prodimo so tih uspomona. N. Pav- 
linovid, razg. 90. Sveti Igiiatijo jedan dan oraSo 



COVJEK 



COVJEK 



i o pasu mu visase tikva iz koje prisrkiva§o 
vodu kad ozedni. Prodo putem Hristos pa mu 
rece : pomaga' ti bog ! Dobra ti sreca, odgovori 
Igiiatije, a Hristos opet refie : oli mi dati malo 
vode da ))ijem? Ocu, coce, a za sto no, odgo- 
vori Igiiatije. Nar. prip. vuk.^ 296. Kako sto, 
6oce, krstim se. Nar. prip. vrf. 61. Sto se ti, co- 
vece, nesto vijos? M. D. Milidevic, slave 22. — 
sravni 1. h. 

/. tako opcenito rabi covjek, znaieii musko 
celade, cesto kad se pripovijeda sto o koine za 
koga se pjoblize tie kazvje ko je: jodan covjek, 
nekakav covjek, i samo covjek, homo quidam, 
vir quidam , c/dje hi cesto puta dosta bilo da se 
rece samo : neko : Kako joj covik jedau dva sina 
hoce da odvede. A. Kacii, korab. 252. San usuula 
gospoda carica, de joj na snu coek govorio. Nar. 
pjes. vuk. 2, 390. Pripo-sajedaju da je nekakav 
covjek odveo na panadur iorava koiia. Vuk, 
rjec. 761. pod dorpazar. Kad bio kod ulaska, za- 
zrije coeka gdje prara liega upravo koiia jezdi. 
S. ^iubisa, prip. 259. Covjek polazeci dozva sluge 
svoje i predade im blago svoje. Vuk, mat. 25, 14. 
Znam covjeka u Hristu, koji prije 14 godina bi 
odnesen do trecega neba. Vuk, 2kor. 12, 2. Hodio 
nekakav covjek ua pazar. Nar. prip. vrc. 2, 101. 
Bio nekakav covjok vrlo opak. 191. Bio nekakav 
prelakomi i gtedjivi cojek. 179. Nekakav covjek 
imao zlu i lajavu zenu. 191. U gluho doba noci 
nekakav covek vrlo lagano ude u sobu. M. D. 
Milicevi(^, zim. vec. 303. Va)alo je jos do.sta znana, 
dosta rada pa da se Srbija pohvali dobrim puto- 
vima. Na srecu se nade jedan covek koji uvidase 
tu potrebu a irnase i vo|u i umeSnosti da je na- 
miri. 292. 

3. fiovjek kao celade kad mu se isticu svojstva 
kao snaga, jakost, junactvo i slicno a) naprama 
slabiiu, ritavici itd. : Ne znah sto je strali, a ova 
negromancija uftini me da vece nijesam covjek, 
da sam od junaka deventao zee i galina. M- Drzic 
385. Evo ti zgode da od potistenaka postanes 
coekom. S. i^ubisa, prip. 210. — b) naprama pla- 
sivici, neva]aocu, vir fortis: Pripasi se kako no 
clovjek protiva vrazjima zlobam. B. Kasic, nasi. 
33. Ja idem kuda ide sve na zemji, a ti budi 
hrabar i budi covjek. D. Danicii, Icar. 2, 2. Opasi 
se sada kao 6ovjek. jov. 38, 3. — vrlo celade vri- 
jedno da se miii zove: Tim divnim nastojaiiem 
kazao je kakav covjek leXi u liem. M. Pavlinovid, 
rad. 11. Coek od foeka, to je: i on je debar, i 
stari su mu dobri bili. velika piohvala. ii Crnoj 
Gori. Nar. posl. vuk. 349. Be aferim coek od 
coeka. Pjev. crn. 55. Budi fiovjek kao tvoji stari. 
S. ^ubisa, prip. 172. Mati me je podiiivila i Coe- 
kom ucinila. 259. Rad sam bio da te nacinim 
covekom, a ti kad volis da ostanes ka)ogaza, 
ostani. M. D. Milicevic zim. vec. 7. 

4. rijec covjek znaei i podanik, covjek pod ci- 
join vlasiu, subditus, iurisdictioni obnoxius, na- 
prama gospodaru drzavnomu, vlasteli Hi pogla- 
vici crkvenoinu, obiino s adj. Hi pronom. possess. : 
Da se ne poziva arhiepiskupovt clovekt kraju 
bez krajeve pecati, nb ako je komu cimB dltznt 
arbijepiskupovb filovekt, da ga poziva s krale- 
vomb pccatiju kb kraju . . i aste se pozove kra- 
levb clovekt kb arhiepiskopu . . Mon. serb. 13 
(1222 — 1223). PridoSe (pise knezj, veli hlhmhski/ 
Andrei knezu dubrovhckomu Zant, Vanhdolu) vasi 
Judie i ese moega clovcka Lukana i dobitbkb 
uzese i poslahb kt vamt: vratite mi, i no daste 
nistare, nt pace ga prodaste ; . . i pak mi esto 
moega cloveka Eubotu i prodaste ga, i pak mi 
este moega flovoka Dublanina i Sbda ga drbiite ; 



da ere mi ste pisali da vi puStu vaSega cloveka, 
ako hocete (hokete) vi mbno moe ludi vratiti, i 
sto mi ste uzeli, ja (,ea') vasega iSloveka da pustu . . 
sto bih hotelb kt vamb govoriti, ne mogu toga 
vbsega ispisati, nb i toma po 6to ce (,ke') moj 
clovekb govoriti, veruj ga. 42, (1253). Da vi je 
otvorena zemla moja (,mo6') u vsehb vasiht pe- 
calehi, a pravina da jestt, a vasb clovikb ki pride 
u zomju moju nevojovb, komu je iskana pravina 
i neispltiiena mu bude, da stane i da ufiini pra- 
vinu. 24 (1234 — 1240). S kupjovb ako se naide 
odb nasilib clovekb hode po zemli kralevbstva ti 
da cto bude htenie uciniti odb nyhb to da uoini. 
48. (1254 — 1256). I kto jubi iti iz moje zemle u 
Dubrovnikb ili srbbint ili vlahb ili ci gode £lo- 
vekb na kup}u, vsakb da grede slobodno. 206. 
(1887) i 209 (1387) i 271 (140.^). Tko jestb ci- 
jega cloveka prijelb. Zak. dus. 39. Nikto niciega 
cloveka bezb kiiige careve da ne priimetb. 41. 
Naj pri da se irua tuziti pridi gospodinomb 6i- 
govb je covik. Stat. poj. ark. 5, 246. Oni gospo- 
dar ciji je covik. 5, 301. Ako bi ne bil od kneza 
ki clovik. Zak. vinod. 67. Ugrabi mojemu 6oeku 
u Sestinama zarucnicu, gdje toboz ja gospodarim 
i sudim. S. !^ubisa, prip. 50. 

5. Covjek s obzirom na spolski mu zivot: Co- 
vjek i zena, p6 covjeka i po zene, androgynus, 
hermaphrodytus. Mikaja rjec. 43» Da nije covika 
poznala. I. Ancic, vrat, 2. 4, 36. Zensko ne zna 
plesti kiku, a vec misli o coviku. V. Do§en 90. 
Evo imam dvije kceri, koje jos ne poznaSe 6o- 
vjeka. D. Danicic, Imos. 19, 8. 

6. Covjek u braku, muz, maritus. Od tebe zla 
primam i tvoga clovika. D. Zlatarid 14. Ako zena 
no ima muza a covjek iraa zenu . . M. Divkovic, 
nauk 240. Da se covik i zona cini jedna put. A. 
Kadoic, bogosl. 428. Rece joj da dozove covika 
svoga . . ne imam covika . . doViro si rekla da 
ne imas covika: sada koga imas ni tvoj covik. 

A. Bacii, ist. 416. Ako li umre covik lie. 415. 
Ni 2ena ima mogustvo svrhu tila svoga, nego 
covik. 411. Kara§e ju lie covik i tjesaSe. F. La- 
strid, test. 204. I Jakov rodi Josipa, covika Ma- 
rije. F. Lastric, od' 360. Od dogadaja u kojim se 
moXe covik s zeuom razluciti. J. Banovac, razgov. 
266. Moze se zona i covik rastaviti, kad jedno od 
nih upane u erezije. 267. To je zeni lipa dika, 
koja ima svog covik_a. V. Do.sen, azd. 183. Covik 
2eni glava biva 68. Covik gospodar Xeni. iv. Niti 
znade zgotovit jedeka nog da joj je gledat u co- 
vika, jer se nije kod otca mu6ila. M. A. Rejko- 
vi6, sat. 81. To ni lipo da covik i zena jedno 
drugog sramote imena. 97. Je li pravo da me 
dovikbije? 101. Rekne liemu zena: hajd, covefie, 
da mi ovu tvoju devojku poSjemo u svijet. Nar. 
prip. vuk 167. Moj je coek car orlujski. '^199. 
Kad joj dojde u vece covek kudi. Nar. prip. Vila 
1867, 287. Domacinoin biva zena u manim za- 
drugama, gdje je sam covjek, zena i liekoliko 
djece. V. Bogisic, zbor. 34 Ako covjek urare a 
ne ostavi djece, _onda mlada nosi svoju spremu. 
287. — sravni: Coek ne moze biti coek dokle ga 
iena. ne krsti, to je dok se ne oseni i ne postane 
coek svoje zene. Nar. posl. vuk. 349. 

7. Covjek divfi simia: Covek divji afrikanski, 
troglodytes niger. J. Pancid, zool. 177. Covek 
div|i azijatski, pythecus satyrus. 177. 

8. u nazovu bija: a) cr]eni covjek 1. papaver 
Ehoeas. L. 2. balsamina hortensis L. B. Sulek, im. 
44, 58. — b) lijepi covjek balsamina hortensis 

B. §ulek, im. 58. prema tal. begliomini. lep 6o- 
vek die balsamine, impatiens balsamina. (i. Lazic, 
ist. 113. 



COVJEKOGUBAC 76 

COVJEKOGUBAC, covjekogi'ipoa, m. perditor 
liominum. u jednoya pisca xvi vijeka i u Stuli- 
cevu rjecniku 94'': covjekogubac, qui hominum 
ruinam quaerit. Da clovekogubac ne bude vek 
biti moje duse gubac. S. Budinic, sum. 43. 

COVJEKOJEDA, in. i f. anthropophagus, saino 
« Stulicevu rjeimku. 

COVJEKO^jUB, adj. hominum amans. samo u 
jednoga pisca nasega vremena ti znacenu supstan- 
tim ■■ To je crkva svih politifino izobrazenih co- 
vjekojuba. M. Pavlinovid, razg. 4. 

COVJEKO];jUBAC, Covjekojupca, m. hominum 
amans. od xiii do xvi vijeka i jednom u nase 
vrijeme. izmedu rjecnika u Stulicevu 94'' : ho- 
minum amator, i u Danicicevu 3,469: cloveko- 
jubtcL, generi humano amicus. Slava tebe, go- 
spodi, slava tebe, clovekojubce. Domentijan'' 155. 
Clovekojubct bogt. Men. serb. 124. (1347). Mi- 
losti vtsprijeti prosimi. o nasihi, grehopadeuii 
tebe, blagaago clovekojubca, boga naSego. 277 
(1413). Clovekolubcemt vladikoju naucavajemi. 
Sava tip. hil. glasn. 24, 204. Cin' clovekojubac 
da obraduje duh moj. S. Budinic, sum. 48. Izlil 
oskorbleno srco svoje predt iicastvujuiimt cove- 
ko)ubcemi.. Nov. Sr. 1835, 159. 

COVJEKO^jUBAN, covjek6)ubna, adj. homi- 
num amans. od xiii do xv vijeka, izmcctu rjecnika 
u Stulicevu 941' : covjekojuban, humanns, benignus, 
urbanus, i u Danicicevu 3, AG9: clovekojubtut, 
generi humano amicus. Premnogoe o nasi, clo- 
vekojubnoe bozie smotrenie. Domontijan.'' 95. — 
adv. covjeko)ubno, humano generi amice: Clove- 
kojubno posluslivymi obladati. Domentijan'' 175. 
Za milosrLdte ie milosti snide s nebese na zemju 
clovekojiibno. Mon. serb. 220 (1322). Ize pride s ne- 
bese clovikoJubj.no na zemju. 438. i u istoj listini. 
Mon. Croat. 66. (1446). 

COVJEKO^UBICA, /. generi humano amica. 
u jednom spomeniku xiii vijeka i iz nega u Da- 
niiiievu rjecniku 3, 469 : Presvetaja moja bogo- 
rodico clovekojubice. Ziv. sim. u saf. pam. 22. 

COVJEKOlriUBIV, adj. hominum amans, hu- 
manns. izmedu rjecnika samo u Danicicevu B, 468: 
eioyekojubivB, goneri humano amicus. — a) koji 
jubi jude: Cuditi se bes6isltnomu promislu clo- 
vekojubivago boga. Domentijan 3. Clovekoju- 
bivomu bogu. 64. Blagy i nezlobyvi , cloveko- 
lubivi bogt. Mon. serb. 110. (1321-1336) — 
I/) koji je covjecan, humanns: Vasu zlobu pre- 
zrevtSe krottci i filovekojubivy vami. byhomt. 
Domentijan'' 16. Dusevne sile Srbina nisu na nis- 
kom stepenu, no Srbinu samo covekojubiva i oto- 
ceska ruka treba da postano covekomt, iskusniniL. 
Sr. Nov. 1834, 197. — Kompar. Medu timi. sta- 
rao se riegovo velifianstvo imperator o ukloneniju 
nevole najcovekolubiviimt nacinomt. Sr. Nov. 
1834, 54. 

C0VJEK6^iUBi;.E, n. luhav k }udima, amor 
liominum. od xiii do xv vijeka, a tada je bilo 
na kraju -bijo mjesto -b|o, i u nase vrijeme. iz- 
medu rjecnika u Stulicevu Q^^>: 5ovjeko|iihjo, phil- 
anthropia, amor in homines, i u Danicicevu 
3, 469 : 6lov(jko|ubije , caritas generis humani. 
Po neizmeri.nei milosti i Movekojubiju darova 
nasinib pradi'domi. obladati sijuvi. zemlovi.. Mon. 
serb. 4. (1 198- -99). Prizovott imenomt moimi. 
<;ioveko|ubijo tvojo. Stcf. kraj. 5. Jegozo blago- 
stinu filovoko|ul)y(* razumeVF.. Mon. serb. 9. Stmo- 
trenijo tvqjego (Invekojubija. 86. Po noizrece- 
nomu ^milosrdiju i cloviko|ubiju vladiki moego. 
304. Clovekolubijo. Sava tip. hil. glasn. 24,215' 



COVO 



i Sava tip. hil. stud. glas. 40, 171. Najbojo co- 
vjekojubje. M. Pavlinovid, rad. 6. 

COVJEKONENAVIDNIK, m. osor hominum, 
koji ludima nenavidi. samo u Stulicevu rjecniku 
za koji je i nacineno, gdje se veil: v(idi) fiovje- 
konenavidec, a toga 7iema. 

COVJEKOOBRAZAN , covjekoobrazna , adj. 
forma hominis indutus. xv vijeka i u Stulicevu 
rjecniku 95": covjekoobrizan, humana forma in- 
structus. Zviri_ clovikoobraznih mnogo naide i 
dvoglavi zmie. Ziv. Aleksand. Starine 3, 246. Dvi 
tisu6e ptic clovikoobraznih. 285. 

COVJEKOOBEAZOVATI , covjekoobrazujem, 
imp. hominis larvam fihgere. samo u Stulicevu 
rjecniku u znacenu kako je stavjeno. rijec za 
rjecnik nacinena. 

COVJEKOUBIJCA, m. homicida. u jednoga 
})isca XIII vijeka i iz nega u Danicicevu rjeiniku 
3, 409. Clovekoubiica diavolb. Domentijan'' 79. 

COVJEKOUBIVSTVO, n. homicidium. samo u 
Stulicevu rjecniku. 

COVJEKOUBOJICA, hi. homicida. samo u Stu- 
licevu rjecniku. 

COVJEKOUBOJNIIv, m. homicida. samo u Stu- 
licevu rjeinilcu. 

COVJEKOUBOJSTVO, n. homicidium. u jed- 
noga pisca XVIII vijeka i u Stulicevu rjecniku. 
Iz srca izhode covjekoubojstva. Ziv. is. 97. 

COVJEKOUBOJSTVOVATI, covjokoubojstvu- 
jem, imp. homines interficere. samo ti Stulicevu 
rjeiniku za koji je i nacineno. 

COVJEKOUGODAN, covjekougodna, adj. ho- 
minibus placens. samo u Stulicevu rjecniku 95*: 
6ovjekoug6dan, za koji je i nacineno. 

COVJEKOUGODNIK , m. hominibus placens. 
samo u Stulicevu rjecniku. 

COVJEKOUGODE, n. studium plaeendi homi- 
nibus. samo u Stulicevu rjecniku 59*: covjeko- 
ug6dje. 

COVJEKOZDEBAC, covjekozderca, m. anthro- 
pophagus, humana came vescens. samo u Stuli- 
cevu rjecniku. 

COVJEKOV i fiovjekov, adj. hominis, viri, sto 
pripada covjeku. u nase vrijeme. u rjecniku ni 
jednom. a) hominis : Hite sakriti se pod krov co- 
vikov. M. A. Eejkovic, sat 176. Sa strane clovo- 
kove. D. Obradovic, ziv. 12. I na onom svetu dusa 
covekova ne moze. 65. Jer je broj covjekov i broj 
nezin sest stotina i Sezdeset i sest. Vuk, otkr. 
13, 18. — b) viri: Sto su god zonske o6i coveku, 
to su i covekove zeni. D. Obradovic, ziv. 44. 
Daju ioj da pije iz covjekova opanka. M. D. Mi- 
lidevie sb. 31. 

COVJESIQ, adj. vidi covjecanski. 
COVJESTVO, n. vidi covjecanstvo. 
COVJESKI, adj. vidi covjecanski. 
COVJESTVO, n. vidi covjecanstvo. 
GOVKOVINA, /. selo u Bosni u mostarskom 
okrugu. Statist. 106. 

COVNA, /. supcrbia, iactatio, ostentatio, kao 
ponos. samo u jednoga pisca xvii vijeka. Osnova 
je rijcci u fiovjek. Od covue stotno. I. Ancic, 
ogled. XXIV. Coviia jo vclik krvayac pri bogu. 
XXIV. Koliko jo stotna Covi'ia. 92. Covna privelik 
jo krvavac. 92. Ponos i covna u misnika velika 
jo sceta. 96. sravni fioviti so. 

COVO, m. hyp. covjek. isporedi ci)bo. od xvi 
vijeka. izmedu rjecnika samo u Vukovu. Covo, 
Soviijicu, Covjefiino ! M. DrZid 159. Bojo je, Covo, 



COVOVIC 



77 



boje tebi za malo me potrpiti. J. Kavanin 435. 
Tako je, covo, nu raduj se. 525. Bopr ne hoi^e da 
se objavi ovijeh sreca, slisaj covo ! vc6 mi jo 
mucat. 461. Al covo zatvorio ob noc dobro. F. 
Lastrid, ned. 54. Inglez je covo, Sto se ne da na- 
bijati na kojekakve kalupe. M. Pavlinovic, rad. 

9. — 2. neki cvijet. M. Milovanov. 
COVOVIC, »?. prezime u nase vrijeme u Srbiji. 

Rat. 38.3. 

COVII^AK, coviijka, m. dem. covjek. xvi i xviii 
vijeka i u nose vrijeme. u rjecniku ni jednom. 
Djeco, djeti Sovujci, cuvajte ."se sijuna. M. Drzic 
407. Kad jedan tamni £ovn(ak boga uvriduje. P. 
Kne2e-vic, osm. 80. Ti priprostiti f,ovu}ak. 102. 
Ti fovujak nevo}ni. 338. Bio je 6ovu}ak koji je 
vi-ebao na prigode. M. PavHnovi6, raz. spis. 30. 
Divni )udi da se svatko cudi, ko se daSe dva 
ulovit lava od jednoga covujka mlohava. Osvet. 
4, 53. 

COVTJljjIC, m. dim. od covjek. samo u jednoga 
pisca XVI vijcVa. Covo, 6ovu)icu i £ovjecino ! M. 
Drzi6, 1.59. Gdje pigmaleoni, covujici mali, s zdra- 
lovi boj biju. 239. Negromanti za lakomos od 
zlata dase duh zviratom barbacopom covu}icom. 
241. Da ovi covu|ici ozive 241. Od kamena co- 
vujica. 240. 

„ COZGIJA, /. obaraea na pu§ki, u Crnoj Gori. 
Curovi6. vidi maka}, otponac. 

CPAG, cparja, vi. gep u sukne, theca. u nase 
vrijeme i u Viikovu rjecniku. Postanem po Da- 
nicicu kor. 235 od korijena skap, grahiti, grtati, 
hvatafi. stsl. ctpag-B. Mnogi od slatkisa s trpeze 
pome6u i u svoje cpagove. Vuk, kov6. 69. vidi 
spag. 

CPAROG, »». danuoayog asparagus, sparga, hla- 
dac. u jednom spisu xiv ili xv vijeka : Egda ne 
mozct' cloveki. vodu pustiti pelint svarivt s vo- 
domi. i egda svarit se dobre primesi vino i dai 
piti. Drugo. cparoge svarivt s vodomt dazdt piti. 
Starine 10, 110. Egda kto imati. kament, sIt.zu 
lozinuju napoi s vinomt. Drugo. Korent ott sta- 
via s vinomt svarivt s vinomt davai piti. Drugo. 
Korent ott cparogt rastltci i procedi sokt i davai 
piti. 10, 111. Ott rasta. Lqze bele seme rastltci 
i napoi s vinomt. Drugo. Cparoge rastltci i so- 
komt napoi. 10, 112. — u Danicicevu rjecniku 
3, 481 dolazi rijec ctparpga, ungula (vala da je 
to) : cparoge rastltci. S. lesek. 130. alt taj je 
primjer iz ulomka spisa, koji je u Starinama 

10, 81 — 126 priopcio Jagic, i u tome dolazi nasa 
rijec na tri navedena mjesta, prva dva kazti da 
ne vw£e da znaci ungula, 7iego da je neka trava 
ill bilina i Jngic ju navodi medii travama 86 : 
cparogt , cparog . ali bez dodana znacena. i u 
MikloS. lex. ir^S* dolazi ctparogt, m. ungula. 
misc. saf. 159. 160. 6p- danic., a to je iz istoga 
vrela crpeno. — sing. nam. mogao bi prema ovim 
primjerima glasiti i Cparoga. vidi sparog, §pa- 
roga, po(. szparak. 

OPIJUN. cpijima, m. uhoda, pxplorator. nem. 
spion. u nase vrijeme. Da u Tursku osem 6pi- 
juna nikoga ne pusta. Djelov. prol. 6 — 7. Opet 
da Sa)e cpijune u Tursku da razbii-aju. 38. vidi 
spijun. 

CPIIIOV16, m. prezime 11 Srbiji u 7iase vrijeme. 
Eat 107. 

CR.CAJ. m. crkna, titla. linea, apex, xvi vijeka. 
isporedi criaj. Pa6e najmani 6rfaj zakona ima 
biti ispluen. Postila tiib. 1562, 8. Nad slovmi 
zgora nismo cinili izdlesti vele onih grckih nad- 
metic, crcajev ili titulov. Anton Dalmat. nov. 
test. I u predgovoru. 



eBEPNl6 

CRCAK, Cfcka, m. cicada, giyllus 
cvi'cak, cvrcak. xvi i xviii vijeka. izmedit rjec- 
nika %i Vrancicevu; Mika(inu 35" i 41'': cicada, 
gryllus, trixalis; u Belinu 192 cicada; jt Bjelo- 
stijencexnt 3S^ kajkavski: creek; u Stulicevu 80* ■ 
cicada. Pticice po dubju i crcki po grmju. P. 
Zoranii 10. Ni crfiki skrbnim crcanjem. 53. Tu 
zaglusni creak 8rci. J. Kavanin 249. Lavskom 
febrora veoma gori mjesee Srfiak srpan vruci. 473. 

CRCAK, Crcka, m. prezime xv vijeka na otoku 
Krkii. Creak Dumjan. Mon. croat. 49. Pred Dom- 
janom pridivkom Crckom. 49 (1419). 

CRCANE, n. fritinnitus, stridor, isporedi croati. 
u jednoga insca xvi vijeka. Ni 6rcki skrbnim cr- 
canjem. P. Zoranic 53. 

CRCATI, crfiim, imp. fritinniro, stridere. vidi 
crcati. samo u jednoga pisca xviii vijeka i u Mi- 
kalinu rjecniku SS^ : kako iaba coaxo, 45* : kako 
creak fritinnio, 45'' : fiiniti glas od cvorca, pilito. 
Tu zaglusni crfiak crci. J. Kavanin 249. 

CRCKAR, m. polygrapbus Er. J. Sloser, kor. 
510, 523. od crtkati, pisati. 

CRCA, /. titla. xfQula. u jednoga piisca xvi 
vijeka. od 6rta. isporedi crkiia, brazgotina. Lagle 
je da nebo i zemja premine, nego da jedna Crca 
od zakona pads. Anton Dalmat. nov. test. 112'' 
luk._16^17. 

CR6AJ, m. apex, znacic nad slovom. u jednoga 
pisca XVI vijeka. od crtati. isporedi crcaj, Crkiia, 
brazgotina. Najmaiie slovo ili crdaj. Anton Dal- 
mat mat. 5, 18. 

CRETAN, m. selo u Medumurju. Scliem. zagr. 
1875, 41. — selo u Hrvatskoj u zagrebackoj zu- 
paniji blizii gorne Zeline. Schem. zagr. 1875, 86. 
Pregl. 22. od cret. 

CRED, m. vices, samo u Stulicevji rjeinikti iz 
brevijara. vidi crijeda. 

CREDA, /. vidi crijeda. 

CREDAR, credara, »«. arraentarius, koji credu 
cava ili pase. u nase vrijeme u Hrvatskoj 11 ka^- 
kavaca i odatle u rjecnicima Bjelostijencevu 52^ 
i Jambresiievu 49'' p)od armentarius, liirt iiber 
grosses vieh. 

CREDMA, /. neko mjesto u Srbiji u okrugu 
valevskom: Zemja zvana Credma u Podkresu. 
Sr. Nov. 1867, 165. 

CREDO, to je crijedo, n. vidi crijeda, grex. « 
Hrvatskoj u kajkavaca i w knigama pisanim kaj- 
kavski i)a odatle u rjeiniku Bjelostijencevu 52'' : 
6r^do, grex, agmen, multitudo. 

CREDONACELNIK , m. cohortis praefectus. 
XV vijeka: Bozie dostoanie, emuze ont Crodona- 
celnikt be§e. Glasnik 11, 83. a odavle u rjecniku 
Danicicevu 2, 477. 

CREMXJ§, m. vidi crijemus. 

CREMuSlNA, /. vidi CremuSina. 

CREMUSnICA, /. selo u Hrvatskoj u zagre- 
backoj zupaniji. Schem. zagr. 1875, 188. Pregl. 32. 

CREMUSNAK, Cremusniika, m. selo u Hrvat- 
skoj blizu Petrine. Pregl. 32. 

CREN, m. vidi cren. 

CRENZA, /. vidi crijemza. 

CREP, m. vidi crijep. 

CREPANE, n. vidi crep^ne. 

CREPATI, vidi crepati. 

CREPCAC, m. vidi crepcao. 

CrEPINA, /. vidi crepina. 

CREPN16, m. prezime « Srbiji. xiv vijeka. Car 



6EEP0BAVNICKI 



78 



CRIJEDA 



je Stefan dao crkvi arhandelovoj u Prizrenu 
Vladimira Crfiptnikja. Glasn. 15, 286. 

CEEPOBAVNICKI , adj. magicus. u Daniii- 
cevit rjecniku 3, '177 : Jako Sault crepobavtni6skoe 
napisujutt desnago jesttstva Lazarevu voinstvu 
pobeidenio. Giltf. bos, 274. 

CEEPOVJE, «. vidi crepovje. 

CRES, vidi 6rez. 

CRESLA, n. pi. lumbi. stsl. oresla, ies. tfisla 
inguina, poj. trzosla, lumbi, genitalia, srodno je 
got. hairthra viscera, intestina. od korijena koji 
u slov. glasi kerd ndkle 6erd, cred. dolazi samo 
u pisaca do xvi vijeka : IzBStdi. izB firesit gos- 
podfcstvnjuStiiht srbbskoju zem]eju. Domentijan, 
3. Bogorazumijemt i devbstvomi. cistomB firesla 
svoja prepojasavB. Domentijan r21.Iraajusemazati 
oci, uSesa, usta, noge, ruke, firesla. Naruc. 58 (1507). 
Ako lie budete oruini i prepojasani veliku kri- 
postju va§a cresla i vase misce. Transit. 82 (1507). 
OpaSito cresla vasa kripostiju od vere. 86. Az is- 
kusaje Bresli. §. Budini6 sum. 350. — mjesto e 
dolazi jednom b : firBsla : Izb firBslB. Stef. kra) 1. 

CEESNA, /. vidi cresna. 

CRfe§NAK, creSndka, vi. vrst pasufa u Hrvat- 
skoj. B. &ulek, im. 58. 

CRE§NAN, adj. treinov, cerasinus. pod konac 
XIV vijeka: VBzmi kosti creSnany. Starine 10, 110. 

CEESNAVAC, firoSiiavca, m. vrst pasuja u 
Hrvatskoj u kajkavaca: cresnavec, fireSnevec. B. 
Sulek, im. 58. vidi 6reinak. pismeno bi bilo tres- 
novac. 

CRE§NAVKA, /. vrst kruske u Hrvatskoj u 
kajkavaca. B. Sulek, im. 58. 

CRESneV, adj. vidi creSnev. 

CRESnEVAC, CreSnevca, m. ime selima a) selo 
koje je kral bosanski Tomas dao sinovima voj- 
vode IvaniSa DragiUia s gradom Kjiciem i s mno- 
gitn drugim selima : CriSnevacB. Mon. serb. 
439. (1446) i odatle u Danicicevu rjecniku 3, 477: 
Cresi'ievBCB. — b) tri sela ti Hrvatskoj u varaz- 
dinskoj zupaniji , kajkavski : Cresiievec. jedno 
blizu Bpena. Schem. zagr. 1875. 100. Pregl. 56. 

— drugo blizu Klanca. Schem. zagr. 1875, 101. 

— trece blizu Tuh^a. Schem. zagr. 1375, 104. 
CRESI^EVICA, /. dva sela u Hrvatskoj, jedno 

Mala (5. blizu Kozarevca u belovarskoj zupaniji. 
Schom. zagr. 1875, 156; drugo: Velika C. blizu 
Pitomace. Schem. zagr. 1875. 159 Pregl. 82. 

CRESnEVO, n. selo u Hrvatskoj blizu Obresa 
i Varazdina. Schem. zagr. 1875, 123. Pregl. 44 

CRESNIStE , n. cerasetum. samo u Bjelosti- 
jenievu rjecniku 53": 6r^sni§6e. 

CRESNOV, adj. vidi treSnov. CreSnova g)iva, 
vrst g]ive. B. Sulek, im. 58. 

CRET, firita, m. mocvarno mjesto osobito u 
sumi, lacuna, palus, silva paludosa. -e- je od sta- 
roga -u-, stsl. glasilo bi SrctB. rus. je ceretB. 
Matzonauor list. fil. 38. sravnuje stprus. Kertene 
ime Sumi kod Bartensteina i imena moravska 
StritoX nem. Arnadorf, i Stritna nem. Waltors- 
dorf. valalo bi dakle crot; sravni crijot phrag- 
mitcs communis. MikloSid trot, trat. ix, 25. rijei 
u Hrvatskoj u kajkavaca dobro i danas jioznata, 
i odavle ima m rjeiniku Bjelostijcnicvu 53»: 6r^t 
silva paludosa. odatle imena mjestna u Hrvatskoj 
a) selo u zagrchnikoj zupaniji blizu Bukevja i 
Oorice. Schem, zagr, 1875, 198. — b) selo u zu- 
paniji varaidinskoj blizu ^epoglave. Schem. zagr. 
1875, SB. — c) selo blizu Konobe. 85. — d) selo 



blizu Pregrade. 36. — e) selo blizu krapinskijeh 
Toplica. 38. 

CR;^VAC, 6r(5vca, m. vidi Crijevac. 

CREVAVAC, cr^vavca, m. stellaria media Vill. 
kajkavski crevavec. B. Sulek, im. 58. 

CREVl^A, /. vidi crev)a. 

CREVNICA, /. vidi crijevnica. 

CREVOGLADA, /. vidi crevoglada, 

6rEVOGN16e, n. vidi crevognide. 

CREZ, praep. per, preko, kroz. od xiv vijeka 
izmedu rjecnika u Bjelostijenievu 43^ bez r iza c : 
cez, prek, trans ; gledim cez oblok ; contra : 6ez 
me, cez te, cez Pavla, i pod per 887 : isel je 6ez 
oblok; u Stulicevu 94» : crez, inter: firez osminu 
pentekostnii cin bivajet, infra octavam peiitecos- 
tes officium fit, iz brevijara; i u Vukovu 829*: 
6rez, per: crez liega sam propao. -e- je od 6 
mjesto kojega je u zapadnom govoru i ; z wa kraju 
je mjesto starijega s, kako pokazuju rijeii srod- 
nih jezika : stprus. kirsa, lit. skersas, grc. xdijaioi 
obliquus, transversus. stsl. crezt, slov. crez, cez, 
rus. fi^rezT., starije fi^rest i crez-B, malorus. Cerez 
i kerez. korijen bice kar slov. ker otkle 6er, fire, 
a po Danicicu 249 je skarg skakati, prodirati, 
va}a da radi z na kraju. — Stoji s akusativom 
pokazujuei s nim da je onome sto rijed u ace. 
znaci s gorne stranc mjesto po kome se sto mice 
s jednoga kraja na drugi: Projti crez igleni u§i. 
Transit. 54. (1507). Boze ki si sinove izraelske 
6riz more (,mora') susimi stupaji hoditi cinil. M. 
Albejrti of. 447. Prohajajuci crez hor. I. Kra)i6 
54. Crez tu crnu goru bistra voda tece. Jaoke 60. 

— pravac prelazi i^preko mjesta na koje nalazi 
prije kraja svoga: CresB Brezovu Luku vt Ma- 
levo. Mon. croat. 2. (1309). — tako i u prenese- 
nom smislu pravac prelazi preko onoga Ho na- 
lazi prije kraja svoga: Nauci mene slugu tvoga, 
kojega crez ostale dare tvoje dostojal si se pri- 
jati. I. Krajiji 25. Unutra crez vase rane sakrite 
mene. 47. Crez sjeverni vetar ovde razumeva se 
Rosija. J. Rajid, boj. 12. Ono je narjeSije i u 
dubrovackijeh spisateja i tako se samo crez liega 
mozemo ujediniti s naSom bradom rimskoga za- 
kona. Vuk, pisma 20. — znacene prostorom moze 
se prenesti na vrijeme , koje se onda misli od 
pocetka do kraja. Spametiv se jednuc crez ve- 
ceru (inter cenam) da ne bise dobro stvoril na 
ta dan. §. Kozifiic, zit. 35. (1531). Nai'edi postilo 
da bi se tri krat Crez leto. 7^ (1531). Ti on 
temejiti, Dubrovnice, si dub, koji stanovito na 
siveru sidi i susom 6riz lito ni^vene ni blidi, 
neg raste oholo. H. Lucid 261. Crez svu misu. 
I. Krajic 58. Crez osmicu 79. Crez ove 30 misa. 77. 

GRID A, /. vidi crijeda. 

CrIJ^IDA, /. series, ordo, vices, grex. Olasovi 
su -ij6- od starijega -e- mjesto kojih je u istoc- 
nom govoru e, ?« zapadnom i. oblik drijeda u 
knizi ne dolazi, a oblik creda govori se i danas 
u Hrvatskoj medu kajkavcima u ziiacenu grex. 

— Dolazi od xvi vijeka i u rjecnicima Vranci- 
cevu 118: 6rida; u Bjelostijenievu, ali ne u redu 
nego pod armentinus 129: kaj iz crede; u Jam- 
bresicevu: crt5da, grex, 6reda velike divine, ar- 
montum ; droda, koiiski minus, equaria ; tt Stuli- 
cevu 95": Creda, vicus: po vsih credali tvoih, per 
omnes vices tuos, iz brevijara; i u Vukovu 829*: 
Crida (po manastirima i crkvama) ordo: sad je 
Aogova dreda. — Akcenat se mijena samo u voc: 
6r5jedo, istoc. Credo, zap. Crido, a samo je zadni 
slog dug u gen. i instr. sing. : Crijc'ide, Cr(5diJ, 6ri- 
jMom, Crddom. i u gen. pi.: Crijfeda, £rt5da. — 
Korijen je po Daniiiiu 256 skard otkle u slo- 



CRIJESLITI 



79 



CTATI 



venskim jezicivia kerd, 6erd, fired, stsl. troda, 
slov. cr^da, rus. ceredd, ces. trida, srodno je lit. 
kerdzus, pastor, stnem. hcrta vicissitude, stprus. 
kerdan ace. sing, tempus, sanskr. sarid i sarada 
auctumnus od karad, karada. — a) vices: na 
crijede, to je na izmjenu: Pri tihom Dunaju tamo 
gdi no Sava rike se shajaju za jedno i Drava, 
tuj bise gizdavi perivoj tere gaj , vidio ga ti, 
pravi, rekal bi da je raj : najvedo ugodno biSe 
mi tuj stanje, prostrano, slobodno i mirno §eta- 
nje ; tuj ti me na cride dvorkiiie dvorahu i nioje 
beside pomnivo zorahu. H. Lucic 236. Tim sunce 
otide i opet bude do6, da nam je na cride sada , 
dan sada noc. 2.^7. Naredi da pojut se psalmi po 
credi. Kozicii i.it. 10. — h) ordo, series, red, 
vrsta: Dub sveti jest treti « oblasti i v firedi. S. 
Budinic, sum. 22. — c) stado koje god Hvine a 
na po se pitome grex: Mnoibstvo credij jeleni. 
S. Novakovii, aleks. 4. Toj kolo pritila zivina 
vucise, us ku druga cila na izmin grediSe ; taj ti 
crida bise od jakih bivoli, vranih koni Use, ter 
crjenih voli. JI. Maruli6 14. Da ni trudni oboj 
ni beteg ni jedan udi cridi nasoj. P. Zoranic 79. 
Pastiri pri credah vsi glave uzdrzu. .Tacke 193. 

— o ribama : Za tim popadose kolac od kamika, 
mrizu povrgose . . pojdose naprida, opet ju spu- 
scajuc kud je ribam crida, pobukom bucaju6. P. 
Hektorovic 5. — u prenesenom smislu: pecudes 
zivina: Po nemu (perivoju) tecise vru6ac vojen 
posrid, kon koga pasise stado pitomih crid. M. 
Marulid 78. 

CRIJESLITI, crijeslim, imp. ucinati koze, to 
je namakati ih u sudu vode nalejane na crijeslo. 

— ije — je ujuznoin govoru od staroga e, mjesto 
cega je u istocnom e : crisliti, creslim. — Akce- 
nat kaki je u praes., takije i u 2 i 3 sing. aor. : 
crijesli, u imperf. cijelom: crijesjab, i u part. 
praet. pass. : crijeslen; u ostalijem je oblicima 
kao w inf. same je i treci slog dug u part, praes. : 
firijesleci, part, praet. act.: crij^sliv, firijeslivsi. 

— U knizi ne dolazi niti u kojem rjecniku, ali 
se govori u Hrvatskoj i u Slavoniji. ,Opancar 
cresli u creslu kozu.' u Posavini. F. Hefele. a jos 
se cesce ciije u znacenu prlati maculare oso- 
bito vocem te se ne da lasno oprati. u govoru: 
crijeslim si kosalii, rubac kad jedem tresne. M. 
Vajavac. 

CRIJESLO, n. kora od drveta sasjeeena, Hi na 
prah smrvjena, kojom kozari koze ucinaju, cortex 
coriarius. -ije- je u juznom govoru od staroga 
-e, mjesto cega je u istocnom -e-. rijec u knizi 
ne dolazi do u jednoga pisca nasega vremena: 
ftreslo, rhus coriaria. L. B. Sulek, im. 58., a da 
dolazi glasila bi i crijeslo Hi trijeslo , a stsl. 
Creslo ; ceski je tf islo. ali inia u narodu u Hr- 
vatskoj kajkavski creslo. i u Posavini: opancar 
cresli u creslu kozu. F. Hefele. — osnova moze 
biti cret, jer voda u iretu cesto pfja i zaluzuje. 

CRISTI, cfpem, imp. haurire. vidi crpsti. samo 
u jednoga insca pod konac xvi vijeka : I pride 
zena od Samarije za cristi vode. Bemardin 1, 33. 

CRIVCICA, /. vidi crijevcica. 

CRKA, comma, u Sulkovu rjecniku pod komma. 
vidi crkna. 

CRKAVICA, /. ptica bijeli orao, neophron porc- 
nopterus. Savigny. Progr. spal. 1880, 6. 

CRKNA, /. linea, lineamentum. samo u rjec- 
niku Bjelostijencevu 391 u znacenu kako je stav- 
leno, i u Sulkovu pod beistrich. sravni firka i 
carkati. 

CRIMEN- vidi crjen-. 

CRM- vidi crm-. 



CRN- vidi cm-. 
CRPATI vidi crpati. 
6rSLA, n. pi. vidi cresla. 
CRSTINA, /. 1. vidi Cvrstina. — 2. vrst grozda. 
u Glini, weisse lamberttraube. B. Sulek, im. 60. 
CRSTLEN, adj. rubicundus. samo jedan put u 
jednoga pisca xvn vijeka : Pojubjeni moj bel i 
firstleu. F. Glavinii, cvit. 423. moze biti grijes- 
kom mjesto crvjen. 

CR&CAG, m. mjesto u Srbiji u okrugu §abac- 
kom: Livada u Crsiagu. Sr. Nov. 1875, 539. 
CRT- vidi crt-. 

CRTAGr, m. cubiculum. samo u jednoga pisca 
na pocetku xvni vijeka: U firtag orudje za tim 
se odpravi. I. T. Mxnavid, osm. 101. Iz 6rtaga 
kada so zavrati. 102. vidi crtog. 

CRTOG, m. cubiculum. xiii i xiv vijeka i u 
Danicicevu rjecniku: Braka i firtoga. Domenti- 
janb 67. Vtue crttoga tvojego. 128 (1865). Vtspri- 
jeti mi ventci cai'tstvija dijadimoju i prLvoje 
znamenije cartskoga crttago. Mon. serb. 155. 
(1357). Sb zenibomt vb crttogb vLstdi.. Glasnik 
11, 84. Cedca moja, sbjudete se i hranite se oti. 
nepriazni, da netko ne ostanett vnejudu firttoga. 
Sava tip. hil. glas. 24, 175. vidi crtag. 

CRV, m. ime slovu 6. u jednoga pisca xvii vi- 
jeka : ci, Ce, orv. I. Ancid, vrat. 2, 4, 12. Misto 
crva ilirickoga. 2, 4, 12. vidi crv. 
CRV- vidi crv-. 

CTAC, ctaca, m. lector, isporedi fitati. od xv 
vijeka, izmedu rjecnika u Stulicevu 95* wa rusku : 
ctec, i u Danicicevu 3, 484: fiLttct. OsvestaSe 
diakoni i fittce. Domentijanli 133. Ctac bi je 6tal. 
Mon. Croat. 107. (1461—70). Ki je rekal 5tacu. 
Narucn. 11. (1507). Red ctaca. 46. Ka bi more 
biti bila ctacem v mrskost. Transit. 11 (1507). 
Vratar, ctac, zaklinavac. S. Ko2i6ic. 2it. 9. (1531). 
Predragi Ctace, kada budes ctal vu toj postili. 
Postila 2 tiib. K ctacu. Anton Dalmat. nov. test. 
I. u predgovoru. Ctac ne tvore povelenie svetago 
evandelie. Arkiv 9, 114. Sluzio je iguman samo- 
sedmi, a pjevalo je trideset djakona i oteca. S. M. 
!^ubisa. prip. 272. vidi catac. 

CTACIJUN, ctacijuna, m. statio. prema tal. u 
jednoga pisca xvii vijeka. Na dan tih ctaciunih. 
M. Alberti, of. 530. vidi stacijun. 

CTAC, ctaca, m. lector, isporedi ctati. xvi vi- 
jeka i u Stulicevu rjecniku do"': Prvi jest red 
vratara, drugi fitaca. S. Budini6, sum. 200 (1583). 
CTALAC, ctaoca. m. lector, isporedi 6tati. u 
jednoga pisca nasega vremena : Ctalac slijedi i 
ugodno sklada. Osvet, 1, 45. 

CTAMISAO, Ctamisla, m. moglo bi glasitiime 
musko tc listini latinskoj pisano ,Citamuscl6'=Ci.ta- 
mysli.. Mon. Racki 499. 

CTATI, ctam, imp. legere. vidi fiitati. isporedi 
cisti, ctjeti, ctiti, stiti. praes. ^ne dolazi. xv i xvi 
vijeka. u rjecniku nijednom. Ctac bi je ctal. Mon. 
Croat. 107 (1481—1470). Znaju pravo i razumno 
ctati. Narucn. 2t) (1507). Pisa zakou i 6ta ga pred 
vsim plkom 241'. Ca se dopusduje s. pismo fitati. 
45. Ne more ctati. 90. Ki budete 6tali. Korizm. 
104 (1508) Ako si ctal v pritfiah. 9''. Pride mu list 
i po6e ga ctati. 21. Tuj historiju ctudi ulize mi u 
pamet da ju stumacim nasim jozikom M. Marulid 
3. (moze biti i od cisti). Tako po sebi i razlucno 
po nedelab tere praznikih fitati. Postila tiib. 1562. 
A 1. Mise ctu i fitati fiine. C 1. Svaki dlovik 
ima prodike verno, svrSno i na pine i gusto Ctati. 
02. Niste li 6tali ? Anton Dalmat. nov. teat. !&>. 



CTAVAC 



CTITI 



CTAVAC, ctavoa, m. lector, isporedi ctati. u 
jednoga pisca pod konae xvi vijeka i u rjecni- 
ciina Bjelostijenievu 732* i Jatnhresicevit 486. 
kajkavski: ftavec. Pomolimo se i za vse ctavce. 
Bernardin 1, 62. 

CTE, adj. u iieutru od ttste nastalo Hm da je t 
meiu t i st nestalo a mjesto ts pisalo se c. isjm- 
redi tast. samo u frazi: na ote srce, na taste, 
ieiune. Syrt start i smolu rasttrt ja^dt na cte 
sri.di.ce. Starine 10, lOfi. Liikt beli st medomt 
jazdt na cte srtdtce. 10, 102. — c pred t hiva 
i s kao u drugim rjeiima te glasi i ste u nase 
vrijeine: Na .ste srce. Nar. pjes. juk. 117. Hajde, 
spavaj , supjoglavce, pa demo se sutra na ste 
srca razgovoriti S. l^ubisa. prip. 367. vidi i Ste. 

CTEJAC, fitejca, m. lector, isporedi ctjeti. samo 
u rjecniku JambreSicevu 486'' kajkavski: ctejeo. 

CTEJENE, n. lectio, vidi cteno. samo u Jam- 
bresicevu rjecniku 486^. 

CTENE, n. lectio. Postanem od part, praet. 
pass. : f ten, koje maze biti od cisti , ali maze 
biti i od ctjeti po istocnom govorii mjesto cten, 
koji je obhk po juznom govoru ctjen u rijeci 
ctjene (vidi dafe pod a) treci primjer iz Ruk. 
Kuk), a po zapadnom 6tin u rijeci ctine (vidi 
da]e pod b) treci primjer); zavrsetak -ne jc od 
-nije 2>c tako i dolazi ti Sava tip. stud, glasn. 
40, 160, II B. Gamanida 5., a bez - i - ali nj 
ne sastavjeno u jedan glas I'l dolazi u ostalih 
pisaca. — Dolazi xvi i xvii vijeka, i u.nase vri- 
jeme u Hrvatskoj u kajkavaca sa n. izmedti rjec- 
nika u Belinu 435*': fteiie, lectio, ti Bjelostijen- 
ievu 7.32" i Jambresicevu 486", i u Stulicevu 95* : 
ctenie v. Ctene. a) citane: Vt petijaht i vt 6te- 
nijaht. Sava tip. stud, glasn. 40, 160. Ctenije ott 
vast da byvajett. 40, 160. Po molitvi i ctjenju 
(,6tieniu'). Ruk. Kuk. 642, M^. Ctenje nas uci 
moliti i dobro f initi. 642, bA^. Da vidi tko pomni 
sto ni Cul u 6tenje u tebi gde domni sve divno 
pootenje. S. Mencetid 88. Kad vam bremena izo- 
stane od^ ctenja razlicih mudrib kniga. D. Ra- 
nina 9. Ctenja tvoriti. 10. Ctenjem bo^je besede. 
Anton Dalmat. ap. e 3. Nastoje ctenju knig ne- 
podobnih. S Budinid, ispr. 89 Bududi se mi od 
djetinstva leganjem i ctenijem i pisanjem latin- 
skoga jezika zadojili. B. Gamai'iid 5. • — b) sto se 
cita, stivo: Slavna njo Ijepos kad moju zna mi- 
sal ukaza tuj krjepos ku ne bih ispisal ; er da 
cti u dtenju u kom je deklam svit, ne bi svom 
podtenju mogla nad taj odvit. S. Mendetid 278. 
Vidih sve dtenje i ritko nadjoh toj da more po- 
ctenjo s Jepotom stat u goj. 279. Ki sloXi taj 
etinja mnozini za utilui. P. Hektorovid 69. Ceuiu 
je ctit ctenja od kniznih mudarca, a paka bit 
srca u svemu nemirna? D. Raiiina 108. Ctinje 
peto. M. Alberti, of. 272. — c) stovaiie, aestima- 
tio : Tuj ako dobudes tuj ti de bit dika, neka se 
ne budes zabiti do vika, neka tve podtenje more 
sjat sve vrime; tuj se de u dtenjo postavit tve 
ime. §. Mendetid 43. 

CTETA, /. damnum (upravo vanitas). Postanem 
od ttsteta : t ismedu t i §t je nestalo kao i u 
drugih rijeci a mjesto t5 pisalo .se 6. isporedi 
taSt. tako dolazi od xin do xv vijeka: Pri koimt 
ilib solij dteta naido, da plati selo bliXno. Mon. 
Serb. 52. (1240—1272). Sto so budu udinilo koje 
jubo dtete. 170 (1362). Da imt so ndkoja dteta u 
vladaniju ili u trtgovcu ne ucini. 188 (1378). 
Hokje paki velikt gi'ievt i velikii dtetu ott gos- 
podstva mi. 863 (1430). Da imt ne udinimt nie- 
koje raztnurjo ili koju dtetu. 411. (1442). Hotedo 
nimt namdriti takovo dtete. 446 (1451). Obaro- 
vati ga da no prime nSkoju dtetu. 8pom. er. 7. 



— laksega izgovarana radi umetnulo se kasto t 
medu 6 i t: ctteta: Ako imt se koja ctteta ucini. 
Mon. Serb. 85 (1326). — ali se i t promijenilo 
na d koje se p)isalo k: ctdeta: Ako li imt hokete 
koju pako.stt udiniti i dtketu, to i mtnS cinito, 
de iht e dtketa mod i korystt iht mod. Mon. 
Serb. 54 (1240 — 1272). — poslije se c pred t pro- 
mijcnilo na s kako i ti drugim rijecima te je od 
dteta postalo steta. 

CTICE, vrst robote. samo u jednom spnmenikit 
srjjskom od god. 1330 i odanle u Danicicevu rjec- 
niku 3, 482 : opera quaedam serva : Meroptsa ra- 
bota: ditice, zitotrebjenije. Mon. serb. 98 i Glas- 
nik 2,^ 12, 61. 

CTILAC, ctioca, m. lector, isporedi ctiti, ctjeti . 
od XVII vijeka i u rjecnicima Belinu 435 : ctioc, 
u Bjelostijenievu 732* kajkavski: ctelec; i Stu- 
licevu 95" : ctioc. Vele krat u tomu dtioca smetaju. 
R. Gamanid 21. Ovo je, moj dtioce, cable od sta- 
rih knezova Kadida. A. Kadid, razg. 209. 

CTIM^A, /. neko mjesto u Srbiji blizu Pri- 
zrena. u Dqniiicevu rjeiniku 3, 482. U Prjzrenu 
ulijare u Ctimli. ^ Glasn. 15, 284. Vise Ctiraje. 
15, 284. isporedi Stimjanin. 

CTIISTE, n. vidi dteiio 

CTIOC, m. vidi dtilac. 

CTIOCOREDE, n. lectoratus ordo. samo u Stu- 
licevu rjeiniku. 

CTIONICA, /. lectorium. isporedi ctiti, dtjeti. 
samo u rjecniku Bjelostijenievu 732" kajkavski: 
dtelnica, i 490 pod stelnica, lectorium, ambo, 
pulpitus, pulpitum, na cem kniga stoji gda se 
cteje, pluteus anagnosticus. 

CTITE;^ , TO. lector, isporedi dtiti. u jednoga 
pisca xviii vijeka i u Stulicevu rjeiniku 95* : 
cultor, venerator, dtite] bozii, dei cultor, lector. 
Vid dtiteju, B. Gamaiiid 6. 

CTITI, ctijem , imp. legere , colere. isporedi 
ctati, dtjeti. od xv vijeka. izmedu rjeinika u Mi- 
kafinu 45'' : etitti lego ; u Belinu ; u Stulicevu 
54" vonerare , colere , i u Daniiicevu 3, 482 : 
dttiti, legere. — Ima oblika koji mogu biti i od 
dtjeti n. pr. po zapadnom govoru: dtiti, dtih, ctil 
ltd. takovi navode se ordje i iz onih pisaca u 
kojima dolaze oblici po ctjeti. — part, praet. pass, 
glasi i dtiven. Mikaja, rjed. 54''. — a) iatiti, citati, 
legere : Cini e dtiti predt sobomt. Spom. srb.'' 
128. Ctivse. Mon. serb. 503. (1467—70). Niesto 
li ctili? N. Raiiina 44. Ludos je dtit s desa vrime 
s' i trud gubi. M. Marulid. 140. Dokla zemja ova 
bude na karte foj slovinska dtit slova. 66. Mnoge 
nadine obkladaju, neka je vidnijo onim ki budu 
dtiti. 3. Vi ki verse ove desto deto dtiti, da no 
u liih slove nastojte diniti. 138. Ki smimo ziviti 
i dudi zelite budob se ukloniti, nauke sej dtite. 
142. Za toj mi ne zabav', tko bude dtit' ovo. S. 
Mendetid. 254. Ter dti i ostalo da t' kiiiga po- 
vida. H. Lucid, 187. Nu si dtil dobro ti Pavao 
gdi piSe. N. Naleskovid 330. Niste li dtili? Ber- 
nardin 1, 20. Dokli strava ova bude dtiti slova 
naSega jezika. P. Hektorovid 49. Ka (skladanja) 
u svako misto tko god bude dtiti, tvojo srce 
disto po liili do sciniti. 56. Ctil si, dul i vidil. 
N. Dimitrovid 34. Koji ova pisma bude dtiti. A. 
Gucetic, roz. jez. 1. Negdjo dtih na jednom ja- 
voru. D. Zlatarid 43. Ova ka idu dti i Icgaj pom- 
nivo. A. Komulovid 13. Do vederio sestram dtjase. 
F. Vrandid , iiv. 53. Suznim odima sam kiiigu 
dtila. P. Vitezovid, odi). 46. pasivno Sa se: dtijo 
se od jednoga redo\Tiika. M. Zoridid, zrc. 1. 

— b) postovati, colere: Ona (Judita) posta biti 
8lovTi6o po svitu, podaSe ju dtiti viSe 8vih uznitu. 



CTIVAC 81 

M. Marulid 64. Cti otca, Iionora patrom. Stulid, 
rjec. 66. — c) svetkovati : Dau u ki bi dobit Olo- 
ferne ctise. M. Marulii 66. — vidi stiti. 

CTIVAC, ctivca, »(. lector. Isporedi otiti. samo 
u jednoga pisca xvii vijeka : Moj mili otivce ! M. 
Albert], of. ix. 

CTIVENE, n. lectio, isporedi ctiti. samo u rjec- 
niku Mikafimi ib^. 

CTIVNIK, m. lector, isporedi ctiti. samo u 
jednoga pisca xvn vijeka : Ctivnice, razmisli. B. 
Kasic, zrc. iv. 

CTJETI, ctim, imp. legere. isporedi ctati, ctiti, 
stiti. ^ glasovi -je- postali su od -e- te dolaze 
II juznom govoru, mjesto kojih je u istocnom e, 
u zapadnom i. tieki oblici osohito u kojih ima i 
ositn u praes. mogu hiti i od ctiti, ctijeni, pa su 
s toga tamo naredeni kao i drugi koji mogu hiti 
od ctiti. imrt. praet. pass. : cten vidi kod ctene. 
dolazi XVI i xvn vijeka, izmeetu rjecnika hez 
sumne samo u Bjelostijencevu i Jambresicevu iz 
kajkavstine, gdje glasi cteti ctejem i ctem uz 
steti, stejem, stem, u prvoga 730 lego : ctejem, 
ctem, cteti kilige , a u drugoga 48Sb: ctejem' 
knise cteti. — a) prelazno, aa) catiti, citati le- 
gere: Nikadare li ne ctjeste u pismijeh? N. Ea- 
nina 56. Poce ctjeti. Zbor. 1. Svi koji ctimo ovuj 
pripovijest. 46. Kad ctimo bog govori s nami . . 
ako stvoris ca ctis. Euk. Kuk. 642, 541'. Tebe ki 
ctis moju. M. Marulic 125. Koji ctis sej pjesni. 
S. Mencetic H. Kako zuat i ti moz ki ovo ctis 
sada. 266. Ne smim sve tebi koji ctis spovidit. 
267. Koji ctis ovo sad. 269. Blazeni jest on ki 
cti i ki slisi. Bernardin pist. 2, 96 (1586). Da 
umis fititi^ i do slova cteci da razumis. H. Lucid 
288. Jer ctuju vas veda i druge drzave pjesance 
tve ctedi. N. Na}eskovic 350. Ki 6tis zgod ovaj. 
D. Kanina 55. Ne ctimo li takoder da . . vi*. 
Kako od kraja Artasersa ctimo. ix. :^udi ctedi 
me n6vo}e. 82. Da vridnost tvoja, kad joj sto do- 
mori, ctedi pisma moja, o torn razgovori. P. 
Hektorovid 69. Nisi li ved krat ctil i ctis svaki 
dan pisce? P. Zoranic I. Kako ctimo u pismijeh. 
A. Gudetid, roz. mar. 262. Ctedi zivot ove svete 
djevice. A. Kasid, per. 89. Tko lega ali cti, ima 
razumjet rijeci slovinske. R. Gamaiiid 24. — 
bb) postovati, colere : Oni ctehu visnago hote- 
dago priti na spasenie vsega mira. Arkiv 9, 93. 
Sgrijesir su priludi sinovi Edipa oca ne ctedi kako 
se podoba. M. Bunic, jok. 42. — b) sa se jw- 
sivno u znaienu pod aa) : Od kojih se cti. Euk. 
Kuk. 642, 221). Kako no se cti u evanjelju. S. 
Budinid, sum. 20. I da se pisrao cti kako se tada 
ctil'. N. Dimitrovid 94. U buli od vecere gospo- 
dinove koja so cti u veliki cetvrtak. A. Gucetid, 
roz. jez. 60. Kako se cti po bulah svetoga oca 
pape Grgura xiii. 53. — pod bb) : Sluzbenice pravi 
boga nebeskoga ki na te postavi bilig reda svoga, 
ki tako nosis ti i tako provodis, da ti se ime cti 
kuda ne prohodis. P. Hektorovid 65. 
CTO, vidi sto. 

CTOVANE, n. vidi stovaiie, veneratio, cultus, 
religio. isporedi ctovati. ti .jednoga pisca xvi vi- 
jeka: Ni jedno stvorenje nima se ctovati jedna- 
kim ctovanjem z bogom. Narucn, 104 (1507). 

CTOVATI, staro ctuju, poznije ctiijem, imp. 
honorare, colere, aestimare, magni facere. ispo- 
redi ctiti, ctjeti, ctati, cisti. xvi i xvn vijeka. iz- 
medu rjecnika u Stulicevu 95a i ^ Danidieevu 
3,484: dttovati, honestare. 6tova,ti je stariji oblik 
od joS starijega dttovati za danahie Stovati, koje 
je od dttovati nastalo tako da se je, kad je t ne- 
stalo, c pred t promijenilo na S kako to biva u 
drugim rijeiima. — Korijen koji i u dast. 
II 



Ctovati 



I. prelazno. 

1. Sfonili kdfia . drzati ga u casti, ciniti mu 
ill pol;i:,r„ii r„st. ituje a) ec{ade Hi Sto se 
kao ci'ld.lf iiiikU boga : Jakost od tvojih ruk 
oblomi ovoga oruije, strile, luk, ki ne dtuje boga 
M. Marulid 20. Boze. od ruk nas odnimi' ki tebe 
ne zna.ju. ki prited' ne daju da to ctuje tvoj 
stvor. ,S1. Nam je nepodob primat', ner onoga 
Abram, Isak, Jakob koga ctova boga. 33 Ctuju 
bogove. D. Zlataric 7. Koga }ubiti i ctovati pra- 
vedno jest. Bernardin 2, iii. I ctovati ga de u 
posvetilisdih i u dareh. 2, 3. — b) ituje bog ce- 
lade: Za toj bogi, vast ctuje. Spom. srb. 90h — 
c)ce}g,de ctuje rodite(e: Ctujemo i pocitamo ma- 
ter. S. Budinid, sum. 43. — d) cefade ctuje druqo 
ce(ade: Da me (Oloferna) se svak boji, svaki da 
me ctuje. M. Marulid 11. Slavan se' udinih ter 
ctovan visoko 8 Kad godi cuje ime kraJa tada 
pomknuv da ctuje. 18. Svaki skuta podvija dtu- 
judi clovika., 18. Po tiho nauci mlajSih da te 
ctuju. 109. Nih (vitezova) slava primude, nitkor 
Jib ne dtuje. 112. Govoredi kako je v recenom 
selcu ctovan bil. Mou. Croat. 252 (1552). Hiero- 
nim gospodin umom svih minuje, svak mu je 
kako sin, svak ga zna i ctuje. P'. Hektorovid 16. 
Ja za .svaka taj li htih se slobodit da te (dom 
Mavra) jedno krat daj jos budem pohodlt s do- 
stojnim poklonom, s castju kom te dtuju. 335. 
Gospoda bnetacka }ube te (Vidalija) i dtuju. N. 
Na}eskovid 335. — e) cefade ctuje kaku god stvar: 
Uzdvigm od zdola glas moj k nebu gori , gdi 
tvoja pristola ctuju svetih sbori. M. Marulic 7. 
Bozje crikve veoma ctovati i Jubiti. Pop. dukj. 
32. Nega slavno ime slaviti ne pristan', zakone 
ctujudi vazda krat liegove. P. Hektorovid 60. Ako 
putujudi pravo dei5 hoditi, u svem pravdu ctujud 
van puta ne iti. 70. O muko zestoka! koji je raz- 
log toj,^ da )ubec sve zivu u muci paklenoj ? a paka 
nejubed stvar koju sve ctujem, tisucu da smrti u 
srcu mem cujem? D. Eanina 94^. Cin' sr^bu da 
tvoju Atamante cuje, ki strasnu vlas moju ni sci- 
jeni ni ctuje. P. Lukarevid 219. Ki ne dtuj'e skladne 
vjere zenidbene. D. Zlatarid 4. Ono clovik dtuje 
sto^svrlm svega jubi. M. Divkovic, bes. 115. — 
f) ctovati moze koga i stvar tjelesna i umna kad 
se nom razumijeva cejade: Udahni duh pravi u 
mni }ubav tvoja da sobom ne travi vede pamet 
moja, bludedi ozoja s druzbom starih poet, boge 
ctoya koja kimi svit bise opet M, Marulid 7. 
Duso, za to li vazda stoj pripravna, ter de t' dat 
bog vikovni pokoj, z bogom des vazda stat, z bo- 
gom ces s' radovat i s anjeli pojud ime liega 
ctovat ki no je sve mogud. 101. srce mra- 
morno, vaj srce ledeno, o sroe jadovno, vaj srce 
kameno ! Sto se saj led i mraz u tebi liegiije ter 
boga i bozju vlas priklono ne ctuje? M. Vetra- 
nid 1, 77. Bog ti toj dopusti ; on bo je tako htil, 
jezik tvoj da bude umid, sladak i mil, naresen 
od svude, da ga vazda slavi gdi godi ga cuje u 
pravoj (ubavi spovida i ctuje. P. Hektorovid 57. 
Dubrovnik ('= Bubroviani) viru ctuje nasu. H. 
Lucid 229. 

2. kao svetkovati koji znatan dan, agero diem 
festum : Ucini i ctova prazdnik i god nase gospoje. 
Mirakuli 141 (1508). Dau dobitja lie svako godisdn 
bi brzen i ctovan od svega puka. M. Marulid 5. 
Puk dan dobitja ctovase. 6. Osvajen da soboti ne 
ctoyaSe. S. Koiicid, zit. 3l> (1531). Zapoveda da 7 
nedil post pred pasku fitujot se 6. Naredi da dtujet 
86 paska V dau nedilni. 7. Pogane dtujut sije dni 
jakozo_ svetijo. 9b. (Papa) zapoveda dtovati prazd- 
nik vsih svetih. 18b. Imamo ovi slavni dan svetko- 
vati, slaviti i ctovati. M. Divkovic, be.s. US. 

3. kao gostiti koga, gozbom pokazivati kome 

6 



CTKKALA 



82 



CUBRILE 



postovane : Ti li si toj, Obrade, zla kozokradice ? 
znas, kad mi ukrade dvije jalovice tere otova 
nime lupeze druzinu fetr dni? Druzbu sani ja 
gostio. M. Drzi6 G-l. Pjesancu ja bih pio koju 
smo mi pjeli, kad ovna zaklasmo i mlada jimcica, 
ter Grila ctovasmo i Pi-ibca Vukcica, kad ovce 
strigosmo. 450. Jezbine i pice cijem 6e ib ctovati 
i pocitati. M. Divkoric, bes. 887. 

II. so se: 

1. refleksivno a) u enacenu koje je naprijed 
pod I. 1. d) : Poctenjem meju sobom ctuju6i 
se. Bernardin, pist. 1, 2. — h) u znacenu koje 
je naprijed pod 3.) Kako pijaui gredibu ki se 
ctovase s Holofernom. M. Marulic 71.^ Tere se 
ctovase vino li.jue u zban (gban). ii4. Cim se ki 
vas pidem ctuje, vi bez surane slatko ite. D. 
Eanina 50. Sidosmo blagovat i onim se ctovat 
ca bise gotovo, P. Hektorovic 23. Tko se cesto 
6tuje, htec grlu zgajati, on zivot skracujo. 37. 
Gospoda Kujava u selu za Tvrdka udava dje- 
yojku Veselu, ter samo piruju i pir jo slavan taj, 
i tamo se fituju kako je obicaj. M. Drzic 443. 

2 pasivno u znacenu koje je naprijed pod I. 
1) : Ali ea se ctuje. Bernardin 2, 4. Zive se opako, 
stari se ne ctuju. M. Drzic 86. Da tebe daruje 
(narav) lipotom vrhu svih, od kih se sad ctuje 
glas Vila umi-lih. D. Eaiiina 71. 

CTEKALA, /. ptica jareb grivoc, perdix graeca. 
Bris. Prog, spalat. 1880, 34. 

CUADAR, m. vidi cuhadar. M jednoga pisca 
xvm vijeka: Kad je pasa glase razumio, zaupio 
svoga cuadara. A. Kacic, razg. 240. 

CUBA, /. usna labrum. samo u rjecnicima Bje- 
lostijencevti 50* : cuba gorna labrum, cnba dolna, 
labium ; u Jambresicevu : labrum, u aba iz kaj- 
kavstine gdje se govori najcesie posprdno u plur. : 
fiiibe, c.Libe kao veiika usta, i u VoUigijinu 31 : lefze. 

CUBAC, cupca. m. choragus, Kirby. J. Sloser, 
kor. 619, 627. 

CIFBAK, cubdka, m. covjek u koga su velike 
usne, labeo, labro. isporedi cuba. samo u rjecni- 
cima Bjelostijencevu 53a pod cubast: cub^k la- 
biosus, labeo, cbilo, i u Jambresicevu: labeo, chilo. 
u oba iz kajkavstine. 

CUBAN, m. ime oonu. J. Bogdanovic. vidi i 
duban. 

CUBAR, ciibra, m. a) neka bilina, satureia, 
od gri. 9-v/nliQog, S-o/jfitia. a po JJanicicu kor. 264 
nije tuda rijec, negojoj je kor. skubh, visiti. is- 
poredi cumborak, cumboric. xv vijeka i u nase 
vrijeme. izmedu rjecnika u Belinu 290* timbra, 
u Stuliievu 95a : satureja; u Vukovii 829*: satu- 
roja hortensis, i u Danicicevu 3, 478: cubri,, sa- 
tureja. Soli, trenu i cjubrt svezi i oboja vt krtpu 
svil'nu i pari izt^ukropa zube. Starine 10, 101 i 
§af. lesek. 130. Cubar^bije, beru 1' te devojke? 
Nar. pjes. vuk. 1, 368. Cubra cveca da me dobro 
6uva. 1, 468. Ocet od cubra. Bolic, vinod. 2, 362. 
Cubar, satureja hortensis. M. D. Milicevid, sel. 
2, 73, I. Panci'6, bot. 255. G. Lazic, ist. 139. Slo- 
sor-Vukot. flor. 557. B. Sulek im. GO. vidi cupar. 
— b) buba mastigus 111. J. Closer, kor. 1, 223. 
mastigus Latr. 1, 226. 

CUBAR, Cubra, ^j)!. ime musko,u nase vrijeme: 
Pjevanija sabrana Cubrom Cojkovidem. Pjov. cm. 
1. — 2.) selo Cabar. 

CUBARSKA RI.TEKA, /. potnk u Srbijl u 
okrugu biogrndskom: Vodenica u Cubarskoj roei. 
Sr Nov. \Am, 479, M okrugu krajinskom. 292. 

CUBARSKI, adj. Uo pripada Cubri, selu u 
Sriiiji : Cubarska opstina. K. Jovanovii 122. 

Cubast, adj. imajuH velike usne, labrosus. 



isporedi cuba. samo u rjecnicima Bjelostijencevu 
53a : fiubast t j. z velikemi vusti, cubak, labio.sus, 
i Jambresicevu: labiosus. u oba iz kajkavstine. 

CUBER, m. prezime, u nase vrijeme u Srbiji. 
Rat. 38. sravni Cubar. 

CUBETI, cubim, imp. cube vjesati i preda se 
zijati desidere pendente labio, i hietare, oscitare. 
samo u rjecniku Bjelostijencevu 53*. i u Jambre- 
sieeou : cubim, ziam, v. hio ; u oba iz kajkavstine 
gdje dolazi najcesie o zivini : krava cubi kad na 
pasi stojeci gubicom u zemfu gleda a ne pase se, 
i covjeku kuji poklaplen u zem^u gleda rece se: 
kaj cubis tu '^ vidi i cubiti. 

CUBICA, /. a) dim., od cuba. samo u rjecniku 
Bjelostijencevu 53* : labellum, i Jambresicevu : la- 
bellum. — b) buba orophius Redt. I. Sloser, kor. 
504. 507. 

CUB16, m. prezime. T^&t. srb. 112, 156. 

CUBRA, /. ime kozi. J. Bogdanovid. 

CUBRA, /. selo u Srbiji u okrugu krajinskom. 
K. Jovanovid 83, 122. 

CUBRAK, m. divji, neka trava. B. Sulek, im. 60. 

CUBRAN, m. ime musko : Gradic, Cubran i Gu- 
cetid. J. Kavanin 127. Gledam Prima i Vetrana, 
Zlataride stare i mlaje, Drzu, Brauta i Cubrana, 
koj s Dimitrom pjeva slaje. 176. sravni Cubranic, 
Cubranovid. 

CUBRANIC, m. prezime xv i xvi vijeka : Vin- 
conco Cubranid. Mou. croat. 97. (1465). C. Pavao 
iz Baske podknezin novski. 179 (1499). C. Pranci- 
sko, sudac setiski. 249. (1549). De genere ,Subra- 
nycz'. Starine 5, 153. vidi Cubran, Cubranovid. 

CUBRANOVIC, m. prezime xvi vijeka u Du- 
brovniku: Jedupka gospodina Andrije Cubrano- 
vida Dubrovcanina. A. Cubranovid 141. Andrija 
Cubranovid. B. Kasic, rit. xviii. 

CUBRAST, adj. culav, bez usiju, parvis auri- 
culis. samo u Vukovu rjecniku, u Ornoj Gori. — 
Kor. skubh. otpadati, Danicid kor. 264. 

CUBRETIC, m. prezime xv i xvi vijeka. u rjec- 
niku Danicicevu 3, 478: vlastelin krafa bosanskoga 
Stjepana Tomasevica vojvoda Pavao Cubretidt. 
Mon. Serb. 488 (1461). Cubrotid Antid. Mon. croat. 
205. (1513). Dalmacijo bani gdi ste Juraj Bubek, 
Cubrotidu? J. Kavaiiin 239. 

CUBRIC, m. bilina serpillus. B. Sulek, im. 60. 
sravni cubar. 

CUBRICA, /. 1) vis pJaninn Sunobora i Ma- 
lena u Srbiji u valeraknni okrugu. M. D. Mili- 
devid srb. 361. — 2) ptanina u Dalmaciji blizu 
Pometenika, u Vukovii rjecniku 829a. — 3) neko 
mjesto u Srbiji u okrugu krajinskom: Livada u 
mestu Cubrici. Sr. Nov. 1875, 709. 

CUBRICE, /. i^l. veko mjesto u Srbiji u okrugu 
vaj^evskom: Zem|a u Cubricama. Sr. Nov. 1845. 203. 

CUBRIC, m. prezime, u naSe vrijeme. J. Bog- 
danovid. 

CUBRICI, m. 2>l- selo u Bosni u sarajevskom 
okrugu. Statist. 15. 

CUBRIJAN, m. ime muSko. Cyprianus. u Da- 
nicicevu rjecniku 1, 331 pod Zanicid: Vlastelin i 
dvoranin kra]a bosanskoga Cubrijant Zanididi,. 
Spom. sr. 32. Svetoga Cubrijana. Mon. croat. 73. 
Pri blazenomu svetomu 6ubrijanu (,6ubrieanu'J. 
Stat. poj. Ark. 5, 305. 

CUBRIKA, /. bilina saturoia hortensis. B. Su- 
lek, im. 80. 

CUBRILE, m. ime jarcu. u Vukovu rjedniku. 
sravni dubrast. 












/ 



<^' 



CUBRILO, >«. prezime, u naSe vrijemc. J. Bogda- 
n_QYi6. — ime OJJMtt. J. Bogdanovic. sravni cubrast. 

CUBRIN , m. selo u Bosni u okrugu sarajev- 
skom. Schem. bos ISBi, 55. 

CUBRK. m. prezimc, u nase vrijeme u Srbiji. 
Rat. 214. 

CUBRLOVIC, m prezime. Nar. pjes. zen. petr. 
351. 

CUBRO, m. muski nadimak u Crnoj Gori. u 
Vukovu rjecniku (Cubro, u Danic. kor. 264 Ciibro). 

CTJBROVAC, Cubrovca, m. potok u Bjelusicu 
'/LllJSrbJji. Dordevic. 

CIJBURA, /. ime selu i mjestima u Srbiji. a) 
selo u aleksinackom okrugu. K. Jovanovic. 92.^ — 
b) mjesto u okrugu smederevskmn ; Zemla u Cu- 
buri. Sr. Nov. 1865, 66. Nlva u Cuburi. Sr. Nov. 
1868, 158./fi 

, CUBUESKI, adj. sto pripada selu 6uburi: 
Niva u predelu cuburskom. Sr. Nov. 1869. 234. 

CUCAK,,wi. neko wjesto u Srbiji u okrugu .ia- 
backom : Niva u Cucatu. Sr. Nov. 1874, 74. 

cue, m. ime musko xiii vijeka. u Srbiji. u 
Danicicevu rjecniku 3, 480 : Izmedu ludi koje 
krdl Stefan prvovjencani dade Zici jedan bjese 
CucB. Mon. Serb. 12. (1222—1228). 

CUCA, /. koja cuei. samo u zagoneci: ouca 
cuci, bjega bjezi, skoci cuca te uvati bjegu. {od- 
gonetlaj : macka i mis). Vuk, rjec. 281' pod bjega. 

CUCA. /. mjesto u Srbiji u uzickom okrugu: 
Zemja u Cuci. Sr. Nov. 187U, 269. 

CUCAK, Cucka, »». prezime , u nase vrijeme. 
J. Bogdanovic. i-' . ' '- i'y / i 

CUCALE, /. pi. selo u Srbiji ■.^'Centram nasih 
napadajudih trupa dolazio je s Cucala preko Ra- 
sice i Muzaca. Rat 42. Brigada je zauzela polo- 
zaj kod Cucala. 52. 

CUCA^;SKI LAZ, m. mjesto tia granici sadasne 
Srbije u krusevackom okrugu. Sr. Nov. 1834, 34. 

fiUCANAC , Cucanca , m. mjesto u Srbiji u 
okrugu biogradskom, : Zemja u Cucancu. Sr. Nov. 
1875, 361. 

CUCANE, n. radna koja biva kad ko cuci to 
conquiniscere. isporedi cucati. .samo u Vukovu 
rjecniku. 

CUCATI , cuclm, i/np. conquiniscere. xvi vi- 
jeka jednom gdje drugi citaju zucati, i u nase 
vrijeme. izmedu rjecnika u Belinu 23" : in dunes 
considere ; 664" : in solo sedere ; u Stulicevu 95 : 
talis insidere, i u Vukovu 330'> : conquiniscere. 
Korijen je po Daniiicu 33 kak savijati, kriviti. 
Sravni ces. cuceti i nem. hocken, a i mag. czu- 
csiil sjesti. Da izgubirao svetilista da vas svijet 
se krizu skuci, a Lucifer zbijen u nista u kra- 
Jestvu praznu cuci. Markovic, Osman 13, 57 (Gun- 
dulic 478 zuci). A kum svraka ua vrb triia cuci. 
Nar. pjes. vuk. 1, 533. Voli kule na kocu cucati 
nego zao rucak rucati. Nar. posl. vuk. 38. On 
cuceci i gledajuci u mjesec stao govoriti. 284. 
Macak cuci na prekladnu, koledo! Vuk, iiv. 10. 
Sutorina , na nom cuci kuletina tavna. Osvet. 
3, 40. vidi cu6a i cucati. 

CUCAV, adj. kao cuceci, pygmaeus. isporedi 
fiucati. samo u jednoga pisca naSega vremena. 
Veronija cucava. I. Closer, kor. 1, 53, spo}ac 6u- 
cavi 1, 53; teklii cu6avi 1, 60; Sijkas cuoavi, 
1, 84; zavojica cufiava 1, 148; istoclanac cucavi. 
1, 209. 

CUCaVAC, cucavca, m. grali koji se ne pri- 
tice, phaseolus nanus L. « naSe vrijeme, u rjei- 



niku Vukovu SSOb; phaseolus repens. Cucavac, 
phaseolus nanus. Javor 1881, 153. B. §ulek, im. 60. 

CUCEG, m. trava sonchus oleraceus L. u nase 
vrijeme, u rjecniku Vukovu iz Crne Gore. Iz- 
nikao bosijok kao cucog. S. ^lubisa, prip. 237. 
Naberi stira, tusta 6ucega, srpuje i burazine. 
S. ^jubisa, prio. 7. Cufieg, sonchus oleraceus L. B. 
Sulek, im. 60. 

CUCERJE. n. selo u Hrvatskoj u zupaniji za- 
grebaikoj. dolazi u listinama latinski jnsanim 
vec xm vijeka : Vinea in Chucherie. Mon. ep. 
zagr. 1,187. Villicum de Chucheria nomine Maltk. 
1, 199 (1278). Vinea in Chuceri. 1, 205. Villam 
Chucheryam. 2, 47. Magni cultelli preter Chu- 
cberiam et Bokonchan. 2, 75. Ecclesia sancte Ma- 
rie de Chucherya. 2, 80. Ecclesia beate virginis 
de Chucherya. 2, 89. que (via) venit de Suseria 
et vadit Zagrabiam. 2, 107. Ad metas domini 
episcopi de Chucheria. 2, 117 Pregled 17. pisu i 
Cucerje. Schem. zagr. 1875. 60. 

CUCEVAC, Cucevca, m neki va}da izmisjen 
grad. P. Zoranic 71*. 

CUCEVO, n. neko mjesto. S. Novakovi6, pom. 
151. 

CUCIC, m. prezime, xv vijeka, u Danicicevu 
rjecniku^3, 480: Vlastelin hercega Hrvgje knez 
Milati, Cucicb iz Luke. Spom. sr.. 176. Simko i 
Dujam Cucici. Mon. croat. 69. Cueici Vilko i 
Dujam. 69. 

CUCICANI, m. pi. selo u hrv. krajini u listu 
od 1712. zove se i Tucicani. Starine 12, 36. 

1. CUCINA, / mjesto u Srbiji u okrugu crno- 
rije6kom: Zabran u Cucinu. Sr. Nov. 1870, 288. 

2. CUCINA, /. riba vucie-cuiina, centroprities 
hepatus. G. Kolombat. pesci 5. 

CUCKA , /. ptica sylvia rubecula. u jednoga 
pisca XVI vijeka, u nase vrijeme i u rjecnicima 
Belinu 559'' : erithacus, i Stulicevu 95'': erytha- 
cus. Letuste su vrsti svake po svoj gori rajske 
ptice : oucke, kvinci, zebe, svrake, modrokosi i 
vavlice. M. Vetranic 2, 270, Cucka, sylvia rube- 
cula. Slovinac 1880, 31, 32. "v v '^■' ^ ti>- ' 

CUCKOVIC, m. prezime, u rfase vrijeme. Avra- 
movie 237, 261. i J. Bogdanovic. 

CUCKOVO BRDO, n. kao seoce u zagrebackoj 
zupaniji iitjelovfeno Crkvenom Selu. Sabjar. 71. 

CUCNUTI, ciicnem, pf. conquiniscere. isporedi 
cucati. XVII vijeka i u nase vrijeme. u rjecnicima 
Belinu 2.3*: in clunes considere, submissum occul- 
tari ; u Stulicevu : v. cucuriti se ; i it Vukovu 830^. 
— Akcenat kakije uinfin., takav je u svijeiii obli- 
cima, samo sto je i drugi slog dug u praes. cijelom : 
ciicnem, u aor. 2 i 3 sing. : ciicnii, i u part, praet. 
act. : ciicnuv, ciicniivsi. Rijece tizijem ki na lijevo 
cucnu: ja vas toko Jubili da sara sebe za vas od- 
kup pogubih. J. Kavaiiin 565. Decko izisavsi na 
po]e oucne u mraku ^pa izvadi iz torbe pogacu. 
Nar. prip. vuk. "257. Cucne pa zapali cibuk. Nar. 
prip. bos. 1, 82. Jedan vjest igrac .stoji u sredini 
kola te cucne i sve se opire na jedan stap. V. 
Vrcevic, igr. 30 — Uz cucnuti ima D. Bella i 
cucnuti 17", 23a, igob, gdje se dodaje: praes. cuc- 
nivam; ima dakle i glagol cucnivati uz pravilni 
cucati. 

CtjCUGE, CiicflgS, /. i)l. selo u Srbiji u okrugu 
vajevskom. K. Jovanovii 83, 105. 

CUCUK, m. ime musko xm vijeka u spomeniku 
latinski pisanu : Zorislau filii Chuchuk. Mon. 
ep. zagr. 1, 62. — selo u Hrvatskoj u podiupa- 
niji delnickoj. Progled. 12. 



'«-*^- .* f.<„-'>V >"-'"■* 



■*«„ C .;{,j 



' * "'::^<r' 



eUCULO 



CUBAN 



CUCULO, n. mjesto^ u Srbiji u okrugu kragu- 
jevackom ; ZabraB u Cuculu. Sr. Nov. 1861, 774. 
nominathu nema potvrde, niose i drukcije glasiti. 

CUCUNE, n. mjesto u Srbiji u okrugu alelcsi- 
nackom : Niva u Cucuie. 

CUCUNSKI ,POTOK, m. v, Srbiji u okrugu 
aleksinaikom : Niva u potoku cucuiiskom. Sr. Nov. 
1867, 535. 

CIJCUSkI, adj. Ho pripada selu Gucugama u 
Srbiji : CucuSka opStina. K. Jovanovid 105. 

CUCURITI, cufiurim, impf. conquinisoere. ispo- 
redi cueati. samo u Stidicevu rjecniku, gdje ima 
i part, cucuren humi depressus. vidi i ducuriti. 

CUBA, /. miratio, miraculum. isporedi cudo. 
M jednoga pisoa pod konac xviii vijeka i u nase 
vrijeme u narodu: Kuliko vec cude jest vrijedno. 
I. Jablanci 5. Velike cude jest vrijedno. 162. 
Kad ja videh cude cudnovate. Nar. pjes. Vila 
1866, 486. 

CUDACAN, 6udacua, a^/. curiosus, rad vidjeti 
sto nova neohicna , cetnti se cude. u jednoga 
pisca nascga vremena: To Beckiie pjevale cu- 
daene. Osvet. 7, 14. 

CUDALICA , /. curiosa, cejade zensko ze{no 
vidjeti sto nova, u jednoga pisca nasega vremena: 
Vrve momci na boj odabrani; sve sto moze tefie 
na gledaiie, ponajprije navrle djevojke, te ih prate 
da se zdravo vrate, pa suskale cudalice same: 
boXe mill, silao li je carstvo. Osvet: 7, 14. 

CUDALUK , m. ouriositas. samo u jednoga 
pisca XVIII vijeka: Iziskivace, s kojom si ga od- 
lukom ucinio, i naci 6e more biti da si vise za- 
radi cudaluka nikoga nego }udobi)a. F. Lastric, 
ned. 27. 

Cuban, ciidna, adj. mirabilis, mirus, mirifi- 
cus. isporedi cudo. oil xni pijeka, (Cudna dela 
tvoja. Bomentijan'' 31.J ismeilu rjecnika u Mi- 
kajinu 43b ; ^ Belinu 462" , 489" : mirus ; ti 
Bjelostijeneevu 53i kajkavski: cuden, mirus, mi- 
rabilis , admirabilis , admirabundus , mirificus ; 
u Jambresiievu kajkavski: cuden, mirus, mira- 
bilis, admirandus; u Stidicevu Oob: v. cudesan; 
M Voltigijinu 31: wunderbar, wunderlicb; u Vti- 
kovu : morosus , admirabilis, i u Danicicevu: 
6udi.ni, , admirabilis. — Kompar.: ciidniji. — 
Znaii: sto pobuduje u kome cudene kojim god 
nacinom: novoscu, rjctkoscu, neobicnoscu, osobi- 
toscu itd. Hi tim sto je sto drugojaiije od onuga 
sto je do sele bilo. admirabilis, mirabiUs, mirus, 
admirandus. cudno mose biti a) eejade i sto se 
kao ccfade misli: Glodase to u6ito| liegov cudni 
Aristotil. Ziv. aloks. Starine 3, 227. Clovik cudan 
(admirandus), muogoga znanija i dobrote. Transit. 
110. (1507). Ta 6udni clovik sluga boga voc- 
noga. Mirak. 73. Vidi Ilira, kraja Pira, s Aim i 
cudna Kastriotu, koj s istoka cara tira. J. Ka- 
vaiiin 226. Sveti i cudni Vladmire. 251. S cesa 
fiudne svojo vojsko Eim prvi put na nas brodi. 
243. Ah moj bozo, fiudua kaludera! A. Ka6i6, 
razg. 18. Bolazili su k liomu na nauk kako no 
k jednomu fcudnomu nauciteju. A. Kanizlic, kam. 
12. Bozo mili, da cudna junaka! Nar. pjes. vuk. 
1, 451. Cudan junak u po)u nasemu. 2, 259. Pred 
tamnicom cudan dobar junak. 2, 98. U tebe mi 
fiudnu derku kazu, lioces li jo meno pokloniti? 
3, 24.5. Al jo Eado fiudan plivac bio. 3, 361. Cu- 
dan junak Eadojica. Nar. pjes. ist. 1, 36. — vise 
u zlom smislii, koji drugojaiije ito radi nego to 
obiino biva, morosus: Ne budi dudan prigova- 
raoo ni iziskaoc svrhu onoga 5to ti je zapovi- 
deno. M. Zoridid 123 ^to do ti redi tvoja dru- 
iina kad oni pojdu kud su i prvjo hodili a tebe 



s ilimi ne bude? ter meder je u crkvi? posvetio 
se je? a a cudna svetca! J. Filipovic. prip. 1, 489. 
— b) zivotina: Aleksandar na cudnoga koiia bu- 
cifala usede. iny. aleks. Starine 3, 244. U svire- 
picah tvoib kon cudan rodil se e, u liega je vo- 
luja (,volue') glava. 229. — c) stvar tjelesna i 
kad se nom misli sto unmo : Aleksandar liih srite 
u fiudnoj velikoj parastasi. Ziv. aleks. Stjirine 
3, 322. Sud cudni urejen i urisen vsakim dragim 
kamenjom. Transit. 25. (1507). Banas vnidu s tobu 
(o Isuse) V prebivaliste tvoje cudno. 134. Ba bi 
(bog) pokazal zlameiie cudno. Korizm. 18. (1508). 
Pribivase u cudnom i velikom gradu SoUnu. l^et. 
dukl. 3. Mene zamami.i k selai priveza jak cudan 
on kami ki gvozdje priteza. S. Mencotid 195. Go- 
vore da je donio cudne pratezi i trgovine. M. 
Brzic 302. Ivan Statil cudoznani ki i blago cudno 
im'o je. J. Kavanin 113. Ne src'te bez razbora 
cudno vino cijec ukora. 171. A nemilos bici cudni 
bog pedipsa na dan sudui. 12. Neantu nije ostalo 
nego vami citra cudna (Orfejeva). 194. Kada so 
probudi, ugledase na nom dva cudna zlamei'ia. 

A. Kacic, razg. 84. I u vike mudro vlada (bog) 
sa svom silom cudnog grada. V. Bosen 265. I 
po travi cudna rosa pala. Nar. pjes. vuk. 1, 463. 
Na junaku cudno odijelo. 2, 340. Tu je cudne 
dvore ucinio na sezdeset i sedam direkah. 3, 273. 
I u nima dudno blago kazu. 3, 434. Na vama su 
cudna obi]ezja : krvava vam krila do rainena. 
3, 561. Puce tikva, iz lie dudan vihar udario. 
Osvet. 3, 14. — d) unmo sto, radna, stane ltd. 
Smrt je cudne modi. M. Marulid 113. Znaju ne- 
gov cudan (admirandus) zivot i mudrost. Transit. 
26 (1507). Ki stimaju jeduim cudnim putem modi 
vzeti ,plod od cirkve. 76. V toUki cudni lepoti. 
138. Cte se jedna prilika cudna. Korizm. 251'. 
(1508). Bi pin cudne radosti. Mirak. 31. Vsi 
s cudnu slatkostiju i bogojubstvom zalivalise. 
88. BjeSe plac dudan. Zborn. 77. (1520), Jerolim 
dini cudnu pokoru detire lita. Ziv. jer. Starine 
1, 230. Bise cudno slavno sriteiie negovo : dva- 
naeste tisud vendanib. vitezi sritose ga i dvi ti- 
sude divic. Ziv. aleks. Starine 3, 244. U voliku i 
cudnu i^neispisnu pripovist prigodiste se v svitu. 
3, 250. Cudnimi nikimi glasi lipimi i zalostnimi 
pisni pojaliu (,poehu'). 3, 286._ Oni cudnu I'ic duso 
i pripadose se vole. 3, 314, Cudni i divni liozii 
promisle 3, 315. Cudne t' je liposti onaj^vil giz- 
dava, dudnije kriposti Ae lipos i slava. S. Men- 
detid 59. Za to so svak cudi Ijeposti ne dudnoj. 
59. J^ubav se govori nikoji dudan san. 124. A to 
de biti sve za veju dobrotu za slavno lidce tve 
ter cudnu Ijepotu. 224. Cudno je naravi ova mod 
[uvena. 268. Odutim dudnu slast. 329. Tuj sve 
kroz cudnu slas bude se smanulo. 351. Cudna 
t' me des tira, cudna je ne kripos. 451. I vide 
se (taki ludi) izvan u tisknu zivinju , iznutra 
budu Stan dndnomu irainju. P. Hoktorovid 44. 
Cudno t' su nesredo, cudni t' su jadovi, i tuge i 
smede kih je pun svijet ovi. N. Na]eskovic 89. 
Cudne rici govoreci. P. Zoranid 65. U snih straSno, 
dudne i pedalno tiiie naskodahu me. 2. Cudni lov 
lovite. 38. Tvorit plac prijuti s nadini dudnimo. 

B. Eai'iina. 9. Tero ju (plovku) zapckoh s najira- 
vam cudnime. 55. Tuj s' ona (lastova ptica) odili 
s tugami dudnimi. 101. U ovej vile cudne su kri- 
posti i sile. M. BriiJ 120. Cudna robota, da vazda 
vile od satira bje2e. 188. Ovijem di^Tiim (devnim) 
i fjudnim delom teSi nas. §. Budinid, sum. 15. 
Zarajerne i cudna otajnosti jesu ove. A. Gucotid, 
roz. jez 6. Stari tvoji do zvijozda uz\asiso cud- 
nim djolim kudu tvoju. I. Gundulid 277. Ba daje 
(glas rajske ptice) velo dudan i sladak razgovor. 
M. Bivkovid , bos. 2b. Vidahu koliko dudan i 



CUBAN 

ostar ^ivot fiiiase. 56. O cudna i Cudnovata di- 
lovanja! P. Eadovcic 171. U ovomu mnogo fiudnu 
i razlicnu sudu. A. Kadcic 344. Cudno kaze s cesti 
prike ovi 2ivot zle prigode. J. Kavaiiin 32. Od 
nitesa u cudnom svojem znaiiu svijet ufiini i 
nobesa. 71. Odkle vadu oni isti cudiie prude i 
koristi. 192. Cesarice cini pratit tvom oblast u 
mnogom dTorbom cudnom castju. 218. 'VHadislav 
blagomilo prija krajicu, i u veseja cudna lupi. 
255. Kih Cudne bojne slave toka pera pripisahu. 
2(i6. I razabrat ki bi smio cudnijeh muka stoti 
dio. 390. Cudnom vikom zaglusuju (nas vrazi.) 
410. Ni jedno djejo nije zamjernije i cudnijo. I. 
Bunic, mand. 14. Cudno je, boze, nada svime tvoje 
ime. I. Dordic, salt. 18. Cudno otajstvo piovidona 
bozjega. A. Kanizlid, kam. 617. Zamota Davida u 
cudnu zavadu. E. Pavie, ogled. 254. Jodan suazni 
i cudne velicine ziganat. A. Kacic, korab. 213. 
Sad ima nedjejica dana, od kada sam cudan sanak 
snio. A. Kacic, razg. 40. Cudna glasa, covice .' da 
imas jednom umriti. M. Zorieic, osm. 56. To ne- 
milost cudna bise. V. Dosen 59. Cudan obicaj. 
M. A. Rejko-vac, sat. 14. Cudno pitane. 17. Tada 
ja razumi moj plac, moje cudno suzene. M^ Ka- 
tancii 56. Poslusajte cudna dogadaja. 66. Cudna 
li mi godinica dode. Vuk, nar. pjes. 1, 237. Jer 
sam nocas cudan san usnila. 1, 462. Vec sam, oce, 
cudan san usnio, cudan sanak a u cudan danak 
u subotu u oci nedeje, ja de pade gorni kanat 
crkve, zemji pade i potr ikone. 3, 73. Cudne graje 
oko naseg dvora. 1, 585. Jer je kod nas cudan 
adet post'o : kad umire pod prsten devojka, ne 
kopa se u to novo groble, vec se baca u to sine 
more. 2, 23. U Momcila cudan nauk ima: svako 
jutro u _svetu nedefu rano rani u lov na Jezera. 

2, 107. Cudnu si mi, care, ostavio a nadnicu, po 
jednu aspricu ! napojnicu, po jednuaspricu! 2, 207. 
Tu sam cudan sicar zadobio, i tu sam ti sabfu 
zadobio. 2, 347. Cudan sam ti prilog ostavio: ti 
so opet mores pograditi na^acima i buzdovanima. 

3, 50. A cudnu je pjesmu zapjevao. 4, 333. Nocas 
mi se cudne stvari kazu: }ubi mi je zmija na 
srdajcu. Nar. pjes. ist. 1, 21. — Cudno je i samo 
cudo i Urn se haze da je cudo veliko : O cudnoe 
cudo ! Arkiv 9, 100. Oeu ti ukazati od nega nika 
cudesa no mane cudna. Transit 216 (1507). A 
cudna nutcuda! H.^Lueic 285. Nut cuda cudni- 
jeh ! M. Drzic 21. Cudno iSudo, sto se vijeku do 
danasni dan ne zgodi! I. Gundulic 448. Drugo je 
cudno cudo. M. Divkovic, bes. 5. Cudno cudo 
ocitova bog Makariju. M. Divkovic, nauk 33. Vi- 
jaliote tolika cudna fiuda. M. Jerkovic 45. Nok 
ti cudna cuda pravi. J. Kavanin 392. Cudu naci 
kraj ne mogu po istini i razlogu, kamo 1' da bi od 
svakuda nasli svrhu cudnog cuda. V. Dosen 5 Da 
na zem|i trulad trune a nikada ne dotrune, to bi 
cudno cudo bilo, i narav bi pridobilo. 229. Otud ide 
cudno cudo, cudno cudo nevideno. Nar. pjes. vuk. 
1, 116. U Budimu gradu cudno cudo kazu. 1, 216. U 
nega mu cudno cudo kazu, cudno <5udo, seju Ande- 
liju 1, 533. Vec sam cula jedno cudno cudo, da ti 
inias koiia krilatoga. 2, 108. Cudna mi cuda! M. D. 
Milicevic, let. vec. 229. — e) sto god izreieno ri- 
jecju stvar, rijec: Cudna je stvar milosrdijo bozje. 
Transit. 190 (1507). Videei neko rici cudne uciiiene 
zvrh nature. Korizm. 75'>. (1508). Oce se najti riiii 
cudne. 4'^. Slisi ric cudnu 8l>. Ni li ti Cudna stvar 
nepravde viditi? S. Moucetii 37. Da li je cudna 
stvar, ako se no tuzim ? 51. Nu slisi cudnu stvar. 
101. Ona cudna stvar veliku ima mo6. 192. Ja 
se zahvalih ucinit cudnu stvar. 252. Pohlopan 
zdravja i fiudno stvari viditi. P. Zoranic 6. Stvar 
zamjerna i cudna je ka se prije vik ne zgodi od 
iivota meni odi ubojioa uzrok daje. I. G-undulid 



5 Cudan 

187. Gusar tursku zemju robed cudnu cinase stvar. 
B. Krnarutic, voz. 6. Cudna i straSna ric jest se 
zgodila: jure smo od toliko male grozdov tri ve- 
like bacve napunili i Ca je dudnijo, vino prez 
pristanka tece. Ivan trog. 5. — ovako cesto kad 
sc tizvikne u cudu. kad se Sto izredna, neoiekivana 
dugodi: mirum: O ric cudna, da jedno ime ima 
toliku moc. Korizm. 80 (1508). Gdi bjeSe slatki 
kus clovjeka branica svakoga bilja bus i bistra 
vodica, i zimi i Ijeti ter bjcse — fiudna stvar ! — 
od boga vidjeti toliko slavan dar. M. Vetranic 
1, 8. Cudna stvar! rastupi se plamen ogiia. P. 
Glavinic, cvit. 189. Cudna stvar! tudije reconi 
carovnik oslipi. 206. Cudna stvar ! ditid od dneva 
jednoga progovori. 350. Cudna stvar ! tudije Petar 
(mrtav) skoci se gori. 132. Kofi poglavice? cudna 
stvar! A Kanizlid, kam, 29. Cudna i nerazumna 
stvar ! vapije andeoski bogoslovac. A. Kadcic, 
bog. 181. — rijec stvar moze se izostaviti a Su- 
dan metne se na grcki i latinski nacin u neutr. 
2)1.: Aleksandar cudna u pecini vidi. Ziv. aleks. 
Stariue 3, 304. — mjesto stvar dolazi opcenit 
neutr. sing to, sto: To ni cudno bilo. M Maru- 
Ud 105. A sto se cudnije moie zvat na svijeti, 
ner zvijeri i zmije pitome vidjeti. 142. — sing, 
neutr. dolazi i kao cudo : Cudno mi jos kaza 
(vila), ti da si u nib bil vrh gore Parnasa. N. 
Najeskovid 315. — na sto se rijec cudan pohlize 
odnosi, to se izrice a) supstantivom u loc. s pri- 
jedlogom u : Za istiuu je bog cudan v svetih 
svojih cinedi za cast nib cudne stvari. Transit. 
274 (1507). Bog je cudan u svetih svojih 411. 
Bogu^ki je u svjetih svojih cudan J. Kavanin 
314. Cudan bog si u svetijeh tvojijeh. I. Bunic, 
mand. 14. Bernardin bi u obrazu postovan, u 
pokorah cudan. F Glavinic, cvit. 284. — /?) gla- 
golom u inftn.: Cudno bi viditi da tako strasna 
zvir daje se prtiti. Transit. 285 (1507). Negove 
svitlosti cudne su slisati. D. Barakovid, jar. 62. 
— y) privezanom recenicom : Da li je cudna stvar, 
ako se ne tuzim ? S. Mencetid 51. — cudan biti 
znaci i rado svuda cudo vidjeti, rado se cuditi : 
Ko je cudan, nek se cudu cudi. Nar. pjes. vuk. 

2. 208. — cudan komu biti znaci na cudo mu biti: 
Jakov koji u Vacimu budud izud kipodijac stavi 
urijeze sve ujudne da su i danas svijetu cudne. J. 
Kavanin 113. — cudan ostati je kao zapaniti se, 
naci se u cudu, obstupuisse : Cudan ostah takve 
od spravi. J. Zanoti, en 50. — cudan moze zna- 
citi i mnog, ingens, multus, magnus, to je tolih 
da mu se }udi cude: Ispjuva cudno mno^astvo 
krvi. Korizm. 49 (1508). O dudenja nasa, s kih 
cudna mnoz gine, ue dajmo da paSa budu ke 
tasdine. P Hektorovic 46. Negda i Kurio zvan 
zubati Samdanom klice ujudno, ki hoted mu pri- 
kazati za podmito zlato cudno, da on ne mari 
toku zderu, kad mu je rjepa za veceru. J. Ka- 
vanin 83. Ako bi opet trjebna bila tri sta vlastel 
posvetiti, cudnim zlatom posvetila ko si od prije 
za braniti samu Kandiju za tri krune, ne d' htjet 
da skrb tva podune. 213. — rijetko je cudan ko- 
liko cudotcoran, miracula edens : Majko dudna! 
J. Banovac 104 I kriz cudni tu se dasti na kom 
se Isus propot vidi. J. Kavanin 318. — u imenu 
biline: cudno drvo, palma Chri.sti, ricinus com- 
munis L. prema nem. wunderbaum. B. Sulek, 
im. 76. 

Adv. dudno, mire, mirabiliter, mirum in mo- 
duui ; egregie : Polaca bise postavlena cudno na 
koli od hitrosti mehaniiske. Ziv. aleks. _Starine 

3, 307. Koji su u raju dudno se vosolo. S. Men- 
cetid, 190. Vid strijela gdi hodim napuiien svuda 
grem ; i po tom vil ova, ^iubavi, moz vidjet, no- 
sedi luka dva gdi cudno hara svijet. 44. Ona 



CUDAST 



CUDISLAV 



svaku zled na mene iznese, ter ne vim tomiij 
red, sto cudno iianese. 109. Za toj se gospoji 
darovah zivotom, za 6 me tuj opoji angelskom li- 
potom, tere se zabih vas i smamih cuuno ja, zo- 
reci lie obraz gdi rajskom slavom sja 226 Kako 
ja ovo cuh, idoh rad i vesel, ter cudno za radost 
pozadoh malo put: tuj moju on mlados uhvati 
sam za skut ter mu se dah vesti. 2ol. Gdi cudno 
s grlicom sokoli miruju i meu drobnim pticam 
po dubju stanuju. 360. Niki spati se kladose, 
niki peti , niki surlati, niki cudno balikati. P 
Zoranic 26 Cudno je lipa stvar. M. Gazarovic 
125. Satiric sam cudno prist'o, stvari u mene 
grube nije. I. Gundulic 136. Biskup cudno znoji 
se i prikaza zbor tridenski. J. Kavaiiin 261. Za- 
pali onu cudno siroku gostionicu. A. Kanizlic, 
utoc. 461. Cudno Simo knigu izucio. Nar. pjes. 
vuk. 2, 64. Cudno ih je care docekao i cudno ih 
darom darivao: svakom svatu od svile kosu}u. 
2, 57. Duso moja, Straliiuova )ubo, cuduo li te 
Vlasce prepanulo ! 2, 280. Cudno li si u krv ugrez- 
nula ! 3, 26. Cudno nega po imenu vicu : od Ja- 
lioka Golotrbe Ivo. 3, 95. Hajduku bi cudno 
(^ jaku) trebovalo 3, 434. I odraah se stvari 
cudno preokrenuse. M. Pavlinovic, razg 98 Luko, 
cudno si me skobio nenadom. Osvet. 2, 157. 
kao cudeci se: Te mu Leka cudno odgovara. Nar. 
pjes. vuk. 2, 233. Gleda cudno becka cesarice. 
Nar. pjes. istr. 1. 41. — prema cudno cudo moze 
se reel i cudno cudan: Najti ces spilu tuj gdje 
prvi najdes brijog ki je vehni kamenit i mucan 
i trudan, nu je mlogo znamenit i cudno pricu- 
dan. M. Vetranid 2, 190. — takoi: cudiio^se cu- 
diti : Cudno se cudu misleci taku stvar S Mcn- 
ceti6 344. 

CUDAST, adj. vidi cudan. samo u jednoya 
pisca nasega vremena : Na pucama oudasti mo- 
sjazi. Pjev. cm. 11. 

CUDES, m. vidi cudo. samo it Stulicevu rjec- 
niku 95'' : miraculum, prodigium, portentum. iz 
brevijara. 

CUDESAN, cudfesna, adj. mirus, admirabilis. 
vidi cudan. od xiii vijeka. izmedii rjecnika u Stu- 
licevu 95'' : mirabilis, i u Danicicevn 3, 478 : ad- 
mirabilis. a) cudan, ^pobudujuci na cudeiie mira- 
bilis, admirabilis : Cudestna iscejenija tvoresti. 
Domentijan'> 106. Uoini cudesnaa. Iv. Raiiina 
206''. Dobrota cudesnaa. Hrisov. Glasnik 15, 263. 
Ne ktijuci liu cudesnim nacinom sacuvati. A. 
Kanizlic, utoc. 575. Cudesno liegovo dostojanstvo. 
7. Hodemo od tebe vidjet bi)eg cudesan. Ziv. is. 
85. Ovo bi prvo cudesno djelo, 50. Onu cudesnu 
goru kad vidi. Nar. prip. vuk 150.^ Troje mi je 
cudesno. D. Danicid, pric. 30, 18. Cudesno jo to 
za nioue. D. Danicid, jov. 42, 3. Stao ertati cu- 
desna djcda Grka. M. Pavlinovid rad. 67. Kako 
je Newton mogao do.^edi svojih cudesnili izna- 
sasda. 39. Kad je pru-oda svoje cudesno djelo na 
maliovo stvarala. S. ^jubisa, prip. 1. Ja sam vi- 
dela bredu mladu zonu za starijcm rauzem, a 
ruznu sder od lijope materc, te je ovo jos cudos- 
nijo. Nar. prip. vrc. 1, 11. Ima cudesnih novosti. 
2, 29. — b) cudotvoran, miracnla edens: Oba 
cjudesnii radostiju ]udi svoe udiv|nhii. Domcuti- 
jan'' 139. Cudestnyi bogi, velikyimi dudosy svoirai 
udivi vbse svetyje svoje. ''92. Slavedi svoga dudes- 
noga poniodnika. D. I. Dordic, ben. 187. Pripovi- 
jest jo i cudosan da so uegda pretvorio lieki Jove 
vrhnobesan, kad je zgubno s lio gorio, nrlom, vo- 
lom, rosom zlata, istom ona da mu jo plata. J. 
Kavanin 6. — kao genet, objekta, miraculorum: 
O dudesni tvoritclu. I. Rordid, mand. 199. Cudes- 
noga tvoriteja pripovijodaj volidinu. Durdid, salt. 



332. — Adv. cudesno, mirabiliter. Da im Isukrst 
providi uzmnozedi cudesno pet kruhova. M. Rad- 
nic 126. ^juliav u ne srcu cudesno uzezena. A. 
Kanizlid, uzr. 161. Ucini cudesno uloviti srtnijeh 
riba. Ziv. is. 62. 

CUDESO, n. vidi cudo, miraculum. xvii i xviii 
vijeka. u rjecniku ni jednom. rijec je nastala 
kad je cudo u stng. prestalo glasiti gen. cudese, 
dat. cudesi itd., pa je -es- preslo iz plur. cudesa 
i u nam. sing. Ali i izbavi ucinivsi cudeso. M. 
Badnid 151. Da stvori cudeso. 203. Ne ucini onda 
Isukrst cudeso. 203. Nikako cudeso ne kti uci- 
niti pred krajem. 251. Gospodin ne kti uciniti 
ovo cudeso po uzprtijom. 500. Kriz jest Jubavi 
cudeso. P. Knezevic, osm. 295. Marija jest sve- 
tiiie cudeso. 342. F. X(aver) sam u sebi bio je 
jedno cudno cudeso. F. Lastrid, test. 105. Obra- 
dova ovo cudeso recenu zenu. E. Pavic, ogled. 
304 Prilagajudi kao god koji god izgled, dogodaj 
ili cudeso od boga djelovano. I. A. Nenadic 13. 
I ne znajuci koji kriz bijase spasitejov, ocitova 
ga cudeso. F. Lastrid, od' 324. Ucini cudeso. F. 
Lastrid, svet. 44. Koliko godi bi puta otio uci- 
niti koje zlamenito cudeso. 140. Jere ciideso to- 
likoga djela lastnije se vjeruje. J. Matovid 22. 
Prosinulo cudeso od uskrsnuda. 47. Ovo se moze 
drzati za veliko cudeso. 209. — prema tome no- 
minativu bice i ostali padezi singulara pocam 
od XVII vijeka barem u onih pisaca ii kojih do- 
lazi nom. cudeso : Zdrav, svece, nebesom i bogu 
ugodan, ki slavnijem cudesom prosvijetli ovi dan. 
D. Palmotid 1, 22. Zamjernoga rad cudesa. 1, 27. 
Petar poznade mogujstvo spasiteja u cudesu od 
ribe. M. Eadnic 411. Istu zenidbu u dosasdu 
tvomii s najprvim cudesom cudnovato jesi po- 
stova'. L. Terzid 264. Ogan po cudesu snide 
s nebesa. F. Lastrid, test. 247. Hoti gospodin 
Isukrst jos kod prvog svog cudesa pokazati. E. 
Pavid, ogled. 506. Svoju opacinu potvrdit' cude- 
som. F. Lastrid, od' 141. Da ni komu ovoga cu- 
desa ne ocituje. 175. Sto vam se cini od ovoga 
cudesa toliko velikaV 247. Po cudesu milosrdno 
desnice bozje. F. Lastrid, ued. 400. Ovo se prl- 
laga dostojno jednoga cudesa privelika. J. Mato- 
vid 37. Koji zlameni bi imali oblicjo cudesa. 130. 
Ovo se ima podati cudesu. 145. Da nas bog ukloui 
po cudesu. T. Ivanovid, nauk 56. 

CUDESTVO, n. miraculum. u jednoga pisca 
nasega vremena .\ Cudestva Hagi - dervisa. Nar. 
prip. vrc. 2, 7. Cudestva ciniti. V. Vrcevid, niz. 
285. 

CUDIC, m. prezime, u nase vrijeme u hrvatskoj 
krajini. &em. prav. 1878, 64. 

CUDICEV, adj. sto pripada Cudicu : Cudidevj. 
svedokt. Prot. sab. 123. 

CUDIKA , /. bilina ricinus. Slossor - Vukot. 
1025. 

CUDILA, ti. pi. res mirao, mira, miraoula. 
samo u Vukovu rjecniku, gdje ima primjer: Kakva 
su to cudila'? 

CUDIN, m.gora u Hrvatskoj. kui vijeka. Mon. 
ep. zagr. 1, 165. 

CUDINA, m prezime, « nase vrijeme. J. Bog- 
danovid. i xi vijeka. Mon. rac. 133, 173. 

CUDINKA , /. Judaea, samo u jednoga pisca 
xvni vijeka: Jodan dan nadskoci ga s napastovaiii 
nedisti jedna divojka cudinka. M. Zoricid, zrc. 14. 
CUDINSKI, adj. Judaicus. xviii vijeka: Isus 
Nazaranin kra} dudinski. M. Zoricid, zrc. 7. Rabin 
dudiuski. 115. 

CUlJISL.iV, m. ime mit.^ko xiii vijeka u listini 



CUDITElji 



87 



fiUDITI SE 



latinski pisanoj: Libororum hominum dp Gorra . . 
Chudizlaum. Mon. ep, zagr. 1, 2i. 

CUDITE:^, m. adrniratoi-. samo u rjeinilcu lije- 
lostijencevu 28*: cuditej, koji se cudi, i u Jam- 
bresicevu: fiudite), ki se cudi. 

CUDITE!^ICA, /. miratrix. samo u rjeinilcu 
Bjelostijeiicevu: IHlb admiratrix, i Jambresicevu. 
u oba sa -1- mjesto ), nacinena radi latinske 
rijeci. 

CUDITI SE, starije cudu se, posnije Sudim 
se, imp. miiari, admirari. isporedi cudo. Dolazi 
od XIII vijeJca i ic svijem rjecnicima : u Vranci- 
cevu: mirari, admirari; re Mikafinu 4B^ : admiror, 
miror, obstupesco, stupefaeio ; u Bjelostijencevii : 
miror, admiror; u Stulicevii 95l>: mirari, admi- 
rari; u Voltigijinu 31 : sieh bewundern (!); u Vu- 
kovu 8291' : miror, i M Danicicevii 3, 478 mirari. 

1. bez i cega cim bi se znacene odredivalo, 
na sto hi se prostiralo : Cudio se jest. N. Eaiiina 
32. Ciidase se vladalac. 92''. Tvrdo se cudase. 
Zbor. 7''. Cudil se jest. Anton Dalmat. nov. test. 
I. 101'. t)a bi t' znati dila moja tere cudi, muka 
bi ti bila, listo bi se cudi'. M. Marulic 122. Kad 
ta vil dotf ce za miles ku dvoru, cudi so ter rece. 
S. Menceti6 198. No moj se cudit, bozice Dijana, 
i mudros ima svoga neprijatela. M. Drzie 143. 
Gledam ter se cudim. 404. Cudahu se svi kolici. 
M. Divkovic , bes. 7. Isus k tomu no odgovori 
nictore, toliko da sa cudase Pilat. M. Albert!, 
of. 477. Bude se cuditi i razsirevati srce tvoje. 
I. Baudulavic 171. Kruto cudahu se i rekose. F. 
Glavinic, cvit. 161. Isti angeli cudahii se govo- 
reci. 278. Razmis}ajuci ta cudi so i snebiva. M. 
Jerkovic 28. Za moc svej mrijot i cudesa na svoje 
tijelo on naprti, da se cudu i nebesa. J. Kava- 
nin 537. Kada cuse uceniei ove rijeci, pocese se 
cudit. Besjede kr. 69. Ah da vam je viditi, ^N. 
priobrazene, cudili bi se. F. Lastric. ned. 144. Cu- 
dimo s^e i cini nam se stvar velika. B. Cuceri 
274. CudUo se malo i veliko. Nar. pjes. vuk. 
3, 291. Al se cura cudi bez bojazi. Osvet. 1, 52. 
Kad je tebe podgojila nana, cudila se i boga mo- 
lila. bsvet. 3, 106. 

2. kazuje se cemu se ko cudi: a) dativom: Cju- 
zdahu se cjudesi cjudnomu^ Domentijani> 32. Sve- 
tosti jego cjuzdahu se. 165. Cttu vizmozete dostojuo 
cuditi se nedomyslimu razumu i neizrecenoj bla- 
gosti i bescislLDorau pronij'slu olovekojubivaago 
boga nasego i stboru blagodiJttnomu jego? Do- 
mentijan i'3. Zvt-zdos!.stviju cjudeste se. Mon. serb. 
58. (1293—1302;. Veliku se cudu cudimo. 111. On 
tomu cude se pomuca nikoko. M. Marulic 9. Svak 
joj (Sicsani) se cudase govore, krasnije od ne da 
ne znase. 75. Ne cud' se cloviku ki no je pokajan, 
u korist veliku ne budud dostojan. 136 Gdi cuti 
nije ni zvijezde s kudami ke mnokrat vidimo le- 
teci nad nami, ter im se cudimo. 97. i^ubili su 
ga i cudili se negovoj velikoj unii. Ziv. jer. Sta- 
rine 1, 228. Govoru da se nimas tomu cuditi. 
Transit. 205. Tvomu govorenju vole se cudeci i 
tvomu zivjcnju. P. Hektorovic .57. Izvrstnostim 
svak se cudi. I. Gundulii 433. Nf gove se lipote 
cude sunce i misec. F. 'Vrancic, 2iv. 34. Tomu 
.s_e vele cudu (mj. cudu). M. Divkovic, kat. 120. 
Cudeci se cudnovatu cudu. M. Jerkovid 25. Ka- 
stelan otajno Olivu gjedase, lie veloj liposti vele 
se cujase. Oliva 15. Ter se josto nima cude i 
mudre naucitejskc pameti. J. Baiiovac, prip. 198. 
Da cete se mlogi cuditi zloii skupstine cifutske. 
F. Lastric, test. 115. Cemu se cudaju i ne slu- 
§aliu. J. Banovac, prod.^18. Cudahu so mornari 
6egovu spavaiiu. 109. Cudeii se ona onoj neiz- 
mimoj Jubavi. A. Kanizlic, uzr. 24. Ne moj se 



tomu cuditi nista. A. Ka£i6, korab. 25. Da se 
cudimo ojjafiini cifuskoj i neharnosti. F. Lastrid, 
ned. 176. Al sto se cudimo onizim, imamo se cu- 
diti vise nama istim. 430. Kom so vas svit cu- 
dit mora. V. Dosen, 5. Da se tomu cudu cude. 
39. A tome se istom cudi, kad mu drugi kaiu 
)udi. 192. Pa prem tako da poludi (svit), torn se 
malo tko i cudi. 138. Mogli su se cuditi tolikoga 
otajstva velicini. I. Velikanovio, upu6. 3,44. Ko god 
prode svak se cudu cudi. Nar. pjes. vuk. 1, 403. 
Ne cudimo se dobru junaku, vec se cudimo konu 
uegovu gdje ga osedlan pri br'jegu ceka 1, t-4. 
Sama .>ie sebe cudila, od kud joj zlato u nedri. 
1,410. Ko je cudan, nek se cudu cudi. 2,209. 
No se cude daru latinskome. 2, 551. Vec se i on 
tvomu poslu cudi. 4, 136. Deca se cude svaoemu 
a judi ni cemu. Nar. posl. vuk. 78. Da se coek 
cemu cudi. 167. Dok se mi tome jos fiudasmo. 
Nar. prip. vuk. 8. A pak ilega i ne gleli Turci, 
no se cudu cudili nenadnu. Osvet. 1, 41. Pak se 
cudi jedan drugom druzi. 2, 46. — b) genetivom: 
aa) s prijedlogom od kazuci nime od koga Hi oda 
sta Hi od kuda dolazi^ ono cemu se ko cudi Hi 
sto potice na cmfene : Cudom razglcdas ov teinpal 
cudeci se od velike urehe i naredbe liegove. Ziv. 
kat. Starine 1, 219. Pamet se ma cudi od pitaiia 
tvoga. M. Marulic 275. Od sta su se skule od 
mudaraca vazda veoma cudile. M. Drzic 239. A 
maceha oca moga da od pastorka mrzi sina cu- 
dit mi se nije od toga. I. Gundulic 810. Koji 
cudei^.i se od blagodarstva bozjega. B. Kasii, ign. 
21. Cudim so ja od tijeh vasijeh rijeci. B. Kasio, 
per. 108. Od kojijeh se svijet cudi. 184. Svak se 
veomi cudi od toga. D. Palmotic, christ. 152. Svi 
se audeli cude od tvoje lipote. P. Posilovic, nasi. 
75. Cudeci se od mirnosti. P. Macukat 67. Ono 
od sta hocu da se jutioska cudimo jes . . A. d. 
Bella, razg. 185. Cudeci se od tvrdosti Josafat- 
tove u vjeri. Bella 951'. od koga vas puk cudase 
se. J. Banovac, pred. 142. U ovomu dopusteno 
je cuditi se od privelika provideiia bozjega. J. 
Matovic 44.^ Bi se usilovali cuditi se od dobroto 
bozje 161. Cudio se jest s. Agustin od privelike 
dobrote bozje. 322. Koji (bog) se ne cudi od ni 
jedne stvari. A. Tomikovio 172. — bb) s prijedlo- 
gom oko : To se sluga gjeda ter se okol toga cudi. 
Nar. prip. mik. 59. — cc) s prijedlogom vrhu: 
Vsi se dobri svrhu nega cujahu. Transit. 19 
(1507). Cudeci se syrhu onih koja se govorahu. 
I. Bandulavic 15. Cude6i se svrhu toga cesar. 
F. Glavinic, cvit. 55. Svrhu ovoga dostojanstva 
cudi se nebo, cudi se zemja. F. Lastric, test. 17. 
— c) akusativom aa) pronomina ovaj u neutru : 
Ja se ovo cudim. kako se od divojke divac po- 
rodi. F. Lastric, test. 327. — bb) s prijedlogom 
na : Ne mogu se neg cuditi na liegovo ja krzmane. 
D. Palmotic 2, 225. Cudeci se na Jezusa. Ziv. is. 
.51. Cudite se na vas istijeh. Bosjede kr. 163. 
Cudite se na toliko ustrpjenstvo gospodinoyo. 
164. Ko se ne bi cudio na jednu zenu. 171. Cu- 
dit se na pospjesnost s kojom na bozje nadah- 
nutje i na zvaiie odgovorise. 192. Za to se ne 
mojte cuditi na me. 250. Cudis se na ovu rijec. 
A. Kalic 65. — cc) s {prijedlogom kroz: Turki- 
nica, koja sudi za mladica Krunoslavu, snebiva 
se, paiii i cudi kroz Ijepotu lie gizdavu. I. Gun- 
dulic, 461. — d) lokalom aa) s prijedlogom na: 
Svi se Judi cudahu na ne liposti. F. Vrancic, 
^iv. 7. — bb) s_ prijedlogom o : Diviti i cuditi so 
bogastviju. S. Budinic, ispr. 94. Da se svaki 
o liegovoj kriposti cudase. F. Vranfiic, ziv. 104. 
Cude6i se o svetiiii gospodinovoj . B. Kasic, is. 
87. Ne imahu o oem cuditi se. 118. — e) instru- 
mentalom aa) bez prijedloga : Tko bi jak toliko. 



CUDITI SE 



CUDITI SE 



cudu se rijeJi torn, lie (sem]e) bice veliko provali 
da silom. I. Gundulic 41. Negova druzba oholom 
se gradom cudi. D. Palmotie, christ. Gl. Svaki 
im'o uzrok za cudit se nom. Besjede kr. 171. 
Cudim se mnom istijem, kako u ova sva godista 
nijesam one rijeci Ivana ucenika tumacio vam. 
B. Ciiceri. 160. — 66^ s prijedlogom s : Sam se 
cudi sa sobom pak stade motriti_oci. M. Katan- 
ci6 49. — cc) s prijedlogovi nad : Cudito se nebesa 
ua,(d) ovom slipocom. A. Kanizlic, bog. 515. — 
e) u instr. sing, moze biti glagolu dodana rijec 
cudo pokrepliijuii mu znacene i pokazujuci nacin: 
Kad Kopara k liemu stupi blagomilo prija kra- 
Jieu, i gosted ju na ne muza ustuzi se, kazuc da 
se 6udi eudom da kroz ueke sumjetace ne vje- 
ruje, ni svim udom ko i oni da ga izdace. J. 
Kavaiiin 255. Velikim se (5udom cudahu. F. Vran- 
cic, ziv. 38. Da li se cudim cudom od ]ubavi. J. Ba- 
novac, pred. 24. Cudom cudeci se. J. Zanotti en. 
2, 6. Pa se i on cudom cudi velim. Osvet. 2, 38. 
A cudom se cudio Mostare. 7, 86. Se)aci su se cu- 
dom cudili, sto ih to snalazi na prava pravcita 
boga. M. D. Milicevic, zim. vec. 27. — f) rijeci 
cuditi se moze biti dodan part, praes. istoga gla- 
golapokrjepe radi: Cudim se cudeii. D. Barakovio, 
vil. 261. — g) sa recenieu u kojoj je cuditi se moze 
biti privezana druga aa) rijecju da, te se torn cije- 
lom izrice cemu se ko cudi: Cudim se da se ne 
morete v pamet poseci. Mon. croat. 207. (1518). 
Mnogo se cudimo tomuj da ce (kje) Paskoje pu- 
stitt se koju gode zlu rect reci (reki). Spom. 
sr. 39. Vidit bi ukor ovo vezirom svini ; cude se 
da opor mozo tko biti liim. M. Marulic 24. Kruto 
se cudit da ov himbeni svit pritegnu ^ve k sebi. 
104. Ca ti blago prudi i da s' bogat mnogo, 
ako t' se svak cudi da zive5 ubogo? 144. Er se 
svak na svitu gdi ona gre cudi da, ^stavsi na 
cvitu, cvitku no naudi. D. Drzic 347. Cudi se da 
se ko 6eto al clovik u ovih planinah naliodi. P. 
Zoranii 55. Ne cudim se ja, !^ubavi, da nije mala 
ni velika koga u ovoj ti dubravi no ucini Jubov- 
nika. I Guudulid 135. Cudabu se da kasni. F. 
Glavinid, cvit. 196. Cudim se ovi sud ne cinis 
da uprav. I. Ivanisevic 280. Ni se kamo cuditi 
da pravedni zivu s ovom pecalju P. Eadovcic, 
nac. 17. Nu se sada ne cudite da me u ruhu od 
gorkosti s grozuijem placom ne vidite plakat 
stare me zalosti. E). Palmotii 1, 4. Od kud nije se 
cuditi da i(h) ni razum Judski more dosegnuti. 
F. Lastric, tost. 100. Zudije cudau se priko na- 
fiina da ucenici Isusovi znadijahu govoriti po ti 
nacin. F. Lastric od', 230. Nije se cuditi da je 
pakao jezero vatre goruio. F. Lastric, ned. 391. 
Ovo je, moj ctioce, cable od starib knezova Ka- 
cica, i ne moj so cuditi da jib jo ovoliko. A. 
Kafiic, razg. 209. Cudila so Omerova majka^da 
joj Omer no dolazi dole. Nar. pjes. vuk. 1, 230. Cu- 
dim se da so tako odmah odvraoato na drugo je- 
vandeje. Vuk, gal. 1, 6. — u recenici u kojoj je 
cuditi se moze biti i sve ostalo sto je kazano u 
b) do f) gdje i vec ima po koji takav primj&r: 
Cemuse vele cudim da nam to cinis. Mon. croat. 
229. Cudim so i ja voomi tebi da imas zeju tac 
veliku vrhu stvari ku pod nebi ne 6es moci ste6i 
vikii. D. Palmotie 1, 328. Dmitru kraju svit so 
cudi tako tamno da poludi. V. Dosen , 85. — 
66) rijecju gdjo : Cudi so svak na svijot gdi 
ova no CO vil, videci stat na cvijot ki godi da 
bi bil, a stajo^na monjo boz ni jodnc milosti. S. 
Montetio 40. Cudim so dan i noc gdi protiv na- 
ravi ovaj vil. stcksi mod, svijos moju zatravi. 53. 
Nitkor se ne cudi gdi tuzan usisem. D. Drzic 
364. I jor sam doslo i\v cudim so od vodo gdi 
me se juvon gniv nigdir ostat no ce. 365. 6udim 



se sam sebi gdi mozem ziviti. 365. Ter se moj 
duh cudi, sebo van stojeci, gdi Karon tuj trudi 
toj mnostvo brodeci. M. Vetranid 1. 115. Za toj 
se cudimo gdi od tobe vidimo mramorne tvrdine. 

2, 359. Za toj se cudimo pricudno za dosti gdi 
zraku vidimo u vjecnoj tamnosti 2, 203. Kroz toj 
se cudim ja kad od nas koga na on svijet poSje 
tja, gdi place svak svoga. N. Dimitrovid 28. Nok 
se cudi malo i veliko do uvati Mustaj beze licki 
ta katanu pod svijem oruzjem. Nar. prip. vuk. 

3, 120. — cc) rijecju sto, te^se cijelom torn rece- 
nicom kaze uzrok iudenii: Cudi se pakjen dvor 
sto se gori kaze taj odgovor. M. Vetranid 2, 203. 
Ne cudimo se dakle, brado, sto se u sadasnemu 
narastaju nista vise ne vidi ncgo potlacone za- 
povidi bozje. F. Lastric, ned. 211. Tom se ne hiQi) 
ni cudio, sto je gladan poludio. V. Dosen, 73. 
Ne cudi se sto ti nejmas brane. M. A. EeJ- 
kovic, sat. 112. Neka se nitko ne cudi sto se 
ovdje Srbi jednoga zakona biju izmedu sebe. 
Nar. pjes. vuk. 4, 12.^ — dd) rijecju jer isto tako 
kao prednom sto : Cudahu se jer s nom govo- 
rase. N. Raiiina 60. Cudim se jer sam ziv, kolik 
si, sunacce, spravila na me gniv. S. Mencetic 
148. — ee) rijecju ako, kazuci mjet cudenu: Ne 
cudite se ako vasa telesna zaiiemo. Naruon. 1 
(1507). Ne ima se nitkore cuditi na svijeti, ako 
ku stvar more bude mu uzeti. N. Dimitrovid 12. 
Ter se ti od sada ne cudi, srce me ako se ras- 
pad>i i ako za te nu'e. N. Najeskovic 60. Ne moj 
se cuditi, ako tac |uven boj hti me zlo raniti. 
10. Bududi bio napastovan Isukrst nije se cuditi, 
ako smo i mi napastovani. F. Lastric, od' 195. 
Ne ima se cuditi, ako prorok i apostoli toliko se. 
trudili jesu. J. Matovid 44. Da se cuditi ne ima, 
ako se jost poslije naziva kruh. 211. — ff) druga 
je recenica privezana pitanem, te ono cemu se 
ko cudi dolazi kao pitane koje mu pobuduje cu- 
dene za to sto je odgovor nepoznat : Cude se od 
kude je stvorenje od kega sve^od svita mejo ni- 
maju lipjega. M. Marulid 40. Cudim se ka sila 
sili me i krijepos da mi je tad mila andelska tva 
Ijepos. S. Mencetic 53. Za toj se cudu ja kako 
svit ne zgori, Juveno sva gdi sja jak sunce na 
gori. 59. Gledajudi vele nesredu cujah se ja, 
kako bog se ne razsrdi nisdeta gdi tako ruzi 
te i grdi. H. Lucid 242. Mi smo se i obje veomi 
dudile sto ima bit da nije vidjeti ni vile. N. 
Najeskovic 208. Cudab se ja gdi je nasa ma- 
vasija. 283. Cudim se, gospode, kako vam svim 
srce biidak mac ne prode. 195. Cudim se nebesa 
kako nas jos zdrze. N. Dimitrovid 36. Momice, 
cudim se neboga kako si ziva. M. Drzic 134. Svi 
ca bi to bilo cujahu se. F. Glaviuic cvit. 308. 
Ja se cudim kako liega od svijeh prije medu 
nami bilo nije. D. Palmotie 2, 320. Djavli se isti 
cude kako je bog ustrp)iv. F. Lastrid, ned. 133. 
Sama se sebe cudila od kud joj zlato u liedia. 
Nar. pjes. vuk. 1, 410. Divni }udi da se svatko 
cudi k'o se dase iilovit'. Osvet. 4, 53. — gg) mje.sto 
druge recenice moze biti glavnoj privezan parti- 
cip : Muzi oni cudijahu so kruto sliSajudi. F. Gla- 
vinid, cvit. 35. 

3. bez subjekta: Bog s nama de! rece se kad 
se cemu cudi kao ludu ili davolskomu poslu. Nar. 
posl. vuk. 19. 

4. pasivno, ali rijetko po tutfim jczieima: Te 
stvari imaju se cuditi i zaniiravati (haoc admi- 
randa sunt). J. Matovid 203. &to se ne ima od 
nikoga cuditi (nulli uiirandum est). 

5. bez so: Tako da ucim sve cuditi. F. Glavi- 
nid, cvit. 93. Tolikom zivjaso svitinom da sva- 
koga Cuditi ciiiase. 306. Cudim kako zomju tlacu. 
M. Gazarovid. 41. 



CUD^IVAC 8 

CUD^jIVAC , cudlivca, m. koji se rado iudi 
admirator. od cudjiv, koja rijei u ky'iisi we dolasi. 
samo u Jamhreiicevu rjeinikii ISii ^jod admirator 
kajkavaki : cudlivec. 

CUDNA, /. ime zensko u nasc vrijeme. samo u 
Vukovu rjecniku. 

CtTDNEVICI, m. pi. selo it Bonni u okrugu 
sarajevskom. Statist. 17. 

CUDNIC, 111. prezime xv vijeka : Cudnioi. Mon. 
Croat. 68. (1-U7). 

CUDNOGLAV , adj. kosjiv, morosi ingenii. 
samo u jednoga pisca pod konac xvn vijeka: 
Dobru ric dat ni od kvara, cudnoglav je ki ju 
spara. P. Vitezovic, cvit. 105. 

CUDNOST, ciidnosti, /. rei novitas, miraculum. 
isporedi cudan. xvii i xviii vijeka. u rjecniku ni 
jediioin. Ako istes ti cudncsti. V. Andrijasi, prav. 
58. Jest cudnost da slusa coek djavla. M. Radnic 
546. Andrijasic srebrn svijetilak iioj (crkvi) ostavi, 
nu bi i zlatne srela sude, da taj cudnos drugdi 
bude. J. Kavaiiin 312. Iziti iz sebe od oudnosti. 
A. d. Bella, razg. 47. Ove iste cudnosti cesto 
ki-at se zgajaju u mnogih. 127. 

CUDNOTVORAC, cudnotvorca, m. koji cudesa 
tvori, thaumaturgus. svii i xvm vijeka i u rjec- 
niku Tielinu 489: patrator miraculorum. Grgur 
cudnotvorac. B. Kasi6, rit. 68. Prikaza se jednom 
svetomu Gi"guru taumaturgu cudnotvorcu. B. Ka- 
sic, is. 115. A najglasni(J»^ oudnotvorce. P. Kiie- 
zevic, muk. 41. 

CUDNOTVORAN, cudnotvoma, adj. koji cu- 
desa tvori, miraeula edens. u jednoga pisca xviii 
vijeka: Benedik u to doba bi mudar, cudnotvo- 
lan. I. Dordic, ben. 27. 

CUDNOTVORITE^j, m. koji cudesa tvori, thau- 
maturgus. samo It Beiinii rjecniku 489^ : patrator 
niiraciilorum. 

CUDNOTVORNICA, /. koja cudesa tvori, quae 
miraeula edit u jednoga pisca xvii vijeka : Ko- 
liko je cuduovatom kreposcu prosvitjena bila 
Genovefa cudnotvorniea. B. Kasic, per. 14. pri- 
dijeva se riici kojom su se cudesa tvorila: Kada 
li cudotvornico ruke tvoje cavli probodose. B. 
Kasii, nac. 39. 

CUDNOTVORSTVO, n. miraculum. samo it 
jednoga pisca xviii vijeka: Vidi more tolicim 
cudnotvorstvom razdvojeno. A. d. Bella, lazg. 87. 
Orude ijudnotvorstva. 106. 

CUDNOVAST, adj. mirabilis, morosus. ispo- 
redi cudan. xviii vijeka. u rjecniku ni jednom: 
Covik cudnovaste kriposti. A. Kanizlic , bogo). 
483. Ne tajimo da smo svakojaki i cudnovasti. 
D. Obradovie, bas. 52. 

CtlDNOVAT, adj. mirus, mirabilis, admirabi- 
lis. isporedi cudan. od xvi vijeka, u rjecnicima 
Vrancicevu: mirabilis, mirificus, mirus; Mikalinu 
43'': mirabilis, admirabilis, mirus, mirificus, ad- 
mirandus; Bjelostijencevu' 53a.; pgd cuden, ali 
s dodatkom (D), to je da je rijee dalmatinska ; 
StuUcevu 59° : mirabilis ; Voltigijinu 31 : wunder- 
lich, i Vukovu 829'': sjngularis. a) koji svojom 
osobitoscu, neobicnoscu pohuduje cudene, komu Hi 
cemu se cudiino s toga slo nije taki Hi tako ka- 
kav Hi kako obicno biva, koji Hi sto stupa iz 
opceno primitih obiiaja, admirabilis, mirus, sin- 
gularis. aa) o bogu i ccfadetu: Cudnovato troj- 
stvo, jedini bo^e moj, milost nam ne krati. M. 
Maruli6_191. Objavjajo so divan (,dovan') i cud- 
novat. S. Budinic, sum. Gl. Iliriski svi sinovi, 
ki za godin dvi sti vise i-ede6 lijepo vas svijot 
ovi na cesarski sijed sjedise pravi, krjepci, mudri, 



I CUDNOVAT 

vjerui , cudnovati i zamjerni. J. Kavanin 272. 
Zvace se, veli, cudnovati bog jaki. F. Lastrie, 
test. 63. — kako je ko cudnovat, izrice se i^rijcd- 
logom u s lokalom, rede akiisativoni: Boze u sva- 
koniu dilovaiiih tvojih razdijoiiu cudnovat jesi. 
J. Baudulavi6 116 S. Katarina bi zlamenita i 
cudiiovata u svotiiii. F. Lastrie, test. 78. Ovi je 
sveti cudnovat u svemu priko nacina. F. Lastrii, 
od' 340. Slaved! spasiteja ki buduoi cudnovat u 
sve stvari svoje i josce cudnovatiji u svetih svo- 
jih ne pristaje prez pristanka slaviti so. Ivan 
trog. 17. Dos.istje mladiAa u zivjenu mnogo za- 
mirita i cudnovata. I. J. Lucie, razg. 24. Hi in- 
striimentalom saniim : Sveta Ediltruda razboritom 
cudi bUa je cudnovata. B. Kasic , per. 100. — 
bb) o'stvarima tjelesnim i umnim, o radni, stanu 
ltd. Privesti ih ce na put cudnovat. N. Rai'iina 
211''. Pop Eliakim dojde u Betuliju, viditi ju 
(Juditu), cuvsi srca sminost, dila brabrost i cud- 
novatu svetiiiu zivota ne. M. Marulic 4. Cudno- 
vata djela djelovati. A. Gu£etic, roz. jez. 265. 
Tizijem cudnovatijem djelom. 240. Ovi cudnovati 
sakramenat daje ze}u cudnovatu od ovoga stana 
nebeskoga. A. Komulovic iS. Ime sveto i cudno- 
vato boga svemogucega. I. Bandulavi6 264. O 
cudna i cudnovata dUovaiia ! M. Jerkovic 27. 
Dopuscena milosti i proscei'ia, koja su cudnovata. 
9. Napuni se dusa nasa cudnovatijeh nasladeiia. 
B Kasic, zrc. 148. Cudnovata tva su dila. I. Iva- 
nisevic, kit. 86. Zlamenima cud_novatima poceti 
se bote. I. Zanotti Ined. 28. Cudnovate rijeci 
toce (dvori bijeli). J. Kavanin 61. Red i ares 
cudnovati. ke s' postavio ti na svijetu, spovije- 
daju cuda tvoja. 70. Gospodino nas, koliko je 
cudnovato ime tvoje po svoj zemji! L. Terzic 
281. I vidi ovo cudnovato videne. S. Margitid, 
fala 52. ^Koliko cudnovato jest ime tvoje. A. Ba- 
cic 68. Cudnovato uzasastje. S. Badrid 81. Dra- 
kun cudnovat strah stavi u srco ucenika liegovi. 
F. Lastrie, test. 109. Prije nego se razidose, od- 
redise cudnovato dUo uciniti. E. Pavid, ogled. 23. 
Sveta Placida cinedi sveti zivot i pokoru cudno- 
vatu pode s ovoga svijeta. A. Kacid, razg. 13. 
Cudnovatim nacinom. A. Kacid, korab. 59. 106. 
Isukrst dade izgled cudnovate poniznosti. A. Ka- 
nizlid, utoc. 550 Dakle je ovo zacetje bilo cud- 
novato. F. Matid 35. Cudnovat dogadaj. F. Lastrid, 
svet. 178. Donosedi nikoja zlameiia cudnovata. 
A. Kanizlic, kani. 6,^ Upoznadose svi cudnovatu 
pomod bozju. 114. Cudnovato provideiie bozje. 
262, 617. U cudnnvatqm sakramentu eukaristije. 
I. J. Lucid, nar. 15. Cudnovati plac o smrti Ma- 
rije Terezije kra}ico. M. Katancid 55. — i samo je 
cudo cudnovato: Cudedi se cudnovatu cudu od 
porodena Isusova. M. Jerkovid 25. Cudnovato 
cudo. I. T. Mrnavid, osm. 31. — sto god izre- 
ceno rijecju stvar; Ova stvar jistinim nacinom 
cudnovata i zelina_svrhu svib krajestvih. P. Ra- 
dovcid, nac. 18. Cini se stvar cudnovata samo 
onim . . A. d. Bella, razg. 48. tako i kad se uz- 
vikne cudeci se: O cudnovata stvar! M. Mai-ulic 
201. Stvar cudnovata do ista. I. J. Lucid, razg. 
134. — b) kao neobican, insolitus, insolens, mira- 
biliter moratus, o cejadetu i o stvarima. o ceja- 
detu: Zido tad iz jame cudnovat clovik van. D. 
Barakovid, vil. 209. Focio je bio jedan cudnovati 
licumirac. A. Kanizlid, kam. 47. Odveli ga cud- 
novati }udi, cini mi sc, bas da su hajduci. Nar. 
pjes. Vila 1868, 710. Sanduk emin zacudi so ovome 
cudnovatome covjeku (lleru). Nar. prip. vrc. 2, 38. 
— .itvarima: Za to se ovi naucite] usudujo redi 
ove dudnovate (paradnksne) rici : . . F. Banovac, 
razg. 11. Cudnovatim nastojedim i svrbedim usima 
povo]no £u. M. Dobretid, bog. 136. Sad su }udi 



CUDNOVATOST 



90 



CUDO 



cudnovate oudi. Nar. pjes. vuk. 1, 532. — c) Tcoji 
cudesa iini, miracula edens, o cejaclefu: Odluci- 
vam obratiti misli moje djevi od Humca cudno- 
vatoj, ponioz mene, ma gospoje, da bi cudo_ pravo 
pravil. J. Kavai'iin 311. — o stvarima: Cudno- 
vate kosti od svetaca. A. d. Kosta 1 , 268. Eazdili 
tudje Mojses more s cudnovatom sibikom. A. d. 
Bella, lazg. 131. Cudnovata dlal.a. Nar. prip. 
Tuk. 154. — Komparativ: ciidnovatiji, u rjeiniku 
Belinu 462": mirabilior. Cudnovatiji u dili od 
milosrdja drzan jest. I. Ivanisevii, kit. 134. Ne 
li same ova, da li i druga cudnovatija Isukrst 
jest obeta'. F. Eadman 17. I sto bi cudnovatije 
bilo. A. Kaniilic, uzr. 69. — Adverb. : cudnovato, 
mirabilitor, mire, u rjecnicima Mikajinu 43'': 
stupende, mirabiliter, mirura in modum; Belinu 
462*: mirabiliter, 489'': supra naturam, SSTb; 
prodigioso, 46ia: prera cudnovato, per mirum in 
modum ; Bjelostijenccvu 53'' ^orf cuden ; Stuli- 
cevu 95'': mirabiliter. Koji cudnovato kripi zivot 
duse. I. T. Mrnavic, ist. 56 Cudnovato bijahu 
sacuvani. A. Kanizlic, utoc. xxiii. BogjeAdama 
i Evu cudnovato pristale stvorio. 601 Ovo je 
jedno otajstvo priveliko i nama cudnovato ko- 
risno. J. Filipovic, prip. 1, 109. Pokornici cudno- 
vato veselo zivise. 1, 419. Isus je mloge cudno- 
vato nahranio. A Kanizli6, kam. 527. Tako da 
istom misnictva svoga slikovanom stavnoSdu cud- 
novato prikazuje vikovitu stavnos misnictva Isu- 
krstova. J. Velikanovic, upuc. 3, 321. ic hompara- 
timi : cudnovatije, ?< rjecniku Belinu 462i : mira- 
bilius. Kojo cudnovatije brani od tolikije nepri- 
jateja. F. Lastrio, test. 64. Prosja cudnovatije 
kripost rici : budi. 365. 

CUDKOVATOST, oudnivatosti, /. mira pro- 
prittas, singularitas. isporedi cudnovat. u dva 
pisca XVIII vijeTca i ti jednoga nasega vremena; 
izmedu rjecnika samo u StuUcevu 95'' : admiratio 
Da se cudnovatost^ uskrsnuca boje poznade. E. 
Pavic, jezgra 27. Cudnovatost mozdani zenski(7j^. 
N. Palikuca 33. Zbog cudnovatosti Scepanove. 
P. Petrovic, §cep. I. 

CUDNOVISTINA, / mirabilitas. isporedi cud- 
novit. samo u Jambresieevii rjecniku 562'' pod 
mirabilitas kajkavski: cudnoviscina. 

CUDNOVIT, adj. pun cuda, mirabilis, admi- 
rabilis, mirus isporedi cudnovat, cudan. od xvii 
vijeka, izmedu rjecnika u Belinu 4fi2i: mirus; 
Bjelostijenceou b'6^ v. cuden; StuUcevu 95'': v. 
cudesan, i u Voltigijinu 31 ; wunderlich. a) mi- 
rabilis, mirus. aa) o ce]adetu: Majka cudnovita. 
I. A. Nenadi6 247. MoXete vjerovat er se o Do- 
miniku Cudnovitomu svecu povijeda. A. Kalic 
490. C'udnovit svetac. Cestitosti 8. kako je ko 
iudnovit, izrice se lohdom s pmjedlogom u: Lipa 
u mladosti, cudnovita u dili. S. Margitic, fala 
55. Za to je (bog) Cudnovit u sveti svojih. 93. 
Boze, koji bla^onoga Vjasi u ocerauu tudijeh no- 
moci cudnovita u6inij Stit. 26. - - bb) o stvarima 
tjelesnim i uninim: Cineci pokoru cudnovitu. S. 
Margitic, fala 21. Ova su inieiia cudnovita. 3?. 
Josip vidi sne Cudnovita. 55. Boze, tko ima krila 
od andcla za uzletjot da znat mozo Cudnovita 
tvoja djelaV I. V. Bunic, inand. 11. Da me od 
milosti tvojo dostojna uciniS ovoga otajstva cud- 
no vitoga. S Margitic";, isp. 61. Od snago cudno- 
vito 195. Gospodine, koji ime Isusa ucinio si 
virnim tudnovitom sladkosiu pojublono. 272. Za- 
radi otajstva cudnovitoga tila. F. Par6i6 90. Za- | 
klad ovi Cudnoviti. I. Dordif, uzd. 122. Cudno- 
vito dare prima. I. Dordii, salt. 8. Dobra udijoli I 
Cudnovita. 38. Tvu niilost Cudnovitu ukaJi mi. 
95. Cudnovitom bo2jom pcdopsom, 368. Navistiti 



upuCene cudnovito bozjega sina. A. d. Bella, razg. 
160. Cudnovita dila dilovati, res mirabiles patrare. 
Bella 489*. Tada ces uasititi mene tobom nasi- 
ceiiem cudnovitim. B. Pavlovic 30. Dar od nebi 
cudnovitu rosu vodi. A. Boskoviceva 13. Prika- 
zivase s" jedna ruka cudnovita. Besjede ki'. 51. 
Ova ne krepos cudnovita. 78. Neka mogu govo- 
riti tvoju cudnovitu krunicu. I. A. Nenadic, nauk 
252. Bog nacinom cudnovitim cudnovita dila cini. 
V. Dosen 224. S Cudnovitom i istinitom kreposti 
za izlijeciti duse. J. Matovic 141. Cudnovito dilo 
stvoreiia. 11. U liegovu cudnovitu svetotajstvu. 
L. Eadic 31. Ee|a uCini na nogu tri skoka to- 
lika velika i toliko cudnovita. A. Kacic, razg. 
181. Trudit ce s cudnovitom koristi. D.^Mattei 8. 
Cudnovito uz\'isene nase naravi. xii. Cudnovita 
zivota! Uzivaju istinitu i cjelovitu slobodu i po- 
koj Cudnoviti. 187.^ Po toj cudnovitoj prigodi. I. 
Dordic, ben. 28^ Cudnovito zahtevaiie. D. Obra- 
dovic, ziv. 55. Cudnovito neznarie. D. Obradgvic, 
bas. 441. Predlozi mi Cudnovito pitaiie. 262. Cud- 
novito mjesto. 338. Bozja milost sobom iznosi 
ovu ^Cudnovitu vi-hunaravnn krjepost. A. Kalic 
77. Cudnovitijeh rijeCi ! 247. Eto to jim odgonenu 
vila na tikvene Cudnovite cine. Osvet. 3, 30. — 
sto god izreceno rijecju st-va,T: Sto je stvar sasma 
Cudnovita. V. M. GuCetic, pohv. 161. Ne cinit 
stvari Cudnovite. Besjede kr. 120. Cudnovita stvar ! 
D. ObradoviC, sov. 82. — kako je sto cudnovito, 
izrice se instrumentalom : Treska udorclm Cudno- 
vita. I. Dordic, salt. 253. Manastijer uresom tako 
Cudnovit. I. Dordic, ben. 40. — b) neohican, ne- 
zgrapnn, insolitus. insolens, morosus: Cudnovita 
besjeda, paradoxum. Bella 5.39*. Tko li ce toliko 
cudnovitu glavu sloziti. D. Obradovic, sov. 64. 
Cudnovit i sa svim ^nerazuman postupak. 82. — 
c) kao cudotvoran: Cudnoviti drag prstene, koga 
krjepost neizreCena ne ima mjere ni procjene. D. 
Palmotic 2, 43. Cudnovite sibike Moyzesa. Be- 
.sjede kr. 31. Sibka Cudnovita Aronova. Grgur iz 
Varesa 114. - Kompar: Cudnovitiji: S toga to- 
liko Cudnovitijem uztrpjenem podnoSaSe divjaCke 
nenacine apostola svojijeh. D. Mattel 150. PaCek 
sto je vece cudnovitije. A. Kalic 308. — Adverb. : 
Cudnovito, mire, mirabiliter, izmedu rjecnika samo 
ti Stulicvvu. Bog ga Cudnovito prinese priko mora. 
I. DordiC, salt. 222. Kako si djelovao Cudnovito. 
L. Eadic 17. Cudnovito nam izgovara mogucstvo 
i sUu. B. Cuceri 128. Posteni oni stid, koji tvoje 
lice resi Cudnovito. D. Mattei III. Bog Cudnovito 
providao je. I. J. LuCiC 12. LeteCi glas po svi- 
jetu toga zamje.rnoga izbavjena od kuge Cudno- 
vito ne samo po Franci, nu po svemu hristjan- 
stvu azmnozi ufane. Stit. 4. 

CUDNOVITOST, Cudnovitosti, /. mirum. ispo- 
redi Cudnovit. samo u jednoga pisca xviii vijeka 
i u rjecnicima Belinu 461 : res mira. i Voltigi- 
jinu 31: bewundorung und iiberraschung. Sunca 
Cudnovitost. V. Dosen vii. 

CUDO, n. miraculum, prodigium, monstrum, res 
mira, admiratio. Ikilazi od xiii vijeka i u svijcm 
rjecnicima : u Vranciievu 62: miraculum, 63 mon- 
strum; u Mika]inn 34'': miraculum, prodigium, 
ostontum, portcntuni ; u Belinu 488 : miraculum, 
461: res mira, admiratio, 539": paradoxum. .587'': 
portentum; u Bjelostijenccvu 53'': miraculum, 
mirum, res mira, res mirifice ot divinitus gesta, 
prodigium, portentum, monstrum, ostentum, spec- 
trum, res contra naturam facta, ros mira; u Stu- 
lidevu 95'': portentum, mirum, ros m ra, miracu- 
lum, stupor ; u Voltigijinu 31 : wundor ; u Vu- 
kovu 829'': miraculum, kao bijoda ili uesroCa 
Cemu sa judi Cuditi moraju ; t m l)ani(:icev:i 3, 478 : 
miraculum. - u plur. sklana se i po konson. 



CUDO 



91 



CUDO 



deklin.: fiudesa, cudesima !«z cuda, cudiraa. nekod 
je bilo tako i u sing. gen. cudese, dat. cudosi itd., 
nil tako dolazi rijdko: cjuzdahu se cjudesi cjud- 
noinu. Domentijan 32. ali dolazi gen. ciidesa, 
dat. loe. cudesu instr. cudesom kao od o.snove 
cudes, 7iu ce primjei-i iz xvii i xviii vijeka hiti 
prema nom. cudeso gdje ih i vidi. — Akcenat se 
mijena u gen. pi. : cuda, a kad ima -es- glasi 
plur. nom. ace. voc. cudesa, dat. loc. instr. cudfe- 
sima, gen. cudesa. — Postanem je po Danicicu 
kor. 261 od kor. sku gledati od koga je cuti te 
je cudo: o cemii se shtsa, Hi moze biti: sto gle- 
dati vala. stsl. cudo i studo, srodno je stsl. k^,- 
desnt niagicus, kudesiti magicas artes esercere, 
i stnem. chundir res creata, animal, monstrum, 
portentum, prodigium, i got. gakunths visum, spe- 
cies. 

Znaii: cudnovat pojav , stvar prekonaravna, 
dogadaj Hi pojav prekonaravan ; u opie je cudo 
svaka stvar, svaki tin, svako djelo, svaki pojav, 
sve sto je sobom kako god toll vanredno, toll oso- 
bito da potice na cuderle. 

1. stvar prekonaravna, cin Hi dogadaj preko- 
naravan, miraculum, najcesce u crkvenom pujmu: 
Ktto izicBtett sego cjudesa? Stef. kra} sim. 25. 
Ne skrij odt mene zapovedej tvoiht, nt ottkrij 
oci moi da razumeju cjudesa odL zakoiia tvojego. 
Won. serb. St. (1222 — 1229). Vb nemt (Jakinu) 
videhfc nerukotvorenny obrazt preslavBnye ma- 
tere boga nasego, Jaze mnoga cjudesa i znamenia 
sttvaraetfc. 530. Videci vela dela i cudesa bozja 
obratise se k Isukrstu. Ziv. kat. Starine 1, 223. 
Tko spoTidati more sva cudesa? M. Marulic 15. 
Tvoja (moj boze) cudesa ne mnu da mogu sec 
ov svit, ni nebesa, ni sveti gori stec. 124. Isus 
kad ozdravi gubavca nikoga rece mu : ne pravi 
da ti ja dah toga; slipim rid kada da rece: da 
ne znaju }udi cudesa ta cinite, ni naju. 200. Poca 
sijati zamjernijem cudesi. A. Gucetic, roz. mar. 
291. Knez videci ta cudesa, zamisjase se. F. Vran- 
cic, ziv. 37. Po niirakulu ali po cudu bozjemu 
ozdravi. M. Orbin 58. Pomaze g. bog cudesmi 
dobrotu nih. B. Kasic, ign. 81. Prosvijetliti slugu 
svoga cudesmi. 58. Ter pri svih cudesah najde 
se liegovih. F. Glavinic, cvit. 201. Zdrav svece 
nebesom i bogu ugodan ki slavnijem cudesom 
prosvijetli ovi dan. D. Palmotic 1, 22. Slavna 
sveca slavno ime zamjernoga rad cudesa od svud 
glasom opcenime dizase se do nebesa. 1, 27. Na- 
uci cudesama put spasena. I. T. Mrnavic, ist. 18. 
Ter mu glavu odsjekose, ku na putu nijesu smili, 
er ga braui bog cudesi. J. Kavaniu 256. Od sve- 
taca, nih jakosti, cudes, muka. 295. S dvinia on 
cudesi sklada s bogom od nebesi 321. Od ovoga 
(l)ujma) cudes truda moja Klio ne klikuje, neg 
dva sama cudes cuda za sve stiocu prikazuje: 
mrtva uskrisi Majeilina, zednim provri sulia stina. 
321. Potvrden s tolieimi cudesima. I. P. Marki 
15 Zaklinam vas kripostju i cudesima bozjim. 
L. Terzic 322. Al je ovo cudo svrhu svije cuda. 
S. Margitic. fala 28. Koji u svomu pripovidanu 
navistuju puku kriva ali lazna cudesa i proro- 
canstva. A. Kadcic, bog. 296. Da jedan covik po 
cudu obrati vodu u vino. 53. Preia da je toliko 
vika od izkazana cuda. 91. Da je sveta u nauku, 
cudesi. A. Bacic 152. Prije potribo da se {vira) 
cudesi zaliva. F. Lastri6, test. IG. Trima cudesi 
nakicen dan sveti stujemo. 60. Da nista ne go- 
vore nikomu od ovoga cuda. F. Lastrid, od' 260. 
Videci toliko cudo poco boga faliti. 269. Prvo 
c do ukazuje nam i uoi nas, u kolikom proci- 
lienu imamo drzati sakramento. 3.'38. Jezus metnu 
ruku na cudesa. Ziv. is. 97. Da im ne budem 
s cudesi moje bozansstvo ukaza'. M. Zoricic, osm. 



81. Svetina rimske crkve bi potvrdena cudesi. 
J. Filipovid, prip. 1, 187. Ako su istinita sva ta 
cudesa. I. A. Xenadic 207. Da bi potvrdio svoj 
nauk s cudesima. J. Matovic 59. S cudesima osvi- 
doci svoju svetiuu. Norini 72. Zivot svoj cudesi pro- 
slavjen jest dovrsio. A. Kanizlic, kam. 61. J^Iiova 
svetina po cudesih jest potvrdena. 479. Ova nisu 
prava cuda. 844. Stavio se zamjernijem cudesima 
svemu svijetu ocitovati slavu. B. Cuceri 407._Da 
bi se pripovijedane tvoje cudesima potvrdilo. Stit. 
28. Da bog cini po cudesima ono sto je mocno 
biti samo po sebi. T. Ivanovic 56. Da ou svoje 
poslane cudesima posvidoci i potvrdi. I. Velikano- 
vic, upuc. 1, 253. Viru zadaju cudesima koja po 
zlamenu kriza da su ucinena. 379. Sliku Isusovu, 
o kojoj se pripovijcda da je sam spasite] cudom 
na rubac iznio. M. Pavlinovic, razg. 101. Uzas 
ce se cuti do nebesa, mill boze, ne siedi cudesa. 
Osvet. 3, 91. Izbjegao je kao po cudu turskom 
kocu.^S. ^jubisa, prip. 253. 

2. Cudo nastaje od svake iole neobiine stvari 
te se eesto stvar sama cudo zove, n. p. zgrada 
velikom vjestinom izvedena te ostale zgrade nad- 
visuje : Sto su svjetna sva cudesa : babilonski svi- 
jetli zidi, gorostasna dva tjelesa Dova Olimpja u 
Elidi, sunca u Eodu, turna u Faru, uego zgrade 
na obaru? J. Kavanin 486. Da vidite cudo nevi- 
deno: b'jel Vilindar usred Gore Svete, zaduzbinu 
Save svetiteja. Nar. pjes. vuk. 2, 211. — slika 
toll vjerna da moze original biti: Ke se cudo 
meni odkriva ! klice pasa (ugledav sliku) do istine 
krajevica vidim ziva. I. Gundulic 442. All jesu 
li cuda ova Jucke ruke ucinile ? (sUke o bid var- 
sovskoj) 435. — vanredan cin junactva : Tve vi- 
tesko svako djelo za cudo se svud spovijeda. I. 
Gundulic 349. Sto jezika, sto naroda u jedno se 
sta s po svijeta: mac pojacki smrt svim poda, a 
grob ova zemja kleta. Nu er velika cuda cesto 
vjere lasno ne dostoje, mjesto cu ti sad po mjesto 
ukazati, gdi ko st'o je. 322. — p)OJav neobican u 
naravi: Spovidjet cu tebi mnoga druga strasna 
cuda: nebesa se raspuknuse. Jedupka nezn. pjes. 
239. Za veliko cudo u sebi pismo staro nam do- 
nesG, sto nekada dva na nebi sunca u jedno vi- 
djese se. I. Gundulic 446. — neobican covjek : 
Puk za cudo gleda liega. J. Kanavelic, iv. 187. 
Peel je narodu cudo bozje. M. Pavlinovic, rad. 
16. — neobicno lijepa djevojka : Ke je cudo dikla 
mlada? I. Bunic, mand. 7. TJ nekakva Leke kape- 
tana kazu cudo Eosandu devojku, da joj druge 
u svu zem)u nije, ni vila joj, brate, druga nijo. 
Nar. pjes. 2, 223. Cudo ]udi za djevojku kazu: 
tanka struka, a visoka stasa. 3, 515. — Cudo biva 
od neobicnih priprava za zenidbu: Je si li vidio 
koja se cuda hoce kad nevjestu imadu povestit? 
M. Drzic, 406. itd. o koje cem; cesto u narodni- 
jem pjesmama: Gledah cuda piije ne videna: u 
Pavlovu svetom manastiru postavjeni od zlata 
stolovi, svi se sveci redom posadili, navrh sofre 
gromovnik Ilija. Nar. pjes. vuk. 2, 99. Da vis 
brate cuda velikoga: na mojemu bijelu cadoru 
uvatila sestokrila guja sivoga sokola. 2,511. Gle- 
dajuci cuda velikoga, de se vila s orlom zavadila. 

1, 489. Iznese mu ruho Momcilovo, Momcilovo 
ruho i oruzje, al' da vidis cuda velikoga: sto 
Momcilu bilo do ko}ena, Vukasinu po zem]i se 
vuce. 2, 114. Da ti vidiS cudo ne glcjano: nije 
ovo zmija kraosica, no je ovo ogiianiti zmaju. 

2, 63. Iso sam doje u Dojane to gledao cuda no 
gledana u nekoga Komnen-kaurina: kakva jaso 
vranca od megdana, ovakoga u svijetu nema: 
na celu mu jarko sunce sija, a na grlu sjajna 
mjesecina. 2, 155. Komneu razgleda opet po dru- 
2ine, al' da vidis cuda velikoga: sve mu drustvo 



CUDO 



92 



izgubilo lice, a iz lica izgubi se krvca. 3, 177. 
Do udaje porasla devojka, mlogi su je prosci za- 
prosili, al' je babo ni kome ne dade, i kom dade, 
Zlatka poci ne ce. To se cudo na daleko culo. 
3, 130. Vidjeh cudo i nagledah se ga, de idase 
patka potkovana. 1, 529. — C'esto dolasi cudo u 
genetivu osohito lead ko cudeci se cemu uzvikne: 
Vaj cuda vaj cuda! taj vitez krvavi od kuda na 
svijet se objavi? M. Vetranic 2, 199. Ti to pla- 
ces? ti ohola ? nut cuda! D. Zlataric 70. Za to 
je dikla nebu inila s istijem suzam, ah cudesa! 

1. Bunic, mand. 27. Nu ti cuda! Vitajic, ist. 404. 
Ma nu cuda! Osvet. 2,6.5. A nu cuda! 2,138. 
Nasa braoa steiiu pod turskom tojagom, pak — 
evo cuda ! — isti im zem}aci stezu uzdi. S. ^;ubisa, 
prip. 133. — toko ti narodnijem pjesmama had 
se pocima sto vanredna priimmjedati : Zbor zbo- 
rila gospoda riscanska, boze mili, cuda golomoga! 
kud se djede car-Neniaue blago-sedam kula grosa 
i dukata? Nar. pjes. vuk. 2, 101. Boze mili, cuda 
velikoga! ili grmi il' se zemja trese, il' udara 
more o mramore? niti grmi nit' se zemja trese, 
nit' udara more o mramore, vec dijele blago 
svetite]i. 2, 1. Boze mili, cuda velikoga! sto ca- 
rica ne ima poroda. 1, 470. Boze mili, cuda 
golemoga ! gde dadosrao srebro za olovo. 1, 37. 
Mili boze, cuda golemoga ! gde brat sestru de- 
veru prodaje. 1, 24. — rijeci se cudo dodaje ono 
sto je cudo ili s cesa biva cudo u genetivu a) bee 
prijedloga: Velicanstvo od Solina kazu templi, 
vodotoci, mramornijeh cudo ^stijena, stupi, kipi, 
luci, boci. J. Kavaiiin 164. Cudo mjernicke zna- 
nosti, tunel tamiski. M. Pavliuovic, rad. 52. Kojo 
cudo suage i lakoce u nib danas ovde vidimo. 
P. Potrovic, vijen. 4. — b) s prijedlogom od: 
A kako izreci mogla bi do vika oni dar najveci : 
cuda onaj nika od crnih ociju. H. Lucii. 206. 
Cudo od uboztva i ponizenstva. A. Kanizlic, bog. 
401. Kao cudo od mudrosti i kao svetca stovase 
ga. A. Kanizlic, kam. 599. Koja bise jedno cudo 
od lipote. D. Rapic 310. Odvitak starca Noja 
bisno nadu holost svoja grad visoki da sazide da 
k nebesom po nem ide, da po cudu od visine 
svud liiliovo irae sine. V. DoSen 12. — rijec cudo 
ima ccsto uza se pridjev cudan sto ce reel daje 
veliko : _Taj su cudesa pricudna. M. Vetranic 

2, 175. Cudeci se cudnovatu cudu od porodeiia 
Isusova. M. .lorknvir 25. vise primjera vidi pod 
cudan. — i.nr.l l;njiiiii .se cudo cini jesn: ciniti, 
dejati, dji'lmnti. ijnulUi, Icazati, praviti, tvoriti. 
a) cudo CDitli: Brizida blazGna bi opatica i cini 
cudosa. M. Marulio 220. Cinase mnoga cudesa. 
M. Divkovic, bes. 377. Stipan cinase cudesa i 
zlamenja velika u puku. I. Bandulavio 11. Isu- 
krst cudesa svaka cinase. F. Glavinic, cvit. 87. 
Koja cini mnoga cuda. P. Posilovic, nasi. 60. 
Cinili ste cuda. P. Vitezovi6, odil. 35. Kako je 
6uda mloga einio. Azbukv. 1690, 28 Koji liim- 
bom ho6e cinit i zlamoiia i cudosa. J. Kavai'iin 
558. 6initi cudosa i mirakule. A. Bacii 482. Kije 
jos doSlo vrime da cudesa ciiiim. J. Banovac, 
prip. 129. Molitva jest po kojoj so sva cudosa 
cine. J. Banovac, razg. 19. _ Isus poce ciniti Cu- 
desa. F. Lastrid, tost. 60. Cudesa su Ciiiena po 
duhu svetomu. 2.50. Gdi Isus poce cudesa ciniti. 
297. Nisam dostqjan da bog priko naravi zaradi 
meno cudesa £ini. A. Kanizlid, bog. 485. Cudosa 
6ine6i. A. Kaiiizli6, fran. 65. Sveti Adalborto cini 
sveti Zivot i velika cudosa. A. KaciA, razg. 12. 
Ciniti fiudesa. M. Dobroti6 104. Niti jo duXan 
(bog) Ciniti cudesa boz potribo. 209. No mogu 
danas veco 6uda £init. A. Kalic 556. On uslado 
iz mrtvijoh i za to tini cudosa. Vuk, mat. 14, 2. 
Niz prodo]a ravna, gdi junaci tuda &ino travna. 



Osvet. 3, 7. Isusovi nasjednici ka su fiudesa po- 
einili. J. Kavaiiin 337. Cudesa koja jest pocinio 
nas sveti Francesko. F. Lastrid, test. 101. Cu- 
desa koja pocini Isukrst. M. Dobretic 457. Mnoga 
ina cudesa ucinio jest. N. Eanina 131. Isus je 
vole vece dudes udinil. Kateb. 1561, 91. Cuda 
ucini. A. Gudetid, roz jez. 7. Ako bi ucinio koje 
god cudo. A. Komulovid, zrc. 65. Bog po nenl 
(Grguru) mnoga ucini cudesa. F. Glavinic, cvit. 
74. Koji nije svet ni cuda ucinio. A. Bacid 153. 
Za sto je (gospodin) cudesa ucinio. F. Lastrid, 
test. 327. Isus ucini dva cuda. E. Pavid, ogled. 
529. Dade mu lipu prigodu za udiniti cudesa. 
506. Prvo cudo sto ucini spasite}. F. Lastrid, 
od' 172. Poslusajte jedno veliko cudo koje ucini 
spasite). 246. Karmel mlogim cudesj koja su na 
nem uciiiena. P. Lastrid, test. 246. Cudesa kakva 
bog ucini 14. — b) cudo dejati (shdeti): Svetyimt 
bogB stdea ^cjndesa. Domentijanh 214. — c) cudo 
djelovati: Cudesa brez mire dilovana. I. Ancic, 
svit. 194. Po nemu je takojer gospodin mloga 
cudesa dilovao. A. Kanizlic , fran. 59. Koliko 
ovaki cudesa jest po svomu mogudstvu mater 
bozija dUovala. J. Banovac, razd. 15. Tko de 
igda cudesa izbrojit, koja bog po molitva svoji 
sluga dilova? 19. Tolika cudesa koja bog dilova 
za uaso spaseile. M. Zoricid, zrc. III. TJ cudesima 
sto dilovase. Turl. blago 2, 83. — d) cudo gra- 
diti: Nadi sveca koji jost nije poceo da cuda 
gradi. S. ^iubisa, prip. 248. — e) cudo kazati: 
Telo liegovo, po kom bog vnoga kaze cudesa. 
F. Glavinic, cvit. 32. Po kill bog vnoga kazase 
cudesa. 181. I ktto ispovestb o mLuC milosrLdija 
bozija? pokaza cjudo divndje i slavhnejo vsebt 
cjudest. Mon. serb. 100 (1380) i Glasnik 2, 12, 65. 
Telo po kom bog vnoga skaza cudesa. F. Gla- 
vinic, cvit. 275. Bog po smrti I'legovi vnoga 
skaza cudesa. 193. Po kom (Stanislavu) bog 
vnoga skaza cudosa. 133. Po kom (s. Hierunimii) 
bog vnoga ukaza cudesa. 330. I tolika vnoga 
mili bog po utczanu arhangola svoaa ukaza cuda. 
134. ukazati ili uciniti cudo, miraculum patrare. 
Stulid, rjec. 95''. — e) cudo praviti: Bog ucini 
I'lega praviti cudesa svoja. I. Bandulavid 215. 
Cudesa pravise. I. T. Mrnavid, ist. 183. — f) cudo 
tvoriti : Tvorei cudesa. Mou. serb. 203 (1386). 
Bog tvori taj cuda. N. Najeskovid 142. Nu mi 
rec' od kuda tvoj pogled modeni ima toj da cuda 
taj tvori u meni ? H. Lucid 204. Mnoztvo divnih 
bog cudesa po svojemu sluzi tvori. J. Kavaiiin 
300. Marta boga glasi , tvori cuda. I. Dordid, 
uzd. 48. Cudesa tvoriti, res mirabiles patrare. 
Bella 489». Odlucnost, postqjanost tvore cudosa. 
M. Pavlinovid . rad. 82. Ci.to sije dudo SBtvori 
se \'h nast? Domentijan" 214. Ko se cudo ovo 
stvori? P. Hektorovid 117. Po kom bog vnoga 
stvoi'i dudesa. F. Glavinid, cvit. 149. 297. 407. 
I ne stvori onde cudesa mnogijeh za ne\jer- 
stvo iihovo. Vuk, mat. 13, 58. Jaze (niajka bo- 
zija) mnoga cjudcsa si.tvaraett. Mon. serb. 530. 
Pa so divi skladu bratiuskome, kako mozo da du- 
desa stvara. Osvet. 3, 108. — Cudo se javla, 
sgada Hi nastaje : JaviSo se tagda va Italiji 
mnoga dudo.sa. S. Kozidid, zit. 21''. (1531). Na 
kojega (llara) dau svecani zgodise se ova cuda. 
D. Palmotid, 1, 111. Cudo bo se prom ondeka 
ne duvono sgodi. J. Kavaiiin 9. Od kako jo svi- 
jet postanuo, nije veco dudo nastanulo, ui na- 
stalo, ni se de god culo, sto kazuju dudo u Pri- 
zrenu. Nar. pjes. vuk. 2, 223. 

3. desto dolazi: dudo, za cudo, za cuda, do duda, 
mirum, rek bi tcmetnuto u recenicu kao : da se je 
cuditi: Uhitiso ribo za dudo. Zbor. 119. Ovdje 
jo vas uros ki slavom slaviti dostojno vinu jes. 



CUDO 



CTTDO 



kad budeS viditi u li6cu ne rados, ku tefe sli- 
diti za cudo sva mlados. S. Mencetic 190. Vidih 
za cudo uskrsnut tplesa. 161. Srco kako led no- 
inilo za 6uda. J. Armolusic 21. I za 6udo ne 
omasti se. J. Kanavolic, iv. 242. Ovako pouz- 
daiie do cuda je ugodno nauciteju. L. Mattel 95. 
Iz pera liegova izaslo je za cudo mnogo dela. 
M. B. Milidevic, srb. 31. — mi jos cesce dolazi: 
cudo je, za cudo je, mirum est, nije 6udo, non 
mirum est, ne scijenim za 6udo, non miror, koje 
cudo, Hi kamo cuda, quid mirum, i slicno, a na 
to je navezana drtiga recenica a) rijeiju da, ko- 
jom se cijelom Icazuje sadrzaj cudenu: Ako du- 
hovna vam sijamo, ni cudo da ^'l•imona zanemo. 
Nai'uc. 95'' (1507). Kamo se, tko pravi ; nije cudo 
da tuzi u dvoru Jubavi praveduo tko sluXi ? ako . . 
S. Menceti6 51. Latini nije cudo da su u ovomu 
pismu toj isto stvorili. D. Eanina 161. Tim nije 
cudo, cim bez znanja dni u ispraznoj lasti traju 
ko Zagorka, da imanja s pricijeh vila ostavjaju. 
I. Gundulic 144. Sad u jeduo sve mladice do 
pupka se golu kazu. Tim da ih slidom slide i 
zele nije cudo divji }udi IGl. Za cudo ne scije- 
nim, bez svijesti cim hodis, da tako s pribjeuim 
kostim se nahodis. 166 Ah, nije cudo da ne jaci 
trag Osmanov sved izlazi. 305. Nije cudo ci6a 
toga Sokolica svijetla i mila cara Osmana da je 
slidit ostavila. 395. Nu nije cudo da obrane proc 
nima (Po^acima) se ne nahode. 309. Da mlada 
djevojcica nije cudo }ubav cuti. 464. A koje jes 
cudo da izgonase vragove? B. Ka§ic, ign. 73. 
I ni cudo da nepokojno pogine on ki . . F. Gla- 
vinic, cvit. 406. Koje je cudo da ,se od svakoga 
u tomu pisanu pomaiikava. E. Gamanii 5. Ni 
jedno cudo nije da ovi vitez tvoju mlados stravi 
i zani. D. Palmotic, 1, 42. Cijeca toga cudo nije 
da i hrabrena Captislava uzroci teske smece. 
1, 237. Da mo majka ma zamiti zlatom duiiom 
cudo nije. 1, 234. Nije cudo da, tko broji se nad 
svijem prvi, vjerenicu stec' nastoji od kra}evske 
svijetle krvi. 1, 297. Nije cudo da se ulozi slagat 
rjecnik Ilirjanom. J. Kavanin 157. Nije cudo da 
divjaci ki god piemen i izlazi nekrjepki i nejaci, 
kad se vrijednos zeu ne pazi. 205. Cudo nije 
prema tinia da je izpi'azna svacija sila. 266. Srce 
}uce zniaja niju cudo da toj eini. 234. Nije cudo 
neznalica, gdi je kripos, da nalipje. 78. Van prava 
razloga izide tko stvorom, nije cuda ni jednoga 
da izide govorom. M. Bunic, 29. Koje je cudo 
dakle da . . A. d. Bella, razg. 6. Nije cuda da . . 
F. Lastric, svet. 122. Za cudo vam se cini da 
tolika dobra dila, koja mlogo puta cini gris- 
nik, bog mu ji ne prima za dostojanstvo spa- 
sena viciiega. F. Lastric, ned. 285. Niti jo cuda 
da nije imala. Ziv. is. 187. Al' je cudo mnogo 
vece da bludnicu bludnik mece usrid srca. V. 
Dosen 85. Pak da onda (mtiska glava) sebe uda 
jos bi mane bilo cuda. 107. Al je cudo priko 
cuda da je tako pamet luda. 55. Nije cudo da 
su shraniste cd oruzja otari nasi. B. Cuceri 43. 
Ako gonimo nauciteja, nije cudo da nas oholas 
nadiHi]e. 8. Nije^cudo da mu ne kti dati. A. Ka- 
nizlic kam. 35. Cudo da i ovde Meniata ne i-ece . . 
70. Nije cudo da te dvori. I. Dordic , ben. 57. 
Za veliko je cudo da u nas ima }udi koji su 
dosta pametni i nauceni, ali kako pocnu o svome 
jeziku, odmali zastrane. Vuk, pisma 83. — b) ri- 
jecju sto ili jer Tiojom se kazuje uzrok cudenu : 
cudo se vidase svakomii, cesa di) ? Sto slavno 
idaSe jak vitez ova vil. S. Men(5etic 326. Pak se 
2deri cudo cini sto vitoza u misini sila moze pri- 
dobiti. V. DoSen 178. Da se vaja u mladosti, dok 
je vatra u naglosti, joS bi maiie 6udo bilo, Sto 
se iemu vajat' milo. 88. Za Cudo nek ne budc 



sto na takve cvilim jude 66. Nije ni Judo sto 
bog nastoji ovoliko zlo izkoreniti. B. Leakovio 
461. Proko Drine malo ko prijede, kamo cudo 
sto u Drini osta. Nar. pjes. vuk. 4, 259. AJi je 
za cudo sto se u samome djelu slabo dr2i onoga 
pravila. Vuk, pisma 48. To i jest za 6udo sto vi 
ne znate od kuda je. Vuk, jov. 9, 30. Cudo jer 
ostah ziv S. Mencetic 379. Kroz toj sad nije 
cudo jere bi toj takoj. 381. — c) rijeiju ako ili 
da (si), kojom se izrice uvjet cudenu: Ni Judo 
ako se ne boli. Narucn. 55 (1507). Ni cudo ere 
bi toj tako, nu bi bilo cudo da bude inako. S. 
Menfietid 381. Ni cudo ako ja u /.e)i juvenoj rih 
slavno. D. Eanina 8. Ako urn tavni tvoj ne sci- 
jeni me pjesni, ni cudo vole toj. 68. Nije fiudo 
u Jubavi ako tebe divua vila jes dobila. 114. Ko 
cudo od tebe ako bih se uzgal ? A. Georgiceo, 
nasi. 338. Ako se je zasramila toj veliko cudo 
nije. D. Palmotic 2, 226. — d) upitna recenica 
najcesce rijeiju kako : Ali je ovo za cudo kako 
gavran nade gdi bi pao, a ne golubica. F. Lastric, 
test. 256. Za cudo ce biti nikojim kako se usudi .. 
A. Kanizlid, kam. 272. Cudo mi je kako se koj 
hrani, I. S. Eejkovic, kuc. 432. Za cudo je kako je 
moglo biti da g. Eadisic prije nego je ovo po- 
ceo pisati nije citao u Danicama sto sam ja o 
ovome poslu govorio. Vuk, pisma 50. Ali je za 
cudo kako oni ne mogu da poznadu da to nije 
moguce. 5. Za cudo nam je kako moze reci g. 
Zivkovic . . 64. Ali je za cudo kako ovo ne raz- 
umije. Nar. pjes. vuk. 3, 43. Za cudo je kako 
se u Crnoj Gori ne kunu oruzjem? 2, 76. ri- 
jeiju koliko : Ali je ovo cudo koliko se je to 
trazilo. M. A. Eejkovic, sabr. 28. — e) mjesto 
reienice dolazi infinitiv, ali rijetko: Blizu lijepe 
djevojcica uzezenu mladu tebi drugu izbranom 
od druzice ucinit' se cudo ne bi. D. Palmotic 
1, 150. — f) jednom dolazi druga reienica za 
prvu privezana rijeiju koliko, da odgovara rijeii 
tolLko u glavnoj reienici kazuci tim da je to -po- 
sfedak iudenu : Koja stvar toliko bi za cudo 
svemu onomu narodu, koliko odluoise s\'i jedno- 
kupno lativsi Isusa uciniti krajem. F. Lastric, 
od' 202. — Ovako dolazi kasto cudo o posehnom 
iijem mnenu koje se drugomu nesgrapno vidi te 
mu se iudi, paradoson: Ne raoj ni komu biti za 
cudo sto govorim. F. Lastric, test. 'iOb. Ne budi 
vam za cudo sto velim. 368. Za cudo vam se 
cini ovo more biti. 332. Bit ce vam za cudo kad 
ja recem. 146. 

4. kao iudene, divlene, miratio, admiratio, stu- 
por: Ti, cesare, cudom razgledas ov tempal. Ziv. 
kat. Starine 1, 219. Ki dohojahu prvom u zardin 
saj s cudom govorahu muec je zemajski raj. M. 
Marulic 78. Pride v toliko osupnenje od pameti 
i cudo, da se jedva poce poddrzati. Transit 138. 
(1507). S tolikom radosti procinih zivot moj, gdi 
mojoj mladosti darova obraz svoj, od koga u cudu 
pozirah lijeposti. §. Mencetic 249. Lovci s cudom 
i strahom vratihu se. F. Glavini6, cvit. 45. Od 
istine da svidooanstvo velikim cudom i strahom 
kraja. 132. Angeli cudom rekose 151. Ku stvar 
videci Hippolyt cudom velikim progovori: . . 270. 
Cudom i strahom svi gledajuci. 311. On stra- 
hom i cudom opet rece:.. 314. S fiudom i stra- 
hom domisli se. 344. Ou svitliji izlize nego ulize 
s cudom i strahom svega sonata. 424. Kruno- 
slava strepje, ublidje i ostinu sva od cuda za- 
panena ne vjeruje i vjeruje sto od draga svoga 
cuje. L Gundulii 466. Dobro poznam ja bojnicu 
slavuu svuda: oci je su me vidjeli veio puta ne 
bez 6uda. 448. Ah ovo je Jubav prava, neka svit 
ju s cudom pazi. 47. NapuniSe se fiuda i zasni- 
6enja. L Bandulavid 199. Sto u meni porada fiudo. 



CITDO 



CUDO 



F. Lastric, test. 221. Tere se i danas pazi u Su- 
bjaku s cudom od svakoga. I. Dordic, ben. 114. 
lijegovo napredovane bi od cuda redovnicima. 30. 
Pun cuda rece : . . I. J- Lucie, isk. 13. Kad je 
Niko knigu pregledao i Niko se kiiigi zacudio, 
sto mu pise sirota devojka, i u oudu ka Novinu 
dodo. Nai-. pjes. vuk. 3, 229. Malisor vide u zein|i 
nekakav novae starinski, Hzme ga i pocne pre- 
metat s ruke na ruku cudeci se, sta je ovo, veli. 
i od cuda poce zvijukati govoreci : sta ovo moze 
biti? Nar. prip. vrc. 2, 157. — tako cuditi se 
cudom, to je veoma se cuditi, demirari, valde 
niirari. vidi cuditi se pod e. — ^govori se: cudo 
vie obuzima, hita, obstupefio : Cudo bjese obu- 
jalo liega i svijeli koji s liime bjehu. N. Banina 
1.50. Cudo bise obujalo nega. I. Bandulavio. 155. 
Cudo bise obujalo I'lega i svili koji bihu s nim 
na gledanu rib koje bihu uhitili. L. Terzic 283. 
Svlh cudo hita s ovaka ditica. A. Vitajic, ost. 
404. — vietnuti koga u cudo : obstupefacere ali- 
quem : Sve u cudo nieces mi pandure. I. Zanioic 
1.56. Neobicna zivina metnu ga u cudo. M. Pav- 
linovic, rad. 54. — isto tako: natjerati, staviti 
koga u cudo : Vojsku andeosku u cudo jesi sta- 
vila, in^stuporem adduxisti. J. Filipovic, prip. 
1, 561. Cudnovato uredene stupova cinase sva- 
koga u cudo staviti. E. Pavic, ogled. 292. Taj 
ponizni trudnik svit je u cudo natjerao, kad mu 
se naslo 70.000 gotova novca. M. Pavlinovic, rad. 
133. — stojati u cudu, stupere: Ja stojah u oudu. 
S. Mencetii 223. 

5. kao hijeda Hi nesreca Hi kaka god nepri- 
lika, cemu se ]udi cuditi vioraju, incommodum, 
perturbatio, molestia, te se gorori: biti na Hi u 
cudu Hi na cudo; tularin, mlnti }i<i cudo; naci 
se, vidjeti se na Hi u cudu: )iiirf.<ti Lnf/a na cudo; 
cudo pade na koga, nade, zmtr^i i slinio: A ja ne- 1 
boga od tolioijeh cuda niislim kako nijesam iz pa- 
meti izisla. M. Drzic 134. Da na cudo ne udrite. I. 
A. Nenadic, zamb. 27. Kad se Mujo na cudu vidio. 
Pjev. crn. 54. Da bez cuda iz Europe skokne. 
90. Ma kako tvoja, naslo te cudo grde od smrti ! 
Pravdonosa 1852, 33. Ko ceka nozic na bozic, 
na cudo mu je bozic. Nar. posl. vuk. 159. Ne 
6iui dobro, da te cudo ne nade. 211. Tako me 
cudo ne zadesilo ! 300. Tako me neuadno cudo 
ne zadelo ! 299. ZnaS li, bane, ne znalo te cudo ! 
Nar. pjes. vuk. 2, 274. Al ce Mujo zametnuti 
kavgu pa te mlogo cuda uciniti. 1, 542. Car se 
na 6udu nade (incertus, dubius erat) sta ce, kako 
li 6e. Nar. prip. vuk. 144. Ti ces me, Mare, na- 
vesti na cudo, zavaditi primorcima. S. l^iubiSa, 
jirip. 44 Prospe se glas po cijelome selu da je 
Grujo prodao patrijaru u Latine za blago. Skupi 
so pred no6 selo na zbor da sudi Gruja: evo, 
bra6o, zafe starosina seoski, pade na nas cudo i 
grdilo mimo }ude. Dode medu nama hriS6anska 
svetina, a mi jo prodasmo za pare, u nas se iz- 
leze novi Juda Iskariot da otruje soj i zemju. 
1.58. Da nijesi drugi put takvu rijefi izustio bez 
cuda moga i tvoga. 171. Knoz mi posla pozivaca 
s prijotiiom da podranim boz cuda (to je : hocu li 
da mi ne bude nepriUka). 198. Nas oba ne mo- 
zemo kneXevati , jor su jasli tijesno, no, gus- 
podo, birajto medu mnom koji sam na dovet 
Cuda 8 pukora, i I'lim koji ga uci da .se odmete i 
ustajo. 219. 221). Podu svi sest s trnovijem kocima 
na grob i nadu zbija brata gdjo so naduo kao 
koZurica; .skopaj koce i izbodi onu mjesinu na- 
breknutu, a ostrkni i okropi ih po koja kap one 
pogane krvuSino i nostanu svi §ost u kratak rok 
a prot.vori se zasobice tencima, da je bila na 
?;uda sva hai'ska driava dok je davola istrijebila. 
24S. Sad se nade u £udu, kako ce uciivati kozu 



od vuka. Nar. prip. vrc. 1, 204. Dopustite da se 
popovi zenc kao i ostali Jiidi, jer ko oe ziv od 
nih ostati, bilo bi trke i bruke da biste svi na 
cudo bill sudedi. 2, 2. Ne dajte zeniti se popom 
vise od jednom, i tako je narod fukara udrio na 
cudo hraneci popa, popadiju i nihovu djecu. 2, 2. 
^udi rekose patriarhama : ne dajte se popom ze- 
niti vise od jediiom, a zene zavicu : dopustite da 
se i popovi zene kao i ostali judi . . a popovi : 
ne slusajte lude }ude, no mudre zene. Sad se 
nadu na cudo svi patriari ne znajuci kome ce 
ugoditi. 2, 2. Slomi .se Memet-agi jedna mrsava 
krava, te on kako bi namirio stetu poruci za 
sve svoje cipcije i rece im: evo mene nade ve- 
lika steta a vas nenadna sreia : vama se desilu 
mesojede, znam vi ste suvotni bez mrsa, ajte 
oderite je i pojedite pa da mi i platite po sto 
nadote da je pravo. Prepanu se cipcije, e znadu 
da ce s agom na cudo udariti. Nar. prip. vrc. 2, 33. 
Ozenila se dva prijatela jedne iste godiue za dvije 
sestre pa se nakon godine negde sastali. Mladi 
upita starijega: kako si sa zenom? ja, brate, 
dobro . . . blago tebi, brate, a ja sam ti udario 
na cudo, sto nije covjek na svijetu. 2, 43. TJ jed- 
nom selu zivio je jedan stari pop i sejani pisu 
vladici kako im pop nije kadar vise u svakoj 
potrebi doskociti. Vladika im posje jednoga mlada 
popa, all kad dode, udari na veliko cudo od sta- 
roga popa, koji mu nije dao ni da priviri u selo, 
a kamo li da s liime dijeli prihode parohijalne. 
Nade se na cudu ovi mladi pop, i misli kako bi 
se staromu popu osvetio. Nar. prip. vrc. 2, 59. 
Privuco se jednom lisica blizu jedne seoske kuce 
i opazi kokoske pa put liih jurisi, a one se uplase 
i odlete na drvo. Kad lisica vide, nade se na 
cudu i upita ih: sto bjezite? Nar. bas. vrc. 108. 
Zaprosio komarac u mrava seer. Upitace ga pu- 
nica : jesi li vazda tako malesan i presmicav ? 
Znadi da je nasa djevojka od tebe mnogo trsna- 
tija, pa gledaj da ne uradis s nome na cudo. 110. 
t). kao mnozina, multitudo, toje cudo koje biva 
s mnozine iega: Koje cudo mogu na godinu ko- 
kosaka oni pozobati. P. Petrovic, vijen. 66. Koje 
cudo bjese cudno tu jesina naslagatih! P. Petro- 
I vie, seep. 82. Nasli su ondi jedno cudo topova. 
A. Tomikovic, pet. 229. — ali tako dolazi naj- 
cesce adcerbijalno kao mnogo, premnogo, multum, 
permultum, toliko cega da potice na cuiene, i to 
u dva oblika: cudo i cuda. a) cudo aa) s gene- 
tivom partit.: Gdi se cudo siri i vune razdaju. 
M. Gazarovid 139. Stiska dobro, zlo se §ira, krje- 
post mali, stete mnozaju, jedno je zdravje, al' .so 
umira s cudo zledili ke nas liaraju. J. Kavanin 
58. Gdi je necistih duha cudo, ki padose s neba 
ludo. 391. Vidim tu zvijezd jasnih cudo. 472. 
Zivotvorna gospa je trima djev i redov, kih cudo 
ima. 219. Ki u knigah od pravjaiia navlaS ima 
cudo znaiia. 119. Mati kada ima Cudo malakni 
sinova. S. Margitid, fala 179. U tijelu je za Indn 
6udo kosti. 270. ^ludi smu6eni, neustrp]ivi od 
fudo rici. M. Zoricid, osm. 139. Svit gcspin: da 
je bo}o govoriti i malo molitava a dobro, nego 
cudo a rdavo. M. Zorifiie, zrc. 89; Osta [udstva 
cudo pomoreno. B. Cuceri 401., Cudo pasa uje- 
dose vuka. Nar. posl. vuk. 350. Cudo putij. Jacke 
4. Ne beri, sokol, bi.sera, a§ ga j' nam cudo po- 
treba. Nar. pjes. istr. 2, 32. Cudo vrimena nisi 
me vidila. 2, 114. — bb) s drugim rijecima: Dragna 
fudo je zlo stala i vele zla bila. N. NaJeSkovii 
285. I u pogauska pisma smina nam je izgleda 
iudo dosti. J. Kavaiiin 27. Kra| Gofredo bio jo 
mao, al' velik svom jakosti i desnicom kom Sto 
hudo nije fiinio, mogu6 6udo. 351. Jednoga ]u- 
bjiise ve6e nego li samoga sebe, a drugoga kao i 



CUDOCINITE^i 95 

sebe, a treiega cudo malo. Stuli6 rjec. 9o^. Jedan 
dan raolcci boga u crkvi rcce mii dava' : f;udo 
mrnijes. M. ZorifiA, zrc. 102. Nije vrijcrao da 
f udo zborimo. Osvet. 2, 69. — b) cuda aa) s ge- 
netirom partit. : Koji (su) uskoci cuda krat lio- 
dili robiti zemjii. Starine 10, 14. Cuda svoga blaga 
ubozim razdili. Ziv. jerol. Starine 1, 233. Cuda 
krat lioce ti zlim vratiti 1, 232. Cuda je po torn 
toga pri onom grebu cudes se ucinilo. F. Vran- 
cic, ziv. 95. Ki jiuui giiiva, za sto ih cuda bise, 
kamenjem posuliu ga. F. Glavinic, cvit. 179. K'o 
je Gavan s cuda blaga s iiepodnesa utonuo u 
ponore. J. Kavaiiin, 524. Da im prijateja, nut 
velika cuda ! posegnite u ^ep, nac cete ih cuda. 
M. Kohacevii 44. Okolo obstrise Mostir na cuda 
mist. Oliva 46. Ne hod' k meni cuda puti. Jacko 
8. Cuda ste ih lipo zapivali. Nar. pjes. ist. 2, 26. 
Pol mora sam rozice trgala. Si 1' jib, Mare, cuda 
natrgala ? Obe ruke i oba rukava. 2, 36. Si mi 
cuda, Mare, tih rozic nabrala? 2, 89. As je tamo 
cuda rodbine i bratje. 5, 11. Plavcica je malalma, 
cuda dus mi jo nutre. 6, 9 — bb) bez genctiva: 
Ako bi ukral malu stvar koliko jedan gros, gdi 
bi mogal cuda ukrasti ter ni hotil. F. Glavinic, 
svit. 67. I jest cuda bo|e, da ga o.slobodi od svi- 
lovni hala. M. Kuhacevic 76. Eazlog mi prot 
drzi, da je cuda boje da u raki lezi. 76. taku ce 
biti i: preko cuda: Dite priko cuda lipo A. Ka- 
cic, korab. 63. Buduci se sprijatejili i prjeko 
cuda zajubili medu se. A. Kacio, razg. 260. 

7. kao neman zivotina, monstrum, portentum: 
Bog sazda vode, napuni ih cudes. F. Glavinic, 
cvit. 79. U peti dan ucini bog cudesa ili skazi 
morske. 3 

8. kao stvar, res: Hvala t', hvala t' budi ki si 
sve to stvoril, ki s' svakomu cudi pocetje, konac 
bil. M. Marulic 197. Komu slava budi, hvala, 
tere dika u svakomu cudi po sve vike vika. 227. 

9. nenaravan tajni lijek , remedium arcanum : 
Tim vidaree mnokrat kupih, znane zene ke su i 
]udi, i vidah se svacijem cudi, i bolesti mnoge 
trpih. S. Bobajevic 213. 

CUDOCINITEL, in. koji cudesa cini, ihaumat- 
urgus. samo u rjecnia'ma Bjelostijencevu bS^ : 
patrator miraculorum, mirorum operator, t(h)a.u- 
maturgus ; Jambresicevu 984^ : thaumaturgus, i 
Stulicevu 95'' ; prodigiorum patrator. 

CUDODJEJSTVAN, cudodejstavna, ndj. mira- 
cula edens. isporedi cudodejstvo. samo ujednoga. 
pisca i od nega u Danicicevu rjecniku. 3, 479. Cu- 
dodSistvi.ni. prtstt. Domentijan 209. Cudodei- 
sttvnyi grobt. 211. Oboi sveti i cjudodejstbvm.217. 

CUDODJE.T.STVO, m. miraculum. samo u jed- 
noga pisca i od nega u Danicicevu rjecniku. 
3, 479 : Svetyimi svoimi cjudodeistva vt nast 
sidevaetb. Domentijan'' 90. 

CUDODJEJSTVOVATI, cudodjejstvujem, imp. 
miraeula edere. xiv vijeka i u Danicicevu rjec- 
niku 3, 479, Jako bogt boztstvtnaja cjudodei- 
stvuje. Mon. serb. 121 (1336—1347). CJudodei- 
stvovsii mnogiizdi. ^et. srb. saf. pam. 217. 

CUDODJE^E, n. miraculum. -]e je od starijega 
-lije koje jedino u toj rijeci dolazi. u jednoga 
pisca XVI vijeka, _ i od nega ima ^ n Danicicevu 
rjecniku 3. 479 : Cjudodelia bozia. Stef. vis. Glas- 
nik 11, 67. 

CUDOKRASAN, cudokrasna, adj. insignis pul- 
chritudine. u jednoga pisca naiega vremena, kao 
da je pirema nem. wunder-schon, ali mogu biti i 
dvije rijeci svaka za se. Izvodo me iz one uzasne 
i iudokraane palafio. Pjev. cm. 97. 

CUDOLIK, adj' miraoulo similis. u 



CUDOTVORAN 

pisca na pocetku xvm vijeka: Zemja drhie ustre- 
.sena trusoui cudolikim. I. T. Mrnavie, ist. 182. 
CUDOMEEICI, m. pi. neko mjesto u Ervatskoj 
XVI vijeka : Ivan' Noic' s' Cudomoric. Mon. croat. 
185 (1503). Jakop' Vrukovic (z) Cudomerid'. 200. 
(1512) vidi Cudomiri6i. 

CUDOMIL, m. ime musko xii vijeka u rjecniku 
Danicicevu 3,479: Sin Bele Urosa stric Stef ana 
Nemane Cjudomilt \iet. srb. saf. pam. 57. 68. 
Cjudomila 58. 

CUDOMIRAN, Cudomirna, in. ime musko: Pro- 
topopa surcinski Cudomiran. Bud spom. glas. 2, 
III. 282 

CUDOMIRICI, m. pi. selo u Dalmaciji xv vi- 
jeka: Poslasmo Petra Pribislav'ca is Cadomiri6. 
Mon. Croat. 80. (1451). sravni Cudomerici. 

CUDOMIESTVO, n. miraculum. samo u jed- 
noga pisca XVIII vijeka: Nu razmislih, ako s svega 
neba mi se toj dogaja cudomirstvo, s najvisega 
sto 6e? J. Kavanin 467. 

CUDONOSAN, cudonosna, adj. miraeula ferens. 
prema grc. S^av^itaoifoQoq. u jednoga j^^^<^o. xiii 
vijeka. Domentijan* 79. 111. 

CUDOTVORAC , cudotvorca, m. koji cudesa 
tvori, thaumaturgus. od xiii vijeka i u rjecnicima 
l Mikafinu 43'': miraculorum operator, t('/ijaumat- 
urgus: Bjelostijencevu 53 kod cudocinite); Stu- 
1 licevu 95*' : prodigiorum patrator ; u Vukovu 829'' : 
I thaumaturgus, i u Danicicevu 3, 479: qui mira- 
i cula edit. Cjudotvorca Nikolaje. Stef kra}. saf. 
i pam. 4. OtBca nasego cjudotvortca Nikoli. Mon. 
Serb. 17. (1233). Stzdati hramt. svetomu arhie- 
reju i cudotvorcu Hristovu Nikoli. 72 (1275 do 
1321). Kb tebe. ijerai-ho i cjudotvorce Hristovt 
Nikolaje, pripadaju. 109 (1321—1336) Pridohi. 
vh uiesto rekomo Dobrusta izobretohb crBktvt 
svetago i veliko slavnago cudotvortca Hristova 
Nikoli zapustevsuju i razorenBiiu do kontca. 110. 
! CjudotvortCB kyrB Sava. 167 (1358). Pojuc boga 
1 cudotvorca. I. Dordic, salt. 354 Crkva stuje cudo- 
I tvorca svetkovinu. P. Knezevic, ziv. 25. Na po- 
steiie svetoga Franceska apostola i cudotvorca. 
i 14. Nazvan cudotvorcem svita. 52. Koji ga po- 
mocnika cudotvorca spoznadose. A. Kanizlid, bog. 
403. Neocesareenski cudotvorac. 744.^ Cudotvorac 
i aposto od istoka. B. Cuceri. 405. Zivotom jed- 
noga cudotvorca- I. Dordic, ben. 5. O Goncagi 
cudotvorcu nasega vijeka. D. Mattei 153. Ktebi 
se za to vjerno utjecemo, veliki cudotvorce. Stit. 
28. To bi na ma pripisivao kom cudotvorcu. D. 
Obradovi(?,, bas. 271. Bog je -stari cudotvorac. 
Nar. posl. vuk 18. Dode do 6elije svetoga Ste- 
fana srbskog sina srbska cudotvorca. Pjev. cm. 
77. Ako bude svetac i cjelokup, ja ti ne bih za n 
paru dan, ako nije cudotvorac. S. !^ubisa, prip. 250. 
CUDOTVORAN , cuditvorna , adj. miraeula 
edens, thaumaturgus. od xvm vijeka, izmedu 
rjecnika u Belinu 489*: mirus; Stulicevu 95'': 
V. cudesan, i u Vukovu 829'': thaumaturgus. a) 
cejadetu : Poklana mudrost i znaiie .svetomu 
Grguru cudotvornomu. A. Tomikovic 194. Ude 
s nome k Sinu bijelomu, gdje je i sad gospa 
cudotvorna. Osvet. 7, 77. — b) o stvari tjelesnoj 
i umnoj: Slijedase cudotvorni put. I. Dordic, salt. 
217. Darom kriposti cudotvorne. A. KaniXli6, 
fran. 52. Cudotvorna prilika Saverije. 70. Zarad 
rana cudotvorni. P. Knezevi6, ziv. 21. Cudoi se 
svak razgleda rane cudotvorne. 17. Oni prst Cudo- 
tvorni. A. Kalii, 477. One ruke cudotvorne. 273. 
Stavi svoje prste cudotvorne u liegove u5i. Be- 
sjede kr. 122. U raku mu postavi Sibiku Sudo- 
tvornu. 232. Kriiem svojijem ko Sibikom Cudo- 



CUDOTVORENE 



96 



CUB 



tvomom viSne vlasti satro je silu Farauna. B. 
Cuceri 227. Moizes pruzedi cudotvornu svoju si- 
biku prema moru liom ga udri. 110. ^eskova je 
ma.st cudotvorna. Nar. posl. vuk. 172. Ovi mla- 
didi imase cudotvorni prsten. Nar. prip. vuk. 
^263. Cudotvorni noz. 151. Ono je cudotvorna 
gora. 148. Pokazaso cudotvornu silu liegovu. D. 
Danicic psl. 105, 27. 

CUDOTVOKENE, «. tvorene cudesa, ciido. -ne 
je od starijega -nije. xiii vijeha i u rjecnieinia 
Belinu 489: patratio miraculorum; StuKcevu BSlJ : 
miracula patrare, i Daniciievu 3, 479 : miraculum. 
Cjudotvorenija i sily velikyje udivjajutb umt. 
Stef. kra}. Saf. pam. 27. Cudotvoreniemt udivi 
prepodobnago. Domeutijan'> 81. 

CUDOTVORICA, /. quae miracula edit, xiv i 
XV vijeka. izmectu, rjecnika samo u Danicicevu 
3, 479. Odi. precistyje cudotvorice bogorodioe. 
Glasnik 11, 137. Vt ime presvetyje i vtsesvetlye 
cjudotvorice matere bozie. Mon. serb. 134. (1348). 
Obitelt bogorodioe cjudotvorice crtnogortskye. 
Starine 1, 50. 

CUDOTVOEITE^i, m. koji cudesa tvori, thau- 
maturgus. u jednoga pisca xviii vijeka i u rjec- 
niku Bjelgstijencevu 53t> kod cudocinitel sa -1 
mjesto ]. Zivoti cetiriju svetaca oudotvoriteja. P. 
Knezevid, ziv. 

CUDOTVOEITI, cudotvorim, imp. miracula 
edere. samo u rjecniku Belinu 489 : res mirabiles 
patrare. 

CUDOTVOEIV, adj. miracula edens. xiii vi- 
jeka i u Danicicevu rjecniku 3, 479. Sveta i cju- 
dotvoriva krala vt grobe lezesta iniamy. Domen- 
tijanb 160. Cjudotvorivaago otBca Nikola. Glasnik 
11, 57. 

CUDOTVOEJE, n. thaumaturgia, miraculum. 
XVIII vijeka, i ii Stulicevu rjecniku ^b^ : miracula 
patrare. Vidite li ta bozaustvene desnice cudo- 
tvorja? A. Tomikovic 232. Proz svoja cudotvorja 
^iv. is. 7. Ako ne budete vidjeti ogledaja i cudo- 
tvorja. 59. Cudotvorja uraduje. 78. Dar cudo- 
tvorja. I. Velikanovid, upuc. 1, 214. 

CUDOTVOENIK, m. koji cudesa tvori, thau- 
maturgus. xviii vijeka i u rjecnicima Belinu 489^1: 
patrator miraculorum ; Bjelostijcncevu 53b jjod 
dudocinite} ; i Stulicevu 95'' : v. cudotvorac. Va- 
pedi u glasovitoga cudotvornika pomoc. I. Sor- 
did, ben. 194. Kakvu oblast i gospodarstvo nisu 
imali cudotvornici? I. Tomikovic 7. Kusa te cudo- 
tvornika. A. Kalid 541. Cudotvornik cini cudo- 
tvorniko. 557. 

CUDOTVOENOST , /. vis miracula edendi. 
XVIII vijeka. u rjecniku ni jednom. §to nad po- 
|anam cudotvornos vjecna ukaza. 1. Dordid, salt. 
260. Ali jo5 slavnijo uzvolidana dudotvornostju 
Franceska Saverija gledajmo. A. Kanizlid, fran. 
55. Nut samo promotrite ovu cudotvornost boXju. 
D. Eapic 246. Nijo stvari u ovoj privrati koja 
nijo uciiiona po krjopo.sti cudotvornosti i bozjega 
mogudstva. A. Kalid 193. Hode da se vrh liega 
bude ponovit cudotvornos prijasiia tvoja. 561. 
Po svojoj privisnoj dudotvornosti vodu u viuo 
priobradat. 455. kao cudo miraculum : Irud je ?,Hdio 
od liega vidji^t' koju cudotvornost. A. Kalid 442. 

CUDOTVOK'S'I'VO, n. miraculum, xviii vijeka 
i u rjeiniku Stulicevu Ob^ : v. dudes. Ovo cudo- 
tvorstvo bi prvo kojo Isukrst ucini. A. d. Bella, 
razg. 28. Frandeskova dudotvorstva glcdaj. I. 
Dordid, uzd. 161. Zasijecite u spomoni dudotvor- 
stva (hnzja). I. Dordid, salt. 355. Za vjedno zla- 
meiie od ^dudotvorstva Benf^diktova. I. D>>rdid, 
ben. 83. Cndotvorstvo boijo. A. Kaniilid, kam. 



845. kao cudotvornost vis miracula edendi: Dar 
od prorocanstva i dudotvorstva. B. Cuceri 287. 

CIJDOVANE, n. admiratio. isporedi dudovati. 
XVI vijeka a fada je -lie na kraju glasilu i -nije, 
i u rjecnicima Vrancicevu: admiratio; Bjelosti- 
jcncevu 53'>: admiratio; Jambresicevu : miratio, i 
Stulicevu 95l> : v. cudene. Ku stvar putnik vidivsi 
vas osupni od dudovanija. Mirakuli 53. Plk pin 
cudovanija i bolezni. Transit. 259. (1507). Ako je 
stvar od cudovaiia. Korizm. 99 (1508). 

CUDOVAT, adj. mirus. samo u Bjelostijcncevu 
rjecniku 53'': v. duden. 

CUDOVATI SE, ciidujem se, imp. mirari. is- 
poredi cudo, duditi se. xvi vijeka. u rjecniku ni 
jednom.^ a) ahsolutno hez dodatka cemu se ko cu- 
dtije : Cudujudi se nasledovase ta tuzbeni glas. 
Mirakuli 22. Cudovase se plk i govorase. Transit. 
260 (1507). Vele se cudovase. Korizm. 28 (1508). 
Mnogo vedim zakonom se je dudovati. 99. — 
b) s dativom: cudovahu se velidiju glave jego. 
Arkiv 9, 99. — c) s lokalom i prijedlogom o : 
Cudovahu se o hitrosti grdkoj. Arkiv 9, 134. — 
d) hez se: Vele cuduju od tebe. Mirakuli 53. 

CUDOVATVOEJE, n. vidi cudotvoreiie. samo 
u Stulicevu rjecniku, za koji je i nacineno. 

CUDOVISTE, n. monstrum. samo u rjecniku 
Stulicevu. 

CUDOVIT, adj. vidi dudnovit. od xvi vijeka, 
izmedu rjecnika ti Jambresicevu: dudovitoga di- 
nim mirifico, i 562'' kod mirabilis : eudovit, kod 
miraculum : dudovito dugovane ; i u Stulicevu : 
V. cudesan. a) o cejadetu: Ovako oni dudoviti 
Job udini. J. Matovid 383. — b) o stvarima tje- 
lesnim i umnim: Povede ih po jednom putu cu- 
dovitu. N. Eanina 190''. Ovim jedan eudovit obed 
pripravi. Postil. tiib. R 2. K drugomu se takajse 
is toga udimo ovu cudovitu mudru voju bozju 
spoznati. Postila 2 tiib. 1562 V 3. Od dudoviti- 
jeh djelovaiia liegovijeh i darova. J. Matovid 
XXIV. Ono dudovito otajstvo. 1. Jedna cudovita 
i j.riobilata korist. 26. Zvani iz tmina na dudo- 
vitu svijetlost. 13. Neki dudoviti plodi duha sve- 
toga 81. Ne _ima se scijeniti od i koga stvar cu- 
dovita. 91. Neki putovi dudoviti za dostiguuti 
pravednost. 135. Moj blagodjetej jiodeo je dozna- 
vati moja cudovita namjerenija. D. Obradovid, 
ziv. 24. — adv. dudovito mirabiliter, mirum in 
modum. u rjecnicima Jambresicevu 562'': mira- 
culose, i Stulicevu 95'' : v. cudesno. Ali ne budu 
od liili za vsima pogub}eni, nego budu pred liimi 
dudovito ohraiicni. Postila tiib. 1562, Q 4. Kako 
je Is. Ht. svake vrsti betezno zlidil, }udi dudo- 
vito cudno pital i branil, nima misliti govoredi. 
N 2'. Da je on crikvu verne po vsim svitu du- 
dovito vojil. D 3. Pisma koja dudovito slavi falo 
svetijeh. J. Matovid 331. Koje od liega dudovito 
izvrseno bi. 55. Cudovito jest izopacon narod 
dovidanski. 481. Lupez dudovito poznajudi svoje 
grijelie 470. Bog cudovito izbavja od sadaSiiijoh 
(zala). 522. 

CUD6vIT6sT, cud6vitosti, /. vidi dudnovitost. 
samo u Stulicevu rjecniku. 

CUDOZNAN, adj. znan po iudesima. samo u 
jednoga 2)isca xvm vijeka: Ivan Statil cudoznaui 
ki i blago dudno im'o jo. J. Kavaiiiu 113. 

CUD, adj. vidi tud, alienus. od xiii do xvi vi- 
jeka i u Daniciievu rjecniku 3, 479: duzdt. samo 
sa -zd mjesto -d. Jako no svoja nt. djuida pro- 
davaSe. Domentijan 60. O prodanii djuzdi da nestt 
volant nikto prodatl djuide ni kupiti. ^Zak. stef. 
saf. pam. 44. U djuidei (zem]i). 45. CjuXdi. da 
budott stpasnago tola i krtve. Mon. serb. 263. 



CUBE ! 

(1389 — 1405). Za fiuzda (pogrjeSno: cozda) clo- 
veka. 551. (1517). 

CUBE, n. miraculum. isporedi cudo. -de je od 
starijega -dije posUje je i medit d i j ispalo te 
glasilo -dje ne slivcno na -de. samo ii jednoga 
pisca na pocetku xvi vijeka: Boio, pomiluj nas, 
jer evo dojdose potrti iias danas; kako ti vis i 
znas skazi tvoje cudje, da puka tvoga vlas no 
pogine tudje. M. Marulic 29. 

CIJDENE, 71. admiratio. isporedi cuditi se. Do- 
lazi XVI vijeka a tada je na kraju glasilo -nje, 
i u nase vrijeme. mjesto d dolazi grijeskom i d. 
izmedu rjecnika u Mikajinu 44*: ,cjughjenje' mi- 
ratio, admiratio, obstupefactio , mirabilitas; u 
Bjelostijencevu 53a ; cudeiie miratio ; u Jambre- 
aicevu 562'': miratio cudeiie, ISb: admirabilitas ; 
u Stulicevu ^Qo^ : admiratio; i u Vukovu 829'': 
admiratio. Cudenje uhiti svijeh. N. Eaiiina 143. 
Evo obcensko cudeiie i takoder obcensko veseje. 
D. Eapic 86. Trazio bi pohvale i cudena. J. 
Rajic, pozr. 1, 21. 

CUDEVAC, Cudevca, m. neko mjesto u Srbiji. 
Livada u Cudevcu. Sr. Nov. 1865, 398. 

CUG, m. I'leka igra, upravo kratlco drvo kao 
kakav poveci vran. postanem po Danicicu kor. 
40 od korijena kug, udarati, kovati. Vuk, ziv. 
287. M. D. Milicevic, se). 3, 31, 32. vidi i popik. 

CUGOVAC, Ciigovca, Mi. selo u Hrvatskoj u 
zupaniji zagrehaikoj blizii Granesine, kajkavski: 
Cugovec. Schem. zagr. 1875, 61. Pregl. 17. 

ClJH, m. pogrjesno mjesto 6uh, spiritu.s, halitus, 
aura, n jednoga pisca xvi i jednoga xvir vijeka: 
Njeki sladak cub koji joj iz usti s mirisom izit 
cub vrati mi um i svijes. P. Lukarevic 37. Gdje 
me svaki cub prepada. J. Kauavelic, iv. 414. 
^ CUHAKUC, m. uidi cuvarkuca. -h-je mjesto y. 
Cas. ces. muz. 1852, 2, 64. cubaku6a, sempervivo 
maggiore (ic Sinn) ; sempervivum teotorum L. B. 
Sulek, im. 60. 

CUHOVIC, m. selo u Hercegovini. Statist. 117. 

CUJAKA, /. selo u Crnoj Gori u Konuvama. 
Glasnik 40, 21. 

CUJANE, n. auditus. isporedi cujati. samo u 
Vukovu rjecniku. 

CUJATI, cujam, imp. audire. isp)Oredi cuti. 
samo u Vukovu rjecniku 829'', gdje se dodaje da 
se govori u Crnoj Gori. vidi i slusati. 

CUJAVATI , cujavam , ivip. audire. isporedi 
cujati. u nose vrijeme. u rjecniku ni jednom. I 
glusac cujava kad mu se dava. Poslov. danic. 
28. Cujav'o si sto vidao nisi. Osvet. 5, 39. 

CUJENE, n. auditio, auditus, audientia. ispo- 
redi cuti. XVII i XVIII vijeka i u rjecnicima lije- 
lostijencevu 54*: auditio, auditus, audientia, aus- 
cultatio, i Jambresicevu: cujeiie, auditio, auditus. 
a) slusane: Ni se ubo napuiiuje cujenem. B. Ka- 
si6, nasi. 3. Vira po cujeiiu. A. Kanizlic, kam. 
838. Cujene rijeci bo2je. A. Babic 86. — b) sluh, 
auditus : Glusijem cujene isprosise. V. Andrijasi, 
put. 173. — c) sjetilo, sensus : Milost jirosvitlila cu- 
joiia. S. Badric 3. Peteriju cujeiia. 51. vidi i cuvene. 

CUJEVATI, cujevam, im}). audire. isporedi cuti, 
cujavati. ali samo o duhovima Hi ti utvarama. 
,U ovoj ku6i je cujevati', to je ; u ovoj ku6i du- 
hovi obilaze. Na Rijeci. F. Pilopi6. 

CUJIC, m. prezime, u nase vrijeme. Schem. 
bos. 1864, XVII. 

CUJNUTI, oujnem, pf. audire. isporedi fiuti. 
u jednoga pisca naiega vremena : Pa tek srbskn 
car dok 6ujne vojsku. Pjev. cm. 328. 

n 



r CUKAN 

CUJPETLA, (6uj pjetla ?) neko mjesto u Srbiji 
na granici bugarskoj. Ido na Cujpetla. M. D, Mi- 
liievic s dun. 49. 

1. CUK, m. kamenit vis u Srbiji blizu sela 6e- 
lija u rudnickom okrugu. M. D. Milicevi6, srb. 
309. 362. 

2. CUK, m. musko ime xm i xvi vijeka u Hr- 
vatskoj : ,Cbuk' filio Humeri. Mon. ep. zagr. 
1, 191. France .Chjnvk'. Mon. croat. 284. Ivan 
Kozlovid vaze Prancetw Chywka sudca krasi6- 
koga. 284. (Cuk?) 

1. CUKA, /. neka igra. P. J. Markovid. 

2. CUKA, /. neka buba, farsus Jaquell. Duw. 
I. Sloser, kor. 407. 410. 

3. CUKA, /. ime brdima i mjestima najcesce 
s kakvijem adjektivom. postanem po Danicicu 
kor. 33 od korijena kak u znaienu savijati se, 
okruglu hiti. a) u Srbiji : Selu je Sakatu isla 
meda: na prerovt u Cjuku. Glasnik 15. 287. — 
u okrugu pozarevackom : Caur u Cuki. Sr. Nov. 
1868, 939. Vinograd u Cuki. Sr. Nov. 1875, 991. 

— u krajinskom okrugu: Vinograd na Cuki. Sr. 
Nov. 1874, 287. — u aleksinackom okrugu: Cuka. 
Sr. Nov. 1865, 398. — Crna Cuka, karaula u 
krusevackom okrugu. M. D. Milidevid, srb. 725. 

— Glasnicka Cuka : Izmedu toga sela i jedne 
cuke koja se zove glasnicka Cuka. Otagb. 4, 354. 

— Grcka Cuka, vis u krajinskom okrugu. M. D. 
Milicevic, srb. 941. — Kamena Cuka: brdo blizu 
Niksica : Evo vojske niz Cuke kamene. Ogl. 
srp. 205. — Kilova Cuka : neki vis onoga kraka 
balkanskih visina, koji ulazi u Srbiju kod Modre 
Stene. M. D. Milicevii, srb. 825. — Kumareva 
Cuka. Otagb. 5, 48. — Mala Cuka: vis u crno- 
rijeckom okrugu. M. D. Milicevic, srb. 873. 
Livada pod zabranom u Maloj Cuki. Sr. Nov. 
1870, 734. Livada u mjestu Maloj Cuki. Sr. Nov. 
1872, 584 — Ostra Cuka: vrh jedan Ozrena 
u aleksinackom okrugu. M. D. Milicevi6,_ srb. 
778. Preko sedla Vucjeg I)ela i, Ostre Cuke. 
Eat 63. Otagb. 5, 503. — Vrska Cuka : brdo u 
crnorijeckom okrugu. M. D. Milicevid, srb. 873. 

— Durine Cuke; mjesto u crnorijeckom okrugu: 
Zabran u^Durine Cuke. Sr. Nov. 1875, 358. — 
Zarkova Cuka. M. D. Milicevid, s dun. 31. — b) u 
Crnoj Gori: selo u losanskoj nahiji u Kra}ima 
(Vasojevica). Glasnik 40, 21. — rijec dolazi i u 
zagoneci : Na cuki curilo na bukvi burOo, na 
varde grade, na stup se bere (odgonetjaj : pcela). 
Nar. zag. nov. 186. 

CUKA i CUKA, /. ovca bez usiju, u Lid; u 
opce ime ovci. u hrvatskoj krajini. V. Arsenijevid. 

CUKAC, Ctikca, m. prezime u nase vrijeme. 
Schem. zagr. 1875, 207, 260. 

CUKALE, /. 2jI- selo u Bosni u hanoluckom 
okrugu. Statist. 36. 

CUKA]^, cuk)a, m. 1. poples. u vrli buta kraj 
za koji se drzi cerek kad se nosi, nem. die hackse, 
der kniebug. Vuk rjec. 829i>. Korijen je po Da- 
nicicu kor. 33 kak savijati, kriviti. sravni i kuka 
uncus i mag. csuklo poples. vidi i civija. On 
udari s obe strane toga bas od kuka do stra2- 
liega cuk|a. Pjev. cm. 275. — 2. klin u kuci 
koji se puske vjesgju, hamus. u nase vrijeme i u 
Vukovu rjecniku. Sto o cukju visi a o zlu misli l" 
(odgonetjaj : puska dugacka). zag. nov. 273. Kiim 
se vrati i objesi prasicu o jednom 6uk)u u av- 
liji. Nar. prip. vrc. 132. Zena mu opanke objesi 
uegde o dukju blizu vatre. 165. Pomoli obje- 
Senica domadina da je slimi s fiukja. S. ^<ubi58 
prip. 202. Dobvati uo2 s cukja. 271. Prihvati 

7 



CUKAN S 

s cukja pusku dugacku. V. VrSevid, niz. 52. Pri- 
hvati pusku s cuk}a. 157. 

cilKAN, VI. ovan bez usiju. u Lid. V. Arse- 
nijevid. 

CDKANE, prizivane kokosi glasom: cu. ispo- 
redi cukati. samo u Stulicevu rjecniku. 

CUKAE, m. neko injesto u Srbiji a) u okrugu 
aleksiniickum : I>Iiva u Cukaru. Sr. Nov. 1875, 
670. 6) M okrugu jagodinskom. Sr. Nov. 1871, 
314. Livada u Cukaru 1867, 171. c) stara gra- 
dina u pozarevackom okrugu cetvrt sata od sela 
Mutnice kod Bcle Vode, zove se i Grad. M. D. 
Milicevii, srb. 1105. 

CUKAEA,,/. mjestg u SrUji u okrugu ])oza- 
revackom : Niva na Cukari. Sr. Nov. 1875, 865, 
i u jagodinskom : Niva u Cukari. Sr. Nov. 1866, 
262. 

fiUKAKLA, (?) mjesto u Srbiji u okrugu poza- 
revackom: Niva u Cukarla. Sr. Nov. 1871, 314. 
CUKAKOVA MEHANA, /. mehana u Srbiji u 
okrugu biogradskom. Sr. Nov. 1865, 213. ' 

CUKATI, cukam, imp. prizivati kokosi gla- 
som : cu. samo u rjecniku Belinu 188 : chiamar 
le galline, i Stulicevu: advoeare gallinas. vidi 
cukati. 

CUKAVICA, /. ptica oedionemus crepitans. 
Temm. Curlinaca cukavica. Progr. spalat. 1880, 35. 
CUKETA, /. brdovito mjesto u Srbiji u vra- 
carskom srezu. Glasnik 49, 255. 

CUK16, m. prezime xvi rijeka: Ivan Cukic. 
Mon. Croat. 238 (1535). i u nase vrijeme: Te u 
kulu Cukica Savita. Ogl. sr. 384. 

CUKILE, m. mu'ski nadimak. u hrvatskoj kra- 
jini. V. Arsenijevid. 

CUKIN, m. neka buba, phylax Brull. I. Sloser, 
kor. 525. 537. 

CUKLE, /. pi. selo u Bosni u travnickom 
okrugu. Statist. 59. Sohem. bosn. 1864, 80. 

CVKL16, m. prezime xv vijeka u Srbiji : Knezt 
Eadoe Cukliit. Mon. serb. 379. (1433). i u nase 
vrijeme. Schem. bosn. 1864, 66. — dva sela u 
Bosni aba u travnickom okrugu jedno opiine 
grbavicke a drugo proloske. Statist. 65, 70. 

CUKLIJA, /. neko mjesto u Srbiji: Niva u 
Cukliji. Sr. Nov. 1866, 411. 

CUKlfiA, /. membrum aliqua sui parte muti- 
lum, laesum. samo u rjecniku Bjelostijencevu u 
znacenu koje jc stavleno, iz kajkavskoga govora. 
fiUK^iA, /. neko odijelo. u jednoga pisca xvii 
vijeka: Kupi mi opletje i cukju i pas. F. Tran- 
cio, ziv. 98. 

CUK^iAjrV, a^. u koga kad trci kofena uda- 
raju jedno drugo, konu. samo u Vukovu rjec- 
niku. bez j: cukl^iv. 

CUK^^AV, adj. kja-it, manu mutilus. isporedi 
oukja. u rjeinicima Bjelostijencevu 5i'^: mancus, 
captus aliquo membro, i Jamhrcsiccvu : mancus. 
u oba iz kajkavskoga govora. sravni mag. csonka. 
CUK^iENIK, m. selo u Srbiji u okrugu niikom. 
Sr. Nov. 1879, 175. Eat. 116. 121. 

CUK^EVAG, Cukjevca, hi. prezime u nase vri- 
jeme u Srbiji. Eat. 140. 

CUK^^EVIC, m. prezime u nase vrijeme u Sr- 
biji. Rat 200. vidi i fiuklevik'. Starine 10, 272. 
CUK^jK!;, m. selo i zupa katolicka u Bosni u 
travniikom okrugu. Jukic zcm. 69. bice islo sto 
Cuklid. 

CUKNU6e, n. osculum, po]ubac. isporedi £uk- 



CUKUNDEira- 

nuti. samo u Stulicevu rjecniku 96 : cuknutje, 
osculum, suavium, basium. 

CUKNUTI, cuknem, pf. oseulari. u rjecniku 
Mikafinu kod oelivati '^^ i kod po]ubiti 436^, i 
Stulicevu 96=': oseulari, deosculari, suaviari. 

1. CUKNUTI, ciiknem, pf. potjerati cuku u igri. 
P. I. Markovid. 

2. CUKNUTI, cuknem, pf. nacuti, inaudire. 
u govoru : to sam i to cukuuo de o tebi govore, 
cnvaj se. J. Bogdanovid. 

CUKOJEVAO, Ciikojevca, m. selo u Srbiji u 
okrugu kragujevackom. K. Jovanovid 83. 117. 

CUKOJEVACKI, adj. sto pripada selu 6uko- 
jevcu. Cukojevacka opstina. K. Jovanovid 117. 
CUKOE, m. mjesto u Srbiji u okrugu jagodin- 
skom: Livada u Cukoru. Sr. Nov. 1873, 571. i u 
pozarevackom. Sr. Nov. 1875, 465. 

CUKOV, in. neka riba, vidi pas. Zore, rib. 
19. (tal. ciuco, asinus). 

CUKOV LUG , m. mjesto u Srbiji : Livada 
s branikom u Cukovom lugu. Sr. Nov. 1866, 445. 
CUKOVAC, Ciikovca, m. 1. prezime xvi vijeka : 
Pred plemenitim' sudcem' Petrom' Cukovcem'. 
Mon. Croat. 196 (1510). — 2. ime selima a) u 
Hrvatskoj u podzupaniji koprivnickoj blizu Lud- 
brega i Koprivnice, kajkavski : Cukovec. Schem. 
zagr. 1875, 162. — b) M, Medumurju blizu Preloka. 
Sabjar 71. pisu ga i Cukovec. Schem. zagr. 1875, 
136. — c) selo u Bosni u banoluckom okrugu. 
Statist. 33. 

CUKOVCI, m. pi. neko mjesto. S. Novakovic, 
pom. 151. 

CUKOVI, m. pi. a) selo u Bosni u bihaikom 
okrugu Statist. 47. — b) mjesto u Srbiji u okrugu 
cacanskom: Niva u Cukovima. Sr. Nov. 1874, 157. 
CUKOVICI, m. pi. selo u rijeckoj nahiji: Hram 
ovaj nalazi se u rijeckoj nahiji selu Cukovidima. 
Magaz. 1868. 162. — hrpa kuca u zagrebackom 
predgradu s. Duhu. Sabjar 71. 

CUKOVSKA PLANINA, /. brdo u Bosni blizu 
Bjclaja. Glasnik 22, 66. 

CUKUMBABA, /. atavia. samo u Vukovu rjec- 
niku. prvi je dio rijeci bez sianne turski. 

CUKUMBABIN, adj. sto pripada cukumbabi. 
samo u Vukovu rjecniku. 

CUKUNDA, /. polygonum bis torta L. u jed- 
noga pisca nascga vremena. Korenast podanak 
moze biti vijugast n. pr. u cukunde. Botan. 
crnog. 45. 

CUKUNDEDA, /. vidi dukunda. Zora 1879, 196. 
sravni slakovina. 

CUKUNDEDINO BEDO, n. neko mjesto u Sr- 
biji u vracarskom srezu. Glasnik 19, 255. 

CUKUND^KIN POTOK, nh mjesto u Srbiji u 
biogradskom okrugu: Niva u Cukundekinom po- 
toku. Sr. Nov. 1871, 678. 

CUKUNDENDA, /. vidi cukunda. Slakov koren 
dobiva se od slakovine, a kaze se i cukundenda. 
D. Popovid 216. 

CUKUND.TED i CUKUNDJED, »i. 2»-adjedov 
otac. u nekim. se mjistima dj slijeva u jedan 
glas d: cukunded. samo u Vukovu rjecniku. vidi 
i sukuiidjcd. 

CUKUXD.TEDOV i cukundjedov, adj. Ho pri- 
pada dukuiuijcdu. samo u Vukovu rjecniku. 

CUKUNDEUK, m. a) kukuruzni klip bez zrna, 
u Vukovu rjecniku. vidi i dokov, okoraak. — h) 
blitva, beta rubra, u Stulidevu rjecniku Oe" : rapa 
rubra, betas rubrae radix, » u jednoga pisca na- 



CUKUNDEt) 



99 



CUMICA 



sega vremena. beta rubra L. B. Sulek, im. til. 
tur. cughundur. 

CUKUNDED, m. vidi cukuudjed. 

CUKUR, m. 1. kao da je uckur s premjestenim 
glasovima, a to je gatnik od lilatna i na kraje- 
vima po najvise vezen sviloin i zlatom, u varo- 
sana, fascia braccalis. sravni tur. u6 kurlyk raz- 
rez na gaiama. u Vtikovu rjecniku bez znaeena 
Ovako : cukur, m. i ciikura, /. (u Srijemu) u sukna. 
rijec dolazi i u jednoj listini od god. 1558: Sa- 
}emo vasoj milosti dva testemeja i dvi kosuje i 
dvoee svitice za Jubav i dva cukura i dvi ma- 
rame. Starine 10, 12. — 2. vidi cokur. — 3. selo 
u Hrvatskoj blizu Kostajnice. Schem. prav. 1878, 
75. Razd. 32. sravni tur. cukur, jama. 

CUKURA, /. vidi cukur 1. 

CUKURDIN, m. vidi Cokordin. Niva do Cu- 
kurdina. Sr. Nov. 1875, 1311. 

CUKURHANLIJA, m. prezime: Nikola C. 
Spom. bud. Glasn. 2, 3, 71. 

CUKURI, m. pi. selo u Bosni u travnickom 
okrugu. Statist. 63. 

CUKURNICA, /. injesto u Srbiji u okrugu po- 
zarevackom : Niva u fiukurnici. Sr. Nov. 1875, 
475.__ 

CUKUROVAC, Ciikurovca, m. selo u Srbiji u 
okrugu aleksinackom. K. Jovauovi6 83. 94. 

CUKUROVO, w. injesto ii Srbiji u okrugu po- 
zarevackom : Livada u mestu Cukurovu. Sr. Nov. 
1875, 935. 

CUKURSUJAN, Cukursujna, m. mjesto u selti 
Vrbnici u Srbiji: Livada preko Cukursujna. Sr. 
Nov. 1863, 519. 

CUL, 7)1. konski pokrovac, stragulum ad ope- 
riendum equum. tur. fiul, ^iil, ngrc. rl^ovXl, od 
lat. stola. sravni i coltar. u Vukovu rjecniku. 
Timar cini doru koiia svoga, £ul svalio, sedlo 
navalio. Nar. pjes. mar. 72. A moju coju pore- 
zao, porezao rtma na culove. Nar. pjes. stojad. 
1, 113. 

CULA, /. u koga su malene usi. Korijen misli 
Danicic kor. 35 da moze biti skur od skar sjeci. 
u Vukovu rjecniku 330*: parvis auriculis, iza- 
gnala cula rogusu. — ime ovei (u koje su, ma- 
lene usi) u Lid. V. Arsenijevic. 

CULA, /. 1. neka igra u Backoj kao u Srbiji 
krniaia. Vuk iiv. 291 i rjec SSO*. — 2. ime ovci. 
isporedi ciila, culav. J. Bogdanovio. 

CULAN, m. ime ovnu. isporedi ciila. J. Bog- 
danovic. 

CULAV, adj. u koga su malene usi, o ovnu, 
ovci. isporedi cula. samo u Vukovu rjecniku 330^: 
parvis auriculis. 

CULE, m. prezime: Ivan Cule. Stat. pol. ark. 
5,311. 

CULICA, /. suvrst vinove loze. B. §ulek, im. 61. 

CULI6, m. prezime xv vijeka i u nase vrijeme. 
Petar Culii, Mon. Croat. 117 (1178). Schem. bos, 
1864, IV. Schem. diac. 1877, 64. 

CULIN, m. neka huba, symbiotes Eedt. I. Clo- 
ser, kor. 1, 306. 

CIFLINAC, Culinca, m. selo u^Hrvatskoj u za- 
grebackoj zupaniji kajkavski Culinee. Sohem. 
zagr. 1875, 62. Pregl. 17. 

CULINA, /. mjesto u Srbiji u ^okrugu krajin- 
skom : Livada na mestu zvanom Culina. Sr. Nov. 
1869, 629. 

CULISIC, m. selo u Dalmaeiji u okrugu Sibe- 
niikom kotaru skradinskom. Rep. 25. dolazi vec 



god. 1498 u listini latinski pisanoj: Stephanus 
Mylwthynycli (Milutinic) de Chwlj'ssych de ge- 
nere Kukarov. Mon. croat. 171. za tim u jednoga 
pisca XVIII vijeka: Tebe stuju Sibenoani a tako- 
djer Skradinani, i svi slavni Kotarani; s CuliSi- 
6em DubravSani tebe slave i Rupjard. P. KneXe- 
vi6, pism. 113. 

CULKO, m. ime musko u Srbiji. u Vukovu 
rjecniku. upravq je covjekjt koga su malene usi. 
isporedi cula. Nega pita Culko barjaktare. Nar. 
pjes. vuk. 3, 328. A Culku se od ina ne mo2e. 
3, 330. 

CULKO VIC, m. prezime u nase vrijeme: A 
delija Culkovic Milosu. Nar. pjes. vuk. 4, 400. 

CULOKA, /. ime kozi. J. Bogdanovii. 

CULONOSA, m. neka buba, claviger Preissl. 
I. Sloser, kor. I, 222. culonose clavigeridae. 1, 222. 

CULTAN, fiultdna i fiv'iltan. m. vidi cul. xviii 
vijeka i u nase vrijeme i u rjecniku Belinu 361* : 
instratum, i Fwfco «tt 830": pokrovac. Gizdava mu 
poklonio vranca, a na vrancu 6ultan do kojena. 
Nar. pjes. vuk. 3, 519. i Nar. pjes. srem. 131 sa 
b\ Vranac konic pokriven dultanom finog sukna. 
M. Katancid 69. 

CULTIC, m. neko mjesto blizu Topuske u li- 
stini latinskoj od god. 1311. Mon. ep. zagr. 1. 26. 

CULUK, TO. juovofjxis, covjek u koga ima samo 
jedno mudo. tur. culak, unimanus, boga], M. Pav- 
linovic. 

CULUM, m. selo u Bosni u travnickom okrugu. 
Statist. 63. 

CULUMOVIC, TO. prezime, u nase vrijeme. J. 
Bogdanovic. 

CU:^A, TO. ime musko u Srbiji u nase vrijeme: 
Raka Cuja iz Jabukovca. M. D. Mili6evi6. srb. 
792.^ 

CUl^AT i CU;^AT, m. prezime, u naie vrijeme. 
J. Bogdauovii. 

CU^jATOVA GEEDA, /. neko ^mjesto u Srbiji 
u okrugu sabackom : Zemla u Culatovoj Gredi. 
Sr. Nov. 1874, 74. 

CUMA, /. pestis, kuga. tur. cuma. Dolazi xvi 
vijeka i u nase vrijeme. izmedu rjecnika u Mi- 
kalinu 44" : pestis, lues, pestilentia ; ?« Stulicevu 
96a ; pestis ; a Vukovu 830* : kuga : i u Danici- 
cevu 3, 480 : pestis. Bystt cuma po vtsej zemli. 
]^et. srb. saf. pam. 84. Bi cuma u Becanovida. 
Starina 10, 262. (1818). Tako me cuma carigrad- 
ska ne omela ! Nar. posl. vuk. 300. Kamo li su 
s kudjejom djevojke i uevjeste vjeste navijaje, 
red bi sve je cuma scumijala. Osvet. 5, 27. Tamo 
ga omete cuma. S. !^ubisa, prip. 211. Prekuzio 
je cumu, kraste, zuticu, srabi i petide. 253. Cuma 
je ziva kao zena . . idudi cuma po svetu i mo- 
redi Jude dode uekom cobaninu. M. D. Milide- 
vid, srb. sej. 2, 62. 

CUMAN, ciimna, adj. kuXan, pestilens. ispo- 
redi cuma. samo u jednom spisu po prilici iz 
XVI vijeka : Kada ima dlovekt pristt djumni dori 
se ne ucini golemt. Starine 10, 94. 

CUMARAVICA, /. neko mjesto pod nivama u 
Srbiji: Niva u Cumaravici. Sr. Nov. 1875, 1200. 

CUMBORAK, cumborka, m. satureia hortensis. 
isporedi dubar. u jednoga pisca nasega vremena. 
B. Sulek, im. 61. 

CUMBORIC, m. vidi dumborak. B. Sulek, im. 61. 

CUMICA, /. dem. duma, pestis, kuga. u jed- 
noga pisca naSega vremena : Oj dumiee dumice, 
gto si kosu rasplela. M. D. MiUdevid, srb. se|. 
1, 102. 



fiUMIC 



100 



CMOSIJEC 



CtrMl6. m. 1. selo u Srbiji u okrugu Icra^uje- 
vackom. K. Jovanovic 83. 120. — 2. prezime u 
nase vrijeme. Sem. sr. 1881, 45, 244. 

CUMICSKI, adj. sto pripada selu (^iimiiu. Op- 
itina tumicska. J. Jovanovic 120. Livada u brdu 
cumicskom. Sr. Nov. 1861, 316. Planine najvise 
u kragujevackom okrugu ovo su : istocni visovi 
od Rudnika: KamaAa i cumidsko brdo. M. D. 
Milicevii, srb. 226. 

CUMIJATI, cumijam, imp. strnuti i svenuti. 
M. Pavlinovic. 

CUMIJEHATI, ciimijeham, imp. pedetentim 
deficere. samo u Stulicevu rjecniku 96». vidi cu- 
mjehati. isto sto cumijati. 

CUMINA STEIJELA, /. echinops banaticus 
Koch, u Srbiji. I. Pelivanovic, Javor 1881, 153. 
CUMPKELA, /. prosta iljevojka. Bogisic misK 
da je od cupa, sto je sluskina koja prve godine 
sluzi, neoceslana: m daje umetnuto kaou combo, 
cobo. Dolazi samo u Poslov. danii. 13 : Cumprele 
su Ian poplase (popasle ?), sinsili donsili si kladen 
kolae, i u nase vrijeme u Dtibrovniku. 

CUMUELIJA, /. selo u Srbiji u okrugu nis- 
kom. Sr. Nov. 1879, 175. — brdo u^Srb'iji koje 
se zove i Lisinac: Odma odstupe na Cumurliju . . 
zauzme brdo Lisinac (Cumurliju). Eat. 52. 

CUN, m. cymba cymbula. u nase vrijeme i u 
rjecnicima Mikalinu 44^: cun, golica, linter, fa- 
selus; Bjelostije7icevii bib : Huter, faselus, cymba, 
celox, lembus; Stulicevu 96^: scapha, linter; 
Voltigijinu 31 : kahn und kegel, i Viikovu 830" : 
cymbula: -u je od starijega It: cltni.. korijen 
je po Danicicu kor. 244 skar mahati, gnati, pro- 
laziti. Miklosic lex. isporeda nem. tscliinakl, a 
Matzenauer list. fil. 34 sravnuje i stnem. kiol, 
skand. kjoll navis, ags. ceol, carina, navis. — 
Akcenat se mijena u loc. sing.: ciinu i u gen. 
pi.: 6una, a kad u pi. prima slovku ov glasi: 
ciinovi, ciinove, ciinovima, a gen. pi. : cun6va. 
Cunovi mu vodom plove a ispolci zvece. Nar. 
pjes. vuk 1, 513. Ukreaju se u jedan cun pet, 
sest prostaka i jedan pop. Nar. prip. vuk. ^294. 
Na 6unu katana (rece .se kad se za koga hoce 
da kaze da je rdav vojnik). Nar. posl. vuk. 192. 
Udivio se kao ruza u cunu. 327. — 2. cunak ti 
tkalca, radius textorius. u Vukovu rjecniku. 

CUNAK, cunka, m. dem. cun, cymbula, radius 
textorius, tubus aquae ducendao. ti nase vrijeme 
i u rjecnicima Mikalinu 44^: ladiea od krosan, 
drugula, radius, panuelium; u Belimi 507'': ra- 
dius ; !t Bjelustijencevu 5i^ kajkavski : cunek tka- 
lecki od vutka, radius, instrumentum te.Ktoris, 
quo subtegmen stamini inseritur, pentalium, pan- 
nelium, navicula textoria ; u Jambrcsicevu 8351': 
radius textorius, tkalecki cunek ; u Stulicevu 96^ : 
radius, i M Vukovu 380" : radius textorius, tubus 
aquae ducendae. a) malen 6un cymbula: Voda 
nosi iuiiak okovani. Jacke 53. — b) tkalacki 
iunak radius textorius: Dani moji brzi biso od 
£uuka i prodose boz nadaua. D. Danicii, jov. 7, G. 
fiUNCI, Ciinaca, m. pi. mjesto u Srbiji u vra- 
carskom sresu. Glaanik 19, 256. 

CUNCaN, adj. vidi kleCan. o otki, iuncanaje 
otka ana u koju su po nacrtu otkane deble zice 
iz niti. ujednoga pisca nasega vremena: U Vuki 
zovu cuncanu otku koju u Backoj zovu fioncanu 
a u Krajini klefiauu. KrSiiavi, list. 10. sravni 
6unak. 

CUNCAE, m. u tkalca drvo predom omotano, 
koje se mete kroz platno. u Vrhovcu kod Jaske. 
vidi 6unak b.) M. Va)avac. 



CUNCIG, m. dem. od cunak. Na cetiri cuna na- 
ciniti lijepoga mosta na Kumi i tu hotjeli viditi, 
moze li 1 top 6 funtovi odrzati takij cuncica. 
S. Tekelija letop. srb. 119, 71. 

CUNDEUK, m. presime u Srbiji u nase vri- 
jeme. Rat. 38. 

CUNGULA, /. samo u zagoneci: Prati rt cun- 

gulu da mu dovede cara Klopotara. (odgonetlaj : 

potr} kad se nim mlati voce) Nar. zag. no v. 162. 

CUNGULE, /. ijl. selo u Srbiji. Sr. Nov. 1879, 

176. 

CUNGUROVIC, m. prezime u nase vrijeme. 
Sem. srb. 1881, 198. 

CIJNICA, /. cjrahTila.. .isporedi cue. u nase vri- 
jeme i M Vukovu^ rjecniku. Vozi se na cunicama. 
Vuk, dan. 2, 38. Cunica samotvora lada Nar. pjes. 
petr. 3, 532. 

CUNICKO BRDO, »i. brdo u Srbiji u okrugu 
knazevackom : Vinograd u cuniekom brdu. Sr. 
Nov. 1872, 382. 

CUNICSKI POTOK, m. neko mjesto u Srbiji u 
okrugu kragujevackom : Vocnak u cunicskom po- 
toku. Sr. Nov. 1868, 532. 

CUNISTA, n. pi. selo u Bosni ti okrugu sara- 
jevskom. Statist. 9. 

CUNKA, /. OS animalium, rilo tc psa, macke 
Hi kakve god druge zivotine. Slovinac 1882, 188. 
u jcdnoga pisca xviii vijeka i u Belinu rjecniku 
183"; rictus, rostrum suillum. Pas troglavi na 
nas hrupi, ali poznav vila da je ka nosa'e dan 
u lieu, ostavi on cas krute laje i cunkami pade 
nicu. J. Kavaiiin 392. Grde svim (vrazima) su 
obrazine da gledati ih moci nije . . obraz Judski 
pocimaju, a na cunku pak dospiva, pasje usi 
imaju . . 409. 

CUNKOVA DEAGA, /. selo u Hrvatskoj u ja- 
strebarskoj podhipaniji u zupi prekriskoj. Schem. 
zagr. 1875, 90. Pregl. 36. 

CUNOLICNIK, m. neka buba, cercyon Leacb. 
I. Sloser, kor. 1, 108. isporedi cun. 

CUNOVO, n. selo u Ugarskoj, nem. Sandorf. 
Jacke 193. 

CUNTIC, m. selo i zupa u Hrvatskoj blizu 
Petrine. Schem. zagr. 1875, 130. Som. prav. 1878, 
72. Eazd. 32. 

CUN, m. vidi cun. ii jednoga pisca nasega vre- 
mena : Evo ti cuii pak se prevezi sam. S. !|jubisa, 
prip. 20. U tom se odvcze od ostrvice cun i 
dopre k obali. 20. Ko se ne moga u cuneve ukr- 
cati ill se u jezeru utopi ili pogine. 122. Hijada 
cuneva. S. ^jubisa, prifi. 20. Mnoz ladiea i cu- 
neva. 129. 

CUN, m. conus. xwrog. od tdl. zone, cono (mozda 
gdje i cogno) a to od lat. conus. vrst geom. slike. 
u knisevnika nasega vremena i ti rjecniku Volti- 
gijinu. 

CIJNAC, Siinca, m. pilod biline colchicum au- 
tumnale. u jednoga pisca naSega vremena kaj- 
kavski: cuiiec. B. Sulek, im. 61. 

CUNKAST, adj. nalik na iun, carinatus. u 
jednoga pisca nasega vremena : Balegas Cuiikasti, 
aphodius carinatus Er. J. Sloser, kor. 354. klis- 
ilak fiuiikasti. 425. 

CUNOLICNIK, m. vidi 6unoli£nik. J. Sloser, 
kor. 1, 116. 

CUISI0SIJe6 , m. seotio conica , kegelschnitt. 
u jednoga pisca naSega vremena: Apolonio per- 
gjejski izumio je fiuiosijefi. M. Pavlinovi6, rad. 62. 



eupAv 



CUP, m. toliko cega holiko se maze primiti 
prstima. samo u Stulicevti rjecniku 96»: exigua 
rei quantitas, puta farinao, quae extremis digitis 
contineri potest. 

Clip, 6upa, m. fasciculus capillorum. ocl svr- 
setka xvm vijeka. vidi fii'ipa. Lina mama sidi, 
od toga se \-e& ne stidi sto su fiupi nccesjani. 
V. Dosen 208. Nevalane ima cupe. 208. I mrvojke 
sve pokuiji, gdi placaju mnogi cupi. IGG. Cup 
vratite svete brade koj od mraza rosijanskoga 
na obrazu vene i pada Muhameda svetca moga. 
J. Krmpotic, kat. 36. Svo^ okrene cupe na opako. 
Nar. pjes. stojad. 1, 51. Cup cupinase. M. D. Mi- 
liievic, se}. 3, 35. 

CUPA, /. fasciculus capillorum. u jcdnoga 
pisca pod konac xviii vijeka i u nase vrijeme. 
izmedu rjecnika samo u Vukovu. korijen je po 
Banicicu kor. 235. skap grepsti, strsiti, grabiti, 
zahvatati, trgati (a osn. 35 vrci). srodno bice 
stnem. chuppa, chupha, cucullus, mitra, m'lem. 
kaupe, crista, kaup apex, pa i got. skupt capilli ; 
lot. cupra cirrus, lit. czuprynas. sravni i sto A. 
de Cihac : diet, d' etim. dacoroman. navodi kod 
ciuc pag. 57. — Akcenat se mijcna u gen. i)l.: 
cupa. Muci, kipro, tu ne skici nit u moje 6upe 
tici. V. Dosen 125. Nek svekrva pazi cupa, da 
ni snasa ne izcupa. 157. Da dokle smo ovde 
skupa podilimo ovo cupa. 125. nu svim tim ■pri- 
mjerima mose biti i nom. cup. — dlakava 
strana koze, (kao da je to) : Od kozje koze naci- 
liene nogavice s cupom na poje okvenutom. M. 
D. Milicevic, se). 1, 67. — vidi i kod cumprela. 

CUPA, /. nepoeesjano zensko cejade, samo m 
Vukovu rjecniku: mulier impexis comis. 

CUPA, m. ime inusko u Srbiji: S'eki kapetan 
Cupa bio je tu posecen. M. D. Milicevic, srb. 19. 

CUPAK, cupka, m. dem. cup. 1. toliko burmuta 
koliko se uzme medu dva prsia kad se smrie, 
mica, nem. die priese. 1^. Nenadovii. ■ — 2. ptica 
gnurac, mergus. u Stulicevu rjecniku. 

CtjPALAC, Siipaoca, m. ambedens. samo u Stu- 
licevu rjecniku 96a kako je stavjeno, i tal. clie 
va mangiando all' intorno qualche cosa. isporedi 
cupati. 

CUPANICA, /. vuna s mrledina oiupana. samo 
u Vukova rjecniku: lana de pellibus morticino- 
rum animalinm avulsa. 

CUPANE , n. radna koja biva kad se cupa, 
vulsio. isporedi cupati. u nase vrijeme u rjecni- 
cima Mika]inu 44?-: evulsio; Bjelostijencevu bi^: 
evulsio; Stulicevu 96a : actio qua aliquid circum 
obroditur vel comeditur, i u Vukovu 830^ : vulsio. 
a) evulsio, vollicatio : od trostrukog cupana starih 
gusaka. I. S. Eejkovic, kuc. 281. — b) vulsio, 
cujtane medu sobom: Poslije rvana i cupana za 
vratove nadvladaju Tui-ci. Vnk, dan. 3, 183. Sva- 
dane i cupaiie. V. Bogisic, zbor. 595. 

CUPAR, m. vidi cubar. 

CUPARIC, in. ime musko nekoc u Spjetu. J. 
Kavaiiin 90, 327. 

CUPA ST, adj. kusjav, implioatus, o suknu, 
bjecvi. M. Pavliuovic. 

CUPATI, cupam, imp. vellere, rixari. od po- 
cetka XIX vijeka, jednom se cita i u Gundulica 
513 kao varijanta mjesto husati; izmedu rjecnika 
u- Mikalinu 44^: evello; Bjelostijencevu 54'': 
ovcllo; Stulicevu 'dd^ : ambedere, corrodere, obro- 
dere, comedere ; VoUigijinu 31 : ausrotten, i u 
Vukovu 83(1": vello. Postana kojega i ciipa. Ak- 
cenat se mijena u praes. 1 i 2 pi.: cupamo, cu- 
pate, u aor. 2 i 3 sing.: ciipa; u part, praet. 



2)ass.: giipan; na prvom slogu hez promjene a 
drugi je slog dug osim praes. jok u cijelom im- 
perf. : oiipah , u cijelom imperat. : cupaj , part, 
praet. act. : cupav, cupavsi ; tako je dug i treci 
slog u praes. 3 pi.: 6upaju i part, praes.: diipajuci. 

I. prelazno 

1. izrice se sto se cupa, a to je a) cefade : Svaki 
me vrag muze, svaki cupa i guli. D. Rapid 192. 
Da ga razjareni )udi cupaju. D. Obradovid, ziv. 
127. Leda svoja podmetah onima koji me bijahu, 
i obraze svoje koji me fiupahu. D. Danicic, isa. 
50, 0. Za to ih karah i psovah i neke izmedu 
nih bib i cupali. nem. 13, 25. objekat ne izrice 
se: Oni se raduju, kad se ja spotaknem, i kupe 
se, kupe se na me, zadaju rane ne znam za sto, 
cupaju i ne prestaju. D. Danifiic, psl. 35, 15. Da 
mi neprijate) ne iscupa duse kao lav. Cupa, a 
nema ko ga izbavi. psl. 7, 2. — b) zivotina: 
Kupjene, cicak i trne uzgavaju zmije i druge 
zivine otrovite, a cupaju i zlo drze zivine pri- 
prostite, jer skubu ih i cupaju. M. Radnid 307. 
Sada zene cupat guske goni. I. S. Rejkovic, kuc. 
195. Jagne mu dati, noza ne dati, neka didija 
zubima cupa. Nar. pjes. vuk. 1, 385. — c) stvar 
tjelesna n. p. brada, glava, kosa, krila, biline, 
evellere. brada: Tilo moje dao sam udarajudim i 
bradu moju cupajucim. J. Velikanovie, upuc. 1, 165. 
A^lastitim rukama svu bradu cupati. A. Knezovic 
XXXVI. On bradu s rukama svojima cupa. 205. 
kosa: Tko ne bi s Mandalinom kose cupao? D. 
Rapid 75. Ne znade sto ima poceti, neg vlastite 
kose s rukama cupati. 110. ^iudi ih drze da se 
ne grebu i ne biju, da kose ne cupaju i ne strizu. 
Vuk, ziv. 195. Da se ne nacine delavi cupajudi 
kosu z glave. D. Danicid, 3 mos. 21, 5. glava: 
U noj se kuvaju Judske glave a orlovi ih odozgo 
cupaju. Nar. prip. vuk. 112. krila: Jedan mu 
krila cupa. J. Rajid, boj. 7. Ian: Drugog (Ian) 
cupat kad kucani late. I. S. Rejkovid, kud. 129. 
trava: Kao da cupa travu. Nar. pjes. vuk. 1, 184. 
luk : Ciganina nasli de krade luk pak ga zapitali 
sto to cini, a on odgovorio da ne cupa luk da 
krade, nego se uhvatio za li da ga vjetar ne 
obori na zem|u pa se luk sam iscupao iz zemje. 
Nar. posl. vuk. 82. Sto ko ima nek cuva, kazao 
Nasradin hoga kad je luk u jutro sadio u vece 
cupao te nosio kudi, S57. kuko}: Da ne bi cu- 
pajudi kukoj pocupali zajedno s liime pSenicu. 
Vuk, mat. 13, 29. strnika: I razide se narod po 
zem}i misirskoj da cupa striiiku. D. Danicid, 2 
mos. 5, 12. — kazuje se od cega se cupa, demere : 
primase i drzase milostine aU zaduzbine koje 
pravovjernici cinahu svetijem apostolom, od nih 
cupase ter cinase die rodacim. Besjede kr. 163. 

n. sa se 

1. reciprocno, vellere, rixari : Sacuvao te bog 
s rogatijem se bosti i s delavijem se cupati. Nar. 
posl. vuk. 275. Nema drugo msta nego Saka i 
porcin t. j. da se cupamo i bijemo. M. Pavlino- 
vic, razg. 351. Stari krsdani stall se cupati s no- 
vim bizantincim. 84. 

2. pasivno, evelli : Sad se cupaju koprive. I. 
S. Relkovic, kud. 204. Ima vrijeme kad se rada 
i vrijeme kad se umire, vi-ijeme kad so sadi, i 
vrijeme kad se cupa posadeno. D. Danicid, pro- 
pov. 3, 2. zivotini, vellere: MisU, svi se zve- 
rovi„cupaju za kuku. J. Rajid, boj. 116. 

CUPAV, adj. nepoces(an, impexis comis, kao 
nakostrijesen, hirsutus. isporedi ciipa. u nase vri- 
jeme i u Vukovu rjecniku. Kroz kapu mu perdin 
gleda brez svakoga cupav reda. V. Dosen 205. 
Kad je ko neocesjan i cupav. Nar.^posl. vuk. 255. 
Ko ima velike cupave brkove. .SO. Coroje jo imao 
hajinu cupavu. Vuk, ziv. 19. Pravo, pope, tvoja 



CUPAVAC 



CTJELINKOKA 



(glava) zdrava bila, gde si stig'o cupavo nizame. 
Osvet. 2, 153. 

C UPAVAC, fiiipavca, m. 1. covjek cupav, homo 
impexis comis. u Lici. V. Arsenijevic. — 2. -ne- 
kakva sarena ponava. u na^e vrijeme i it Vukovu 
rjecniku 830a: (ti Srijemu) gausapae genus. Ja- 
stuk cupavac: Pred kucom pod orahom prostrta 
sarena poiiava i poredani jastuci cupavci. M. D. 
Milicevic, let. vec. 179. Eazboj na kom ucitejka 
ce jastuke cupavce. M. D. Miliievic, zlosel. 326. 

— 3. neka bilina a)^ mesembryantliemum L. Slo- 
ser-Vukot. 407. B. Sulek, im. Gl. h) vrst vinove 
loze crna groMa. B. Sulek, im. 61. 

CUPAVCICA, /. neka bilina, vidi cupavac 3. 
cupavcice , mesembryanthemeae. Slosser-Vukot. 
txviii, 407. 

CUPAVICA, /. cupavo Sensko eejade, cusja, ne- 
cesfa, pelesavica, mulier impexis comis. u Lici. 
V. Arsenijevid. 

CUPENDATI SE, cupendam se, imp. drpati 
se, koskati se s ki?n, vellicare, altercari. Pavlovi6. 
vidi cupati se. 

CUPERAK, ouperka, m. fasciculus, isporedi 
cup. u nase vrijeme i u Vukovu rjecniku, obicno 
pi. 6uperci, vidi vitice, cirrus, u Srbiji : Ako te 
uhvatim za fiuperke, na mah ces me poznati. V. 
IU6. 

CUPfeR^^IV, adj. gavei]iv u jelu, o djetetu. M. 
Pavlinovi6. 

CUPETIC, m. presime xiii vijeka: Vlastelin 
velikoga kneza humskoga Andrije Thoma Cupe- 
tikfc. Mon. Serb. 34 (1249). 

CUPICA, /. 1. fibula, zenska kopca. u Vukovu 
rjeiniku 830t) gdje se veli da se govori ti Bod. 

— 2. villus (kao da je to.) Danicic, rjec. 3, 480. 
PojaSB srebrtnt pozlaceut (.pozlakjeni.') s obema 
celtma i dvadeseti i dve cupici po ilemt. Spom. 
srb. 18. — 3. zati(ak, sinciput. Slovinac 1880, 389. 

_ CTTPIC, 711. 2'rezime u Srbiji. Bamjjan i Jovan 
Cupi6i. Spom. bud. Glasn. 2, 3, 76 Cupi6 Stojan 
zmaju iz No6aja. Nar. pjes. vuk. 4, 178. Stojan 
Cupio u Macvi. Vuk, ziv. 255. Zasio u Cupica 
pod smokvu. Dubrovnlk 1870, 15. Nikola Cupid. 
M. B. Milicovid, srb. 476. (431. 432. 449. sem. 
srb. 1881. 351). 

CUPi6eV, adj. .^to pripada Cupicu: Vi mac- 
vanske cujte bujubase , Cupioevi lavi izabrani ! 
kad Cupica medu vama nema, vi hodete drumom 
udariti. Nar. pjes. vuk. 4, 254. 

CUPINA, /. augm. oiipa. u nale vrijeme: Pale 
mu cupine niz ramena. S. ^ubisa, prip. 132. 

eUPINA T^MKA, /. spaliHe s. Save u Srbiji. 
M. D. Mili6evic, srb. 09. (hiimka tumulus). 

CUPINATI, fiupiiiara, imp. grebenati, ogrebati 
Hi rediti cup, carminare, u jediioga pisca nasega 
vremena: Cup CupiiiaSo. M. D. Mili6evi6, sej. 3, 35. 

CUP.TELE, /. pi. srebrnarske skarice, samo u 
Stulicevu rjecniku 96" : argoutariorum fabrorum 
forficulae. 

CUPKA, /. patella vulgata, lupar. u na.se vri- 
jeme na Braiu. A. Ostojid. i u Makarskoj. L. 
Zore, rib. 22. Pokaza umjetniku ispisano oko a 
ovaj ga upita: Zar je to dupka? M. Pavlinovid, 
rad. 67. — i u prenesenom smislu: ,Daj mi dupku 
vina, uja', t. j. onoliko koliko bi stalo u cupku. 
M. Pavlinovid. 

CUPKANE, n. vidi dupaiio iemu je demin. 
isporedi dupkati. samo u Vukovu rjeiniku. 
CUPKATI, diipkum, imp. dem. cupati voUoro. 



?« nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Magare vi- 
deci da ne moze prodi pocne cupkati travu. Nar. 
prip. vrc. 39. Zecevi po planini travu cupkaju. 
Nar. bas. vrc. 48. 

CUPO, m cupavo musko ce}ade, a ostaje i kao 
nadimak iuvjeku. U Milosa Obrenovica bio je 
kuhar i sajivac Cupo. Pavlovid. 

CUPOVIC, m. prezime u nase vrijeme u Srbiji. 
Rat 358. Sem. prav. 1878, 79, 82. vidi cupo. 

CUPORKA, /. ime ovci. u Lici. V. Arsenijevid. 

CUPRA, /. samo u zagoneci: Cupra sjedi na 
trkju, te sve nesto ceprji, tesko tome do smrti 
ko se s noiu ujirti (odgonet^aj : zmija). u Vukovu 
rjecniku 830''. Cupra sjedi na prkju, te sve nesto 
ceprja, tesko tome do smrti, ko se s babom uprti. 
(odgonetjaj : gvozda). Nar. zag. nov. 29. 

CUPRIJAN, Cuprijiina, m. Cypnanus. J. Ka- 
vaiiin. vidi Cuprijan i Ciprijan. 

CUPURISKI POTOK, m. potok u Srbiji u 
okrugu knaievackom. Glasn. 19, 292. 

CUR, m. dim, fumus. tur. kurum cad. u Srbiji. 
V. Hid. 

CURCIC, m. selo u Bosni u bihackom okrugu. 
Statist. 48. 

CURCIC, m. prezime. u nase vrijeme. -id je 
stegnuto -ijid. J. Bogdanovid. 

CURCIC A LUG, m. selo u Bosni u travnickom 
okrugu. Statist. 72. 

CURDIR, m. kapa zavijena sa jemenijama i 
naprijed kao sa strehom. u nase vrijeme u Bosni 
u Sarajevu. Zene nose duge curdire atozove a 
pokriju se sa maramom. V. BogiSid, zbor. 129. 

CUREK, m. 1. vrst hjeba: U Mostaru se o 
krsnom imenu mese neki dureci (osobiti hlebovi). 
M. D. Milicevid, slave 26. — 2.) lieka bilina u 
rjecniku Mika]inu 44!i: melanthium Gith. nigella, 
melaspei'mon ; u Belinu 469": melanthium; i u 
Stulicevu 968.: melanthium, nigella Gith. vidi 
durek. 

CURIC,^nj. ime musko xvn vijeka. Starine 11, 
134. vidi Curid. 

CURIC, m. prezime xvi: vijeka. Starine 11, 
143, 144, 145. 

CURILO, m. samo u zagoneci: Na cuki curilo, 
na bukvi burilo, na varde grade, na stup se 
here, (odgonetjaj: pcela) Nar. zag. nov. 186. 

CURILOVAC, Ourilovca, m. selo u Hrvatskoj 
blizu Novoga Marofa. kajkavski Curilovec. Progl. 
46. pisu ga i Curilovec. Schem. zagr. 1875, 183. 
vidi i Curlovao. 

CURILOVIC, m. prezime xvi vijeka. Mon. croat. 
186. 

CURITI, curim, imp. dimjiv biti fuligine in- 
fectum esse, isporedi dur govori se: Curi mu 
kuda. u Srbiji. V. Hid. 

CURKOV16, m. prezime u naSe vrijeme. Schem. 
zadar. 1876, 52. 

CURLA, samo u zagoneci: Poledese orli od 
mora pa padose curli kod tora. (odgonet}aj : tr- 
govci) Nar. zag. nov. 225. 

CUELIC, m. prezime u naie vrijeme u Dalmaciji. 
Nar. pjes. vuk. 2, 653. (medu prenumerantima). 

CURLIN, m. neka ptica. durlin voliki, numo- 
nius arquata Lath. Progr. spalat. 1880, 38. vidi 
dnrlin. 

CURLINKOKA, /. ptica otis tetrax L. Progr. 
spalat. 1880, 35. 



CUELINITSA 



103 



CUTI 



CURLINUSA, /. ptica haematopus ostralegus. 
L. Progr. spalat. 1880, 36. 

CUELO, m. prezime u nase vrijeme u Cmoj 
Gori. Pjev. cm. 102, 103. 

CURLOVAC, Curlovca, m. selo^u Hrvatskoj 
blizu Bdovara. Sabjar 72. pisu i Curilovac. 

CURMA, /. remigium. ial. ciurma a to od grc. 
x0.tvafja. sumo u Mikajinu rjeiniku 44": vozoi 
od gaiijc, remigium. 

CURUG, m. selo u Backoj, parohija sabajskoga 
protoprezvUerata. Sem. prav. 1878, 27. 

CURUK, m. nedostatak, vitium. od tur. ciiriik 
giiio. u nase vrijeme. Ako u nemu (volu) nade 
kakva curuka. Pravdonosa 1851, 33. Nikad se ne 
6e udomiti se«tra mlada prvo starijo inate sta- 
rija se vec ne bi nikad udala, za Jto bi svijet 
rekao: jest nesto do obraza ili do curuka (tje- 
lesni nedostatak). Y. Bogisic, zbor. 97. Koji ku- 
puje kona ili vola, pita da nema kakve mane 
(curuka). 467. — kao adj. indecl. fragilis, pokva- 
ren, patvoren. u rjeiniku Vukovu 830''. Ej more 
emserijo ! daj mi jednoga (dukat) da vidim da 
nije curuk. Xar. prip. vrc. 1, 143. 

CURUSK.I, adj. sto pripada selii Curugu. Pa- 
roh ouruzki. Nar. pjes. vuk. 2, G51. 

CURUSKINA, /. zensko cejade iz sela Curuga. 
V. Arsenijevic. 

CURUZANIN, m. covjek iz sela Guruga. V. 
Arsenijevic. 

CUS, m. prezime u nase vrijeme u Hrvatskoj. 
Schem. zagr. 1875, 260. 

CUST, adj. krepak, ponosit, superbus. tur. ciist 
tacan, brz. u jednoga jiisca nasega vremena. Momci, 
al su custi i muzdeni pusti. Osvet. 2, 104. A na- 
prijed su zorom izaslani custi }udi s koiii naprt- 
}ani. 4, 24. vidi i cust. 

CDSTA, m. muski nadimak u nase vrijeme.^ Sto- 
janB Kalajcija prodao svoju kucu Nikoli Custi. 
Prot. sab. 48. 

CUSTE , /. pi. selo u Bosni u zvornickom 
okrugu. Statist. 89. 

CUSTO BRDO, n. selo u Bosni u zvornickom 
okrugu. Statist. 137. (a 91 (?usto.) Schem. bos. 
1864. 60. 

CUSTVEN, adj. sensilis. u jednoga pisca xvm 
vijeka i u rjeiniku Stuliievu 96a : custveni. D. 
Obradovic, basn. 147. 

CIJS16, m. prezime u nase vrijeme. Schem. 
diac. 1877. 67. 

CUS^A, /. iusjavo zensko ce^ade. u Lid. V. 
Arsenijevic. 

CUSlf/AV, adj. neocesjane kose, cupav, impexis 
comis. u Lid. V. Arsenijevid. 

CU.S!1^AVAC, ciisjavca, m. cus^avo mtisko 6e- 
jade, iupavac, homo impexis comis. u Lid. V. 
Arsenijevic. 

CUS^iAVICA, /. eiisla, cuS{avo zensko decade. 
mulier impexis comis. u Lid. V. Arsenijevic. 

CUSPA, /. paprika, capsicum annuum L. u 
Skopju u Bosni, u Tetovu u Staroj Srbiji. M. 
Curovic. 

CUTAK, Cutka, »i. ime viusko xiii vijeka: 
Filii et nepotes ,Chutk' (= Cutikt). Men. ep. 
zagr. 147. 

, CUTE!^AN, cutejna, adj. sensibilis. samo u 
Stuliievu rjeiniku. 

CUTE!1^N0ST, /. sensus. samo u Stuliievu rjei- 
niku. 



CTJTE^STVO, n. sensus. samo u Stuliievu 
rjeiniku. 

GUTl, starije cuju, p)Oznije ciijem, imp. audire, 
sentire. od xiii vijeka, u rjeinicima Mikalinu 44*: 
sentio, sensu percipio, cutti usima audio, auri- 
bus percipio; u Bjelostijenievu b'd^: cuem 54'': 
ci'ijem, audio, auditione accipio, auribus accipio, 
auribus hanrio , arrigo aures ; u Jambresiievu : 
audio ; tt Stuliievu 96^ : audire, auribus accipere, 
sensibus percipere; u Voltigijinu 32: hiiren; u 
Vukovu: audio, po jugozapadnim krajevima : sen- 
tio; i u Daniiiievu 3, 480: audire, obedire, agnos- 
cere — Akcenat se viijena u djelom imperat.: 
cuj, 2i(trt praet. act. I : cuv, ciivsi ; u part, praet. 
pass : ciijen, cujena, sloz. : cujeni; cuven, cuvfena, 
sloz.: ciiveni, rede: oven, cv^na, sloz.: oveni. — 
Jednom u nase vrijeme iita se aor sa d od de: 
cude. Osvet. 4, 43. a jednom je na part, praet. 
act. dodan nastavak 2 osobe plur. te: cul' te: 
Vec cul' te me, moja djeco draga? Nar. pjes. 
petr. 3, 163. — Postanem od kor. sku doznavati, 
slusati. stsl euti isporeduje Miklosii 1, 168 s got. 
usskavs, usskavjan. vidi cuvati. 

Znaii 

1. imati sluh, audire: Glusi cuju. N. Ranina 14 
Usi imaju i ne cuju. P. Posilovic, nasi. 46. Gluhi 
cuju. P. Knezevic, ziv. 46. Gluh tko je, cuje. 59. 
Popri i slip i gluh sad vidim i cujem. 63. I sluzi- 
cete onde bogovima koje su nacinile ruke covje- 
fije od drveta i od kamena, koji ne vide i ne 
cuju, uiti jedu ni mirisu. D. Danicic, 5mos. 4, 28. 
AH vam ne dade gospod usiju da cujete? 5mos. 
29, 4. Ja sam kao covjek koji ne cuje. psl. 38, 14. 
Koji je stvorio uho, zar ne cuje, i koji je oko 
nacinio. zar ne vidi? psl. 94, 9. Usi imaju, a ne 
cuju. psl. 115, 6. Nije otezalo uho negovo da ne 
moze cuti. isai. 59, 1. Koji ima usi da cuje neka 
cuje. Vuk, mat. 11, 15. Jer se odrvenilo srce ovi- 
jeh }udi i usima tesko cuju. mat. 13, 15. Stane 
kazivati kako ima oca stara i slepa i gluha i 
kako mu je otac usnio da ima negde studenac, 
i da bi se pomladio i da bi opet cuo i video, da 
mu je vode iz nega da se okupa i umije. Nar. 
prip. vuk. '238. — kasto se uzima uho kao da 
je zivo, da ono cuje mjesto covjeka: Uho koje 
cuje i oko koje vidi, oboje je gospod nacinio. 
D. Danicic, pric. 20, 12. Blago vasijem ocima sto 
vide i usima vaSijem sto cuju. Vuk, mat. 13, 16. 

2. sluhom ili ti uhom primati glas, audire. 
auribus percipere sonitum. a) izriie se sto se cuje 
a to je aa) glas koji dava iejade, ali se kaze da 
se cejade iuje: O Agamemnone moj ! kad te euh, 
glas on cas poznah tvoj. M. Vetranic 2, 479. Po- 
liksena da je od svih cuvena ovakoj pusta glas. 
M. Drzic 246. Smijes se, cujem te. F. Lukarevic 
73. Cujem te, imam usi. M. Drzic 411. Kad te 
cujem, kad te vidim, cutim slas u sebi. D. Pal- 
motic 2, 14. VOa leti po vru planine, Sarac jezdi 
po sredi planine, nigdi vile euti ni videti. Nar. 
pjes. vuk. 2, 217. Tako suzaii Mico svjetovase a 
misjase niko ga ne cuje, no ga zacn od Zadara 
bane. 3, 411. Ti nijesi ni cuo junaka, da kamo li 
ocima vidio. 3, 254. Kantaj, Mare, da te gora cuje. 
Nar. pjes. istr. 2, 53. Ne vici, budalo, da nas ne 
cuju. Nar. prip. vrc. 2, 6. Dok je ovako vikao, 
cuje ga nekakav Turcin. 2, 108. — bb) glas koji 
dava zivotina ali se kaze zivotina mjesto glasa: 
Po skoju nigdir misa nije cuti. M. Vetranid 1, 22. 
Tovar pocne velmi rut da ga je gorom cut naj- 
manje sto mi[a. 2, 168. Vele ki tamo putuju da 
sturka ni ptice putuju6 ne cuju. 2, 264. A sto 
ti su papagali iamoreci cut od svudi. 2, 268. Koin 
sturka cut ne bi. 2, 290. Mnokrat so toj zgodi 
da kuna dohodi gdje cuti nije pasa. 2, 331. Pje- 



6UTI 



104 



CUTI 



vao kos u kavezu pa ga 6uo drug u sumi. Nar. 
has. vrc. 80. — ec) glas koji pusta stvar, a toje 
rijec: glas Hi nazov glasu koji pusta stvar ali 
se haze da se cuje stvar Jcoja pusta glas. rijec 
glas: ZatikaetB usii svoei da ne cujett glass. 
Starine 11, 198. Glas cuven jest. N. Raniua 25. 
Gdi tvoj cujem glas, strne mi svaki vlas. S. Men- 
cetio 23. Kada tvoj cujem glas. sto ze}u mnim 
stjecem i rajsku pijem slas. 24. Tih budi vitren 
iuh da cuje svak moj glas. D. Drzio 462. Samo 
cull jedan glas ki sazva tuj mene. M. Vetranid 
2, 115. Jos mi se mni da glas Izaka ja cuju. 
2, 261. Tuzna koji glas ovo cujem? M. Drzid 124. 
Cujem glasac, a ne smijem progovorit. 140. Vilu 
vidim a glas njeki cujem koji mi straha cini. 141. 
Kucivi'ate, zatisni usi da ne cujes glas od one ne- 
mani. 390. Cujem glas a nije nikoga blizu odi. 
D. Palmotii 2, 36. Dopusti visna vlas da te se 
nagledam da cujem drag tvoj glas. 2, 475. Bi 
cuven glas boga otca. A. Kanizlic, kam. 767. 
Cuven je glas iz neba. A. Kanizlic , utoc. 5.58. 
Govoreci s neba glasom od svi cuvenim. M. Do- 
bretii 32. Koliko ispovidnik more cuti glas. 11. 
Gospod bog viknu Adama i rece mu: gdje si? 
a on rece : cuh glas tvoj u vrtu. D. Danicic. 
Imos. 3, 10. Dao ti je da cujes glas negov s neba. 
5mos. 4, 36. Kad zatrube u roge ovnujske, cim 
oujete glas od trube, neka povice sav narod. nav. 
6, 5. Kad narod cu glas trubni i povika iza glasa, 
popadose zidovi. nav. 6, 20. Suzni se odmaraju i 
ne cuju glasa nastojnikova. jov. 3, 18. Duh disc 
gdje hoce i glas liegov cujes. Vuk, jov. 3, 8. rijec 
kojom se kaze kakav je glas kao : buka: Silnijeh 
truba} Cusmo buke. D. Palmotic 2, 66. hiika: 
I cujah huku krila nihovijeh. D. Danicic, jez. 
1,2. Evo me, starce, (rece smrt) cno (cula?) sam 
tvoju huku i muku, zvaiie i jadikovaiie. Nar. bas. 
vrc. 2. Srna i srndac cuju huku lovaca i lajaiie 
pasa. 29. plac : Cu.ste li, sestrice, krvnika zloga 
plac ? M. Vetranii 2, 475. j^rsane : Prsaiie brzijeh 
krila cujem od onuda. D. Palmotic 2, 327. ku- 
cane: Cuse kucanje u jednoj dugaiii gdi se maj- 
storija drvena ciiiase. M. Divkovic , bes. 374. 
lelek : Kad Stijanovio dopre kuci, cuje lelek. S. 
!^ubi§a, prip. 52. rikane : Sam lug tuguje, od zvi- 
jeri strahovno rikanje kad cuje. M. Vetranio. 
2, 263. Susan: Ne cuvsi za svitom susna ni go- 
vora, razmaknu zastora. M. Marulic 55. vika : 
Stan'to muce da u poju nije cut vike. M. Vetra- 
nic 2, 341. Kad cuse^tuj viku, najbrze svak skoci. 
N. Na)eskovi6 124. Cuo sam viku sina Izraijevih. 
D. Danicic, 2mos. 16, 12. Filistejci Cuvsi veselu 
viku rekose: Kakva je to vika vesela? Imos. 
4, 6. Ilije cuvsi viku rece: kakva je to vreva? 
Isam. 4, 14. zveka: Sino6 sam mu zveku cula. 
Nar. pjos. vuk. 1, 276. zamor: A sto ti su papa- 
gali? zamor ih je 6ut od svudi. M. Vetranic 2, 268. 
— trijes, trijesak: Gdi cuti nije trijeska. M. Ve- 
tranid 1, 97. Cuti ne moz trijes ogiioni grom kad 
praska. M. Pelegrinovic, 198. — stvar koja pusta 
glas mjesto glasa: Pastirce pojase iz glasa u pjesni, 
ter slada cut bjcso taj pjosau juvena nor miris 
gdi ctijese ruzica rumena. M. Vetranic 2, 478. 
Po rucku kako cuju zvona, na vefiernu idu. F. 
Lastrid, od' 213. Kad cujes erkveno zvono. S. Ba- 
drid 10. mjesto zvona kaze se i onaj koji zvonom 
glas daje: (Misevi) su se dogovarali da macki 
objoao na vrat zvono da jo (macku) cuju. S. ]^u- 
bisa, prip. 48. Kad ti cujes bubno i sviralo. Nar. 
pjos. vuk. 1, 551. Cu ha^ija pusko u Koritim? 3, 
460. Kako cuju trubu. Nar. prij). vuk. 198. Cucemo 
zvono. Nar. bas. vrc. 2. — Uo se cuje maze biti ne- 
izvijesno izreceno rijeiju to: Svo jo to 6uIo uho 
mojo. D. Danicii, jov. 13, 11. — b) nc izrice se sto 



se cuje, ali se umije iz svega o cent je govor : Pride 
nika, ja me budit, rih: sestrice, cuju, 6uju. M. Ma- 
rulic 265. Ajme, ti ne cujes, a vapim do vo)e. D. 
Drzi6 423 Tiho ga probudi, nu se cuva' i bludi, 
da Sara ne cuje. M. Vetranic 2, 2H8. Ove su dje- 
vojke zaspale ter ne ce da cuju, Kucao sam i ku- 
cao i nitko ne odgovara M. Drzic 391. Vika telal 
po Budinu belom, ko bi da)e, cini se ne cuo, ko 
bi blize, k zemji pogleduje. Nar. pjes. vuk. 3, 324. 
]fiudi nevajali rekose : taj li ce nas izbaviti ? . i 
prezirahu ga niti mu donesose dara ; ali on se 
ucini kao da nije cuo. D. Danicic, Isam 10, 27. 
Saul zapovjedi to trubise u trube po svoj zemJi 
govoreci : neka cuju Jevrejci. Isam. 13, 3. 

3. paziti na to sto se cuje, kao slusati, poslu- 
sati, audire, aures praebere, auscultare i exau- 
diiv: a) ne izrice se sto se cuje: Otce moj! cu- 
jem. N. Eanina 57. Govori, gospode, cuje sluga 
tvoj. D. Danicic, Isam. 3, 9. tako cesto u impe- 
rativu: Cujte, kuce Davidove! N. Eanina 16^. 
Poslusajte, nebesa, i usima cuj, zemjo. M. Div- 
kovic, bes. 89. Molim vas, cujte pom|ivo. A. d. 
Bella, razg. 185. Prigni, gospodine, uho tvoje i 
cuj. D. Danicic. 2 car. 19, 16. tako dolazi impe- 
rativ veoma ceslo u starih hrvatskih pjesnika 
metnut uz drugi imperativ kao za ojaku, a i od 
nevoje kao krpica stihu za dopunu, otkle inia 
i u Stulicevu rjecniku 96'^ : cuj, audi, ausculta. 
Gledajud prcije uz zenu, cuj, ne sed', da cudi 
cistije ka bude, pros' ju i ved'. M. MaruHc 139. 
A meni jur kosti prigrizat, cuj, ne moj. S. Meu- 
ceticji. O slava u druzbi zazrit mi, cuj, ne moj. 
66. Cuj, togaj ne satvor! 223. I dokli bilig moj 
ne budes koji cut, za zivot, cuj, ne moj iziti jos 
na put. 249. Stvor' sto ti se govori, za zivot, ino, 
cuj, ne moj da ucinis. 251. Za zivot, tvoje, cuj 
ne tvori sluzice. 255. Ino, cuj, ne moj da ucinis. 
256. Drugo mnit, cuj, ne moj. 260. Postoj tuj, 
za zivot, tere, cuj, ni komur ne javi. 262. Za toj 
se, cuj, ne smut". 201. Za zivot, cuj, ne moj vece 
ric govorit. 287. A za toj ne zeli, clovice, nidnu 
stvar, ni se, cuj, veseli zem}i da s' gospodar. 223. 
Misliti, cuj, ne moj da se gdi hvalim ja. 408. 
Nu se, cuj, ne krizi ni mentuj ti boga. N. Na- 
Jeskovio 190. Podimo na sud taj, al', cuj, te ja- 
buke ni jednoj ti ne daj, 211. Kucat' nas poslije 
cin', ne zabud', cuj, zaspat. 258. Ne moj se, cuj, 
varat.' 269. Cuj , nam nitko ne zabavi , er smo 
stada ostavili. 164. Nepomnom, zeno, cuj, gosta 
ne zapusti. H. Lucie 196. Za toj me ni jedna vas, 
cui, ne moj pitati. M. Drzid 475. U nemu ja cuju 
oni razum pravi, za to vas^ne psuju, cuj, mine 
zabavi. P. Hektorovic 10. Cuj, se ne prehini. B8. 
Samo im ovo rih: voju mi spuuite, imam potrib 
mnogih, Sujte, ne zaspite. 48. Pismo sveto tako 
pravi: prascem perlo, 6uj, ne stavi. M. Divkovic, 
kat. 123. — b) izrice se Sto se cuje, a to je aa) 
cejade : Slavu daju tebje, jere si uslisao mene ; 
ja znam jere vazda mene cuje§. N. Raiiina 78'>. 
Ako te cuti bude, dobiti hoces brata tvoga ; ako 
li te ne cuje, povedi sobom josto jeduoga ali dva. 
62. mat. 18, 15. Ako cos mene dut i moj svit sh- 
diti. S. Moucotic 262. Nudor me dobro cuj. N. 
NajeSkovic 188 Nut me cuj mirno svak (u teatru). 
276. Kra} je prijate} od istine, on svih cujo dobro- 
vo[no. F. Lukarevic 250. Slatkijem rijocim nije 
vjerovat: Sireno u moru sladak glas imaju, ali 
tko ih 6uje, varan se najde. M. Drzio 399. Ah, 
u istok, care Osmaue, mladahan se jos ne uputi, 
dokle vjerne i uzdauo tve svjetnike budes cuti. 
I. Gundulii 297. Jeremija ucini molitvu za puk 
izraelski i bi cuven. M. Orbin, zrc. 157. Bog sni- 
Xonijeh lasno cuje. D. Palmoti6 1, 71. Isukrsto, 
cuj nas. I. Autii, svit. 111. Prosjako (Kpulon) 



6xm 



Ctjti 



ne 6nju6i so je djav'o mog'o redi. J. KavaAin 10. 
Jezukrste, cuj nas. I. A. Nenadid 248. Cujte mo 
s pomnom. Besjedo kr. 27. uujte ga pomi^ivo. 27. 
Cujete r mo, moje vjerne sliigo, pazite mi moga 
gospodara. Nar. pjes. vuk. 2, 172. Kada banc 
kiiigu proueio, udriso mu suzo od ofiju, a gleda 
ga juba Ikonija pa mu tiho mlada govorila: od 
kud kniga, sto 1' jo ufis a suzo pro}ovas? veli 
nojzi bano Milutine: cu 1' mo, duSo, ovaj'kiiiga 
od Prizrena grada. 2, 109. Stade kraje nomu be- 
sediti: cujes mono, care od Prizrena, cu li mono, 
duka Hercegovce ! ti pokupi kicene svatove. 2, 171, 
Juda pristupiv k I'lemu rece: cuj me, gospodaru. 
D. Danicic, Imos. 44, 18. I ja bih rad cuti toga 
fiovjeka. A on rece: sjutra ces ga cuti. Vuk, djel. 
ap. 25, 22 Bog cigane ne 6ujo. Nar. prip. vrc. 
2, 83. dodaje se kasio joste stvarni objekat ri- 
jecma to, ovo : Hotjej me, daj, ovoj smiriti sto t' 
reku, a voce mirno toj ne moj me cut vijeku. 
N. Najcskovic 76. Ako ces s mirom da uzivas 
}ubav tuj, s nacinom i mirom cin' da jo, toj me 
cuj. — bb) stvar kakva kao : rijec, inolba, molitva, 
prosna, sarjet, psost, tuzba, uzdah, tuga i slicno. 
rijec: Blazeni jesu koji cuju rijec bozju i shra- 
nuju nu. N. Ranina 60. .^^ubi on tobe i cuje ri- 
jeci tve. M. Bunic 192. Cuj rijeci Sinahirima. D. 
Danicic, 2 car. 19, 16. Bozo, uslisi molitvu moju, 
cuj rijeci usta mojih. psl. 54, 2. glas: Tesko onomu 
domu gdje se staracki glas ne cuje. M. Drzic 
400. Puk vas skrusen sta molit, umi}en Pira 
glas da bude cuven bit. D. Palmotic 2, 44. 
molba, molitva, prosna: Mi cuvse podobne i u 
svem poctene prosne i molbe recenihb vlasteo 
grada Dubrsvnika zapovidesmo. Mon. serb. 230 
(1397). Abrame, molbu moju po nisto ne c' cuti. 
M. Vetranic 2, 242. Da molbe ne cujes ka ti se 
umoli. 2, 419. Lacko mill, nijesi stijena da od 
gresnika pokajana molitvu ne 6es cuti. I. Gun- 
dulic 250. I ti proz ma usta od puka svega cuj 
molbe ove. 178. Podni?,enijeh molbe cujte. D. Pal- 
motic 2, 40. sarjet: Hude ni na svit, nego cut 
dobar svit ter se na li ne svrnut. S. Mencetic 
297. Lijepo je cuti svjete znane. D. Palmotic 
2, 93. psost: A nut cujmo nit marimo zla Pela- 
gija hude psosti. J. Kavaiiin 18. tuzba: Bog cuje 
svu tuzbu. §. Mencetic 147. tuga, nevoija: To- 
liko bo]e i izvrstitije tuje tuge, nevoje i potrebe 
cuje i razumije. M. Divkovic , bes. 97. uzdah : 
Brijeme jes da cujes s jadovi uzdah moj. D. Drzic 
469. — amo ide c) stalni izraz: misu cuti, to je 
biti kod mise, sacro interesse: Tko li cut misu 
bude. A. Guceti6, roz. jez. 87. Koji cuju misu i 
kako se ima cuti. I. Drzic, gond 52. Da u te 
svetkovine cuje misu prije zore A. Baci6 54. I 
ako je bas i dao misu, poslenici al' je culi nisu. 
M. A. Eejkovic, sat, 79. Koji misu i pridiku cuse. 
I. S. Eejkovi6, kuc. 442. vidi i misu cuti, slu- 
sati. — d) tuzbama na sudu i slicno, audire: 
Eto sam toga rad da cujes razlog moj prida te 
pala sad i prid sud sveti tvoj. M. Vetranic 2, 459. 
Na pravdi ko sjedi da castan ostane ne stedi i 
druge cut' strane. D. Palmotic 1, 211. Svaki vas 
razlog svoj s nacinom naj bojijem izrijeti sad 
nastoj prid mojijem pristo[em: kada vaa cujemo, 
pravedne osude ucinit' mi cemo. 1, 203. I ne bje 
ni koga da nih tezke tuzbe cuje. I. Kanavelic, 
dubr. 9. Te nek drugi kra) krajuje i pomiiivo 
tuzbe cuje. V. Dosen. 249. O gospodo, o sudnici, 
fiujte me. Pravdonosa 18.52, 1. Sudac cuje po 
stvoru, a sudi po razgovoru. 1852, 10 

4. kao poslusan biti, oboedire : Koji cuje mene, 
ne bude potlacen. N. Eaiiina 191''. Ostavi praiu 
tuj, ne moj se, brajo, bit, a .starijeh vazda cuj, 
tore ces miran bit'. M. Drzic 105. Molim te, toj 



mo 6uj, take ti Xivota. N. Na|oSkovi6 123. Jao, 
s kijcm tuzna vei govorim ! Sto za mani trajora 
rijefii! ki I'd razlog cut' ki difi vjecnijem so raz- 
borim? I. Gunduli6 111. ali se svi ti primjeri 
dadu tumaciti i po 3, kao i neki pod 3 po ovome. 
Nas su starostavnik priznali dovet carova rim- 
skijeh i carigrackijeh od Dukjana do Kostadina. 
Potvrdi ga papa rimski . . potvrdise ga carevi i 
knezcvi srpski od Nemanica do Brankovica. Da 
sto meno Culi i Mlecic bi ga potvrdio bez pre- 
daje. Nego cujte barom sad ! dodo zgoda za po- 
praviti pogreSku. S. l^nbisa ]irip. 16. 

5. cuvsi doznati, cujuci doznavati, ciwenem 
znati, accipere, cognitum habere, sto se cuvenem 
doznaje izrice^ se a) akusativom, a to moze biti 
aa) cejade : Cul si Diojona ki blaga ne imise, 
bacva ne zadiiena kojemu stan bise. P. Hektoro- 
vic 44. Gdi god s\i Arijani culi koga biskupa 
svota i naucna, cinili su da ga cesar dozove. A. 
Bacid 251. Jesi 1' cue Noja patriarku? M. A. 
Rejkovid, sat. 153. Oj djevojko ! nije ovo od Ba- 
rata Mujo, veo ako si cula po cuvenu od Jaiioka 
Golotrba Iva. Nar. pjes. vuk. 2, 100. Dok cujete 
mene u zivotu, ne mojte se, deco, prepanuti. 
2, 566. Jos sam cula, moja mila majko! na Kla- 
dusi kladuskoga Muju. Nar. pjes. bos. 1, 42. A 
ovo je devet dana, da je nisu culi ni vid jeli. Nar. 
pjes. istr. 1, 28. Bog t' ubio, Eajko, vojevoda! 
cim ti nasta na Srijem vojvoda, taki nama Turci 
dodijase, a dok bjese vojevoda Mirko, mi Tur- 
cina nigdjer ne cujasmo, a kamo li ocima vi- 
dasmo. 3, 53. objekat se moze 2^oblize oznaciti 
adjektivom Hi participom: Cusmo joste uzmno- 
zitu u slavnomu Dubrovniku svu gospodu ple- 
menitu i razumnu i veliku. M. Vetranic 1, 231. 
Tad slugam posal svoj ispriporucuju pri gospodi 
onoj prijatih kih cuju (gen. mjesto ace). P. Hek- 
torovic 159. Kupido hoce vas svijet da gospodi, 
i kad blaga koga cuje, da mu vojom svom ro- 
buje, ne ce da ga vik slobodi. S. M. Boba}evic 
232. — bb) stvar kaka god, radna, staiie itd.: I 
eko e (ja) cuju nekoje zlo na vase kuptce ili 
na vast gradt, da vy o tomt u skore damt ve- 
denje. Mon. serb. 44. (1254). Tko gode ovt nast 
obetB cuje. 284. Veli pop Eliakim dojdo u Betu- 
liju viditi ju (Juditii) cuvsi smiuost, dila hrabrost 
i cudnovatu svetiiiu zivota no. M. Marulic 4. 
Stan'te, zvijeri, moju tugu i nevoju da cujete. 
M. Vetranic 1, 12. Koje 6e srce bit kameno vaj- 
meh tac da ne ce prosuzit ovakl cuvsi plac? 
2, 421. Ako zudis tac zalosnu cut ne smrt, pri- 
pravi novi plac. 2, 439. Ne cuvsi zla uzrok, ku 
pomod da ti dam ? 2, 456. Kada vi cujete rati i 
smece, ne mojte se pripasti. M. Orbin, zrc. 232. 
Cujuci ugodni plod^onoga spasenoga truda. P. 
Radovcid, nac. 86. Sto Kazimir kraj oe^riti, kada 
cuje tu sramotu ? D. Palmotid 2, 260. Cuo si raz- 
log, za ki nije trijebi oruzanom rukom tobi Bi- 
sernicu osvojiti. 2, 324. Sada jesmo u tugah cuvsi 
smrt koga prijateja. P. Posilovic, nasi. 40. Tako 
zem|u koju prije bise duo sad poznade. P. Kne- 
zevic, ziv. 27. Vitezi svetogrde kad cuse ovo, na 
svoj dom se povratise. J. Kavaiiin 256. Ako cu- 
jete tresne ovako ceste. Besjede kr. 119. CuvSi 
svetiiiu ove velike pokornice, dosao sam evo i ja 
u Kortonu. I, Velikanovid 80. Jesi 1' cuo latinsko 
primorje, kod primorja riscanske kotare i u nima 
Jankovid Stojana? Nar. pjes. vuk. 3, 120. Cudeto 
ratove i glasove o ratima. Vuk, mat. 24, 6. Da 
vi cujem zdravje ! Nar. posl. vuk. 48. Pade zecka 
banovina a narod pribjeze u te pianino. Pa ko 
da nam pomoze kad to more osape turski brodi ? 
Ne mogu nam cuti Srbi smrti ni zivota za go- 
dinu, a kamo li da nam pomognu. S. !^ubisa, 



CUTI 



CUTI 



prip. 17. Kad ou Marko prijeku smrt svoga brata, 
dotrci doma. 53. cento se sivar izriie savio opce- 
nito rijecjii: to. sto, (ca) ovo: Odgovorite Ivanu 
sto ste culi i vidjeli. N. Ranina J4. Siluj se pod- 
niti ca cujes. M. Marulic 107. Cestit komu red 
cut se toj dopiisti: jer cuje sto cul iii od svoje 
mladosti. S. Mencetic 24. Toj vila cuv rece : 
mociio t" me ucvili. 242. Sto nrii bi drago ovo out. 
243. Kako ja ovo cuh, idoh rad i vesel. 253. Vece 
joj bi drago cut ovoj. ner uiko da blago darovat 
budeni noj. 257. Mnim da si 6ula toj sto je od- 
luccno u vojsci D. Palmotic 2, 260. Molim_ti se 
sto si cula sve po tanko reci meni. 2, 80. Cuvsi 
to Absolon. S. Margitic, _ fala 96. rijeeju stvar: 
Ne bih cul stvar novu. S. Mencetic 106. Tko zeli 
novu stvar da cuje, sad hodi ter slisi. 171. ne iz- 
rice se ni cim, nego se razabire iz ostaloga Ho 
se kazuje: Da li nijesu culi ? N. Banina 172. Cu- 
juci svaki duh se ce snebiti. M. Vetraiiic 2, 243. 
A. Kamilo nam se vjeri, jes' li cuo? B. Zli glasi 
i nezvani dohode: cuo i ne cuo, i cujem da ne 
cujem, ako i cujem sto nije za cut'. A. Sto nije 
za cut' ? Cuju se i vece stvari neg su ove, meni 
para. Grubse je cut da se je Zlati kum star vje- 
rio neg Kamilo mlad. M. Drzic 229. Sara rece : 
bog mi uc.ini smijeh : ko god cuje (ila sam za- 
nosila), smijace mi se. B. Danicic, Imos. 37, 6. 
— eesto dolazi glagol u partic. praet. pass. : Dilo 
prije ni videno ni cuveno. A Gucetic, roz. jcz. 
166. Sto nije nikada cuveno ni videno od pocela 
svijeta. M. Bivkovic, bes 5. Cudna cuda ne cu- 
vena. M. Jerkovic 69. Jedan cuveno tezko potajno 
zlo pripovijeda. B. Kasio, zrc. 96. Koji odkriju 
6uvena u skrovitnici polace apostolske. A. Kadcic, 
bog. 290. Ocivat ono sto je na spovidi cuveno. 
J. Banovac, razg. 254. Cudo do onoga vrimena 
ne cujeno. A. Kanizlic, utoo. 613. Razgovor od 
nauka na prediki cujena. 460. Nova kazujes i 
ne cuvena. I. Velikanovic, upu6. 1, 533. — b) aku- 
sativum s prijedlogom za : Jeda ste i^jubmira vi- 
djeli ali sto culi za li ? D. Zlataric GQt'. Jer je 
jurve cue za lupeze i prvje. M. Zoricic, zrc. 3. 
Ali za rat kako (junak) cuje, odmah jeca i bo- 
luje. V. Dosen 122. Smele bi se (zloce) malo vrime, 
da im nije cut za ime. 139. Kako cuje za kakva 
kaura. Pjev. crn. 227. Pak sam cuo za svate ca- 
reve. Nar. pjes. vuk. 2, 139. Ako za kakav grad 
koji ti gospod bog tvoj dade I'a u nemu zives 
£ujes gd je govore . . tada iztrazi. D. Danicii^, 5mos. 
13, 12. Tri Jovova prijateja cuse za sve zlo koje 
ga zadesi. jov. 2, 11. Cusmo za oholost Moava 
vrlo ponositoga, za ponos liegov i oholost i obi- 
jest negovu. isai. 16, 6. Usavsi (Isus) u kucu 
scadijasf da niko ne cuje za n, i ne moze se sa- 
kriti, jer cuvSi za li zena sto u liezinoj kceri 
bijase duh necisti dode i pade k nogama liego- 
vima. Vuk, mar. 7, 24 — 25. Bozovioa s odgovorom 
brza : nit vidjcla nit cula za liiha. Osvet. 4, 42. 
Mi jos za ta mir culi nijesmo. Nar. bas. vrc. 108. 
Nekakav Turcin cuje za nekakvu bogatu udovicu. 
Nar. prip. vrS. 2, 103. Iloga za ovo cuje. 195. — 
c) lokahnn s inijedlogom o, ujedno moze hiti iz- 
reieno i sto se o kom Hi o iem cuje: Cuvi.§u caru 
o krotosti sogo. Stov. kra|. 3. O vidinju evroj- 
skoga proroka Daniela cusmo. ^iv. aloks. Starine 
3, 245. Sretnija bi mnogo bila, da sam onda mrtva 
ostala, kad mi o tebi cut bi sila sve sto sam se 
naslusala. I. Gundulid 581. Komu da na svijotu 
vo6 vjprujom, o vitezu Korevskomu kad ncvjeru 
taku Cujem. 581. — d) genetivom zaiudena : No mo- 
gah nikako sam, no opet zazoh i oionih se u pri- 
morju s udovicom, pa 6uj srece! nadi i u lie kcer 
sirotu bez oca. S. !^ubisa, prip. 31. — genetivom 
i prijedlugom od, de: Prosla Ijeta da od tobo 



joste cula nije prijazan moja niSta. M. Pelegri- 
novid 194. Ti (?es cuti od onoga raja. M. A. Re)- 
kovi6, sat. 147 Pomniv cuti od sijaiia budi. I. S. 
Rejkovic, kuc. 133. ujedno se izriie i sto se od 
koga Hi cega cuje: Da nitkor me ne scijeni vise 
neg vidi mene oli cuje sto od mene. N. Rai'iina 
35''. Ka nikad p'jase onu druzbu virnu , od 
ke ti zgor pisah ca nd lie cuh i znah. P. Hek- 
torovic 33. Ah ke glase cuh od tebe, moj ne- 
vjemi vjerenice! komu vece i u koga i kad tuzna 
da vjerujem, od viteza Korevskoga kad nevjeru 
cujem ovu. I. Gundulio 467. Od pravde kad 
sto (linac) cuje, na opako prigluhuje. V. Dosen 
248 — e) iiz sve receno moze izreceno biti i 
od koga , odkle se culo genetivom s prijedlo- 
gom od, ab, ex: Sto cuh od liega ovoj govoru. 
N. Ranina olb. Od gore tej rajske nd tebe sto 
cuju sve ti vjeruju. M. Vetranio 2, 286. Sto cuh 
sad od parca ovoga, velmi sam tomu rad. 2, 382. 
Druge |epse razloge od moga ces cacka cuti. D. 
Palmotic 2, 265. Cuo sam vise puta od tebe i od 
pravijeh Turaka da raja ne smije ni jabati uz 
svoga agu. Nar. prip. vrc. 2, 173. — f) cuti dolazi 
u umetnutim reienicama: Sad himlieni ban Hr- 
voje, kako cujem s mnogo strana, na nu stavja 
misli svoje. B. Palmotic 1, 308 Od toga ce doc. 
ko)ena, kako cesto cuh pjevati, slavna cejad i 
hrabrena. 2, 125. Plav je kraja ugarskoga, ku po 
sina ima svoga, kako cujem, poslat odi. 2, 211. 
Jutroska su, k'o cuh , bile izvan dvora. 1, 156. 
Vrh brzecijeh koiia ognenijeh odnesena je Biser- 
nica, k'o smo culi od Jubeznijeh ne zalosnijeh 
dvorkinica. 2, 342. Hvale se lieki, kako cujem ali 
malo vjerujem. A. Kacic, razg. 317. 

6. poticaiiem osjetnim Hi dusevnim izntitra do- 
znavati: osjecati. sentire: a) izriie se sto se cuje 
akusativom stvari aa) osjetno: Isus v svojoj plti 
i V dusi cujase bolizni. ^Korizm. 87 '1508). Vonu 
cujase svak. Zbor. 78. Cu od svita negovijeh li- 
jepu vonu. N. Ranina 5711. Ne bih cul venacae od 
slave na glavi §. Mencetic 192. Gdi nije cut je- 
seni ni zime nikadar. M. Vetranic 1, 96. Ni pje- 
Sac ni konik, gdje miris taj cuje, da ne ce sebe 
van jak manen ostati. 2, 288. Znas sude caklene, 
bantuze ke zovu; vazam jednu stavi na golu put 
tvoju, ne ce ju nigdar cut. P. Hektorovi6 14. 
§to zedan ni clovik od pitja slasti vik dobro cut 
ne more. D. Ranina 20. Sve sto vpce vodu pazi 
clovik, sve to vedu zedu cuje. 143. Hajdar rani 
Dilaveru lakat lijevi, vidi on tef krv i u obrani 
cuje stit tezak, tim se gnijevi. I. Gundulic 539. 
Cujem ovdi von od roZic . . dobar si von cul. F. 
Vrancic, ziv. 19. Dobar von cujah. 107. Ni jedna 
zla vanska ka podnasa ne cuje. B. Glavinic, cvit. 
455. Ako bi tko biZao od ubozije za Sto smrde, 
ali sam se cuvao od liih za ne cuti jedno malo 
niova daha P. Posilovid, nasi. 114. Ne fiu muke 
kako pijan. S. Margitic, fala 73. Svi okolu sto- 
jc6i cujahu miris. 211. I 6uv vru6inu. 276. Po 
jeziku i po grlu slasti 6uje i razlikiije. A. Bacid 
462. Isus ove rane no fcu. F. Lastric, test 119. 
Ne cujaSo za or Lovrinac vatre? F. Lastric, svet. 
131. Je li Marija cula koju bolest poradajud 
Isusa ? F. Mati6 36. Kad so prenu zona, fiu oko 
sebe mokriuu. J. Banovac, razg. 150. Nije mo- 
gu<!-e vatr.i taknut a ne cut je. J. Filipovii, prip. 
1, 474. Poccso ju bit, ali bolest udaraca ne 6uje. 
3, 267. A popadija kad fu pobr;iUmovu ruku u 
liedra. Nar prip. vrf. 1, 116. Cujom duh po pe- 
fienki. na lUjeci. Pilepic. subjekat moze biti i 
stvar: Kad smokvonicu listi okruze, 6ujo ]pto. 
J. Kavaiiin 589. — kao podnositi porforro: Mnogi 
(udi ne mogu ni mirisa od vina 6uti, kamo li ga 
piti. J. Banovac, razg. 235. Ne mogu ni mirisa 



CUTI 



107 



6UTI 



od vina cuti. A. Baci(5, ist 334. — hb) duSevno, 
ahstraktno: Dusa jo ma ratla cuti rajsko slasti. 
M. Marulio. 228 Mri za lie lipotu dokoli cuti 
moz duh u tvom zivotu. §. MencBlic 18. Ze]u 
tebi zivot i Ijejjos, dokoli u sebi cuju nioc i krje- 
pos. 177. Toli oliolo nosaSe svoj obraz, da tko 
bi okolo. Juveni in poraz. 207. Ovo za lados pa- 
met mi sva bijcsni, toliku cu rados cijec tvoje 
juvezni. 234. Gdi me celiva, mi'iah moja da mla- 
dos u medu sva pliva, toliku cuh slados, toliku 
cub milos, er kazat ne znaju. 205 Eadovah ja 
tvoju zapovid obsluzit, nu muku cuh dvoju s to- 
bom se razdruzit. 310. Cin' da nas smrtna noc 
obujmi pri tegaj, u liem tej zalosti neka ne cu- 
jemo. 362. Tolikuj rado.-st cujase. Zbor. 74. Ni 
muke ni truda ni cuti ni cuje. M. Vetranic 1, 175 
Eecimo po jednu, za vrime niinuti, bugarscinu 
srednu. i za trud ne 6uti. P. Hektorovic 17. Dub 
je ovo, s koga voce kad skrjseuo tko blagiije, 
lieki zivot drusi cuje, kojijem zivjct u vijek moce. 
N. Najeskovic 152. Put po kome bude hoditi, 
truda cut nikadare ne bude. N. Diuiitrovic 41. 
Ako ti Jubavi ne cujes, ka se rijet mozo uzrok 
sam pravi od debar svih na svijet, da koju drugu 
stvar mocos cut' i kadar? F. Lukarevii 8. Sinak 
tvoj ne ce nikako cut' iskre jubavi 27. Snage 
ne cujah u bitju prem momu. 36. Srce u noj da 
je culo u sebi najsladi celov nioj. 37. Dubravko 
mili moj, ti s' [ubav sva moja, ali ju ne cuje jos 
mlados, jaoh, tvoja. 45. Neizmjernu rados cujah. 
46. Ti cujes u srcu jedan duh smilena. 70. Ako 
si i kada cula ti ogan ne, ki cujem ja sada, po- 
mozi za milos jadovne tuge me. 103. Tko ni ju- 
bio ne zna sto je Jnbav, sto cu rit od mene, u 
srcu ka ilekad tej strile ognene ne cujah kako 
sad. M. Drzie 80. Kada cujes susu i mlakos. 349. 
A nebog tuzan ja nikako ne cuju u meni ve- 
se)a. D. Eaiiina 3. Oni ki putuju po svitu svi 
velicak u sebi vaj cuju. 17. Sto vece nevoje pate 
ki putuju, pokoja to boje na domu slas cuju 
20. Ter cuju u meni sad rados ja ve|u. 90. Tko 
vele o smrti svo misli na svit saj, ne uziva zi- 
vota ni cuje ni kusa. 93. Tisucu smrti u srcu 
mem cujem 94. I ciste djevice kad god taj cuju 
plain. 116. Vazda taj zled cuje ki^. . 25. Ako cuju 
u sebi kad god takova ganutja. S Budinic, ispr. 
45. Kada cujes u molitvi koju pozudu. I. Drzic, 
gond. 28. Ku rados izbranu, ku cemo cuti slas, 
oruzje na stranu kad stavi svaki nas. I. Gundu- 
lic 14. Ako moja svijes iste ga (vez) odrjesit, muku, 
trud i boles cujem, jaoh, za umrit. 22. !^ubmire, 
komu je sudeno tuziti, ne pozna ni cuje radosti 
na sviti. 131. Neka mi (vila) vjeruje da u ogiiu 
gorim vas, u tebi kad cuje istoga ogiia vlas. 133. 
Da sred srca, ne scijen', tvoga ti bi cuo ze)e od 
boja, da od kojena krajevskoga nije kaduna majka 
tvoja. 305. Nu su Turci izceznuli, sjeverne im 
zvijezde prijete, er pogubu nih su culi, kad na 
carstvo stane dijete. 421. Koje radosti u duSi 
cujase! A. Gucetic, roz. mar. 146. Koji ne cuse 
u ovi sveti dan neke osobite slatkosti i raz^'O- 
vora dubovnoga. M. Divkovic, bes. 80. Vece puta 
fiuju neko unutrne veseje i slatkost duhovnu. 
406. Kad celunu tebo krunu cuje sladost moja 
mladost. M. Gazarovic 101. Da mozes u tebi cuti 
i ocutiti sedani bolesti. M. Angel 17. Put ce biti 
sjedinena drage duse slast cujuci. I. Ivanisevii, 
kit. 79. ]^ub}enoga plamika Kiipido ga cini cuti. 
J. Armolusic 19. Cuti mirisane prislatko Jubavi. 
P. Radovcie, nac. 328. Gospoda evil u srcu gresnu 
cuju. D. Palmotic, dubr. 1, 82. Ufiini da ja cuti 
budem miris tvojije razlikije mirisaiia. P. Posi- 
lovic, nasi. 76. Marija, koja sedam priogtrije bo- 
lesti u srcu tvomu 6ula si. 182. I ostali griSniei 



cuti 6e priveliku smutnu srca svoga. P. Posilovic, 
cvijet 46. S koga (kruha) u srcu kripost cuje. 
A. Vita}i6, ist.,351. Kada cuje isti nasladeiie. P. 
Macukat 60. -Cuje u sebi smutnu. J. Banovac, 
pred. 8. Vec ne iuje ujidaiie duse. 8. Vazda cuje 
u du§i uzgane od Jubavi. 65. Ako koju zalost u 
srcu cujes. J. Banovac, razg. 69. Oni koji ovo 
ime zazivaju u najveci muka slatkost cuju. 68. 
Ko 6e cut u sebi kripost kriza svetoga. J. Fili- 
povie, prip. 1, 21. Dusa Isusova u ovih mislili 
nista ne trpi, ni kakvu muku ne cuje. 1, 105. 
Kada cujete koju gorcinu , ovde troite. 1, 115. 
Cujase u dusi veliko pokripjene i korist duhovnu. 
M Zoricic, osm. 100 Iznuira cuje nika ganutja 
za dilovati dobro. 150. Koju (bolestj cujase od 
opacine grijeha. J. Matovic 498. Da pokornik ni 
po sto ne cuje u sebi take bolesti. M. Dobretid 
182. Tko cuje u sebi grizudusje. 1. J. Lucid, razg. 
136 Ne cuju sirom istvo, ne osjedaju bolest. B. 
Leakovic 133 Ko god cuje srce_ u prsiina. P 
Petrovid, vijen. 25. — opcenito: Cini da ne cuje 
liva, ca cini desna. Narucn. 96b. Stvar se mo£e 
blize oznaciti participom: Jesu li uze ovoj, kim 
cuje svaki vas savezan zivot svoj ? F. Lukarevic 
69. Srce uzgano u sebi cujah. P. Zoranic 2. — 
b) ne izrice se sto se cuje ili ti osjeca: Po kojoj 
(dusi) covjek zive, cuje, gibje se i razumije. A. 
Badid 463. ne izrice se sto se cuje, ali se iz svega 
sto se kazuje maze razabrati sto se misli: Ako 
zub hoces taj sad ti du izeti da ne d' out'. N. 
Najeskovid 186. Eijeti ne de kako cuje : jedno u 
srcu je, drugo u usti. J Kavanin 31. Ter se ne 
mice, ni cuje, kad je ribari ufate. J. Banovac, 
pred. 10. 

7. kao cuvati, mariti za sto, paziti na sto, ali 
rijetko, oustodire. s akusativom: Nut vraga, ne 
de da svoj posao cuju. M. Drzid 316. s genetivom: 
Za to uresa cuj i ruha, da t' ne poju u zahvari. 
M. Pelegrinovid 179. u imperativu je koliko cu- 
vaj se, budi na oprezu, cave, ali na n je u vijek 
privezana renenica rijccju da (ne): Onda kad ju 
vidis, _rumena rozice, cuj da ne ublidis. D. Drzic 
373. Cuj da vas ne jame ovde napas nika. M. 
Vetranid 1, 183. Is:om cuj da ti se ne zgodi je- 
dan dan, jak nemu zgodi se. D. Eanina 64. Ve- 
lika skupos taj cuj da plam Juyeni ne bi vas na 
svit saj sgasnula u meni. 26. Cuj da ne budes 
Sala djavolom F. Vraucic, ziv. 59. 

8. na recenicu u kojoj je cuti ii kojem god 
snaeenu maze biti i druga privezana. a) rijecju 
da, i nam se cijelom pokazuje sadrzaj onoga sto 
se cuje: aa) prema 2: Vijem da je jelen plah i 
bijesno se plasi , od lava nu ga strah u gori 
utazi; ter lava kad cuje da gorom prohodi, u 
krovu tuguje cijem ga slobodi. M. Vetranid 1, 37. 
Jo5 nije cuti ni za ^eju da u projetje Slavic poje. 
1, 14. Eto cut' ni hvoje, ni Slavic gorome pje- 
sanoe da poje. F. Lukarevid 5. Elija cujase da 
mu bog priti. J. Banovac, razg. 12. Pocne pje- 
vati da je cuju da je pred kucom. Nar. pjes. vuk. 
1, 128. Pak je mene zapretila vila: ako mene 
cuje da popevam, ode mene ona ustreliti. 2, 215. 
Ko prvi put cuje kukavicu da kuka, ako je prije 
sunca, vaja tri puta da rece: za mojim zlotvo- 
rom. Vuk, 2iv. 224. Dode pred kudu Mrkoiiida, 
kad li je pusta zatvorena. Ne cuje ni da pas 
laje ni da kokot poje, a ved jo toboz razdanilo. 
S. ^ubisa , prip. 59. Vo cue kravu da ^zamumi. 
Nar. has. vro. 102. — bb) prema 5.: Culi smo 
da su neki tamo ubjeni (,ubeni'). Spom. sr. 43. 
Kako cuh da pode gospoja na zelen, po slijcdu 
gospoje otidoh jak jelen. S. Mendetid 244. Hode 
nis funestru skocit, kako je dula da ju jo otac 
vjerio za Zlatoga Kuma. M Drzid 228. Po istinu 



6UTI 



euTi 



cuh glasu da se (KorevsTci) xikopan ziv nahodi 
u dubokom mrklu jazu. I. Gundulic 591. Cujem 
da si na liu stavio ti misli. D. Palmotic ), S27. 
Cuh da svoje drage cica mladalina od juncica 
Jove slitu na se stavi. 2, 27. Nikad nije cuveno 
da bi se to dogodilo. A. Kanizlic, kam. 229. 
Cujes da je umrla ona gospoda. B. Cuoeri 66. 
Ako ko Juje da jedan crkovnak pribiva i opci 
(s) zenama, ne dizi ga cista. Besjede kr. 271. Ja 
sam CUD da si tankopreja. Nar. pjes. vuk. 1, 166. 
Bak smo culi da se ozenio. 1, 481. Pa sad cnjem 
da se preudala. 2, 173. Cujuci da me neko ob- 
tuzio. Pravdonosa 1852, 9. Cujem da u Misiru 
ima zita. D. Danicic, 1 mos. 42, 2. Cuse da ce 
on onde objedovati. 1 mos. 43, 25. Nijesi li cuo 
da ko nozem sijece od noza i gine? S. ^lubisa, 
prip 226. u recenici u kojoj je cuti moze sve ono 
biti sto se najirijed kazalo otJcle, o kom, za koga 
se sto culo: Ne vim od kuda cuh nada^mnom 
da sta taj druzba prihuda. D. Drzic 405. Cuh od 
tebe da si razuman. F. Glavinid, cvit. 53. Od 
mnogih slisah i cuh da s' nemodan , nezrlrav i 
gluh. M. Pelegriiiovic 198. Cuo sam od otaca 
mojijeh da ti govoreci na krizu: zedam, hotio 
si zlamenovati zedu od pravde. P. Posilovid 146. 
Kad od stari cuje judi da je nigda kripost evala. 
V. Dosen 164. Kad od drugi samo cujes Aleksan- 
dar da je bio. 256. Ja sam cula bas od jedne 
zene da je nasa Ivka isprosena. M. A. Ro}kovic, 
sat, .52. Za tebe cujem da umijes kazivati sve. 
D. Danicic, 1 mos. 41, 15. Jer ste culi moje ziv- 
}ene nekad u jevrejstvu, da sam odvise gonio 
crkvu. Vuk, gal. 1, 13. Cuces od mnogih Judi, da 
rakija daje kuraz. M. D. Milicevic, zim. vec. 60. 
— cc) prema 6. : Do duse do moje cuh da me 
ukobi. D. Drzic 403. Tko li grst usadi u grlu 
da cuje sto je slatko da sladi a gorko da pjuje. 
M. Vetranic 1, 358. Ter mu (oslii) svu protri put 
kuda je izraiien dokoli budes cut da je sasma 
ozdrav}en. 2, 170. Cuje da mu se uzeze krv od 
srgbe. S. Matijevic 12. Cuh da usne moje taco 
plamen svijetao. J. Kavaiiin 466. Otide (misnik) 
obudi se , kad pooe naglavnik mecati , cuje da 
mu se ne dade. J. Banovac, razg. 63. — b) ri- 
jecju gdje, te se cijelom izrekom pokasuje radna 
Hi stai'ie u kojem se neposredno iiije Hi ti osjeca: 
aa) prema 2. : Ako cuje listje od duba gdje nim 
vjetar krece. Zbor. 6^. Za sto je bojezan na smrti 
kufa out gdi poje u pjesan. M. Vetranii 1, 3. 
Kufa tuj cuje gdi s velom bojezni na smrt kli- 
kuje. 1, 4. Cujes li gdje veci tijij oviiic? 2, 309. 
Cuju gdje grace vran. 2, 318. Cula sam tihoga 
slavica u jelju gdi poje. 2, 260. K tomu psi straz- 
nici cujes li gdi laju? 2, 292. Kroz sanak cujah 
toj gdje mo tac budjase. 2, 16jf). Cujem ju (villi) 
gdi poje. N. Najeskovid 206. Cujah ja nocas gdi 
jedan nih (pastira) svii'i. 205. Da fiujes tvoj sluga 
gdi cvili od jada i tuga. 46. Veie ne bi Cut sla- 
vica gdi poje. M. Drzic 432. Za kojime ogaii go- 
ru6 vrie plame stisnut tmasta sred oblaka, iz 
kojega sjeni grube 6uh gdi buka mukla izlazi. 
I. Gundulii 81. Za gotovo svaka Srpkina kojoj 
jo brat umro i dana-s oplafo kad cuje kukavicu 
gdje kuka. Vuk, ziv. 224. Otisli su odavle, jcr 
6uh gdje rekose: hajdmo u Dataim. D. Danicic, 
1 mos. 37, 1 7. I tako 6u sav Izrail gdje rekojse : 
pobi Saul .stra/.u filistejsku. 1 -sam. 13, 4. Cuo 
sam ga gdje huli na Mojsija i na boga. Vuk, 
djcl. ap. 6, 11. (!!uo ^sam gdje Judi govoro. S. 
^ubisa, prip. 192. Cuju kaludpri gdje so ori 
zvonik. 77. Kad izado na ulicu cu do neko za 
Aim pristajo. Nar. prip. vr<5. 2, 112. Posia ne- 
vjesta u drva pa kad se vradala ku6i , f ujo 
ispred obora do joj dijolo u kolijevci place. 2, 116. 



— Vh) prema 3 : Krunica povita , nu me ^cuj 
gdi tuzu. S. Mencetic 153. — cc) prema 5: Cuh 
gdi se spovida da lijepim kosami Davida Ber- 
sabe zamami. S. Mencetic 28. Ovu ja od Judi 
cuju ric svaki cas gdi vele tko trudi za trudom 
ceka las. 142. Mozemo svaki hip cut Judi gdi 
vele da gorci ni nalip ner jubav. 303. Ja sam 
cuo de govore Judi: . . Nar. pjes. vuk. 3, 273. Jesil' 
cuo de^pricaju Judi de j' Milosa kobila rodila? 
2, 239. Cuo sam od starijih Judi de pripovijedaju. 
Nar. prip. vrc. 2, 133. — dd) prema 6: Strjelo- 
vite r imas oci, (gospn), cuh gdi me iz nih zrak 
srdasce grozno rani. S. Bobajevic 205. Jedva sto 
pozrjeh obraz taj gizdavi, u srcu vas umrijeh, i 
njeki ognen plam cuh gdi me obide. F. Lukare- 
vic 33. — c) ovisna recenica najcesce upitna aa) 
prema 2. : Pa se uboja da je ne cuju kako pjeva. 
Nar. prip. vrc. 2, 75. — 66) prema 5. : Culi smo 
kako naSemt trtgovcemt jestt dana zabava. Sporn. 
sr. 9. Na rici himbene ne moj se ganuti: kako 
su vuhlene od mnozih moz cuti. M. Marulic 138. 
Mnim, krajice, cula da si kako Akile sva ustavi 
drijeva (naves). M. Vetranic 2, 407. Gospoja od 
tebe cut zeli ki je taj dobar glas. 2, 326. Dijete 
ovo zaklah ja: jesam li s razlogom svitlost ce 
cut tvoja. 2, 481. Kamenje jos zivo ja zovem da 
cuje koli bojezjivo moj zivot tuguje. 1, 42. Jeste 
li, pastijeri, culi vi kako nas od strasne tej zvi- 
jeri danaska sjobodi Dubravko nas odi? F. Lu- 
karevic 116. CuvSi Jakov kako braca bihu uci- 
nila Josifu. M. Divkovic, bes. 4. Ne znam cu li 
i kada koliko je prevelika boles ka mi srce jada 
s robstva draga vjercnika. I. Gundulic_ 349. Cu- 
ces cija rijec i sabja vise smije. 528. Cuo si k'o 
bojnica moja mila zivot mi je sahranila. D. Pal- 
motid 2, 190. Nijeste culi kako je danas uoinen 
mir? Nar. bas. vrc. 108, — cc) prema 6,: Cuti 
mozemo je li u nami dull sveti, J. Mato^'ic 82. 

— d) neovisna recenica, prema 2.: Cuju, grace 
vran, ne moze dobro bit. M, Drzic 468. — prema 
5. : Svakojzi nemoci clovika nezdrava more, cnh, 
pomoci kami rio i trava. S. Mencetic 303. Cuo 
sam, komu nezic udi, lijek je koji velmi prudi, 
nzet s mjerom stvari ove, M. Pelegrinovi6 199. 
Vaja da si od starijeh cuo: za hajdukom u goru 
ne idi. Nar. pjes. vuk. 3, 187. Jer sam cula: zeni 
mi se dragi. 1, 384, Al cujete (praes. mjesto fii- 
tura), moja deco draga: ko so godi na Todora 
fall, sramotno je svaki so vradao. 2, 494, Mi smo 
culi od starih cetnika: kada konic zopce zobat 
ne ce, on so nada dobru dailuku. 4, 28. — e) mje- 
sto druge recenice dolazi infinitiv, a i nekaki 
ace. cum inf. : aa) prema 2 : Meni vec ni s dru- 
Xicami uzivati lipo Scti'ie, slatke pjesni, u kih od 
svud pripijevati cujahomo nasu mladost. M. Ve- 
tranic 2, 467. Kako da cuju gorom rog trubiti. 
F. Lukarevid 40. Du5a mi se vrati kad to cuh 
govorit. M DrH6 246. Ako vilo izidu, poznaces; 
ako li ih cujes zacinat, strah te 6e bit, a u ovo 
ih doba cujem pjeti. M. Drzii 135. Cujem starca 
o tezoru vacelat. 222. Cujem naSiJem jczikom 
govorit 257. Kad te cujem govorit, sve mi tuge 
od srca otidu. 405. Cuj (ma Bumenko) slavice 
pjevat'. I. Gundulic 353. On 6uje ornice na plu- 
govih i kolesa pod koli skripati. B. Cucori 173. 
Ja ga naski jirozivati ne ^uh I. S. Rejkovic, ku6. 
134. Tko vrtoglav no postano vaJa da mu na um 
pane, kad klapicat drugog iuje, da mu lako ne 
viruje. V. DoSen 132. — bh) prema 5.: No cuh 
ja ri6 drugu lie lipos govorit S. Mencetid 255. 
Govorit' &uju toj da so je ]|jubica vjorila. F. Lu- 
karevid 13. Prohodeci Skendoriju cuh ro6' muza 
gospodita . . M. Pelegrinovic 172. Sto k\\ ino jur 
ve6 riti nor ako mu kratko reda no das, da ga 



CUTI 



109 



6UTI 



6' vele ureda cut preCudnom siiirti umriti. A. 
Cubranovic 156. ^jubdrag cuvsi kderou grabit 
milu, uhiti se za sjedine. I. Gundulic 3U1. Zgodi 
SB cudesua stvar do danas ku reoi ja ne fiuli ni- 
kadar. D. Eanina 23. Ne zuas li, nijps' li 6ul kad 
godi gdi rlti er Jubav slipa se piso. 123. Cuo si 
tnoie biti pripovijodat ime mqje. 319. Koga vi od 
mene custe pjet krepnsti. £). Palmotic 1, 08. Po 
jezicijeh svijch od jiidi tu cuh karat djola plalia 
zadojena u zloj cudi nevjernoga Vucistiaba. D 
Palmotic 2, 176. Djevojcicp stvar ne mogu drazu 
cuti, nego mlada vjereiiika kada cuju sponienuti. 
2, 189. kad spomeuut ciije liega. 2, 190 Ovo bi 
suvisno sloboduo bilo govoreiie da ne recem brez- 
obrazno, da bi ne _cuo s. Ivana ovo potvrditi F. 
Lastric, ned 227. Cuvsi poglavari vratara zapovi- 
dati se da . . F. Lastric, test. 229. Zar ti nisi cula 
po odavna pripovidat od ouog gavrana? M. A. 
Eejkovic, sat. 61. Kad cu junak majku spomi- 
nati, privai'i se. Nar. pjes vuk. 3, 551. Ima li 
mnogo kamei'ia u Heicegovini, kao sto sam cuo 
govoriti ? Nar. prip. vrc. 2, 70. Zar nijesi od oca 
cuo o ineni pripovijedati ? Nar. bas. vrc. 23. E 
sam cula od pametnih judi govoriti da bog silu 
brzo salomi -;3. — cc) prema 6.: Njeki sladak 
cuh, koji joj iz usti s mirisom izit cuh, vi-ati mi 
nm i svijes. F. Lukarevic 37. Od smrtnijeh mo- 
jijeh muka cuh se stogod oblahcati. I. Kanavelii, 
iv. 450. Iz daleka cuje smrditi usta niova ricma. 
F. Lastric. test. 332. — /) mjesto ovisne recenice 
dolazi Jcasto particip: Gospa sinka cuvsi tako 
govoreci rece: sinko moj, na to t' ne znam reci. 
M. Marulic 179. Koli krat mene smrt culi ste 
zovuci S. Meucetic 105. I tuj se cu(d)jase svaki 
stvor zivuoi gdje cujase andelo pojuci. M. Ve- 
tranic 1, 304. Jos vara bih rad svime vrh toga 
kazati ca sam cul govore razumnu glavu ja. P 
Hektorovic 16 Kraj Priamo_ cuvsi govoreci jed- 
noga filozofa. Arkiv 9, 73. Ca cujase Benedikta 
cineci (Mavro). F. Glavinic, cvit. 12. 
9. sa so 

a. pasivno aa) Icaie se tko Hi sto se cuje no- 
niinalivom Hi u nijecnoj recenici genetivom aaa) 
prema 2. a to je glas koji ko Hi sto kakvim god 
nacinom pusta a) cefade : Svati na sve grlo pod- 
vikuju da se k treoem selu cuju. V. Dosen 155. 
Ne cuje ga se kad stupa. Posl. danic. 70. I u 
dvoru nikog se ne cuje. Nar. pjes. juk. 330. Misli 
junak da se ga ne cuje. Nar. pjes ist. 1, 32. iza 
recenice u kojoj je cuti se dolazi infin.: Ah koli 
krat cuh se riti ja uzdisuc : visrii boze! I. Gun- 
dulic 258. Dosta si se plakat cula. 349. Koje 
molbe uzmnozite Kalkant prorok glasoviti, koje 
rijeci zlamenite cu se s visiiijem govoriti ! £). 
Palmotic 1, 120. Krstjani malo da ne svaki dan 
cuju se zlo govoriti za iskriiim. J. Banovac, razg. 
115. Svaki dan se cuju reci: mlado doba nosi 
sobom razpusi-ene. B. Cuceri 64. mjesto infin. 
privezana je druga recenica rijeeju gdje: Cuju 
se one slugc i sluzbenice gdi se kunu krivo. J. 
Banovac, razg. 27. — ji) zivotina: Zavede ih 
Lazar u planine od svijeta kud ga vidjet no 6e, 
kud s' no cuje vaske ni kokota. Nar. pjes. vuk. 
4, 303. s injlnitivom : Mjedni pjet' slavici cujahu 
se. L Dordi6, uzd. 60. — y) kakva god stvar. 
glas: I pijevce po soli gdi se liUi glas cuje. M. 
Vetranic 2, 292. Gdje so andelski cuje glas po- 
juci u pjesni. 2, 293. Koji se ovo u dubravi glas 
romonom mednijem cuje? D. Palmotic 1, 139. 
Vice a glas se ne 5uje. J. Eajic, pou6. 1, b9. Po 
tom se braca nihova razgovarahu s I'lim, i 6u se 
glas u kuci. E). Danicii, 1 mos. 45, 16. I vikace 
Esevon i Eleala, do Jase 6u6e im se glas. isai. 
15, 4. — buku : Na ovo me spravlaiie viSe mor- 



skijoh fiu se vala buka, romon, i lupano bubaii, 
trubal i vesala. D. Palmotii 1, 90. U jednomu 
gradiiu u Fiandri velika se buka ob noc cujase. 
J. Banovac, razg. 35. — jeka : Opalise zelene lu- 
bardo, jeco brda i priniorje ravno, do Novoga i 
do Dubrovnika cujase se jeka prevelika. Nar. 
pjes. vuk. 5, 303. To se jeka na daleko cuje. 4, 291. 

— tresica: Kod Solima pokraj puta jos vidi se 
taj palaca, gdje se slisa buka kruta od jaukana 
i od [daca, a a noj se ne stanuje, cudna bo se 
treska cuje. J. Kavaiiin 29. — romon: Koji romon 
i pjevaiie od mene se ovdi cuje? D. IPalraotid 

1, 139. — zvokut: Oruzni taj zvokot neka se ne 
cuje. M. Vetranic 1, 87. — zamor: Izjezi tuj do 
vrat, zamor se jur fiuje. M. Vetranid 2, 333. — 
zuber : Tih zuber vodeni se fiujase. M. Vetranic 

2, 114. — cuh: Najmani vjetra cuh se tuj ne 
cuje. M. Vetranic 2, 266. — vapaj, vikane: Gdi 
se cuju strasna yikaiia i tuzne kletve. P. Posi- 
lovic, cvijet 88. Cujase se vapaj od ijada andela. 
F. Lastri6, test. 226. — plac: Plac se cuje strana 
od svih. M. Vetrani6 2, 468. U ona vrimena ne 
cujase se drugo nego plac. A. Kacic, korab. 325 
U sve ono vrime ne cujase se medu liima drugo 
nego Ziilost, plac i tugovaiie. F. Lastric, ned. 411. 

— kletva, proklinane, psost, psorka: Prije nego 
li se krv prolije, cuje se prokliiianje. Zbor. 23. 
Ovo su psosti svetogrdne, koje se svaki dan cuju 
u krscanluku. J. Banovac, prip. 61. Cuju se iz 
nova po putijeh kletve i psovke. V. Dosen 255. 

— pjesma: Po dubravi se cuju pjesance. M Ve- 
tranid 2, 271. Rajske se pjesance cujahu 2. 109. 
Cujau se tada pisme. F. Lastrid, test. 226. ■ — 
bubaii: Misli da se bub^m cuje V. Dosen 122. — 
svirale: Nit se cuju bubiii ni svirale. Nar. pjes. 
vuk. 2 575. — sa subjektom u genetivu mjesto 
ace: Uzdi prva (puska), druga istog oasa, a tredoj 
se odli cude glasa. Osvet. 4, 43. — opcenito rijeeju 
ovo, kojom se pokaztije na ono sto se cuje: Koja 
se z daloce iz glasa nasmija: avoj me, rekoh ja, 
boga dil po lako, er se cut' ovo tja mogase da- 
leko. S. Mencetic 206. — kasto slijedi infinitiii: 
Pace zraaj se ovijem putom u orlovo giiijezdo 
umjesti, i pred bojnom sab|om Jutom prsten pirni 
cu se u}esti. I. Gundulid 306. — kaUo slijedi 
particip : Kada no se 6u s nebesa glas govoredi : . . 
F. Lastrid, test. 60. — kasto je privezana druga 
recenica rijeeju gdje: Kad se gdje staju, cuje se 
dva mi)a gdje se tuj mlaskaju celivom. M. Ve- 
tranid 2, 330. — bbb) irrema 3.: Poslusajte do- 
godaj dostojan cuti se. F. Lastric, ned. 259. Za 
korisne lieke istine pripovijestim hitrijem i pri- 
cicam navesti nam dobrovolnije da se cuju i tako 
u pamet da bo}e ujezu. B. Cuceri 177. Da se duje 
misa svaki dan. I. Drzic, gond. 12. — ccc) prema 
4. : De se stariji ne cuju, tu bog ne pomaze. Nar. 
posl. vuk. 78. i Pravdonosa 1852, 14. Da sam se 
ja cuo, kojega cesto pitate a rijetko slusate, ne 
bi slali vojsku. S. ^jubisa, prip. 239. — ddd) 
prema 5. a, aaa : Ko de moju silu predobiti ? sve 
du junake ogiiem popaliti, da se i ja na daleko 
cujem. Nar. pjes. vuk. 4, 79. s dodanim adjekti- 
vom pohlize oznake radi: Ini u Daniji_ velmi 
slavni ki se cuju: Kanut, Samo ... J. Kavaiiin 260. 

— prema 5. a, bb. : I takove dari naravi se cuju, da 
so niudri i stari nimi zaslipjuju. P. Hoktorovid 40. 
To se cudo i do cara culo. A. Kadid, razg. 120. 
Cula ti se vala cak do Carigrada. Nar. pjes. vuk. 
1, 99. — prema 5. b. Od nih ^sada mude, za nih 
se ne cuje. M. Marulid 112. Sta so cuje za nas 
u selu? M. D. Milidevid, zim. ved. 221. — eee) 
prema 6. : Tako se duje brjeme od vrucine. M. 
Orbin, zro. 161. Cuju se smradi i gorkosti noiz- 
recene. P. Posiiovic, cvijet 88. Kad svi jodnako 



euTi 



no 



CUTl 



vonaju, jednoga se smrad ne cuje, ubi omnes 
sordent, imius foetor minime sentitur. J. Filipo- 
vi6, prip. 1, 47. Kako se koja bolest u tilu cuje, 
likarije i likari istu se. 3, 140. Ovo se cuje jedan 
miris ru^ica. 3, 237. Sumpora se dah cujase. I. 
Zanotti, en. 46. Culo se jest slozno izdisane mi- 
risa. I. J. Lucie, izk. 25. Kapja vina u vele vode 
ne cuje se. Poslov. danic. 45. Trista stapa po 
tudem hrbatu ne cuju se. Nar. posl. vuk. 320. 
Krv ni jauk nista ne pomaga, dok se ziva u nem 
Cuje snaga. Osvet. 4, 12. — h) ne izrice se sto 
se cuje. aa) prema 2. : Klikosmo placne u glase 
da se cuje do nebesa. M. Vetranio 1, 240. Ona 
vice, fak se u mlin cuje. M. A. Re)kovi6, sat. 58. 
Slovinska gospoda kako cvile do neba se cuje. 
A. Kacic, razg. 28. De se cuje, nek se kupi. Nar. 
posl. vuk 77. Pisti Eosa, daleko se cuje. Nar. 
pjes. vuk. 2, 241. Kad uzdise, do boga se cuje. 
1, 272. 6uk 6e cuknut, cut' se i u selo. Osvet. 
4, 5. — bb) prema 5. : Kako od nas po svetu cue 
88. ^iv. aleks. Starine 3, 318. Ter se tamo u nas 
fiuje da s prijazni svak vas ctuje. M. Vetranic 
1, 231. U nas gleda c'jela Gora Crna, a cut ce 
se i po sv'jetu b'jelu. Osvet. 3, 116. Pasa rastr'je 
za Stan cadorove, BoSiiakom se ne cu ni za glase. 
4, 50 — cc) prema 6. b. : Maiie se cue kad se i 
6esto strize neg jednom odere. Poslov. danic. 59. 
b. refleksivno 

a) prema 2.: Za to crkva sveta 6ini se outi 
vece puta na danasni dan s ricma okrunenoga 
proroka. J. Banovac, razg. 165. — b) prema 6.: 
a) s adjektivom Hi participom kojim se smisao 
opredje^uje u nominativu : Vsaki dan se cuju po- 
lahcani od onih muk. Korizm. Id^ (1508). U 
ovomu se (ja dusa) kriva cuju. M. Marulic 319. 
Nu uhitite me, to vam svidokujem, svi okrivite 
me, kriv vam se ne cujem. 183. Grizda se lipotom 
jaki no snagom lav i covik zivotom , kada se 
cuje zdrav. S. Mencetic 75. Za krivca se daje, 
vaj ! tko se prav cuje. M Vetranio 1, 111. Za toj 
se kriv cuju. 1, 394. Ni u cem kriv tebi se ne 
cujem. 2, 77. Ja ni kriv ni duzan nistor se ne 
cujah. 2, 115. Sto mu se kriv cuju, da mu toj 
povratim. 2, 243. Sto sam se drzan euo. 2, 243. 
Veomi se od toga drzani cujemo. 2, 423. Nu .se 
do smrti cub izraiien. F. Lukarevi6 37. Prem da 
se slab cuju, odlucih za tri dni da kud god pu- 
tuju. P. Hektorovic 4. Da te jedno krat daj jos 
budem pohodit s dostojnim poklonom, i s har- 
nostju onom kom se duzan cuju. 68. Jedva pu- 
tuju, ne mogu hoditi, tegotna se cuju, brze cu 
roditi. M. Drzic 420. To li je prekinut taj uzal 
juveni, kako ovo cuju se svezan u meni? D. Ra- 
liina 118. Cuju6 se oslobojen. P. Zorauic 66. Svak 
zeli ukazat, koliko vam se drzan cuje. D. Zlata- 
ri6 36. Stvari u nas te nije kom vojan moze se 
6ut'. I. Gundulic 129. Ako se cuje tko i krepak 
na dobra djela. M. Divkovi6, bes. 465. Ako se 
6uje5 veoma dr£an ovomu gospodinu. I. Drzii, 
gond. 353. Kad se cuju raneni. P Radovfiic, nao. 
35. Sto tko drzan fiujase se. D. Palmotii, christ 
3, 39. Tegotna se ona fujo. 10, 109. Jeda brojem 
mi jednaci nijesmo bludnim Trojanima ali sna- 
gom, ter se jaci ne cujemo rvat s nima. D. Pal- 
motid 2, 135. Vesela se ve6ma cujem, sto sam 
tebe stekla sada, neg da vas svijet posjcdujem. 
2, 274. I ja drian ti «e vas vijok 6ujem da te 
dvorim. 2, 287. Kada se 6uje5 ili u tijelu ne- 
modna ili u kojoj potrobi . . V. Andriasi, put. 63. 
Ako se Cuju oskvrneni od griha smrtnoga. M. 
Bijankovid 25. 6uju6i se puno suazan. A. Kaci6, 
korab. 139. Jedan mormoraju6i tri duSo ubija : 
Bvoju . . ubija onoga za kim mormora za Sto se 
ialosti i zlo govori 6uju6i se pogrdon. J. Bano- 



vac, razg. 119. Kad no se covik cuje studen u 
dusi. M. Zoricic, osm. 138. — u genetivu mjesto 
nominativa radi negacije : Ako on sam sebe 
ponizna ne cuje. A. Georgiceo , nasi. 2. — ft) 
lokalom s 2'i'ijidlogom u : Zena ka se cujase 
V gribu. Mirakuli 133. Po drumu pravomu neka 
svi putuju u grijehu tamnomu koji se sad cuju. 
M. Vetranic 1, 441. Kad no se Sovjek cuje u 
komu grijehu. M. Divkovid, nauk 281. Grisnik 
cujuci se u grihu od svasta se plasi J. Fili- 
povic, prip. 1, 174. Kad se covik ni u jednomu 
grihu smrtnomu ne cuje. 1, 242. U grihu se smrt- 
nomu ne cujem. 1, 299. Koji se u grihu cujeS. 
3, 138. — y) adverbom, osobito: dobro se cuti 
valetudine bona uti, zlo se cuti, minus valere : 
Pride nika, ja me budit, rib : sestrice, cuju, cuju, 
da ovo ti se nic zlo cuju. M. Marulic 265. Zlo 
se cujem, trijeba mi je otit u lijecnika. M. Drzic 
386. Koji su zdravi, ne imaju potribu od likara, 
nego koji se zlo cuju. I. Bandulavid 213. Kad se 
tko zlo cuje tilesno, od potriba mu je zovnuti 
misnika. I. Ancid, ogl. 71. Joste se cuje dobro. 
P. Posilovid, nasi. 2. A bolni se dobro cuju P. 
Knezevid, ziv. 22. Malo se dobro cuje, buduci 
da je bolesna. N. Palikuca 45. Moze vazda redi 
da se zlo cuje u sebi. M. Dobretic 144. Medu to 
se dogodi biskupu da se ne cuje dobro. 299. 
Ovi se imadu poslati na s. oficije, za sto se cuju 
zlo u viri. 227. rede dolaze drugi adverbi kao : 
tako, kako: Tako se cujem da mi se cini kako 
da bih vas ponovjen. P. Vrancid, ziv. 19. Kako 
se oujes sad? F. Lukarevid 153. Pita me kako 
se cujem. I. J. Lucid, izk. 22. — S) infinitivom: 
U plam velik cuju se goriti. D. Eaiiina 6. Cub 
se slatko zadrijemati. I. Kanavelid, iv. 578. i 
s nekakim ace. cum infin. : Cujes li se cinit ovoj ? 
M. Gazarovid 87. — i) na reeenicu u kojoj je 
cuti se privezana je druga rijecju da: Ticio cu- 
judi se da je bolestan. M. Dobretid 88. Koliko 
se cuje da je sagrijesio. S. Margitid, isp. 11. — 
c) prema 7.: aa) s genetivom: Cuj se laznih cudi: 
laza zlo navija. M Marulid 92. U dobrosridnu 
stvar protivscine se cuj, tranquillis rebus semper 
adversa timeto. 146. Cuj se prihijena dlovika i 
dobrom. 146. Nim dvori i vuhuj, nu, slavna go- 
spoje, samo se sebe cuj u blatu tuj stoje. M. Ve- 
tranid 1, 51. Vaj, dragi Klisani, ali vi ne znate 
sto su zli krstjani, a u liih se uzdate! cujte se 
svakoga. 1, 56. Cuj ga se koko moz kad bude 
smijati. P. Hektorovic 42. — bb) genetivom i 
prijedlogom od: Nu se duj od kuka. N. Najesko- 
vid 189. Cujte se od ze\o juvone. D. Ranina 103. 
— cc) na reeenicu u kojoj je cuti se privezana 
je druga rijecju da: Cuj se mocno togaj sada, da 
te ne ponese djaval tada. M. Marulid 310. Ne 
reci: sad sam zJrav, smrti se ne bojim, mlad 
jaki no lav moj zivot dug brojim ; da se ne pri- 
varas, cuj so, ja te moju. 113. Tijem se cuj svaki 
nesredne naravi da vas moj placni glas ne udari 
po glavi. M. Vetranid 2, 78. Molim to, smiluj se 
da mi sviet koji das, govoru t' ja: duj se da na 
me ne gledas. N. NajeSkovid 91. sUjcdi i ne- 
ovisna recenica: I vas se svaki duj, ne mojte 
dalek pod. M. Vetranic 2, 295. Vukoje, ti za toj 
poved' psa ovoga ter skrovno s liim postoj sred 
one zeleni, i, duj se, (Hampano duv' se) s liim 
ne dod' nikako prije k meni. neg te zvat budu. 
F. Lukarevid. 41. Nista vi Sari, dujte so, ne reo'te. 
M. Driid 461. 

10. part, praet. act. dolazi kao adjektiv te 
znaii ito se moze cuti, osjecati, quod sentitur, 
quod sensu percipitur, sensibus subiectus, sensi- 
bilis: Stvari boiije i vrhunaravne prociiiuju se 
po drugi put, nego po ovije stvari svitovnije i 



fiUTIC 



lU 



eUVALAC 



cujucije. P. Posilovic, nasi. 38. Da jo ovo sakra- 
menat novoga zakona uzdrzeei se u zlamenu cu- 
jucemu. J. Banovac, razg. 240. Sakramonat po- 
kore ciui se zlamonem cujuiim. A Ba6i6 373. 

11. i part, praet. pans, dolasi kao adjektiv 
znaceii: na glasu, daleko poznat, famosus, ola- 
rissimus, i u Vukovii rjeiniku. Tefterdar bosanski 
medu svom gospodom cuveu bjese. D. Palmotii, 
dubr. 7. Da si pofajen, cuven i viden. M. Zoricic, 
osm. 37. Ima divojak drugeh ke su cujeue i vi- 
jene. Nar. prip. mik. 132. Pred korakom cuvenoga 
Miciia. 193. To bijase cuveni harambasa Marinko 
Eakov. M. D. Milicevic, ziru. vec. 209. 

CITTIC, m. prezime, u nase vrijeme. J. Bogda- 
novid. 

CUTKOVAC. Cutkovca, m. selo u Hrvatskoj 
u sadasnoj zupaniji zngrebackoj, dolazi u listini 
latinski pisanoj. Decime vini de villis ,Chud- 
kouch'. Mon. ep. zagr. 2, 46. Villa ,Cliudkoueh'. 
2, 69. prema tome stoji t mjesto d. danas toga 
sela vise nema, kuce su mu neke prihrojene selu 
Dankovcu a neke selu Jalsevcu. Sabjar 74. kod 
Dankovec veli : 3 kuce su spadale prije pod bivse 
selo Cutkovec, a 154 kod Jalsevec jjise: 6 kuca 
spadalo je prije pod bivse selo Cutkovec. 

CUT^iIV, adj. sensibus subiectus. samo u rjec- 
nicimaBjelostijeticevii 254}': sensibus praeditus 
sensitivus. 1107: sensibilis; Jambresicevu 911: sen- 
sibilis; Stulicevu9G'^: sensibilis, i Voltigijimt 31 : 
enjpfindlioh. — adv. cutjivo u Jambrcsica 1107 
t Stulica 96=^: sensibiliter. vidi i 6utjiv. 

CUT^ilVOST, /. sensibilitas. isporedi cutjiv. 
samo u rjecnicima Bjelostijencevu 1107''; sensi- 
bilitas, sensilitas, sensualitas; Jambre.sicevu dll^: 
sensibilitas, i u Voltigijinu 32 : empfiudung. 

CUTURA, /. drvena ploska za vino i rakiju, 
grc. xarS-anog lat. cantharus, slov. cutara, cotara, 
odkle mag. csutra, tur. cotra. isporedi i tal. cio- 
tola od lat. cotyla grc. xoivXog. od xviii vijeka. 
iimeSti rjecnika samo u Bjelostijencevu bi^: baril, 
i u Vnkoou SSol': vasculum vinarium. Cutura 
ima od dvije ruke, jedna je plosna, koja se zove 
i ploska a u Crnoj Gori cica, a druga je okrugla 
i dugujasfa koja se zove i hosanka. — Alccenat 
mijena se samo u gen. pi.: ciitGra. a samo je 
zadni slog dug u si7ig. gen. i instr.: cuture, cii- 
turom. Ivoji indi muz ovakovo vinsko bure ili 
rakinsku cuturu uzme za zenu. D. Eapic 267. 
(u prenesenom S7mslH o zeni). Snasa se dugo 
prosi i cutura puna nosi. V. Dosen 153. Na ba- 
bine sve dovrvi, cuturom se tu klokoce. 153. A 
i majka u porodu za ispunit voju rodu cuturom 
se ponategne. 168. Ko 1' bekrija nagine cuturom. 
Nar. pjes. vuk. 2, 544. Otvorise drvene cuture. 
4, 278. Izvadito drvene cuture. 4, 186. Kad se 
pije iz cuture. Nar. posl. vuk. 89. TJdarila ga cu- 
tura u glavu, (to je: opio se). 326. U oci onoga 
dana kad imaju svatovi doci, jedan momak od 
roda djevojacka uzme cuturu punu vina, na cu- 
turu vijenac od simsira i brsjaua, za vijencem 
peskir, pa ide i saziva djevojke u svatove. Vuk, 
2iv. 305. I cuturu vina crvenoga. Nar. pjes. juk. 
470. Za pogacom cutura, a za cuturom mjesnice. 
Poslov. danic. 153. Natoci mu cuturu vina. Nar. 
prip. vuk.'' 256. Natoci od najbojeg vina jednu 
cuturu. M. D. Milicevic, jet. v( 6. 97. — 2. pjrez- 
iine. Spom. bud. Glasuik 2, 3, 77. Sem. here. 
1873, 254. 

CUTUKETINA, /. augm. cutura. samo u Vu- 
kovu rjeiniku. 

CtlTUKICA, / dem. fiutura. u nase vrijeme i 
u Vukovtt rjeiniku. Trie fiuturicu rakije. M. D. 
Milidovid, zlosel. 169. 



CUTURIL, Hi. mjesto u Srbiji u okrugu kna- 
zevackom: Niva u Cuturilu. Sr. Nov. 1872, 328. 
nom. bi moyao glasiti i Cuturio. 

CUTURILO, m. prezime u nase vrijeme. Sehem. 
segn. 1871, 96. Sem. prav. 1878, 60. J. Bogdanovic. 

CUTURKA, /. dem. cutura. u nase vrijeme. 
V fiuturki vina. Jacke 29. 

CUTUROISPILAC , cuturoispilca, m. samo u 
Vztkovu rjecniku 830b: der tschuturaaustrinker. 

CUTUROTVORAC, cnturotv6rca, m. rijei sa- 
liva mjesto cudotvorao. u Vukovu rjeiniku 830b: 
on je veliki cuturotvirac. 

1. CUV, m. opaz, oprez, attentio, isporedi cuti i 
cuvati. samo u jednoga pisca xviii vijeka. Nije 
ti skrbi turski vuci i bez cuva i bez bdena da 
te razdru bez smijeiia. J. Kavanin 327. 

2. CUV, m. spiritus, dah vjetra. v na kraju je 
mjesto h. vidi cuh, cuh. M. Pavlinovi6. 

CUVAC, fiuvca, m. custos, koji iuva, pazi. 
isporedi cuvati. samo u jednoga pisca xviii vi- 
jeka : Dusu istu za liu stavi dobri cuvac, stadnik 
pravi. (o biskupu kao pastiru duhovnome). J. Ka- 
vanin 93. Toj kad Osin dobesjedi svej usilan i 
sve mrmo, pribreknu ga cuvac sijedi i u pako 
glavom strmo s nim za jedno sunovrata. 418. 
Gdi arhandeo cuvac b)udi grad cesaru nebeskome. 
492. Kud ulize cuvac andeo. 494. Kroz onu sup . . 
vice cuvcu, virit' ima drug tvoj. 496. Prij' neg 
cuvac jos ki godi iz tog ada dode po me. 444. 
Onom redu zapovjedit ki je ludskih od ouvaca. 
560. 

CtJVAC, cuvaca, m. vidi cuvar. samo w Vukovu 
rjecniku. 

CUVADAR, cuvadara, m. 1. custos. sravni co- 
hadar. u nase vrijeme i u Vukovu rjeiniku. Ima 
crkva dobra cuvadara po imenu kaludera Sava. 
Nar. pjes. vuk. 3, 68. Postavi straze . . te oni cu- 
vadari (,cuvaduri' bice grijeska) jedanak skooe. 
Nar. prip. vuk.- 259. — 2. ono jaje sto se prvo 
meee u farbilo o vaskrsu te je ogleda kako ce 
boja biti, I'lega we va}a jesti. Z. Radonic. 

CUVADUR, m. vidi kod cuvadar. 

CUVAKUCA, /. sempervivum tectorum L. u 
Vukovu rjeiniku 829^ i B. Sulek, im. 01. 

CUVAL, m. vreca. tur. cuwal. samo u ^ 
pisca nasega vremena. Nar. prip. vrc. 1, 230. 

CUVALAC, ciivaoca i cuvalca, m. custos. ispo- 
redi cuvati. od poietka xvii vijeka. izmedu rjec- 
nika u Stulicevu 961': custos, i Vukovu 829'': 
6uvar. mjesto v dolazi u nekih pisaca h : cubalac ; 
mjesto -alac dolazi i u nom. -aoc: cuvaoc. Akce- 
nat u gen. pi.: cuvalaca. a) o bogu: Cuvalac je 
malahnije gospodin. M. Divkovic, bes. 299. Biti 
cu cuvalac tvoj kuda godir pojdes. I. Baudulavic 
250. Momu gospodinu cuvaocu. P. Posilovic, nasi. 
86. Boze moj i pravi cuvalce (.fuualce') tila i 
duse. Turl. blago 2, 5. — b) o andelu straza- 
ninu : Andele bozi, koji jesi strazanin i cuvalac 
moj. M. Divkovic, nauk 407. 457. Andeo straza- 
nin i cuvalac. M. Divkovic, bes. 34. Na (dan) 
s. angela strazanina vlastitoga cuvaoca. I. Ban- 
dulavid 216. Andelom cuvaocem. I. Ancid, svit. 
113. Andela moga cuvaoca. P. Posilovic, nasi. 
94, 100. Andelu cuvalcu. Azbuk. 1690, 20. Koji 
jesi strazanin i cuvalac moj. I. Grlidid, put. 273. 
Andela duvaoca. S. Badric 4. Andele cnvaoce. 76. 
Daje veseje istim angelom niliovira duvaocem. 
J. Banovac , pripov. 47. Nadai'iiva vas po vaJih 
angplih fuvaocih. 204. K andelu momu duvaocu. 
P. Knezevid, osm. 146. Ostavide to ovi duvalao 



CUVALDUZ 1 

nebeski. F. Lastri6, svet. 21. Andeo koji je sada 
tvoj cuvalac i strazanin. F. Lastrid, ned. 30. An- 
deo cuvaoc. M. Zoricic, osm. 62. Stovati nasega 
angela cuvaoca. J. Filipovic, prip. 3, 29. Andeli 
jesu nasi cuvaoci od svili nasih ueprijateja. 1, 66. 
Priporuci se tvomu andelu cuvaocu. I. A. Nena- 
dic, nauk 54. Molitva svetomu andelu svome cu- 
vaocu. 60. Andole bozi koji si cuvalac moj. 60. 
Dava li g. bog svakomu cejadetu umrlomu jed- 
noga od dobrijeh andela za svoga straicanina i 
fiuvaoca? T. Ivanovic 33. Udijeli nemu andela 
dobra cuvaoca. 126. Andeo liegov cuhaoc iz da- 
jega za liim postupase. M. Zoricic, zrc. 121. An- 
dele niove cuhaoce. 121. — c) o cejadetu a) u 
govoru svagdanem. cemu je ho cuvalac izrice se 
genetivom samim ili na tude s prijedlogom od, 
reie dativom ili adjektivom. Razmislit jos ce 
dobro p'ije neg ranu smrtnu dade crucu koga 
car je^ obr'o za cuv'oca svomu stadu. I. Gundulid 
552. Cuvaoci od taranica. M. Eadnic 49. Cuvaoci 
od groba otidose k farizeom. 273. Po pi.smu pri- 
dati ce ti ga (grad) cuvalac grada. 550. Tada se 
fiuvaoci od vrata veoma zaoudise. P. Posilovic, 
cvijet 57. Koga postavi cuvaocem kuce svoje. 
S. Margitii, fala 14. Po pismu pridati ce ga 
(grad) cuvalac grada. M. Zoricic, osm. 105 Za 
cuvalca velikoga dvora bje postav)en Petar Ju- 
lijan. A. Kacic, razg. 105. Buduci Basilio ugra- 
bio sve drzave slovinske , postavi po svim dr- 
2avam svoje Grke za vladaoce i svoju vojsku 
za cuvaoce recenih mjesta. 35. Na obranu od 
Rima ostavio bijase vrijedan broj cuvalaca. D. 

1. Dordic, ben. 122. I odpriproste pratezi bjese 
on poman cuvalac. 198. Cuvalac crkovni. A. d. 
Kosta 1, 182. Druge straze ni cuvaoca ne postavi 
na vrata. I. J. Lucie, razg. 61. Buduci se svrsilo 
raise, cuvalac crkve ugasi svitnake. Turl. blago 

2, 42. Cuvalac od tamnice. M. Dobretic, bog. 34. 
Jesi li ne hajo za blago sirotinsko bratinsko 
crkovno tebi pridano ko nastojniku i cuvaocu? 
T Jovanovic 151. — P) u govoru uzvisenijem: 
Dobar cuvalac od svoga srca cuva s pomnom 
vrata od svojije usta. M. Eadnic 432. Ter pri- 
klono ko dostoji rih cuvaocu ki me uzgoji. J. 
Kavahin 491. I za rucni tiho palae podrma me 
moj cuvalac. 495. Da je bio pastir i cuvalac 
od istoga Isukrsta. S. Margitic, fala 14.,Finees 
cuvalac i branite} zakona bozjega. 41. Cuvalac 
vire katolicanske. 81. Nisam cuvalac brata moga 
J. Banovac, pripov. 152. Jeda sam^ja cuvalac 
brata moga? A. Kaci6, korab. 5. Cuvaoce di- 
yica. A. Kanizlic, utoc. 306. Drugi cistoce svoje 
cuvaoci. 499. Josip sveti cuvaoc istoga Isukrsta. 
.T. Banovac, razg. 126. Da bude zarucnik one 
koju bijaso obrao za mater sina svoga i da joj 
sluii za tuvaoca. P. Lastric, od' 309. Obranome 
za fiuvaoca iiistoie Marine. F. Lastric, svet. 21. 
Cuvalac mira. F. Lastric, ned. 193. Izvan jednoga 
cuvaoca svoga divicanstva. Grgur iz VareSa 122. 
Cuvaoc brata moga. I. J. Lucie, razg. 43. — d) o 
Stvari umnoj: Siromastvo jo dobrijem pastir i 
Suvalac umijenstva. M. Divkovic, bos. 162. Ovo 
ima biti Cuvalac jezika nasega. 477. Strah bozi 
jest jedina ograda i 6uvalac za upaziti plodove 
od kreppsti duhovnijo. F. Lastric, ned. 210. 

CUVALDUZ, m. veoma velika igla kojom se 
samari aiju, samaru'm. tur. cuvalduz. u nase vri- 
jeme i u Vukovu rjeiniku 879*. acus consuondis 
fasciculis. s primjerom: Ko I'legovu iglu izjede 
treba Juvalduz da izasero. Oraiie jo Setaiio : sij 
vij pa u ko5; ali je mu6no Cuvalduze togliti. Nar. 
posl. vuk. 241. Traced! iglu izgubio Cuvalduz. 319. 

CirVAUCA, /. quae oustodit, cuatos. isporedi 
SuTalac. od xvii vijeka. Marijo, fiuvalice pomiiva 



12 6UVA0TNIK 

pokoja unutrinoga. P. Posilovid, nasi. 76. Ti si 
cuvalice duse moje. A. Kanizlid, utoc. 738. Pa 
si sila povrnula vrla, a ostala cuvalica straza. 
Osvet. 7, 86. 

CUVALI§TE, n. upravo: mjesto gdje se sto 
cava locus servandis rebus paratus, ali i custodia. 
od XVII vijeka i u Stulicevu rjecniku. Otidose 
toliko slijepi da ne uzese za cuvaliste nego druge 
slijepe. M. Eadnic 300. Ne stavjaju pomnu na 
strazu i cuvaliste srca nihova, 431. Izvedi iz 6u- 
valista dusu moju za ispovidit se imenu tvomu. 
Turl. blago 2, 129. 

CUVA^iKA,/. zena koja Suva, custos. u jednoga 
insca nasega vremena: II mu ne bje pocudjiva 
kava: plane hajku nastravnu cuvajku. Osvet. 4, 17. 

CUVANIK, cuvanika, m. koji je u koga obrani, 
cliens, qui est in tutela alieuius. samo u jednoga 
pisca na pocetku xviii vijeka: A ja tvoje zapo- 
vidi cuvanika moga pratim, dovedoh ga ovdi da 
vidim bozju slavu. J. Kavauin 493. 

CUVANSTVO, n. custodia, tutella. samo H jed- 
noga pisca XVIII vijeka: Da i tvoje velicanstvo 
ima slijede i cuvanstvo. J. Kavaiiin 256. Ti znas 
da s' mi preporuku i cuvanstvo liega obr'o. 493. 
Ostav' inim o kom radi i cuvanstvo vinogradi. 
512. Odluceni vazda bijeli za cuvanstvo vase 
(andeli). 504. 

CUVANE, n. custodia. isporedi cuvati. od po- 
cetka XVII vijeka. u rjecnicima Mika^inu 44'> : 
cuvaiie straze vigiliae, excubiae; u Bjelostijen- 
cevu 54b ; custodia , conservatio , observatio ; u 
Jambresicevu 168'': custodia, custoditio; it Stuli- 
cevu 96'' : custodia, praesidium, defensio, protec- 
tio; Voltigijinu 32: wachsamkeit; u Vukovu 829'^: 
custodia, i u Vanicicevu 3, 478: custodia. -ne 
je od starijega -nije mjesto cega dolazi -ntje. 
a) pazene da se komu a i samu sebi Hi cemu sto 
zla ne dogodi: Biti pastiru cjuvanja stada Isu- 
krtstova. Mon. serb. 559 (1618). Opcenim nacinom 
zive se s toliko malim cuvaiiem od pomaiikauih. 
P. Eadovcic 813. Audele tvoje na nase cuvane 
slati dostojis se. I. Ancic, svit. 113. Da cu ja 
poci s ovoga svijeta pod tvojijem cuvanem. P. 
Posilovid, nasi. 96. Komu sam bio dat u cuvane. 
98. Jedina Hrvatska da se primi cuvaiia iztocnih 
vrata. M. Pavlinovic, razg. 98. — b) pazene da 
se sto ne izguhi, tie otme: Neka pastiri dus imaju 
kiiigu pod cuvaiiem pom}ivim. M. Bijankovid 31. 
— c) pazene da se sto neoskcrneno, cijelo, citavo 
uscuva: Da nauce cuvane i )ubav od cistode. A. 
Gruoetid, raz. mar. 126. Ovo je stit i cuvane ci- 
stode. M. Eadnic 21. — d) pazene da se sto oh- 
drzava, opsluzava: Da mi je dusa uzezena u cu- 
vaiiu tvoje naredbe. A. Vita|id, ist. 425. Potrpil 
sam u cuvaiiu od tvoje zapovidi. 469. — e) « 
opie kao pahia, pomna: Srce tvoje sa svijem 
duvaiiem sahrani. M. Divkovic, bes. 766. Prosedi 
jedno sridile cuvane i pomiiu. P. Eadovcid, nad. 
51. ^iviti s vedim duvaiiem i pa2onem. M. Eadnid 
20. — f) vigilia: Od duvana jutariega tja do 
nodi. B. Pavlovid 12. 

CUVAOCIC, m. dent, fiuvalac. samo u rjecniku 
Stulicevu: custos iuvenis. 

fiUVAOSTVO, n. vrst crkvenoga nadarja: samo 
U jednoga pisca xviii vijeka: Nadarja dupla ro- 
dovniska jesu kako no opastva, glavoredstva ma- 
najstirska, cuvaostva ... A. d. Kosta, zak. 1, 214. 

fiUVAOTNIK, m. cuatos. samo u jednoga pisca 
xviu vijeka: Sam bo on (Bias) de vitez biti i 
uzdana vaSa nada uvdrJanatva ovd' na sviti i 
duvaotnik posred grada. J. Kavadia 817. Cuva- 



fiUVAR 



finVATI 



otnik BVGtih vrati (Mihael) tako kliknu pak od- 
stupi. 497. 

CUVAR, 6uTAra. m. custos. isporedi fiuvati. od 
XVII vijeka, izmedu rjccnika u Bjelostijenievu 
55»: custos, observator; u Jambresicevii: custos, 
condus; u StuUrevu 06: custos; u Voltigijitiu 32 : 
hiitlier, i u Vukovu 829a: custos. — Akcenat 
kakav je u gen. sing., takav ostaje u svijem obli- 
cima do voc. : f uvare ili ciivaru, ciiv&ri, a samo 
je i zadni slog dug u pi. gen.: fiuvarS.. a) o bogu: 
Bog cuvar jeste pravednih. E. Pavi6. ogl. 80. Zgri- 
jesio sam, sto cu ti ciniti, o euvaru Judski? D. Da- 
nifiic. jov. 7, 20. Gle, ne drijemjo fiuvar Izrai}ev. 
psl. 121, 4. — b) andelu strazaninu: Od an- 
gela cuvara. F. Grlavini6, cvit. 325. Andelu fcu- 
varu. Azbuk. 1690, 19. Ovi su za cuvare svima 
Judma odredeni. A. Bacid, ist. 482. Imaju angela 
6uvara. 484. Andeo cuvar. A. Kanizlic, bog. 39. 
andele blagoslovjeni euvaru i branite[u moj ! 
383. Od angela strazaniiia. koga sam ti dao za 
cuvara. D. Kapii 16. Imaju li takoder i nevirni 
svoje andele cuvare? I. Velikanovid, upu6 1, 24. 
Svetkovinu andela cuvara 1, 512. — c) o ceja- 
detu aa) u svagdanem govoru: Cuvar noini, koi 
grada, varasa Suva, circitor, u Bjelostijenievu 
rjeiniku 55*, cuvar dubrave, saltuarius ; 6uvar 
broda, portitor; 6uvar ra6ij, anatarius; cuvar ko- 
kosji,_ gallinarius ; fiuvar golubov, columbarius, 
55». Cuvar tavnice. A. J. Knezevi6, nep. 143. Kog 
(gradica) cuvara Guaska zarobiSo. I. Zanitid 196. 
Udari na fiuvara vinograda. A. Kanizlid, kam. 
171. Poslao je fiuvara blaga crkvenoga. 376. Cu- 
var knigaonice papinske. 6. Nacini ga nastojni- 
kom ili cuvarom od knigaonice. 298. Nit joj 
vridi za Cuvara dite. I. S. Rejkovid, ku6. 58. 
Marha brez fiuvara hodi. 151. Cuvara od arhive 
prifianem zamadijam. P. Petrovid, seep, u pred- 
govoru. David usta rano i ostavi ovce na euvaru. 
B. Danicid, 1 sam. 17, 20. Neka odredi car pri- 
stave po svijem zemjama earstva svojega da 
skupe sve djovojke mlado i lijepe u Susan grad 
carski u zenski dvor pod ruku Igaja, dvoranina 
careva i fiuvara zenskoga. jestir. 2, 3. Kad je 
Kadan na \'relu Biofi pogubio vrelskoga cuvara. 
Osvet. 2, 60. Ja nijesam ni fiuvar ni domadin 
ovomu bramu. S. ^iUbiSa, prip. 189. — bh) u uz- 
viienom govoru: Jeda li sam ja postao Cuvar 
brata moga? E. Pavid, ogled. 12. Kod liega kano 
ti cuvara i braniteja divojka ostane. A. Kanizlid, 
utoc. 72. Nismo od nas gospodari, da 1' strazani 
i fiuvari, da nas zivot mi duvamo. V. Dosen 180. 
Kad se tko usudi da zivjeuu svom naudi, od kog 
Cuvar motnut bise, skrivi u tom mnogo vise. 
180. Biskupi su duvari distode. A. Kanizlid, kam. 
211. TJslobodivsi se kuditi cuvara zakona bozjega. 
22. Cuvari i braniteji crkve svete. B. Leakovid, 
gov. 45. Cuvari zakona risdanskoga. Vuk, dan. 
2, 108. Tada redo gospod Kajinu : gdje ti je brat 
tvoj ? a on odgovori : ne znam, zar sam ja duvar 
brata svojega? D. Danidid, 1 mos. 4, 10. I onim 
Sto no su prvi zatocnici i duvari nebeske stede- 
vine krstjanstva. Osvet. 1, 2. Bili smo vazda cu- 
vari obicaja i bratske dike. S. ^iubisa, prip. 36. 
— d) stvari : Za to ne imam brige da te krati 
Stiti pedat duvar kiiigo. A. Kanizlid, roz. 5. — 
e) psu: Preko 70 rasa ima jiasa i najpoznatiji 
su: duvar. K. Crnogorac, zool. 51. — ij neka 
buba, agrypnus Esch. I. Sloser, kor. 412, 416. 

CUVAEA, /. mjesto u Srbiji m okrugu cuprij- 
shorn. Sr. Nov. 1868, 255. 

CUVABAN, diivama, adj. parous, minime pro- 
digns, frugi. u naSe vrijeme. izmedu rjecnika u 
Bjelostijenievu 55», nli u znaienu faotus ad sor- 

n 



vandum: cuvarna komora, conservatorinm, ob- 
servatorium, i u Vukova 829a : frugalis. Drugi 
nisu bili duvarni da zastedo preko zime. M. D. 
Milidovid, slave 60. Ovaj je arhimandrit vrlo du- 
varan domadin; on ne da ni jodna para da ode 
kud ne treba. M. D. Milidovid, zim. ved. 53. Iz 
ovoga vidi se da su ovi duhovnici Judi duvarni. 
54. — adv. duvarno, u rjeiniku Bjelostijenievu 
55: caute, i Volti^ijinu 32: behntsam. 

CUVAEEV, adj. Uo pripada iuvaru, custodis. 
u Vukovu rjeiniku. 

CUVARICA, /. koja cava, custos. od xviii vi- 
jeka. izmedu rjeinika u Bjelostijenievu 55*: ob- 
servatrix, 351*: conservatrix, i ti Vukovu 829» : 
custos. a) zenskom iejadetu : duvarica hi2e, ca- 
saria, Bjelostjenac 1, 2411'. Budi duvarica srdca 
moga A. Kanizlid, utod. 362. Ti si duvarica 
grlsnika. 473. Ja nisam gospoja duse moje, nego 
duvarica. A. J. Knezovid, nep. 94. Ja posadih 
vitu jelu i uza liu vinu lozu, ja postavih djevoj- 
dicu, djevojdicu cuvarieu. Nar. pjes. vuk. 1, 363. 
— b) stvari, i onda kad se nom misli ie]ade, 
ali ta stvar mora da bude zenskoga roda: Po- 
stidnost je duvarica dividanstva i distode. A. Ka- 
nizlid, fran. 177. Crkva je duvarica apostolskib 
pridana. A. Kanizlid, kam. 906. 

CUVARINA, /. custodia, merces custodis. u 
jednoga pisca na poietku xix vijeka i u Vukovu 
rjeiniku 829*: merces custodis. Eto korist duva- 
rine naSe. I. S. Re}kovid, kud. 155. Dica i pusta 
mladez za duvarinu marve ne vajaju. . . Sam kud- 
uik neka sirde pod svojom duvarinom ima. 249. 

CUVARITI, duvarim, imp- vidi duvati. samo 
u Voltigijinu rjeiniku 32 : hiithen. 

CUVARKA, /. sempervivum tectorum. Lin. B. 
Sulek, im. 61. kod duvakuda. 

CUVARKTJ6a, /. 1. vidi cuvakuda. u Vukovu 
rjeiniku. Soka od ozluziva ili ti duvarkude. I. 
Vladmirovic,^lik. 32. Pancid, bot. 214. G. Lazid, 
ist. 130. B. Sulek, im. kod cuvakuda. -- 2. jaje 
koje se na veliki petak ostavi da prenoii u var- 
zilu kako ie boja bojiti; to se jaje poslije iuva 
do druge godine. u Banatu. V. Arsenije^ad. 

CUV ARNICA, /. 1. kuia ili koliba gdje ko 
iuva, custodia. u rjeinicima Bjelostijenievu 55* 
custodia; Jambresiievu : custodia; Stulicevu 9&> 
duvaliste, i Voltigijinu 32 : wache. — 2. semper 
vivum tectorum. feloser - Vukotinovid 144. vidi 
duvakuda, duvarka. 

CUVAEOV, adj. vidi duviirev. u Vukovu rjeiniku. 

CUVArSTVO, n. obrana, Uiiene, custodia. is- 
poredi duvar. samo M jednoga pisca xvii vijeka. 
Gdi je sila tor ni Sala i duvarstvo malo vala. 
P. Vitezovid, cvit. 113. Silna ruka kad nava)a i 
duvarstvo malo va)a. 134. 

CUVATE!^, m. custos. isporedi duvati. samo 
jednom xvi vijeka: Pop ki bise duvatel orikve. 
Transit. 258. (1507). 

CUVATE^iAN, duvatejna, adj- servandus, cu- 
stodiendus. isporedi duvatej. samo u Stulicevu 
rjeiniku. 

CUVATI, duvam, impf. custodire, tueri, con- 
servare, cavore. mjesto -v- dolazi i h te rijei 
glasi dubati, ali se b u nekim krajevima ne go- 
vori te glasi i duati. — Akcenat kakav je u infin., 
taki je u aor. cijelom: duvab, u 3 pi. praes., 
gdje je i treci slog dug: diivaju, u part, praes., 
gdje je takoder isti slog dug: duvajiidi, u part, 
praet. act. U: diivao, diivala; « svijem je ostali- 
jem oblicima kakav je u 1 sing, praes. : u impf. : 
dfivah, M imperat. : dflvfio, m part, praet. pass. : 

8 



CUVATI 



114 



CUVATI 



cfivan. — Dolazi od xiii rijcl-a (vifH rlaje pri- 
mjer iz Mon. serb. 36) i u rjeinicima Vranci- 
cevu: custodire; Mikafinu 44*: custodio, servo, 
asservo, Belinu 242* 362'': custodio, 318* : excubo ; 
u Bjelostijencevu 541': custodio, servo, observo; 
u Jambresicevu: custodio, conservo; u Stulicevu 
96'': custodire, servare, asservare, tueri, tutari, 
defendere; u Voltigijinu 32: bewaliren, wachen: 
u Vitkovu 8291': custodio, i u Danicivevu 3, 478: 
custodire. — Korijen skav od sku odklc u sloiK 
jezicima cu. srodno je lit. kavoju, got usskavjan, 
stnem. scawon, lat. cavere, grc. xo((o, ux6^oi=uxovoi. 
vidi (Suti. 

1. absolutno: paziti, na opazu biti, na oprezu 
biti cavere, s recenicom privezanom rijecjti da i 
negacijom ne : Stavi kalez na vodu teplu cuvajuci 
da voda ne vlize v kalez. Narucn. 44. (1507), Cuvaj 
vsakojako redovnik da ne propovi grilia. 92''. Ki 
mni da tvrdo stoji cuvaj da ne pade. Korizm. 
GSb (1508). Jeze tebi ne hocesi cuvaj da drugu 
ne stvorisi. Kozicic':, zit. 3Gi'. (1531). Cuvaj da 
slobodu tvoju milu i zivota ne izgubis. I. Gfun- 
dulic 356. Ja ti I'lega (cede tvoje) sjem krijudi, 
cuva' da ga tko ne upazi. D. Palmotic 1, 173. 
Cuvajte da mene ne placete. F. Vranci6, ziv. 39. 
A vi, reoe dvoranom, cuvajte da komu ovomu 
od mojih ne navidite. F. Glavinic, cvit. 429—430. 
Ti takova cuvaj da ne cinis. A. Georgieeo nasi. 
68. po tuSem jeziku : U crkvi bozijoj vazda je 
cuvano (cautnm est) da nikakva nije zabranena 
na cas smrti. J. Banovac, i-azg. 252. — s neovis- 
nom recenicom : Cuvaj, ni komure ne reci. Anton 
Dalm. nov. test. 1, 10. mat. 8, 4. Kada budes 
preko plota, cuvaj, ne krskaj. Nar. pjes. vuk. 
1, 521. — take i: bog cuvaj, to je: ne dao bog, 
s infin : Bog cuva' to uciniti, bila bi mi velika 
sramota. J. Banovac, razg. 122. 

2. prelazno. u opce paziti da komu Hi cemu 
ne hude kakc god stete, gledati da se Ho ne zbude 
sto se shiti ne ima, custodire, tueri. cuvati moze 
ce^ade, rede zivotina Hi stvar. Sto se cuva izrice 
se obicno, samo rijetko nema ohjckta. od koga Hi 
od ccga i proti komu Hi cemu se ko Hi sto cuva 
moze biti izreccno Hi ne izreceno. a) izrice se Sto 
se cuva aa) akusativom a to moze biti aaa) ce- 
lade i sto se kao icfade misli. tt) paziti da ko 
od kle gdje je ne ijohjegne Hi ga ko ne otme 
custodire : Koji cuvabu Isusa. N. Eanina 94. 
Pridavsi ga (Isusa) cctirinia od viteza da ga 
cuvaju. 1841'. Ako mil' s jiima ?,udi tva vlas sklo- 
pit, care od cara, s pomnom strazom cuva' i bludi 
Korevskoga taumicara. I. Grundulic 309. Stavi 
strazano da cuvaju onoga suzna S. Mai-gitic, fala 
52. Ukr'o ti je (djevojku), al' je cuva straza. 
Nar. l)jes. vuk. 1, 359. Ivapitan i koji s liim cu- 
vabu Isusa. Vuk, mat. 27, 54. Kojega i uhvati i 
baci u tamnicu i prcdade ga cetvorici cetvrtnika 
vojni6kijcb da ga cuvaju. Vuk, ap. 12, 4. Stara 
ju dosla £uva da no pobigno. Nar. prij). mik. 106. 
— (i) paziti na koga da mu se kako sto zla ne 
dogodi custodire, tueri : Boze cuvaj, brani naju. 
M. Marulic 27. Komu du pocvilit da si mo po- 
zali, aj li kim primilit ki bi mo cuvali? D. Dr- 
zi6 381. Oko iio (djcvice) ki stalm mladico iz- 
brano i ki ju cuvahu, poslaso sve strano. M. 
Vetranio 2, 441. Ki josi dal meni cuvali je. An- 
ton Dalmat. nov. tost. 160, jov. 17, 12. Svijotli 
kralu pun vodriuo, tvoje kdero objubjene s tvr- 
dom ponn'iom nad sve ino cuvano su svod od 
mone. D. Palmotic 1, 157. Desniea 6o_moja dokle 
uzrastes tobo f uvat i braniti. 2, 87. Cuvaj mene. 
r. Glavinii, svit. 130. Koj to pod'o meni da mo 
£uvas. I. Akvilini 338. I kratitcj s vami stati i 
vas 6uvat obrao je. J. Kavaiiin 317. Nijc dostojno 



ki cuvaju narod kraji da se ognuse. 347. Koje si 
dao meni, euvao sam ji. L. Terzid 24. Evo t' Ivan 
moj primili, nek te cua, nek te sluzi. P. Kne- 
zevic 44 Majku moju Ivanu, nek ju cuva i raz- 
govara. F. Lastric, test. 14. Ne znam (gdije brat 
moj Abel), ja ga no cuam. J. Banovac, razg. 120. 
Lakomog kad zapane da cuvati drug© stane, ovee 
vuku tad zapanu. V. Dosen 61. Vaja da drug 
druga cuva. M. A. Eojkovic, sat. 98. Onoga sin- 
ci6a kako oko svoje cuvaju. A. Kanizlic, kant. 
15. Zona va}a da se podfati djeou rauiti i djecu 
f;uvati. B. Lcakovio 31. Cuvao vas bog!_ Nar. 
pjes. vuk. 1, 193. Majka cerku cuva. 1, 356. Cuvaj, 
doro, moje cedo Ivu. 3, 393. U avliji na zelenoj 
travi ona (rohina) cuva dva bauova siua. 3, 414. 
Pogodi ga (Koprivicu Vuka) medu toke zlatno, 
bog ga cuva i sveti Jovane, ne moze ga zrno 
privaliti, 4, 17. Ako se ne umijes cuvati, ko 6e 
te cuvati. Poslov. danic. 3. Koga bog cuva, onoga 
puska ne bijc. Nar. posl. vuk. 136. Evo ja sam 
s tobom i cuva6u te kuJa god podes. D. Danicic, 
Imos. 28, 15. Ja sajem andela svojega pred to- 
bom da te cuva. 2mos. 23, 20. Vodi ga (narod) 
u naokolo, uci ga i cuva ga kao zjenicu oka svo- 
jega. omos. 32, 10. Ti me izbav)as od bune na- 
roda mojega, iiuvas me da sam glava narodima. 
2sam. 22, 44._ Cuvaj me, boze, jer se u te uzdam. 
psl. 16, 1. Cuvaj me kao zjenicu oka. psl. 17, 8. 
Kad zaspis, cuvace te. pric. 6, 22. Ko cuva gos- 
podara svojega, bice postovau. pric. 27, 18. Dok 
bijah s uima ua svijetu, ja ih cuvah u ime tvoje. 
Vuk, jov. 17, 12. — subjekat je stvar: Milosrdje 
i pravda cuvaju kraja. M. Divkovic, bes. 7. Milo- 
srdje cuva, pazi i saliranuje kraja. 7. Eazum ce 
te cuvati. D. Danicic, pric. 2, 11. Pribavi mudrost, 
no moj je ostaviti i cuvaco to. pric. 4, 6. Mudre cu- 
vaju usta liihova. pric. 14, 3. Milost i istina cu- 
vaju cara. pric 20, 28 — kaze se poblize kako 
se cuva: cuvati koga bez gri^eha, znaii jiaziti da 
ko ne sagrijesi : Dostojaj se, gospodiue, u dan 
qvi bez grijcha cuvati nas. A. Komulovii 54. 
Cuvati koga u zdravju je jiaziti da mu se uzdrzi 
zdravje: Dobrofinioee naso i mista nasa u sva- 
kom zdravju cuvaj. I. T. Mrnavid-., nauk 35. Mista 
nasa (= mjestane nase) u svakomu zdravju cu- 
vaj. S. Margiti6, isp. 379. — bbb) zivotina i Sto 
se kao zivotina pomisla: paziti da joj ne bude 
stete, da se ne razbjegne, da je ko ne ugrabi, da 
ne ide m kvar, custodire: Ptid-o tiide kao svoje 
cuva A. Gucetio, roz. jez. 142. tako osobiio o pi- 
tomoj marhi, kao pasti pasoore: Pakao poco b)u- 
vat duse ko zerise; ovco janac cuvat, kill no vuk 
deriSe. M. Marulii 197. Psi mono (jagnece) cu- 
vaju i stado ostalo. M. Votranic 1, 156. Po vodah 
i gorali ovako teci ti, a od stada no imaj strali, 
ja 6u t' ga cuvati. I. Guudulic 148. I da ovco 
cuva svoje, srijota lavo, tlaci vuka. ,T. Kavai'iin 
159. Pastir ovco cuva svoje. 540. Mojsija cuvaso 
ciU 40 godina ovco. E. Pavii, ogled. 101. Posla 
Jakov Josipa k braci koji marvu cuvan. 78. Koga 
stado prima na se, da ga cuva i da pase. V. Dosen 
221. A najveci tad so no stidiSo cuvat' ovco. JVl. 
A. Rojkovic, sat. 113. fiuvajudi stada ovaea. M. 
A. Rejkovii, saln\ 59. Cuva ovSico po planini. 
D. E. Bogdanii 3. Babi no du cuvati govoda. 
Nar. jijes. vuk. 1, 159. Po lioj pasu dva gosj)odska 
koi'ia, 6uvahu ih dva gospodicida, 1, 440. Jedan 
spava, drugi ovcu cuva. 1, 501. Vi 6uvajto po 
planini ovco. 2, 137. To ti juvaj jajafika govoda. 
8, 338. Ni stari ti cctovali nisu, voi cuvali krave 
po Srijomu. 4, 168. Daci su jeti tuvali kozo ovce 
jariie. Vuk, ziv. 298. LakSe jo cuvati ovco nogo 
novce. Nar. posl. vuk. 166. Nijesam .s tobom sviiie 
cuvao. 222. O svom komadn tuda govoda Cuvati. 



GUVATI 1 

224. Nijesu se mogli drnkcijo hraiiiti, ne^o se on 

najmi da 6uva seoska goveda. Nar. prip. vuk. 

219. Jaiice, sto ill cnva za sezdoset )pta. Osvet. 

2, 2. U djotinstvu sam cuvao ja^anco. S. l^ubisa, 

prip. 175. Izagna ga zena da 6uva ovco. Nar. 

prip. vr£. 2, 73. Najmi se Herov sin u kadije da 

mu £uva krave i telad, a uz kadine cuvao je i 

svoje doma4o. 2, 148. Jedno dijoto cuvalo jarad. 

Nar. bas. vrc. 104. — ccc) stvar tjelesna Hi umna 

a) stvar tjelesna i sto se kao tjelesno misU ua) pa- 

ziti da cemu kojim god naiinom ne hude stete, 

da se ne isgiihi, da sto ne cini sto ne hi smjelo 

ltd., custodiro; subjekat maze hiti cejade, rede zi- 

votina i stvar. Jesuse, nada sve ankoro fiuvaj mi. 

M. Vetranic 1, 174. Joster cemo cuvat poci sto 

je razlog da cuvamo: bogu mile svpte roo6i, u 

lie (plavi) krilu ke imamo. D. Palmotic 1, 59. 

Kud ohodim bojne zgrade, kijeh ponosni miri 

oholi cuvat 6e te, lijepi grade, i kruziti u okoli. 

1, 102. Cavaj nogu tvoju ulizudi u kucu gospo- 

dinovTi. A. Kadcic, hog. 9?. Da sa svim postenem 

Cuba dar. F. Lastric, test. 130. Linac nit koze 

nit kese euva. V. DoSen 210. Bijase onomu tr- 

govcu cuvati svoje dobro. M. A. Re}kovic, sabr. 

48. Zena va}a da zna kudu cuvati. B. Leakovic 

81. Ko ne cuva tude, ne ke imati ni svoje. Pravdo- 

nosa 1852, 29. Ajde, .«ine, cuvaj rusu na ramenu 

glavu. Osvet. 2, 24. Euno, jer ga Davor ka no 

svoje cuva. 2, 64. Izmetala struk bosilka, cuvala 

ga dilber Mara. Nar. pjes. vuk. 1. 293. Cuvaj 

dobro dizgen od kulasa. 2, 189. Pa oblece i otud 

i otud, cuva glavu Turcin-Vlah-Alije, a osinu 

gospodara svoga. 2, 285. Ko cuva klinac, izgubi 

plocu. Nar. posl. vuk. 159. I otide oar pjesice i 

sav dom liegov, samo deset zena inoca ostavi car 

da mu cuvaju kucu. D. Danicic, 2sam. 15, 16. 

Lezi s inocama oca svojega koje je ostavio da 

mu cuvaju ku6u. 2sam. 16, 21. Uzevsi gospod bog 

covjeka namjesti ga u vrtu edomskom da ga radi 

i da ga cuva. 2mos. 2, 15. Postavise mo da cu- 

vam vinograde i ne cuvah svojega vinograda ki 

ja imam. pjes. 1, 6. Ko cuva smokvn, jesce roda 

nezina. pi-ic. 27, 18. Ko cuva usta svoja, cuva 

dusu svoju. jov. 23, 12. (pric. 18, 3). Cuvaj nogu 

svoju kad ides u dom bozji. propov. 5, 1. — 

^^) kao straziti, stojeii uza sto Hi gdje paziti da 

se cemu sta ne dogodi, da se ko ili sto od kud 

ne otme, custodire: On podstupi Betuliju, odvrati 

vodu ka u grad tecise, zdence prigradske cini 

cuvati. M. MaruliA 5. Zapovij da grob bude cu- 

van. Korizm. 9711 (1508). Oni lotri ki cuvahu grob 

Isusov. 52. Nu nasad vrtac taj s liim najdu i 

trude za sto ga ognen zmaj i cuva i bjude. M. 

Vetranic 1, 164. Zapovidi cuvati grob. N. Eariina 

94'>. Kada jaki oruznik cuva polacu. 59''. Stra- 

zani prid vratmi cuvabu tamnicu. I Bandulavic 

199. Toti poli mora dvi starice stahu, ke mrize 

ribarom i plavi cuvahu. Oliva 49. Vojnici cuha- 

juci plijon. F. Lastrid, test. 223. Pas ki vele laje 

dobro kucu cuva. Poslov. danio. 94. Koji cuva 

tope bujemeze. Nar. pjes. vuk. 2, 542. Postavi 

pred vrtom edomskim lieruvima s plamf^nijem 

macem da cuva put ka drvetu zivota. D. Danicic, 

Imos. 3, 24. Predade ih (stituve) starjesinama nad 

8tra2arima koji cuvahu vrata doma careva. 2dilev. 

12, 10. Zapis Davidov, kad Saul posla da cuvaju 

kudu da bi ga ubili. psl. 59, 1. Blago fiovjeku koji 

me slusa strazedi na viatima mojim svaki dan i 

ouvajuci pragovo vrata mojih. pric. 8, 34. Oni 

cuvahu vrata. Vuk, ap. 9, 24. tako u prenesenom 

smislu drvetu koje raste uz grob: A vi boroi, 

kosti vase struse vis Bentbase pokraj oskoruse, 

koja uzgor do preklani suha mjosto kri2a vas 

pepeo cuva. Osvet. 4, 64. — yy) tako cesto o zem{i, 



i CUVATI 

strani, krajini, medasit, mjestu, putu itd. kao 
hraniti, biti na obrami, custodiro, dotbndoro: Koi 
so Dubrovcanini. zabastinilt u Novomt BrLdu, 
ti.zi da zigo (zide) gradi> i da cuva. Mon. sorb. 
206. Da zigiu (zidu) gradove i da fijuvaju. 271. 
Neka svaki 6uva svojo strane. I. Gundulic, 240. 
Ti 6es stjecat porod novi, nova mjesta, novo 
srico, a on cuvat grad do ovi, i od brade ti straza 
biti. 306. Sveta crkva, bujna zgrada zgradena de 
od ne biti, ka de svoga rodna grada mire cuvat 
i braniti. D. Palmotid, 1, 70. S cetam junackime 
morsko kraje sve cuvajte. 2, 58. S bojnim plavim 
cuvah kraje. 2, 65. Ki su mosto cuvali. P. Vite- 
zovic, kron. 175. Vitezki cuvahu svojo ledeno 
podiinavjo J. Kavaiiiu 261. Peti jo cuvao kra- 
jinu. Vuk, grada 45. Kad se jaki naoruza i cuva 
svoj dvor, imane je negovo na miru. Vuk, luk. 
11,21. Knez cara_ Arete cuvaso grad Damask. 
Vuk 2kor. 11, 32. Cuvajte sva mjesta kuda se ide 
k nama. D. Dauicid, nem. 4, 12. Boje cuva u pri- 
morju kulu. Nar. pjes. vuk, 3, 286. Te cuvahu 
carevu granicu. 4, 433. Ko de, more, cuvat Pa- 
rasnicu ? 4, 277. A ti Miko, cuvaj dobro nahiju 
Jesansku. Osvet. 3, 72. Staro i nejako: jedno cu- 
vat bijele gradove. 3, 120. — <SiS) cesto dolazi iz- 
raz : strazu ili straze cuvati kao straziti, stajati 
na strazi, excubare, excubias agere, nocu vigi- 
lias agere, sravni grc. (pvXaxijv ipvXuTjur, od xvi 
vijeka i u rjeeniku Mikajinu 44^ : excubare, agere 
excubias, i Belinu 363* : excubias agere. Bdedi 
i cuvajudi straze nodne. N. Eanina 21. Objestran 
od vrata dva lava jos stahu u okovah od zlata 
ki strazu cuvahu. M. Vetranic 2, 107. Da me po- 
znaju vratari od raja ki strazu cuvaju. 2, 225. 
Vele krat im sam strazu cuvao. M. Drzid 873. 
Cuvajudi straze nodne. Bernardin 1, 6. Druzi 
straze cuvahu. M. Divkovid , zlam. 122. Eaz- 
umismo da su se (ormanice uskoka) partile iz Ma- 
karskoga velieiemi moremt, a ne znaiudi koiemi. 
de putemi. obratiti, i velite da se i vi boite i 
straze cuvate. Starine 11, 79. Spahu svi strazci, 
nego sam vratar strazu cuvase. F. Glavinid, cvit. 
71. Probudivaju oruzanike koji strazu cuvaju. 
A. d. Bella, razg. 73. Prvo cine (poglav ice) da 
okolo nih stoje mnogi vojnici cuvajudi straze 
oruzani. J. Banovac, razg. 30. Da on (pas) dobro 
cuva straze. V. Dosen 117. Da (pravica) u vik 
cuva straze, nek kriposti svoj put paze., 224. 
S liima dosa i cuva im strazu. Pjev. crn. 140. 
Ti me posla da ti cuvam strazu. Nar. pjes. vuk. 
2, 434. Ja sam cuv'o strazu do po nodi. 4, 28. 
Sto cuvaju strazu oko nega. 2, 421. Vi spavajte 
a ja du strazu cuvati. Nar. prip. vuk. 2, 187. Na 
obojim kutiiim vratima sjedjela su po dva haj- 
duka te cuvala strazu. M. D. Milidevid, zim. ve^c. 
186. Treni malo te pospavaj, ja du cuvati strazu 
da te ne bi cobani opazili. Nar. bas. vrc. 16. — 
rijec straza moze se i ispustiti: Psi domadi uvi- 
jek laju pri kupusu ki cuvaju. J. Kavaiiin 31. — 
slicno je tomu i: busiju cuvati, to je biti u za- 
sjedi, in insidiis esse : A kad Simo na drum iza- 
sao, vrag mu ne da busije cuvati, vede Simo 
drumom putovase. Nar. pjes. vuk. 4, 282. — ; 
fi) jezik cuvati reci ce: paziti da se ne govori 
sto se ne smije, sto moze na zlo biti, continore 
linguam : Znaj u napridak drugacije se vladati i 
jezik tvoj cuhati. M. Zoridic, osm. 65. Jezik vaja 
cuvati. J. Eajid, pouc. 1,84. — ffj kudu cuvati 
znaci kad kuce biti, ne putovati, u nase vrijeme i 
u Belinu rjeeniku, 360": domi manere. Hrom tr- 
govac pazari, t. j. koji ne hoda kojekuda, vec 
duva dudan i kudu. Vuk, nar. posl. 343. tako 
sobu cuvati : ne izlaziti iz sobe .- Od bolesti koja 
ga je primorala sobu Cuvati. A. Tomikovid, pet. 



CUVATI 



277. — posteju cuvati znaci lezati u poste]i (ohiino 
bolestan) : Kada jo postoju cuvao. A. Tomikovid, 
pet. 295. Posteju £uvati. 220. — rm) dodaje sc 
komu Hi ceinu, za koga Hi za sto se sto cava i 
to dativoni Hi akusativom s prijedlognm za, kao 
imati u pohrani, servare, asservare : Cuvaj dobro 
za tvoju potrebu. M. A. Ke)kovi6, sabr. 20. Poda 
sliko rodaku da mu ill tvrdo cuva. M. Pavlinovii, 
rad. 43. Ona je cuvala pricisto krilo za jedno 
drugo vede ufano. A. Tomikovic 41. Majka ga 
(biser) bere, u krilq me6e, snasi ga cuva. Nar. 
pjes. vuk. 1, 231. Cuvaj bijele novco za erne 
dane. Nar. posl. vuk. 349. — ^'^^■) za poblihi se 
oznaku dodaje kasto i particip: Cuvaj, gospo- 
dine, kuiu ovu u vike neoskvi-nenu. L. Terzic 
238. — /3) stvar umna, itd. i kad se cim tjeles- 
nim kaze Uo umno, aa)^paziU da se sto kako god 
ne osteti, custodire : Cuvaj Jivot tvoj. N. Na- 
Jeskovii 81. Za da djevstva lijor prebijeli, koga 
bogu jur prikaza, neoskvriienoj uoj udijeli do 
smrtnoga fcuvat' casa. I. Gunduli6 (Sorkocevii) 
576. Sva cas u vas casa stoji, cuvajto je (^ju) 
i branite. D. Palmotii 1, 13. Ko je zojan dobra 
svoga, fuvaj dobro od op6ine. 1, 161. Da nas ii- 
vot mi 6uvamo. V. Dosen 180. Imaju nima na- 
pomenuti da cuvaju cistocu. J. Matovic 156. 
Stav'te pamet, vrijeme fiuvajte i ne gubite ga. 
B. Cuceri 27. I cuvaj inu obraz ka' on tebi. P. 
Petrovid, vijen. 43 Sudits pravo a cuvajte nasu 
dusu i moj obraz. Pravdonosa 1852, 23. Najprvo 
starano u rodenu fuvat' zavicaju i krst casni i 
slobodu zlatnu. Osvet. 3, 65. Boze mio, zakloni 
Cetiiie i slobodu fiuvaj rodu mome. 3, 158. Cuvaj 
pravu inudrost i razboritost. D. Danicid, pric. 
3, 21. Cuva dusu svoju ko pazi na put svoj. 
16, 17. Ko drzi zapovijesti, cuva dusu .svoju. pric. 
19, 16. 06i gospodno cuvaju znane. prifi. 22, 12. 
Cuvajto obicaj i narodnost kao ociju zenice. S. 
^jubisa, prip. 69. Cuvajmo crkvu i vjeru. 104. 
— /3/3J kao ohdriavati, obsluzavati, ispunavati 
skrovnosti, zapovijedi, naredbi. sudu, ugovoru, 
rijeci, obecanu, zavjetu i slicnom, servare, obser- 
vare, conservare: Mancu je ki ne cuva skrovisda. 
Korizm. 70 (1508). Ako duvat bude sve zapovi- 
jedi moje. N. Eaiiina 46''. Da cuvas naredbo ne- 
gove i zapovijedi. 48. Sude (iudicia) moje bude 
cuvati. 40. Da cuvas naredbo liegovo i zapovidi 
i sude. I. Bandulavic 37. Ako hoditi budote u 
zapovidih mojih i fiuvati budete povclinja raoja. 
149. Ugovoro cuvaj. S. Badrid 23. Koji }ubu mone 
i duvaju zapovijedi moje. J. Matovid 336. Koji 
cuvaju zapovijedi negove. 339. Bog cuvajudi obe- 
dafie. 339. Sto je Avram cuvao narcdbu raoju, 
zapovijesti moje, pravila moja i zakone moje. D. 
Danicid, Imos. 26,5. Cuvajto sve naredbo_moje 
i sve zakone moje i vr.site ib. 3mos. 20, 22. Cinim 
milost na tisudama onijeh koji mo jube i cuvaju 
zapovijesti moje. Dnios, 5, 10. Drzo rijeci tvojo i 
zavjet tvoj cuvaju. 5mos. 33, 9. Koji duvas za- 
vjet i milo.'t slugama svojim. 2dnev. 6, 14. Da 
bi cuvali zapovijesti negove. psl. 105, 45. Cu- 
vaj zapovijpst oca svojega. D. Danicid, pric. 6, 20. 
Cuvaj zapovijesti mojo. 7, 2. Ko cuva zakon, sin 
je razuman. prid. 28, 7. (!uvao sara rijed usta I'le- 
govijoh vise nego svoj uzitak. jov. 23, 12. Cuvato 
zapovijesti i drzito ib so. is. nav. 22, 5. Haran 
Mile dobro zavjet duva. Osvet. 2, 134. Ko ne i)osli 
na poslovo rai.no i za\;jete cuvali obsluzne. 4, 31. 
Vjeru cuvat' no krenuti liome. 3, 75. tako i 
blagdanih, siiboti: Nijo taj clovek od boga koji 
subotu no duva. N. Hanina 74^. Blagdano moje 
Cuvajte. J. Banovac, prip. 136. Da bisto duvali 
sabotii moju. J. Matovid 359. Suboto moje du- 
VBJto. D. Danidid. 2mos. 81, 13. — poblik se 



ozndke radi dodaje % particip : Da se simbol ni- 
censki nouvriden ima drXati i cuvati. A. Kaniz- 
lid, kam. 238. — babine duvati kome, vidi pod 
babine. — bb) genetivom, a sve ostalo moze biti 
kao gore x>0(l an), najeesce je ono Sto se cuva 
stvar, rijetko cclade Hi zivotina: Da ostavimo 
tolikozi [udti koliko da mogu duvati grada. Mon. 
Serb. 36 (1253). Vratar koga je oficij duvati vrat 
od crikve da nedostojni ne vnidu. Narucn. 45* 
(1507). Cuvase grada Damaska. N. Eanina 35. 
Ki moga postenja duva. M. Marulid 52. Ki grada 
cuvajudi ostali bihu svi. 57. Da cuvase krmaka. M. 
Eadnid 100. Ki su duvali Srijema. P. Vitezovid, 
kron. 100. Kad duva grada ili kude ili djetee ili 
bolestnika. I. Grlidid 50. Jedan nevirnik duva 
postGiia bozjega. J. Banovac, prip. 63. Tko s ve- 
cim opazom duba posteua vase mladezi. F. La- 
strid, test. 307. Pomjivi dvorci paze 1 cuvaju do- 
bara gospodara svoga. F. Lastrid, ned. 309. Kako 
vojska bez razloga duvala bi reda svoga. V. Do- 
sen 264. Koji bihu ostali cuvati istoga mana- 
stira. Norini 43. Fratar ima cuvat manastira. A. 
Kadid, razg. 167. Cuvaj, care, ti gospodstva tvoga. 
Nar. pjes. vuk. 2, 145. Dobro cuvaj Posavine 
slavne. 4, 288. Dobro duvaj Loznice i Jadra, dobro 
duvaj Cera i :^esnice, dobro cuvaj Madve i Po- 
drina. 4, 288. Osta pasa Drine duvaiudi.^4, 262. 
Uzmi drustva pa ti druma duvaj. 4, 280. Cupidu, 
koji Drine duva.^4, 261. Jer ja duvam druma kroz 
planinu. 3, _3. Cuvaj lonca k'o i oca. Nar. posl. 
vuk. 350. Cuvaj Ruze kako svojo glave. Nar. 
pjes. juk. 142. Tko de, brado, cuvati kodija? 
819. Tko je Turcin da za nega nije prelovaiie, 
ved boj biti, cuvat' dina. Osvot. 1, 67. Cuvaj doma 
i kod doma blaga. 2, 43. Tko de diplit, nek ja- 
radi cuva. 2, 129. Kada no sam duvao janaca. 
7, 81. 

b. objekat moze biti i ne izrecen: Tko duva, 
uduva. M. Drzic 195. Dok imas, donde i duvaj. 
Pravdonosa 1852, 12. Malo vaja dobivat' a ne 
cuvat'. Poslov. danic. 59. 

c. izrice se cesa ko Hi sto koga Hi cega cuva, 
ostalo moze biti kao nqprijed pod a), a izrice se 
aa) genetivom samim : Cuvaj nas zalosti. M. Ma- 
rulid 215. Ti se dostojaj cuvat nas zalih dan. 
240. Ca je vridno jednomu gradu cuvati vsa vrata 
od ruk ueprijatejskib. Korizm. BSi" ^1508). Koji 
duva vijek svojega vjerna slugu smrtne rane. N. 
Dimitrovid 24. Mene i tvoje sve krstjane uze 
djavla paklenoga duvaj. J. Gfucetic, mol. 17. Da 
nas cuva gorjeh zala. J. Kanavelid, iv. 35. Da te 
cuva zla svakoga. J. Kavanin 316. Da vas cuva 
svakih steta. 317. Vazda nas duvaj griha. L. Ter- 
zic 347. Da nas cuva kugo i morije. Nar. pjes. 
juk. 358. — bb) genetivom s prijedlogom od, cu- 
stodire, sei'vare ab aliquo : Da vi duva i bjude 
odt vsake zabave. Mon. scrb. 175. (1356 — 1367). Da 
iht duvamo oda vsakoga neprijatela. 337. Ndsmo 
se odb I'lihb b]uli ni duvali. Spom. srb. 07. Eodov- 
nik svaki ima kako bojnik jaki hrabro se rvati 
srco cuvajudi od svake tasdine. M. Marulid 108. Cu- 
vajte me sada od djav|o napasti. 228. Gdi sam ja 
ufano od vuka krvnika jagnece diivano oda psa 
straznika. M. Votranid, 1, 156. Ja tobo duvam od 
zla dovjcka. M. Drzid 290. Stado duva' i brani od 
vucje ti sile. I. Gundulid 158. Bistra rijcka s vede 
traka u dubravu gustu ulazi, od sundanijeh ka 
ju zraka cestijem kitjom duva i pazi. 402. Dostoj 
so, bo2e, od svega nas duvati. J. Gudetid, mol. 
13. Za ludu je blago svoje od protiva zlijeh du- 
vati, a za opdono svijoli pokoje malo harit i ha- 
jati. D. Palmotid 1, 161. Da mo duvate ovi dan 
od svakoga zla. Azbukv. 1690. 19. Svoti Vlasi ki 
od naSijeh noprijateja na svaku nas duva stranu. 



CDYATI 



117 



fiUVATI 



N. I. Buuic 4. Ki sve od zla cuval puke. J. Ka- 
vanin 332. Da nas cuva od napasti ■1'2G. Svaki 
gori dobrovojno s toga milost od naredba [udsko 
i zvjerce preuevojno vikostnoga cuva od gljeba. 
505. Ti me cuyaj od hudobe. I. T. Mrnavi6, nauk 
kr. 1702, 81. Cuvaj i obrani vinograde naso od 
svake protivscine neprijatejske. L. Terzid 291. 
Zaklinam vas s Isukrstom, koji na ovomu svitu 
pribiva s obranimi svojimi lii braneii i cuvajuoi 
oda zla. 320. Nu je bog vazda tuvao od svakoga 
griha. I. Grlicic, put. 27. Tko svoju dusu od ne- 
pravde cuva i pazi. I. Dordid, salt. 3G. Ovi sa- 
krameuat ocisti dusu od^ griha lakih i cuva od 
smrtnijeh. A. Bafiic 317.^ Cuvaj nas od svake tuge. 
A. Kanizli6, bog. 395. Cuvajuci nas od pogibilih. 
F. Matid 25. Koji ga je cuvao od nepr)jate]a. A. 
Kacic, korab. 37. Da nas ouha od zla. J. Bano- 
■vac, razg. 17. Ovi sakramonat ocisti dusu od griha 
laki i cuva od smrtni. 230. Braniie vas od ogna, 
cuvati vaSu marvu i imaiie od kuge. ¥. Lastric, 
od' 300. Cuvaj jezik od psovaiia vire. M. A. Eej- 
kovii, sat. 179. Ova majka od neprijateja videni 
i nevideni cuva. Grgur iz Varc^a 10. Da ga ct.va 
od zasjede. Besjede kr. 202. Da Cuvaj u stado od 
zvjeradi. P. Petrovic, vijen. 44. Da ga inoj po- 
kojni otac cuva od nasijeh a tvoj od vasijeh. 
Pravdono§a 1S52, 3. Ko 6e cuvat Jadre i Pocerja 
od prokletih Turak' Zvornicara? Ko 6e cuvat 
Bane i Kosova od Turaka }utih Arnauta? Nar. 
pjes. vuk. 4, 297. Tek cuvaju mene od Turaka. 
4, 103. Ti mene cuvaj od nokta, a ja^cu tebe od 
svakoga zla. Nar. posl. vuk. 316. Cuvaj nogu 
svoju od staze nihove. D. Danici6, pric. 1, 15. 
Da te cuvaju od zle zene. pric. 6, 24. Da bi te 
(mudrost) cuvala od zene tude. pric. 7, 5. Ko 
cuva usta svoja i jezik svoj, cuva dusu svoju od 
nevoja. pric. 21, 23. Od one koja ti na krilu lezi 
cuvaj vrata usta svojih. mih. 4, 5. Da bog cuva 
od rata i glada. Osvet. 3, 24. Pasa Stocevi6u, sto 
nam Bosnu cuva od prevrata. 3, 19. A ta bajna 
trava i od drjjema preko noci cuva. 2, 72. Damo 
mu da cuva vrtla od letustega. S. ^jubisa, pric. 
84. Koji nas od medvjeda cuva. Nar. bas. vrc. 
50. — pa tako i: strazu cuvati od Icoga : Da mu 
cuva strazu od Turaka. Nar. pjes. vuk. 2, 433. 
Te cuvajte strazu od Turaka. 2, 507. Cuva Eade 
straze od Turaka. 4, 334. — c) izrice se proti 
ko7nu Hi cemu ko koga cuva dativom s prijedlo- 
gom suprot : I tulikaje suprot drugim nasom 
mocjom cuvati (pogrjesno: covati) hocemo. Mon. 
Croat. 279. Dobrota je sama tvoja i krepcina ciste 
vire suproc svakoj smeci koja cuva i brani tvoje 
mile. D. Palmotic 2, 5. 

d. na recenicu u kojoj je cuvati privezana je 
druga rijecju da, kojom se cijelom pokazuje sa- 
drzaj cuvana: Ki moga poctenja cuva da ne 
uvene s nikoga sgrisenja. M. Maruli6 52. Cuvah 
svijes da ne bi cula kako n sebi ono, jaoh, sto 
6use tad usti ove me koje ti otrova delovi tvo- 
jime. F. Lukarevi6 32. One (djevice) vjeoni plam 
cuvase _da se u vijek ziv nahodi. D. Palmotii 
1, 99. Cuvati 6u pute moje da ne sagrisim. A. 
Kanizlic, kam, 308. Ako joj ispade kitica, ona 
cuva da ne razgrabe dica. M. A. Ee|kovic, sat. 
47. Gospod cuvace ti nogu da se ne uhvati. D, 
Danicic pric. 3, 26. Cuvaj vojsku da ne gine ludo. 
Osvet. 7, 21. 
3. sa se 

a. pasivno. prema 2. Cuvas li koje t' bi zlato 
pridano? Cuva se lijepo toj, hraui se za nega. 
M. Vetranic 2, 472. Da se cuva grob. Anton 
Dalmat. nov. test. 46''. Dvi stvari se dake cuvati 
imaju vei neg ine svake, jer se no staraju : srce 
i jazik. P. Hektorovid 68. Iz libra koji u na§u kan- 



cilariju postaviti 6e se i fiuvati 6e se. M. Bijan- 
kovic 32. Dok je duSa u tilu, tilu se nosi poStene, 
miluje se, cuva se i goji. J. Banovac, razg. 97. 
Daklen toliko vaja naSa dusa koliko va)a sva 
krv Isuki-stova, pak se ne 6o cuvati_ i od ne 
pomja imati. J. Banovac, prip. 18. Cuva li se 
i stuje jedinstvo. A. d. Kosta zak. 1, 112. Ne cuva 
se tako divifanstvo. M. A. Kejkovis, sat. 44. Ako 
je u dvoru koja inkuna potegnuta vjeStom ru- 
kom starijeh pengaoca, tako se Cuva da se jedva 
dopusti i pogledat" je. B. Cuceri. 197. Ni boXij 
se grob za badava ne cuva. Nar. posl. vuk. 212. 
S vrh svega sto se cuva cuvaj srce svoje. D. Da- 
nicic, pri6. 4, 23. Pa ne da se ui cuvati marva 
golih ruka. Osvet. 1, 39. izrice se i komu se sto 
cuva: Gresnikovo imai'ie cuva se pravedniku. D. 
Danifiic, pric. 13, 22. dodaje se i ono od cega se 
cuva: Hajine se cuvaju od praha. Besjede kr. 
168. — ne izrice se sto se cuva: Vrijeme kad se 
cuva i vrijeme kad se baea. D. Danicii, pric. 4, 12. 
b. reflehsivno. od cega se cuva ne izrice se Hi 
se izriie. 

aa) ne izrice se, a cuvati se snaci: na oprezu 
biti, cavere, animum attendere ad cavendum: 
Davate glas da se je ukazala jedna fregata ar- 
mana u konalu od Mljeta i da se scijeni do 
istine da su uskoci : neka se umijemo 6uvati. 
Starine 11, 80 (1605). Tko se cuva, bog ga cuva. 
J. Kavanin 188. Kraju dokazivase neka se 6u- 
vati more. A. Kacic, korab. 254. Da se u napri- 
dak cuha. M. Zoricid, zrc. 151. Dok se covjek 
cuva i bog ga cuva. Pravdonosa 1852, 12. Ko se 
cuva i bog ga cuva. 29 i nar. posl. vuk. 156. 
Hajte s bogom, Alija dizdare! te udari na mr- 
koga vuka, no se cuvaj, dragi gospodare. Nar. 
pjes. vuk. 4, 512. Za ludu se coek cuva, ako ga 
bog ne uscuva. Nar. posl. vuk. 83. Lovao je da 
lovi, a prepelica da se cuva. 170. Eekao jebog: 
cuvaj se ti, cuvadu te i ja. S. :^ubisa, prip. 71. 
Vi ste Pastrovidi svakako u krvi sa Spicanima, 
pa vam se je lakse cuvati i ucuvati. 169. 

hh) izriie se od cega se ko cuva a to moze biti 
cejade, zivotina Hi kaka god stvar, cavere ali- 
quem, aliquid, ab aliquo; vitare aliquem, aliquid, 
paziti se, kao uklanati se od koga Hi od cega, 
uzdrzavati se, a izrice se aaa) genetivqm samim. 
a) ce\ade Hi sto se kao ielade misli: Cuvajte ih 
se. Transit 76 (1507). Kroz toj sam se cuvam 
jur svake druzbe najvede sto mogu za skriti uz- 
rok od moje bolezni. D. Drzic 409. Eec' mu da 
se cuva velika vraga. M. Drzic 249. Djeco, cu- 
vajte se sijuna. M. Drzic 407. Cuvajte se tej ce- 
Jadi treskovite jak od muiie. D. Palmotid, christ. 
4,51. Crne lasi, brki zuti: duvaj ga se na svi 
puti. P. Vitezovid, cvit. 123. Cuvaj se^druga vuh- 
venoga k'o naUpa. Poslov. danic. 13. Cuvaj se du- 
gijeh zajmenika. 13. Ne bojte se kraja ni jednoga.. 
cuvajte se raje sirotiiie: kad ustane kuka i mo- 
tika, bide Turkom po Mediji muka. Nar. pjes. 
vuk. 4, 135. Cuvajte se kni^evnika. Vuk, mar. 
12, 38. Cuvaj se stara Turcina a mjada Srbina. 
Nar. posl. vuk. 350. — ft) zivotina: Cuva' se psa 
ki ne laje. Poslov. danic. 13. Cuvaj se moga kona. 
Nar. prip. vuk. 195. No_se cuvaj laijesnoga vuka. 
Nar. pjes. vuk. 4, 327. Cuvaj se psota koje mucke 
koje. Nar. posl. vuk. 350. — y) stvar kaka god: 
Pocnimo jubiti istinu, laie se cuvati. M. Marulic 
61. Prva ti jest mudrost zla se vazda cuvat'. 100. 
Misli da je to stvar huda ne cuvat se taka bluda. 
260. Cuvaj se hudih dil ter svake tasdine. 108. 
Zaman ufaju ki goje smrded kip, zla se ne Cu- 
vaju, zgrisuju svaki hip. 122. Cuvaj se i suda. 
121. Cuvaj se podicenja. Ruk. kuk. 642, 47. Za 
toj se svak cuvaj slavne lie Ijeposti. §. Mende- 



CTTVATI 



CUVATI 



tic 11. Vinca se cuvaju. M. Vetrauic 1, 1-11. Da 
mi se cuvati negove hitrosti. _H. Lufiic 242. Laze 
se cuvaj. P. Hektorovic 37. Cuvajte se nesklad- 
nosti. Anton Dalmat. nov. test. 871". fil. 3, 2. Cu- 
vamo se toga. 2kor. 8, 20. Cuvate sebe Jubavi. 
M. Drzic 4. Da se cuvam zle godine. 397. Cuvaj 
se tamase, govori istinu. 430. Smrti so cuvati. 
F. Lukarevic 72. Domacih smeca u bijesu cu- 
vajmo se k'od zla prika. I. Gnndulic 503, Kaje 
se prosastije grijeha a cuva dosastije. M. Div- 
kovid, uauk. Kruto se ima cuvati grilia. F. G-la- 
vinii, svit. 36. Svaki se cuvase liegove oblasti. 
D. Barakovic, jar. 31. Svak so dila toga cuvaj. 
P. Posilovic, nasi 201. Cuvat' se griha. I. Za- 
notti, upit 17. Ti se^imas cuvati lakomosti. P. 
Posilovic, cvijet. 83. Cuvati se zla. 42. Nase vlasti 
nek se cuvaju te propasti. J. Kavanin 276. Neka 
svi mi s tvojih zgoda cuvamo se tih nezgoda. 
394. Cuva se tamnijeh dila. 402. Da se griha 
cuva. S. Margitid, fala 270. Cuvati se zla. K. Ma- 
^arovic 24. Sto se covik cuva gnha smrtnoga. 
J. Banovac, prip. IGO. Doklen se va}a uklaiiati i 
cuvati ovakoga smradna griha. 188. Zlo kojega 
se svaki krsdanin vaja da cuva. E. Pavic, ogled. 
185. Onomu se viruje koji se cuva kletve. J. Ba- 
novac, razg. 174. Cuvajmo se lisicijo pohvale. 
D. Obradovic, bas. 53. Sto nam u drugim nije 
milo, toga da se fuvamo. 53. Kad smo zdravi 
cuvajmo se bolesti. 432. No se cuvaj, pobratimo, 
od Vilipa kake prijevare. Nar. pjes. vuk. 2, 349. 
Matora lisica cuva se gvoMa. Nar. posl. vuk. 175. 
Devojke, cuvajte se vise jame. Nar. prip. vuk. 
157. Cuvaj se bezposlicena. M. Pavlinovic, rad. 
108. — bhb) geneiivom s yrijedlogom od, a ostalo 
moze hiti sve kako pod a), od Ha se cuva je a) 
delude Hi sto se kao cejade misU, pa i bog i dja- 
vao : Neka se cuvati uniiju od zone. S. Mencetifi 
331. Cuvaj se od boga. Korizm. 52'' (1508). Cu- 
vaj se, brate, od djavla. 32''. Cuvajte se od lazi- 
vijeh proroka. N. Eai'iina 152. Ako vidi.s (a smi) 
da govoris s neprijatejem, toj prilikuje da se od 
nega cuvas. Zbor. 1281j. Cuvajte se od krivih pro- 
rokov. Anton Dalmat. nov. test. I, 91). Cuvajte se 
od }udi. 1, 14. Cuvaj se od usti, zlo druzbe i zena. 
N. Dimitrovic 13. Kako se moze cuvati od ovih 
duhov paklenih. P. Kadovcid, symb. 5. Dejida- 
mija da si znala iz pocetka, ko je tva druga, od 
lie bi se ti cuvala kako od jute zmije. D. Pal- 
motic 1, 189. Ako bi bizao od ubozije za sto 
snu'de, ali sam se cuvao od nih za ne cuti malo 
niova duha. P. Posilovic, nasi. 114. Da se ima 
cuvati^ od svakoga likara. P. Posilovic, cvijet. 
145. Cuvajte se od himbenijeh proroka. J. Ma- 
tovid, XXVIII. Koiiko se i od grube zene cu- 
vati imamo. I. Dordid, ben. 25. Zena ima otrov 
u ocima, i za to se od ne_cuvaj kako no od ba- 
ziliska. Turl. blago. 165. Cuvam se od neprija- 
te|a, duva' me, boie, od prijateja. Poslov. danic. 
13. Stauojlo ode, ne bi li de desio Turaka, al' jih 
nide desiti ne moze : Cuvaju se Turci od hajduka. 
Nar. pjos. vuk. 4, 332. Cuvajte so od kiiizevnika. 
Vuk, lulv. 20, 46. Cuvajte so od zlijeh poslenika. 
filib. 3. 2. Aleksandar kovad mnogo mi zja ucini. 
Da mu gospod plati po djelu uegovu. Cuvaj se 
i ti od Aega. 2tim. 4, 15. S manun si v )ubavi, 
od men© so duvaS, s drugima govoris a s manun 
se rugaS. Nar. pjes. ist. 2, 134. kao uzdrzavati se, 
abstinere, se continere: Jesu li se momci cuvali 
od 2ena? D. Danidid, Isam. 21, 4. ■ — P) zivotina: 
Cuvajte se od pasa. Vuk, Clib. 3, 2. Upitali lisi- 
cidi: od koga dome se najviso duvati? Najviso 
se cuvajte scoskih pasa. Nar. bas. vrd. 47—48. 
vidi i pod it) primjer D. Palmotida 1, 189 i 
Turl. blago 1G5. — y) kaka god stvar : Cin stvari 



ke prude a cuvat' se nastoj od oiiih ke ude, ter 
dos imit pokoj. M. Marulid 143. Er se ja cuvat' 
vim od zoje juvene. S. Mencetid 330. Cuvaj se 
oda vsakoga (".riha. Mirakuli 104. Od pregriseiiji 
srdcenim zakonom ima se cuvati. Narudn. iV', 
Cuvajudi se tid umnozauja 54. Stanovito^ provi- 
denje cuvati so od grihov. Korizm. 76li. Cuvajte 
se od kvasa farisejskoga. Anton Dalmat. nov. 
test. 24. I od ne (Jubavi) svaki vas cuvat' se sad 
spravi. D. Kaiiina 1. Ne ima pravu odluku za 
cuvati se od grijeha smrtnijeh. A. Komulovid, 
zro. 6. Ima covjek vazda od grijeha duvati se. 
S. Matijevid , isp. 11. Cuvati se od zla. F. Gla- 
vinid, svit. 39. Znas od cesa se imas cuvat i bje- 
zat. I. Drzic, uauk gond. 119. Da se ne bi cuvao 
od takove trave. M. Kadnid 118. Cuvajte so od 
svake lakomo.«ti. L. Terzic 333. Od grjha i zle 
druzine cuvati se. S. Margitid, isp. 28. Cuvati se 
od mista skrovitih u ispovidaiiu zenskih glava. 
A. Kaddid, bog. 243. Boga se bojati a od griha 
duvati. T. Babid 2. Ako se cuvaju od griha smrt- 
noga. J. Banovac, pripov. 72. Kuga je jeiina bo- 
lest tako strahovita da se vaJa vrlo od lie duvati 
i uklonati. 140. Pomjivo cuvat se od niova op- 
deiia. P. Filipovid, istom. 18. Ni kim se ne cini 
ovo ubojstvo tako nemilo, za to se od nega i 
ne duvaju. J. Banovac, razg. 118. Koja se cuva 
od ispraznosti i izvaiistina. Besjede kr. Ko se 
duva u ovako doba od svijeh prigoda. 40. Da se 
cuva oda zla. 302. Ima se grisuik duvati ne same 
od griha prosastije nego joster i od liiove pri- 
gode. F. Lastrid, ned. 35. Cuvati so od svakoga 
griha. I. Garaiiin 18. Eadim pak se molim bogu, 
i od griha duvam kako mogu, al' ne mogu od 
vasih jezika. M. A. Eejkovid, sat. 61. Od obdeiia 
liiova uzdrzali se jesmo i duvali. A. Kanizlid, 
kam. 783. Cuvaj se od psovke. M. A. Re)kovic, 
sabr. 15. Duse koje se cuvaju veoma pomno od 
svakoga sagrjeseiia. B. Cuceri 279. Cuvajte se od 
Bosne ponosno. Nar. pjes. vuk. 4, 288^ Od maske 
i mrtve cuva' se. Poslov. danic. 88. Cuvaj se od 
ugja potajna. Nar. posl. vuk. 350. Ne boj se od 
svijetle puske, nego se cuvaj od cadave. 194. 
Oda sta se dock malo boji, od onoga ueg se vrlo 
cuva. 231. Od podmukla pseta duvaj se. 235. Bill 
mu vjeran i duvah se od^bezakona svojega. D. 
Danidid, 2sam. 22, 24. Cuvajte se od sijedeiia. 
Vuk, filib. 3, 2. Svetovao bih vojnike da se du- 
vaju od pica kao od zive vatre. M. D. Milidevid, 
zim. ved. 60. — kao uzdrzavati se, abstinere, se 
continere, koje je znacene i u nekiiu primjerima 
napmjed: Da se cuvaju od priloga idolskijeh i od 
kurvarstva i od udavjenoga i od krvi. Vuk, djel. 
ap. 15, 20. (i 21, 2il). Molim vas kao dosjake i 
goste, da se cuvate od tjelesnih ze]a. Ipetr. 2, 11. 
— y) recenieom privezanom rijeijtt da, paiiti, na 
oprezu hiti, cavere, attendere: Vsaki bi se imil 
duvati da nedostojno ne pristupi. Narudn. SSl) 
(1507). Cuvaj^ se da debit sramom no razdilis 
spovid. SV". Cuvaj se da no pjune ali da pokaze 
ko koli zlamenje od pogrjeiija Si^. .Tosde svrSeno 
se cuvaj redovnik da grisniku no da prevelo 
slatkih ridi. 90. Cuvaj se da ga vele no^ogorcis. 
90. Cuvajudi se da vode ne pozrd. 32*". Cuvaj se 
da mi no prides otsle na odi. S. Koiidid, zit. 57. 
Pravi prijatej duva se da ne zayidi svoga prija- 
teja. 2iv. jerol. Stai'ino 1, 228. Cuvajte se da ne 
dinite almuistvo pred [udmi. Anton Dalmat. nov. 
test. I, 7. mat. 6, 1. Svaki ima se pomno duvati 
da ne bude imo bozjo izprazno imeiiovati. A. 
Gucotic, roz. joz. 30. Ide oui lupez da ki-ade, no 
ima opaza da ga bog ne vidi, neg se duva da ga 
svit ne vidi. J. Banovac, razg. 27. Modukojimi 
vede se cuvate da no uvridite koje atvorene. 147. 



CUVEl^rE 



119 



CTJVSTVITELAlir 



Srdanu kad pristane vatra, brez ne da ostane ne 
cuva se i ne pazi. V. Dosen 199. Ali cuvaj so 
da za to ne mnis da je sa svim crkva odpustila 
ostrinu zadovojei'ia naredivati. I. Velikanovii, 
upud. 3, 101. Al so cuvaj da ne cujo tata. Nar. 
pjes. vuk. 1, 633. Ciivajte se da vas ne provare. 
4, 288. Cuvaj se da ne hvataS vjere s onijema 
koji live u zemji u koju ce§ doci. fi. Danicie, 
2mos. 31, 12. _ Cuvaj se da no zaboraviS gospoda. 
5mos. 8, II. Cuo sam da je ma6uha na tebe kivna. 
Ako bi dosla da te polazi, cuvaj se da te sto ne 
prevai'i. S. Lubisa, pt'ip. 71. Samo cuvaj se da 
ne bi slagao nikad nikome. Nar. prip. vi'C. 2, 4. 
— rijecju: jeda: Cuvajte se, jeda tako gresnici 
tuzni zaslepjeni razaberu se. B. Guceri. — 3) re- 
cenicom neovisnom : XiSto vi Sari, cuva'te se, ne 
rec'te. M. Vetranic 2, 288. Cuvaj se, ne slazi da 
te ne umorim. N. Ka}eskovic 215. Cuvaj se, ne 
bodi od oca daleko. M. Drzic 464. Da se cuvas, 
moja vjerna }ubo, ne inoj sjutra na Bojanu doci. 
Nar. pjes. -snik. 2, 118. — i) infinitivom Hi neha- 
kvim ace. e. infj : Cuvaj so drugih ozloglasiti. 
M. Mai-ulic 96. Cuvaj se ne biti sam sebi proti- 
van. 126. Za toj se btij cuvat' no pasti u taj 
blud. 146. Cuvaj se ukrasti jaki i luta zmaja. 
222. Sest racunov, kimi sv dusa cuva ciniti zlo. 
Korizm. 74l> (1508). Cuvaj se slusati do pjeva. 
V. Magarovio 98. Imali biste se cuvati psosti 
rigati. I. J. Lucie, razg. 111. Da se cuva tebe 
dragoga boga uvredivati. Pisanica 86. 

CUVENE, 71. auditus, auditio. isporedi cuti. od 
XVI vijeka i u rjecnicima Vrancicemc : auditus ; 
Mikajinu 44'': ducenje od uha auditus, auditio, 
sensus aoi'ium; poslusane, auditio, audientia; Be- 
linu lO/b; auscultatio, 754* : auditus; Stulicevu 
96l>: auditus, i u Vukovu 829^: fama. — zavrse- 
tak -no glasi xvi t xvii vijeka i -nje. — a) sU- 
sane kao sluh, auditus, sensus audiendi: Glub 
prija milost od cuvenja. Transit 141. (1507). Ovo 
ti me usi koje dub po bludu s cuvenjem raz- 
druzi. N. Dimitrovic 87. Glusi cuvenje dobivaju. 
A. Gucetic, roz. jez. 125. Gluliijem cuvenje da- 
juci. A. Gucetic, roz. mar. 206. I cuvenje i ve- 
selo vidjeirje mu blag jioda-s a. D. Palmotic, christ. 
14, 186. Cuvenje moje izbistri. V. Andrijasevic, 
put. 342. Od cuveiia koje jest u usiju. P. Posi- 
lovic, cvijet 7. Pozovi prid Pilata gluhe kojijem 
si cuvene povratio. A. Kalic 442. Glusci cuveiie 
stijecahu. Zlv. is. 82. Dovedose ga k liemu i 
mojau da mu on cuvene i vid povrati. F. Lastric, 
ned. 336. Sto mu povrati rijec i cuvene I. Dor- 
die, ben. 191. — b) u opce slisane, slisane cega, 
znane po slisanu cega sto je ko pripovijedao, 
auditio: Ne bude po cuvenju od usiju pokarati. 
N. Eanina 16h. Od istine cuvenje ce obratiti. 26li. 
Tko ima usi od cuvena. 36. Zatravjena zatocnica 
svoje ovako tuzbe svrsi u cuveiiu od vjetrica ki 
oko ne tibo pr.si. I. Gundulic 352. Samo po cu- 
venu i po pismu vjerujemo. M. Divkovic, nauk 
86. Koji ne ce po cuveiiu suditi, nego po videiiu. 
M. Divkovic. bes. 57. Cijeca cuvena od psovaka 
proc Jubvenomu imenu. B. Kasic, ign. 84. Uho 
cuvena ne ce site biti. A. Georgiceo, nasi. 3. 
Mnozi iza cesta cuvena s. evangeja cute. B. Ka- 
sic, nasi. 2. Daj da se ne sudi po samomu prvomu 
cuvenu. A. d. Bella, razg. 19. Na cuvene od svi- 
doci. A. Kosta, zak. 1, 160. Svedoei od vida i 
cuvena. A. Kanizlic , kam. 52. Vec ako si cula 
po cuvenu od Jaiioka Golotrba Iva. Nar. pjes. 
vuk. 3, 100. Po cuvenu bega M. i svjedoka treba 
da vjerujemo. V. Bogisic, zbor. 552. — dati cu- 
venu radost t.j. dati da cujem radost po vulgati 
psl. 50, 10 auditui meo dabis gaudium et laeti- 
tiam; Momu cuvenju s veseljera daj rados. M. 



Vetrani6 1, 436. Cuvenju ce§ momu^ dati mir, ve- 
se|a i radosti. I. Gundulic 200. Cuvenu momu 
dati ces radost. A. Gucetic, roz. mar. 107 i roz. 
jez. 77 i L. Terzid 94 i M. Radnic 494. — pre- 
neseno: Koji glas cu Ivan unutrnijem cuvenem. 
B. Gradio, djev. 172. — c) pasivno: ono sto se 
iuje Hi culo: Tko je vjerovao cuvenu nasemu? 
N. Kaiiina 172. Cuvenje me to jak ziva izuenadi 
muiia. I. Gundulic (Sorkocevic) 591. Sad bimbeni 
ban Hrvoje, kako cujem s mnogo strana, na nu 
(djevojcicu) stavja misli svoje, istuc da mu bude 
dana. Cuvene mo ovo smeta. D. Palmotic 1, 308. 
Zacudi se ki-a) nenaduo na cuvenje. I. Kanavelic, 
iv. 359. 

CUVETA, /. noctua, sova. od tal. civetta. samo 
u jednoga pisca xvi vijeka. TJ ovoj planini stoje 
satiri i stoji jedan smjesan remeta koji nas vile 
cini smjpjat: upije, dan i noc pomoc pita, Jubav 
ga mori a jubav se liime ruga, a satiri se oko 
uega kao oko cuvete kupe i igraju. M. Drzic 123. 

CtrVIDA, /. 1. nadimak zenski ii Crnoj Gori. 
2. (ti Srijemu) larva, ohrazina: Evo cuvide, na- 
cinio se cuvida. samo u Vukovu rjecniku. rijec 
je svakako tuda, vaja da je od tal. civetta sova 
n prenesenom smislu najprije kao maskara pa 
za tim kao larva, ohrazina, jer se oko maskare 
kupi svjetina te se nom ruga a ipak je se kao 
plasi, kako no se oko sove rugajuci joj se kupe 
driige ptice. 

CUVITA, /. vidi cuveta. u dva pisca: jednoga 
na pocetku xvi a drugoga xviii vijeka. Ptioar 
lipo piscat pticam se ne lini i cuvitom viscat 
dokla ih prihini. M. Marulio 130. I na kopnu i 
na vesku loveci nas prije nesrice golem lovac, 
cinec tresku prevara nas ko volice, i da cini voce 
plijene za cuvite mece zone. J. Kavanin 6. 

CUVKATI, cuvkam, imp. custodire, hi/p. cu- 
vati. u jednoga pisca nasega vreinena: Ti tek 
cuvkaj dvorka sapletena. Pjev. crn. 331. 

CUVLrV, adj. qui sensu percipi potest, isporedi 
cuti 6. samo u jednoga pisca xviii vijeka: Zna- 
meiie cuvjivo. S. Badric 46. 

CUVNA, /. oustodia, tutela. isporedi cuvati. u 
jednoga pisca nasega vremena i u Stulicevu rjec- 
niku 96*: cuvane. Da bi lasne s negovom cuvnom 
i nastojanem utek'o zasjede djavla. T. Ivanovio, 
nauk 33. 

CIJVSTAVAN, ouvstavna, adj. sensibilis. xiii 
vijeka, a tada se pisalo cuvtstvint i cuvtsttvni.. 
Jako na cjuvBStVBnago zre. Domentijan, sav, 64. 
Ke cjuvEstvtnomu. 111. Ideze i vlasy st cjuv- 
stbvny mysU otlozi. Let. sr. 59. Danicio 3, 478. 
CUVSTVEN, adj. sensibus pereeptus. u jed- 
noga pisca XVI vijeka, u jednoga pod konac xviu 
vijeka iz ruskoga jezika, i u Stulicevu rjecniku 
gfib: sentiens, gdje ima i adv. cuvstveno, sensu. 
V nib ni krvi ni muke cuvstvene. Korizm. 48 
(1508). V pohotenji cuvstvenom. 48. Ko hoce da 
je negova radost slovesna i razumna a ne samo 
cuvstvena i skotska, on se mora za mnoge stvari 
truditi. D Obradovic, bas. 147. 

CUVSTVIJE, n. vidi cuvstvo. u rjecniku Stu- 
licevu QG": cuvstvje: clovik imaje obce cuvstvje 
s zivotnimi, homo habet commune sentire cum 
animalibus; i u Danicicevu 3, 478: cuvBStvije, 
sensus. Cuvtstvfe moeju ustnu povedaju tebe. 
Sava, sim. 9. Vtsa svoja umastae znamenaeti. 
cjuvBStvia. Domentijaul" 72. 

CUVSTVILA, n. pi. organa sensus. samo u 
Stulicevu rjecniku, iz rus. 
CUVSTVITELAN, cuvstvitelna, adj. kao cu- 



CUVSTVILA 11 

teii. u jednoga pisca xviii vijeha. Da nije i liima 
6nvstvitelna srca dao. D. Obradovii, sov. 45. 

CtfVSTVIVOST, /. sensus, facilitas molliores 
sensua concipiendi. samo u jednoga pisca nasega 
vremena: Odtle fiuvstvivost. M. Pavlinovid, raz. 
apis. 193. 

ctrVSTVO, n. sensus. xin, xvi, xvii i xviii vi- 
jeka, u dva pisca nasega vremena, i u rjecnicima 
Stulicevu 96b: auditus, sensus, vis sentiendi, i 
Danicicevu 3, 478: sensus. Ize Jubitt boga vtsemi. 
sri.di.cemi. svoimi. i vtseju du§eju svojeju i vtsemt 
stmyslomi. svoimB i vtsemi Juvistvy svoimi. 
Domentijana, 107 (dan). Vtsemi cjuvstvi pro- 
svestt se. Domentijani' 48. Svoja pomazavt cjuvt- 
stva. 174. A_ko prije bolizan ne pride cuvstvu. 
Korizm. 87t>. (1508). Mnogo se sluzi cuvstvi i 
odndenji. S. Budinic, sum. 121. Pet cuvstva te- 
lesnih. M. Alberti, ofic. xlvt. I vladati dostoji se, 
gospodine, fiuvstva, govorenja i tvorenja nasa. 
386. I mora misliti o svemu tome sto u pet cuv- 
stva pada. D. Obradovid, sov. 46. Hocu kraj uko- 
bit iitka, koji svojih cuvstva ne uziva. Osvet. 3, 5. 
(SUVSTVONADAEEN , adj sensu praeditus, 
sentiens. savio u Stulicevu rjecniku za koji je i 
naiineno. 

CUVSTVOVATI, fiuvstvujem, imp. sentire. u 
jednoga pisca pod konac xvm vijeha i u Stuli- 
cevu rjeiniku. u oha is ruskoga jezika. Ko sebi 
nikada ne da ogladniti, ne cuvstvue kakova je 
sladost bleba. D. Obradovi6, bas. 147. Ko nikada 
nije 6uvstvovao gorest skorbi, on nije kadar ni 
pravu sladost radosti cuvstvovati. 147. Ovde se 
o6e mnogo vise nego cuvstvovati. D. Obradovid, 
sov. 50. 

CU^A, /. seoce u protopopijatu mohackom blizu 
varohice Su^oiheTcega. §em. prav. 42. 

CUZDAN, m. tudin. u rukopisu xv vijeka: 
Aste blagodetela svoego ubiste, mene li fiuzdana 
(tuina. aleks. jag. 275.) ne ubiete? S. Novakovi6, 
aleks. 74. 

CU^IN, m. prezime. Bogdan Cjuiint. S. Nova- 
kovii, pomen. 113. 

CVAkANE, n. crepitus, isporedi Svakati. u 
Vukovu rjecniku. 

CVAkATI, fivikam, imp. crepare. o glasu koji 
daju batine kad se fudi biju. Postanem po Da- 
nicicu kor. 229. od korijena skak udarati, lupati 
s promijenenim k na o i dodanim v. it, Vukovu 
rjecniku. 

fiVAKNUTI, £vS,knem, pf. crepare, osinuti da 
se cuje glas kao cvak, icere cum crepitu. isporedi 
cvakati. u jednoga pisca xviii vijeka, u nase vri- 
jeme, i u Vukovu rjeiniku. Sto se puta dogada, 
kada grad malo vinograde fivakne. D. Rapid 186. 
Nih cvijelio kavazbasa Ibro, a brdani na osvetu 
brzi ako cvakne (stampano ivakni) Ibragina koga. 
Osvet. 7, 80. 

6VALIk, m. crepitus. — po Daniciiu kor. 242. 
skar, udarati, lupati, s promijenenim k na c i 
dodanim v. samo u Vukovu rjecniku 820^: (u Sri- 
jemu) n. p. sve stoji 6valik batina kako se tuku. 
CVALIkATI, 6vili6em, imp. vidi cvakati, ispo- 
redi 6valik. samo u Vukovu rjecniku 820^: cre- 
pare, 6vali6u batine kad se }udi biju. 

CVALINA, /. selo u Hercegovini blizu Bavna. 
Schem. ragus. 1876, 59. 

6va:^INA, /. selo u Bosni u mostarskom okrugu. 
Statist. 118. S. Novakovid, obi. 46. Kova6evi6, 
bos. 88. 
CVAN, m. oenophormn, stsl. Cvanx sexfcarius. 



D CVOB 

lit. zbonas, izbonas. samo u Stulicevu rjecniku. 
vidi ^ban. iban. 

CVAnAC, tvinca, m. dem. fivan. nekakav sudic. 
samo u jednoga pisca i u Stulicevu rjecniku 97* : 
6vanec, parvum oenophorum. Da ne oskudSjetL 
vy grtstt muky ni cvanbct masla. Sava typ. 
orah. Knizevnik 3, 141. 

CVAEA, /. divinatio, incantatio samo u jed- 
noga pisca na poietku xvi vijeka: cvarami ni- 
kimi prelas6evale plk rimski. S. Koiicic, zit. 4. 
CVARAK, cvdrka, ni. recrementa adipis. vidi 
cvirak. samo u Vukovu rjecniku. 

CVARATI, cvaram, imp), divinare, incantare. 
vidi vracati, ista je rijec samo izvrgnuta. Magaz. 
1861, 143. 

CVARENE, n. stridor adipis liquati. isporedi 
cvariti samo u Vukovu rjeiniku. 

CVARICI, m. pi. selo u Bosni u mostarskom 
okrugu. Statist. 107. 

CVARITI, cvarim, imp. liquefacere adipem. u 
Vukovu rjecniku. — sa se: peci se uz vatru, u 
govoru : odmakni se od vatre, sto so ovarii tu ? 
M. Pavlinovic, 

CVARKOVIC, m. prezime, u nase vrijeme u 
Srbiji. Rat 387. 

CVAROVATI, ovirujem, imp. vidi cdrati. u 
Grhlu. Vuk, rjec. 820*. — Kor. je po Daniiicu 
kor. 239 skar, iiniti, opiiniti. 

CVASTI, cvatem, imp. vidi cvasti. u Stulicevu 
rjeiniku. rijec sasma nepouzdana. 

CVATITI, cvatim, imp. vidi cvatiti, cvasti. u 
Stulicevu rjeiniku. rijei sasma nepouzdana. 

CVENE, n. vidi cuvene, auditio. isporedi cuti. 

samo jedan put u jednom spomeniku xv vijeka. 

Sto se na nas a po cventju tuzis. Spom. srb. 1, 122. 

CVETRTAK, cvetrtka, m. vidi cetvrtak. u Bje- 

lostijencevu rjecniku 54^ kajkavski: ovetertek. 

CVICENICA, /. vrst crnih smokava, ficus quae- 
dam. ti Bohrinu na Krku. vidi cvidenioa. 

CVIC, TO. gentiana. B Sulek, im. 61. vidi i cvi6. 
CVICENICA, /. suvrst erne smokve. B. Sulek, 
im. 61. vidi cvifienica. 

CVILITI, dviUm, imp. vidi cviliti. u Stulicevu 
rjeiniku. 

CVUfiA, /. cvor u drvetu, nodus. M. Pavlinovic. 
CVI^AV, adj. cvorav, nodosus. isporedi cvija. 
M. Pavlinovic. 

CVINCIC, m. ptica parus caeruleus L. Progr. 
spalat. 1880, 26. 

6viR, m. vidi 6ir. u Badevini u Bosni. L. Sto- 
janovid. 

CvIt, m. vidi cvijet. u Stulicevti rjecniku. ri- 
jei sasma nepouzdana. 

CVOJI6, m. prezime, u nase vrijeme, u Srbiji. 
Rat 82. 

CVOKNUTI, cvoknem, pf. kao udariti, icere. 
u nase vrijeme. Magarao nogom cvokne starca 
u celo Nar. prip. bos. 1, 144. vidi i cvaknuti. 

CVONTA, /. globus, tuber, u naie vrijeme. 
Kupus sve rastijase viSe i razvijase svoj list dok 
se i glavice ukaJSu. Videdi ovo davo misjaSo: kad 
je ovolika dvonta na zemji, to kolika mora biti 
u zemji. Nar. prip. vuk. -276 

CVOR, cvora, m. nodus, u nase vrijeme i u 
rjeinicima Mikafinu dl^: M, dvor u drivu, no- 
dus; Stulicevu 97I): nodus, i u Vukovu 820» 1. na 
drvetu, nodus. 2 n. p. na marami, nodus. 3. isko- 
dio mu dvor, tuber. — Akcenat kaki je u gen. 



CVORAC l: 

sing., taki je u svijem oblicima osini ace. sing, 
jednahoga s nom. i osim ijen. pi. koji kad je hez 
ov tada glasi fivora; mijena se u loc. sing.: cv6ru, 
i u cijeloj innonni kad ima ov: cv6rovi, fivirove, 
6v6rovinia, a tada sit u gen. pi. jos oba zadna 
sloga duga : cv6r6va. — Korijen je po Danicicu 
kor. 240. skar isticati se, strSiti. Cvor ne treba 
na pravu mladiku. P. Petrovid, vijen. 24. Gde je 
na stablu liiie naraslo ukazuju se guke a ispod 
nih fvorovi. I. Pancic, bot. 47. — u X'Tenesenom 
smislu kao poteskoia, difficultas: Kraj je nasao 
cvoru koji je uzlao parnice. M. Pavlinovid, rad. 
95. — sravni i svor, uzao, u Mikalinu rjecniku. 

CVOEAC, cv6rca, vi. vidi cvorak. u Mikajinu 
rjecniku 4b^ pod 6rcati. 

CVOEAK, 6v6rka, m. ptica sturnus, u naSe 
vrijeme i u rjecnicima Jambresicevu 946'' i Vu- 
kovu 8201". — Akccnat kaki je u nom. sing., taki 
je u svijem oblicima osim gen. pi.: cvorakS, a 
mijena se, kad ima ov, u cijeloj mnozini: cvor- 
kovi, cvSrkove, cvorkovima, a tada je gen. pi. : 
CTork<5va. Da plasi cvorke. Nar. prip. vuk. 8. 
Cvorak, der staar, die sprehe, sturnus vulgaris. 
G. Lazii, ist, 55. Cvorak, sturnus. L. Panci<5, 
ptice 51. sravni cvrjak, skvorac. 

CVOEAN , cvorna, adj. qui indurari potest. 
samo u Stulicevu rjecniku. 

CVOEAST, adj. nodosus. isporedi cvor. u jed- 
noga pisca nasega vremena i u Stulicevu rjec- 
niku. Trcak Cvorasti, carabus nodulosus. Pab. I. 
Sloser, kor. 1, 18. 

CVOEAV, adj. nodosus. isporedi cvor. samo u 
rjecniku Stulicevu i Vukovii 820'': cvornat, gdje 
ima primjer: a u ruke cvoravu tojagu. 

CVOEICA, /. spergula. Flora Croat. 344. 

CVOEIC, m. dem. cvor, nodulus. u Vukovu 
rjecniku. — prezime, u yiaie vrijeme u Srbiji. 
Eat 222. Avramovid 191. Prot. sab. 61, 125. 

CVOEINA, /. augm. cvor. samo u Vukovu rjec- 
niku. 

CVOEITI, cvorim, imp. nodosum fieri, samo 
u Stulicevu rjecniku. 

CVOEIV, adj. nodosus. isporedi cvor. samo u 
Stulicevu rjeiniku. 

CVOEIVOST, fivorivosti, /. nodositas. samo u 
Stulicevu rjecniku. 

CVOEIVSTVO, n. vidi cvorivost. samo u Stu- 
licevu rjecniku. rijee nepouzdana. 

CVOEKOV, adj. sto pripada cvorku, sturni 
samo u Vukovu rjecniku. 

CVOEKOVIC, m. mlad cvorak, pullus sturni. 
samo u Vukovu rjecniku. 

CVOEKOV!^I, adj. sto pripada cvorkovima, 
sturnorum. samo u Vukovu rjecniku. 

CVOEAV, adj. nodosus. samo u Stulicevu rjec- 
niku. 

GVOENAT, adj. nodosus. o drvetu. isporedi 
cvor. samo u Vukovu rjecniku. 

CVOENOVACA, /, neko mjesto pod^ nivama n 
Srbiji u okrugu rudniikom: Niva u Cvornovaoi. 
Sr. Nov. 1874, 85. 

CVOENOVAKA, /. clava nodosa, u nase vri- 
jeme u dva pisca Iskainci od nega cvornovaku 
jaku. J. Eajid, boj 60. Cvornovaka propade. 79. 
Herkul na cvornovaku nasloiien obara oci gorr. 
I. Stojanovii u Sr. Nov. 1835, 57. 

CVOENOVIT, adj. nodosus. isporedi cvor. u 
jednoga pisca nasega vremena i u Vukovu rjec- 
niku. Drvo cvornovito. P. Bolic, vinod. 2, 97. 



21 CVE^EVO 

CVOEOEIV, adj. nodosus. isporedi cvor. samo 
u Stulicevu rjeiniku. 

CVOEOEIVOST, /. vidi cvorivost. samx) u Stu- 
licevu rjecniku. rijec nepouzdana kao i predna. 
CVOEOVIT, adj. nodosus. isporedi cvor. u 
nase vrijeme. P. Bolid, vinod. 2, 94. PraJ5arica 
cvorovita, opatrum verrucosum Germ. I. Sloser, 
kor. 539. 

CVORUGA, /. augm. cvor. samo u Vukovu / 
rjecniku. / , 

CVECA, /. crepitus, Ikripa koja nastaje pod 
nogama na snijegu m velikoj zimi (kao daje to): 
jBila je velika zima i cvrca', rekla na sudu u 
Zagrebu zena iz Mrkopoja. 

CVECAK, Svfcka, m. cicada, gryllus. vidi cvr- 

cak, creak, od xvin vijeka. u rjecniku Bjelosti- 

jencevu 53'' (436''. curruca), » jambresicevu kaj- 

I kavski : ovrcek, grillus, i u Vukovu 820''. Cvrcak 

pita' je kruha u mrava. N. Palikuda 7. Mrav 

dopuSta kru sada cvrcku. 32. Ufati liti cvr- 

j caka. I. Vladmirovic 22. Eekne cvriak slavuju. 

I 223. Ali ce§ se prija prestaviti kano fivrcak pje- 

; vajuA do mraka. A. Kacii, razg. 2. Kad stari 

I cvrcak pukne izidu iz nega mladi. D. Obradovic, 

sov. 67. Da si barom rekao, ako 6u puci kao 

i 6vr6ak pjevajudi. 67. Ko cvrfiak na suvoj kladi. 

I M. Pavlinovic, raz. spis. 315 6vr6ak, cicada. J. 

I Pancid, zool. 261. — u zagoneci: Cvrcak cvrci re- 

I pom vrti, Sto god judi stekose, to poda n metose 

I (odgonetfaj : mlin). Nar. zag. nov. xx. 

i CVECANE, w. stridor, vidi cvrfiane. isporedi 

I cvrfiati. samo M Vukovu rjecniku. 

\ CVECATI, dvrcim, imp. vidi cvrcati, fritinnire, 

{ stridere. u nase vrijeme i u rjecnicima Bjelosti- 

' jencevu bi^: kakti cvrfiek fritinnio, kakti vrabec, 

pipilo, kakti skvqrc, pisito; strideo; i Voltigijinu 

32; zwitscheru. Cvrcak cvrfii. Nar, zag. nov. xx. 

CVEGA, /. komad, frustum, u Hrvatskoj oko 

Krizevaca. P. Brantner. 

CVEGNTTTI, cvrgnem, pf. kao udriti, osinuti, 
icere. ti nase vrijeme. V taj mah ga cvrgne u 
celo i on se pretvori u lesnik. Vila 1867, 288. 
CVEKA, /. vidi cvrka. u Vukovu rjecniku. 
CVEKANE, n. pulsatio cum sonitu. isporedi 
cvrkati. samo u Vukovu rjecniku. 

CVEKATI, cvfkam, imp. pulsare. sa7no u Vu- 
kovu rjecniku. 

CVEKNUTI, cvrknem, pf. pulsare. isporedi 
cvrkati. samo u Vukovu rjecniku. Korijen je po 
Danicicu kor. 247. skark u znacenu vikati, dre- 
iati prenesenom od glasa na udarac. 

CVEKNUTI , cvrknem , /)/. stridere. o glasu 
koji dade voda kad pane na usjano gvozde. samo 
u Vukovu rjecniku. vidi ovrknuti a) Korijen je 
po Danicicu kor. 247 skark vikati, drecati. 

CVE^j, m. sturnus. u rjecnicima Vrancicevu i 
Bjelostijencevu. — muski nadimak. ti hrvatskoj 
krajini. V. Arsenijevic. 

CVECAK, cvrjka, m. vidi cvrjak, sturnus, od 
XVIII vijeka. izmedu rjecnika u Mikalinu 45'', 
Belinu 710'', Stulicevu 97« i Vukovu 820''. Po- 
stana kojega i cvrfiati. Ubij cvrjka ticu. I. Vlad- 
mirovic 10. Cvrjak, sturnus vulgaris, Linn. Progr. 
spal. 1880, 19. Cvrjak pramalitni, pastor roseus 
Temm. Progr. spal. 1880, 19. vidi i §kvrj. — 2. 
guka, tumor, inflatio, u Mikafinu rjecniku. — 
3. riba labrus festivus. G. Kolombat, pesci 16. 
CVEJ^EVO, n. dva sela u Dalmaciji jedno u 
okrugu trogirskom. Scliem. sib. 1875, 18. Eepert. 
34. a jedno u sibenickom. Eepert. 26. 



CVEl^ITI 



CVESTOCA 



CVE:^1TI, cyflim, imp. nesto tako primicaii i 316. Nit je (stanina) cvrsta, nit sa svime zdrava. 



k vatri da gori i upajvje se, ustulare. S. Nova 
kovi6. 

9yK:^KA, /. drvcn Idincic u duvartt. M. Eu- 
zicic. 

CVE:^UGA, /. 1. gibbus, guia, giika sto izraste 
covjeku na yJavi, konu na grebenu. isporedi cvo- 
ruga. tc Vukovit rjecniku. — 2. ptica seva, alauda. 
M jednoga pisca xvin vijeka i u nuse rrijeme. 
izmedu rjemika samo u VoUiqijinu. korijen je 
po Baniciiu kor. 240. skar vtkati, vristati. Va- 
hujafie i griice, di-on, cvr}uge, kosic, bene, volic, 
vuge, bravarice nehajne su er opcene. J. Kavaiiin 
22. Cvrluga, alauda arvensis. Linn. Progr. spal. 
1880, 29. Cvrjuga planinska, melanocarypha ca- 
laudra. Boje. Progr. spal. 1880, 28. vidi i cevr- 
}uga, kotarka. 

CVENEGA, in. ime musko xiii vijeka: Cvrt- 
nega. Men. serb. 13 (1222—1228). 

CVESNICA, /. planina u Hercegovini blizu 
Imoskoga. iza s je t ispalo, koje i nekoji pisu. u 
Vukovu rjecniku. Schem. lierc. 1873, i?. Cvrst- 
niea. 16. 

CVESNUTI, cvi-snein, imp. deblati, jueati, so- 
lideseere. iza s je t ispalo, koje neki i pisu. ispo- 
redi cvrst. u nase vrijeme i u rjecniku Stulicevu 
i Vukovu. Cud cvrstne. M. Pav'linovio, rad. 171. 

CVEST, cvrsta, adj. firmus, validus, durus. od 
XVI vijeka i u rjecnicima Mikalinu ib^: duritus, 
iuduritus; JScZmw 282a: durus, duriusculus, 3.93i>: 
solidus, 398": duratus; Bjelostijencevu 54: eom- 
paotus, strictus, durus; Jambresicevu : strietus, 
robustus; Stulicevu 971j: durus; VoUigijinu 32: 
stark, fest; i u Vukovu 820b: plenus. — Kompar. 
cvrsoi i cvi-stiji M Belinu rjecniku 2821). — Po- 
stanem od korijena koji u slovenskim jezicima 
glasi cerdod kerd, krdh i nastavka tvi. hrv. tav 
te je rijec glasila stsl. cri.stvi,: d od korijena 
pred t od nastavka promijenilo se na s, po torn 
bi pravi oblik u nas bio 6rstav, alt se v premje- 
slilo u prvi slog te glasi cvrst. srodno bice got. 
hardus stvnem. harti. po Baniciiu kor. 250 je 
kor. skart, savijati, plesti, sukati, zbijati, jaku 
bUi. a) cejadetu, jak, firmus: O cvrsti sinu 
visnega boga. Korizm. 7. kao tvrd durus: O ne- 
milostivi i cvrsti narode! Korizm. 43. s dodatkom 
suprot: Toliko je (bog) nemilostiv i cvrst suprot 
oium. 84. tijelom jak : Momaka bjese va)astijeh, 
to ja smisli i pozovi k sebi najcvrscega koji od 
nih bjese. P. Petrovid, seep. 178 (143). — kao ne- 
pokojebiv: (Grjesnik) prevracen, zai, cvrst. ucvr- 
SCen V vsakom zli. Korizm. 84. Posta sudac drugi 
imenom Fabijan, ki bi cvrst poganin. F. Glavinic. 
cvit. 191. dodaje se it cem je ko iorst: Cvrsti u 
'""• Nar. pjes. ist. 6, 37. — b) o stvari tjelesnoj 
aa) Uo drzi, Ho ne umice, sto se >ie krsi, ne lama, 
ne raspada, firmus: Cini ju na joduo kolo polo- 
2iti ter cvrstimi raztezati konopi, F. Glavini6, 
cvit. 228. Od stvari 6vrste kako olova B. Kasid, 
per. 46. Ucinio si jedan uzao veoma tijosan i 
cvrst. M. Eadnic 430. Dub kad bude jur dvrst i 
velik. A. d Bella, razg. 187. Kako de pako izko- 
repiti jur staru cvrstu dubovinu? 159. BijaSe ovi 
kip Cvrst zaradi trbuha bronzenoga. P. Knezovid, 
osm. 302. Cvrste uzlo odrisiti. I. Zanotti, on. 2, 17. 
Cvrstim glibom krsit znadu jiluge. I. S. Eolkovid, 
kiic. 108. ne izrice se stvar, nego se gomrl u 
opce_ rijecju sto: Prijegni sfo ti Sto jest cvrsto. 
T!. Kasid, nac. 96. - bli) kao gtrnt, zgustcn, kom- 
piiklan, trajan, solidus, donsus: Tko ima diake 
cvrsto. u Mikalitm rjecniku 72». pnd dlakav. Za 
tim ilima CvrScu hranu nudi. I. S. Eelkovid, kud. 



362. Da kupus ostane cvrst. 409. Ova brana zi- 
mom cvrsta stoji. 409. Cvrst mrak oku vidjeti ne 
dade. Osvet. 4, 4. — tako i: Vjezba se. e bi zdrava 
i cvrstu uzdrzao glavu. M. Pavlinovic, rad. 135. 
— c) stvar umna, stane, itd. kao jak, neuskolebiv, 
strog, tvrd, firmus, validus, durus : O cvrsto po- 
razeiie! Korizm. 63l>. Umriti smrtju cvrstu, ne- 
milostivu. 73. Ne de okusiti muke zUike, cvrste 
i vecne paklene. 85. (Bolezan) ostra i cvrsta. 86. 
Bila je bolizan Isukrstova vede cvrsta nego ni- 
jedna druga. 861'. Slisahu cvrste psosti. Se^. U 
ono doba cvrsta zima bise. F. Glavinid, cvit. 70. 
Eeccnoga cesara cvrstim jednim taknu betegom, 
122. Ucini se u to doba po svoj Spaiii jedan cvrst 
glad. 259. Ki cvrste veselim srcem podnasaso 
muke. 267. Za to Maksim cvrste po svoj Ingilteri 
posla zapovidi. 345. Podajte pomoc vasu cvi-stu. 
M. Pavisic, isp. 50. Eazvija se cvrstim naporima. 
M. Pavlinovic, rad. 1.50. Tko ima cvrstu voju. 
171. — cvrstim zakonom je koliko adv. cvrsto: 
Vijte Isusa od Pilata frustana cvrstim zakonom. 
Korizm. 91. Sluga mu da jednu zausnicu cvrstim 
zakonom. 63^. — Adv. cvrsto, firme, firmiter, for- 
titer: Cesar mu cvrsto zapovida da ib umori. F. 
Glavinid, cvit. 175. Gdi vam se drzahu cvrsto 
poleg mene. P. Vitezovic, odil. 26. Zena cvrsto 
sto za|ubi, u mal cas joj to pogrubi. P. Vitezo- 
vic, cvit. 13. Kopje cvrsto u koiia bok zabiti. I. 
Zanotti, en. 7. Kojim glava u drvetu neka cvrsto 
stoji i oraiia ceka. I. S. Rejkovic, kud. 19. Cvrsto 
me je vlasce pritegnulo. Pjev. crn. 158. Bo|e je 
svoje lijeno nego tude cvrsto. Nar. posl. vuk. 25. 
Cvrsto ga jo cordom udario. Nar. pjes. juk. 526. 
Mozak cvrsto radi svoju. M. Pavlinovid, rad. 137. 
To li ove cvrsto duse veze vez zavjere. Osvet. 
1, 59. Oben gredu peni na usta i jos se cvrsto 
drze Nar. prip. mik. 37. Ukoci se tako cvrsto 
kao mrtac kad se obladi. V. Vrcevic, igr. 52 

CVESTAC, cvi-sca, m. neka buba, molytes. 
Schtinh. I. Sloser, kor. 635. 719. pogrjesno cvr- 
staci 718. 

CVESTAC, Cvrsca m. selo i zupa u Hrvatskoj u 
belovarskoj zupaniji, kajkavski: Cvrstec. Schem. 
zagr. 1875, 168. 

CVESTAK, m. res nodosa, dura, samo n Stu- 
licevu rjecniku. 

CVEST AN, cvifsna, adj. solidus, subdurus. 
samo u Stulicevu rjecniku. 

CVESTICA, /. vidi cvrstak. samo u Stulicevu 
rjecniku. 

CVESTIMICE, rtrfiJ. firme: ,6vrstimice sam mu 
odgovorio'. 

CVESTINA. /. finnitas, soliditas. isporedi cvrst. 
samo u jednoga pisca na poeetku nasega vremena 
i u Vukovu rjecniku 820'': plenitude, soliditas. 
Razlifiite zom)e po snagi i cvrstini. I. S. Eelko- 
vid, kud. 108. Pokislo zito izgubi bilinu i dvr- 
stinu. 302. — bez v iza 6 bice stam. pogrjeSka: 
Kad su (zemfe) mokre, tesko se ususe, suve sime 
drstinom utuso, 26. 

CVESTITI, cvrstim, imp. firmare. u rjeinicima 
Stulicevu Q'l^: indurare, solidare. consolidaro, cu- 
rare, i u VoUigijinu 32: verstiirken. sa so, fir- 
mari, u nase vrijeme i u rjecniku Mikafinu 45'': 
obdurosco, iuduresco. Prva odluka cvrsti so. M. 
Pavlinovid, rad. 124. 

OVEST.TAHAN , cvrstjahna , adj. subdurus. 
samo u Stulicevu rjecniku. 

CVESTJASAN, 6vrstja5na, adj. vidi cvrstja- 
han. samo u Stulicevu rjecniku. 
CVESTOCA, /. firmitas, soliditas. u jednoga 



CVESTJASAN V. 

pisca XVIII vijeka. Da oni cvrstocu svoju no imadu 
od drugog E. Pavic, ogled. 142. Svoti so Grgur 
veoma cudi cvrstoci ovoga s. fiiraka. 1'12. Da jc 
po istoj zlamenovaiia cvrstoc'a pastira crkveni. 142. 

CVKSTONARAVAN, fvrstonaravna, af^.^ono 
constitutus, robustus. samo ti StuUccvit rjciniku, 
za koji je i nacineno. 

CVRSTOSLOZAN, cvistoslozna, adj. ad cor- 



3 t&.tk 

poris Iiabitudinem pertinens. samo u Stulicevu 
rjecniku. 

CVBSTOSLOZEN, ac^. di buona complessione. 
samo u Belinu rjecniku. upravo adv. cvrsto i 
paitic. glag. sloXiti. 

CVRSTOST, ovi-stosti, /. sollditas samo u rjec- 
nicima Belinu 282": gvrstos, duritia; Stulicevu 
97a; durities, soliditas, i Voltigijinu 32; starke. 



CA, adv. hinc, procul, longe. isporedi tija, tja 
ofkle je i ca pustnlo. od xviii vijeka i u Vu- 
kovu rjecniku. - Znaci 

1. da se ko makne s mjesta gdje je. ajrijec 
sama bcz drugih rijcci rabi aa) onomii koji hoce 
da mil se vo makne i pocme ici. tako dolnzi n 
nase vrijeme u narodu i u Viikovu rjecniku. 
758i>: ca, vox impellentis bovem. Orao Turcin a 
Ero putem cerao iiekoliko kona natovarenih. Kad 
se Ero prikuoi blizu, onda Turcin stane vikati : 
ca, saroiia, ca ! i ti imas pamet, a Ero je nema. 
Nar. prip. vuk. ^304. — bb) onomu koji hoce da 
ko od nega otide. u Vukovu rjecniku: ca, abi. — 
b) rijec s drugim rijecima i to glagolima po naj- 
vise takim koji pokazuju kretnii kao ici, erci, iw- 
slaii. Hodiiuo 6a, abeamus. F. Vrancic, ziv. 64. 
Hodimo ca, hoerce. 83. Uzme svoja jajca zubini 
tere jih odkine i vrze ca lovcim. K. Magarovic. 
evijet. 30. Posla ih ca. A. Kacic, korab. 21. Idi 
ca (apage), sotone. Ziv. is. 48. Priusijo vrat (lo- 
liuin) posred zita i otiso (a,. 87. Molise da bi 
otiso ca § liihovijeb grauica. 88. Bez nega bijahu 
posli ca. 94. Budaci posh ca Moizes i Ilija. 100. 
Za tijem otide ca. 139. On ide ca a oni ne znadu 
mjesto. 14G. Pustite da ovi otidu ca. 153. Vi 
hajte ca. Nar. prip. vuk. 140. Posao ca. Vuk. 
rjec. 7.58a. Kad je bilo za ca poc, si zajasu koni. 
Nar. prip. mik. Gl. Poruoi i gre ca. 3. Sad noj 
klade lonac na hrbat i posa]e ju ca. 15. Mi je 
zal da gres ca. 116. Jesi li ti i kad padao s ta- 
vana? ne ja, odgovori mu heiim. A da ne znaS 
ni lijeciti, nego hajde ca. Nar. prip. vi-c. 1, 102. 
2. kad se kazuje dalina cemu do koje se Hi od 
koje se sto prostire, dodaje se ca rijecima kojimi 
se ta dajina izrice da bi tijem govor bio jaci. 
dajjina moze biti mjestom Hi vremenom. a) da^ina 
nijestom dokle se sto prostire: Obrazom ca do 
ties poklon ti porucam. D. Barakovic, vil. 17. 
Napuniti ce se ca do yrha. B. Kasic, nasi. 205. 
Ca do donista sices. Ziv. is. 92. Jure i Balsa 
uzese svu Zentu goriiu i dolnu ca do Albanijc. 
A. Kacic, razg. 51. Zaierase Novjane ca do crkvo 
svete Petke. Nar. pjes. bog. 172. Otisao 6a u 
Dubrovnik. Vuk rjec. 7o8a. — b) dajina vreme- 
nom aa) dokle se sto prostire : ca do vecera . . 
ca do drugoga dne. F. Vranci6. ziv. 24. Da bi 
ufiiiieno ca do danasnega dneva. J. Matovic 385. 
Ca do bozi6a, ca do sad. Vuk rjec. 758". — bh) 
odkle se sto prostire: Isteklo je zarko sunce 6a 
iza gore. Nar. pjes. vuk. 1, 43. — dajina moze 
biti i u radni Hi stai'iu veliiina do koje se raz- 
vija : Izvade im sva perja ca do toliko dokle im 
ne rastu. V. Magarovic, evijet. 36. Nije koji bi 
ucinio dobro, nije ca do jednoga. J. Matovic 49i'.. 
6a, caca, pater, upravo prvi slog rijeii caca 
koja sama nije no udvojeno ca, kao i ma prvi 
slog rijeii mati (mamaj. u jednoga pisca na po- 
cetku XVI vijeka: Lota kad pjanost ja, ne znaju6 
spi uz kih, ma liih kim biSe 6a cini sinov svo- 



jih. M. Marulio 470. Lota hcore opojise, s pija- 
nim spase i rodiso. Za to di i onim kim biso 6a, 
a to otac, ucini jih ma, a to matere, svojih si- 
nov. 70, i u nase vrijeme u Dubrovniku. 

oAbA, /. od arab. kiabet, sve sto je cetvero- 
nuglasto, na po se zove se hram u Meki kiabe, 
keabe, ali se tako zove i hram u .Terusolimu. u 
nase vrijeme i u Vukovu rjecniku 758": locus 
desiderii, sveto mjesto u Turaka Meka a u kr- 
soana JerusoHm. Kad hagija na cabu polazi. Nar. 
pjes. vuk 3, 84. Davno bih vas poslao na cabu. 
3, 84. Ne videsmo cabe ni Medine. 3, 84. Nit ho- 
gija da ide na cabu. 3, 324. To je vlasku cabu 
polazio. 4, 141. Znam da to drugi coek ne bi 
ucinio do onaj koji je na cabu isao. Nar. posl. 
vuk. 206. Sto godir je u Trebinu ziva, sve se 
klaria cabi i Medmi. Osvet 2, 69. Pripusti ga na 
Mjeticak mali, ne bi 1' i nem tudo caba bila. 
2, 83. Pitali hagiju : hago, kako ti bi tamo na 
6abi? Nar. prip. vrc. 1, 219. Putnike i lioge koji 
su na cabu hodili odirao sam. 2, 4. Vracali se 
dva dervisa s cabe kuci. 2, 9. Skupimo tro.sak za 
put pa ajde na cabu. 2, 29. Znajte da se na cabu 
ne ide sa darovnim parama, nego s onim te so 
od raje na silu oduzmu. 2, 29. — bilina artemi- 
sia annua. Wild. did. u Bosni. V. Arsenijevi6. 

CAB^AST, adj. suludast, non sanissimae men- 
tis, samo u Vukovu rjecniku. sravni tur. kaba 
neu}udan, grub, priprost, neotesan. 

CABOVIC, m. prezime, u nase vrijeme. §em. 
prav. 1878, 51. 

CACA, i caca, m. otac, pater, od xvi vijeka i u 
rjecnicima Stulicevu i Vukov.i. korijen je po Dani- 
cicu kor. udvojen djetiiii glas ta s jotovanim su- 
glasnim. — a) u pravom smislu pater, gonitor. 
Voh ca6a, dobar dan. M. Drzic 102. Djeoa t' mi 
sada sto luda i preluda, a sve er bic majcin ne 
rabi a ca6e se malo haju. 142. Trudno ti je, 
ere 6u s 6acom poc. 463. Ja , moj ca6o , veselo 
k bogu grem. 471. Ku ja do jucer ucio sam za 
jedno i cacu i mamu rijecmi zvat. F. Lukarevic 
111. Tatarin ju (majku tvoju) ocu ote i tvom 
caoi (alia lectio 6a6ku) caru Ahmetu posla. I. 
Gunduli6 306. Musko ne zna vezat gaoa, a htilo 
bi biti caca. V. Dosen 90. Vice cacu od babina : 
novi caca nosi vina. 169. Ca6a cedo nek prigleda. 
kad strinami piti ne da. 169. Al neka se s tim 
ne slavi, on da mu (cedu) je 6aca pravi. 169. 
Caca baca jedno selo placa. Nar. posl. vuk. 323. 
Hi si baSta ili caca, ili hjeb ili kruh, sve je ter 
jednako. Poslov. danic. 32. Od baste do 6a6e ko- 
liko od caco do oca. 87. Mog su djeda pogubili 
Turci pa moj 6aca promaSio kletvu. Osvet. 2, 11. 
Pa pusti mu i brata Rustana, grjehota bi ne doci 
mu bila caci svomu ne klai'iat opijelo. 2, 83. Kuka 
ca6a a jauka raajka. 4, 4{i. Petrovi6u Mirko vri- 
jedan 6a6a vrodnijega kneza. 3, 65. Jedan 6aca 
puno duzan daca. 4, 3. Onda mi je dite k 6aci 



CACAK 



ca(5kov 



svom priteklo. Jacke 192 Dariva mlada cacu i 
mamu. V. Bogi^io, zbor, 232. U naSega 6a6e resnate 
gace. Nar. zag. nov. 4-i. Siuko, digni cado ruku. 
Nar. prip. mik. 65. Aj ti boga, o moj stari cada! 
£a si tako tuian i Xalostan ? Nar. pjes. ist. 1, 25. 
— kucni caca, pater familias : O Cestita staresiue, 
kad je slika stare psiue, kad je percin kucnog 
cade kao stare psine gace. V. DoSen . — ime 
dada mlada pridijeva starijem muskom. Skoro- 
teca 184Jr, 248. — b) o zivotini: To bi ruXna bila 
sprava da se s krmkom spregne krava, da u hrpi 
od bunista vec ne rade skupa nista, da T kad 
kucni dada grune kudna mama da s liim truue. 
V. Dosen 207, Jedan kozjog dadu muze, a reseto 
dnigi uze slatko niHko da dobave. 262. — c) u 
prenesenom smislu : Sto so oblak dize vise, to da 
mane lipe kise, jer vihori nime maSu, dok za- 
mute u nera kasu, snig, oluju i medavu i ucine 
po sve spravu, holi dada (t. j. oblak) da osteni 
plod ka i sam noposteni. V. Dosen 19. 

CACAK, dadka, in. dem. dada. u iia^e vrijeme 
u Hrvatskoj u kajkavaca, u kojih nastavak ok 
(=ak, "Bki.) cesto rabi i za rijeci ienskoga roda 
na -a kao : Katek od Kata, mamek od mama, 
japek od japa. itd. Mlada stupi pred oca i majku 
pa ce: dragi dadek i mamek, oprostite mi. V. 
Bogisid, zbor. 231. — ime kamencicit, kojim se 
dijete igra i zdbav\a. ii Posavini. F. Hefele. 

CAGE, rn. vidi dada, otac, pater, voc. dade. od xvi 
vijeka i u Stulicevu rjeiniku 72'> : .chiache'. Dragi 
cade, predragi otco ! Postila tiib. 15G2 A 2. Ako se, 
dade, ja uvrgoh u tebe. N. Najeskovid 293. Ne 
mo', cade! M. Drzid 19-1. A. Jeste li gori? B. Gori 
srao, cade. 195. Krulia, dade. daj nam kruha. Be- 
sjede kr. 159. Dragi dade, salirani dusu. B. Cu- 
ceri 158. Otac, dada, (u gradu dace) padre. V. 
Bogisid, zbor. 381. Sto je tebi, moj mijeni dade ? 
Nar. pjes. istr.^1, 45. Ah Jubeznivi i prijaznivi 
dade moj. 5, 7. Ca vam je, cade? Nar. prip. mik. 3 

CACICA, »(. dem. dada. u nase vrijeme u na- 
rodu: Ne me ved, dadice moji, leh me ved ne 
tucite. Nar. prip. mik 110. 

CACIC, m. prezime u nase vrijeme. Schem. bos, 
1861 XXI. Schem. segn. 1871, 104. Schem. sib. 
1875, 75; Schem. diak. 1877, 67. 

CACILOVIC, m. prezime xviii vijeka. Starine 
12, 19, 2G. isto prezime glasi : Cacolodid 20 i Ca- 
culodid 26. 

CACIN, i cidin, adj. Ho pripada caci, patris. 
M nase vrijeme i u rjecnicima Stulicevu 72') : pa- 
tris, ad patrem spectans, paternus, i Vukovu. Dva 
djeckaoba mlada dohranila za dadinu utjehu i 
diku. Osvet. 4, 65. 

CACKATI SE, dadkam se, iinp. igrati se kamen- 
cicemcackum. ti Posavini. F. Hefele. sravni dadak. 

CACKIN, adj. sto pripada cacku, ocev, oiin, 
patris. samo u Belinu rjeiniku 547 : paternus. 

CACKO, m. otac, pater, isporedi dada. od xvi 
vijeka. u rjecnicima Mika{inu 3f)'> : parens, pater, 
genitor; Belinu 534: pater; Bjelostijenceinc 35a: 
otec; Stulicevu 72'', i Vukovu 758^ : (pojugozap.) 
otac. — a) otac u pravom smislu pater, genitor, 
\udima i o bogu: O dadko moj. Zbor. 45b. Jer 
je i on, kderce ma, od sinov dadko blag, i on svoj 
rod ima, zna koli je dadku drag, (u drugom ru- 
kopisu: dajko, dajku i daku). M. Vetrani'c 2, 424. 
Malahni dadko moj ma sioni, ovo jo pripravan 
sinak tvoj na sluXbo na tvojo. M. DrXid 12'.). Ke- 
deno je: dadka stara a jubovnika mlada. 165. 
Boje je doma s dadkom bilo. 207. Ugodi dadku, 
ako hod starosti docokat. Cadko je naSao dje- 
vojku, ne moj ti kao dini sadaia mlados: Nije 



lijepa, IjevSu bih. Sto ti dadko dava, ono je li- 
jepo i tebi budi drago, er si i ti dadku drag. Ja 
sam za udiuit sve sto je dadku drago. 410. Ti 
si potvrdila kako je iivila majka i dadko tvoj. 
P. Hektorovid 58, Drugu objubi dadko nas za 
sebe miliju prem }ubi. F. Lukarevid 213. A vas 
vede ja viditi ne cu, daCko, majko moja. I. (iun- 
dulid 45. Cadka moga dvorne sluge obilnim se 
brasnom hrane. 219. Ah moj dadko Ahmet nije 
pravi istiniti vas car bio ? 564. Povratiti vidjenje 
dadku tvomu. A. Gucetid, roz. jez. 218. Mi smo 
drzani sahraniti ovu dadka nasega pridragoga 
djedinu. A. Gucetid, roz. mar. 82. Proklet bio 
dadko. M. Divkovid, bes. 169. O djevico, dadko 
izabra za jedinu kdorcu tebe. J. R. Gacetid, mol. 
18. Da je bog nas da,dko. V. Andrijasevid, dev. 8. 
Majku i dadka Jubjenoga mladahnoj mi prije za- 
plijeni, vjerenika sad miloga nemilosno grabis 
meni. D. Palmoticl, 61, Poslo sam ju u lie dadka 
ja prositi 1, 293 Ze|e sve odkriti dragom dadku 
namislila (sam) 1, 320. Za to u vik dadko tebi 
blagosove posla s nebi. I. Akvilini, of. 139. Sred 
raja zemajskoga prvi dadko bi gosparom. J. Ka- 
vaj'iin 25. Bog nije dao umogozenstva prvom 
dadku 47. Bez dadka i bez majke svoje odhra- 
nena. N. I. Bunid, mand. 7. Gledaj, kako s dad- 
kom (bogom) svojim govori. 32. Ja du, dadko, 
I posluSati. P. Vuletid 4. Kako odluka bi mojega 
[ dadka mila. A. Vitajid, ost. 286. Sin je u dadku, 
I dadko u sinu. I. Dordid, uzd. 133. Prikaziva ne- 
beskomu dadku tegotu I. Dordid, salt. 63. Dok 
se dadka tvoga gane srce tvrdo. A. Kanizlid, uzr. 
244. Onda de so dadko umolit. 244. Moli dadka 
nebeskoga. Besjede kr. 15. Cadko, prosti jim. 24. 
) Jur bijase (Isus) izvrsio do kraja sve naredbe 
kije mu dade negov dadko. 206. Kleknite prid 
dadka nasega. F. Lastrid, ned. 355. Srce moga 
spasite}a, moga dadka. D. Mattel 145. Ti si moj 
dadko. 91. Moj visni dadko, ne poznas li me? 
B. Cuceri 59. Otac sinu rede: sinko, sto ucini? 
sin ocu odrece: dadko, sto i ti. Poslov. danic. 91. 
Cadku po dobrotu. Jacke 31. — b) castan pri- 
djev cejadetu stovana radi aa) papi: Papu Da- 
masa on svjetova vandeo da se cti u posvetu da 
se u pjesnah slava nova da otcu i sinu duhu i 
svetu, k'o i naredi dadko blagi svijetu i raji spo- 
men blagi. J. Kavanin 97. Moskoviske u strane 
sveti dadko bise odludio nega poslat. 98. Cadku 
posla za das taku od samura lihe i crna dva 
podmeta po ulaku, svoja svetost dim se ogrne. 
187. Vjerne uci dadko znati po molitvi ufat 
krjepko, jubit vrude. 223. — hb) manastirskim 
redovnicima : NaS dadko Francesko. I. Ancid, 
svit. 5. Zivot priblazenoga dadka Benodikta. I. 
Dordid, uzd. vii. U pohvalu svetoga dadka Do- 
minika. M. Gucetid, pohv. 1. Ko se klaiia mr- 
tvomu i najmanemu ostatku svetca koga godi, 
na priliku prstu svetoga dadka Dominika. D. 
Mattel XIV. — cr) starijem fudima : Ucin'mo 
zdravieu ovde mi na staru, rec'mo podasnicu oba 
gospodaru; za nim des ti meni, ja tebi, dadko 
moj, do§ad se ne kreni, dokle se spuni toj. P. 
Hektorovid 9. — dd) Rimu, all se nime misli 
papa: Rim je sunce ko svim svijeti i jednako 
krijopi svude, svim je dadko po |abavi. J. Kava- 
nin 221. 

CACKOV, adj. Ho kakogod pripada cacku, 
patris, paternus. od xvi vijeka. u rjecnicima Be- 
linu 547: paternus, i Stuliievu 72'': patris, ad 
patrem spectans, paternus. Mojo sinove odnijeSe 
s odi dadkovih. M. Vetranid 2, 482. §to bi se 
zgodilo ove dni, da joste ka Jubav dadkova pri 
nas ni. F. Lukarevid 213. Lubav dadkova ved u 
Aem mogaie, neg taj rigec bogova ku slijedit 



6a6o 



("iAKO 



imaSe. 269. Ca6kov greb okropifc. D. Zlataric 2. 
O 6a6kova ku6a (m 7rarpi(Jor (iiouii) (id. Ostaviti 
rodno iniato iz 6ackova bjezoe donia. I. Guiidii- 
Ii6 '246. Lau§ iaikovo zoviii imo umrije. ;!7S. 
Kuda da podem ja ute6i, gdi 6a6kova sr^ba prika 
sinka iizo a grabeii hudi gusar vjcrcnika. D. 
Palmotii 1, 179. tackovoj so pridat voji. D. Pal- 
motic Christ. 7, 62. Tib 6a6kova smrt nczrila jest 
uznila. J. Kavaiiin 124. Ti na desnu sjodiS stranu 
od cadkove ruke u raju. P. Kanavclid, iv. 5.5. 
Uputi se iz 6a6kova doma. I. Dordi6, uzd. 135. 
Na 6a6kove bile dvore. Nar. pjes. istr. 3, 3. 

6a.6o , m. vidi cada, pater, u jednoga pisca 
XVI vijeka: Jos mi. bofe, cada i braca shrani. 
D. Drzid. 505. mogla hi biti pisarska pogrjelka 
mjesto cadka, jer se rijec cita samo na torn mjestu. 

CA 6U! nngae! govori se: to je da du! u Vu- 
kovu rjeiniku. 

6.A.FIE, m. nevjernik, arab. kiafir ncvjeran. 
Turci zovii tako sue narode nemahometance i ne- 
pognne, prosto turski glasi davur, daur. M nase 
vrijeme: Ne zna dafir s kim se udario. Pjev. crn. 
87. Sut, dafire, dok ja govorim. Nar. prip. bos. 1, 51. 

(''.A.FIRSKI, adj. Uo pripada cafirima. it jed- 
noga jnsca naSega vremena : Bre kaure i dafirski 
sine. Pjev. crn. 324. 

t.AJi'UEIJA, /. camphora. tur. lijafur. u nase 
vrijeme. Farm. 76. 

CAGE, dageta, n. charta, hartija. tur. kjagat, 
kjahat, kjagyd. u naSe vrijeme i u Vukovu rjei- 
niku. Dadoh majci divu dagetu. Nar. pjes. vuk. 

1, 368. On dofati tankoga dageta. Nar. pjes. juk. 
342. On prifada divit i kalema, i dageta kiiige ne 
sarane. 383. Daj mi dageta kiige ne sarane. 530. 

6aHICI, m. pi. seoce u Bosni u banoluckom 
okriigu. Schem. bos. 1864, 59. 

GAHNUT, adj. bice isto sto daknut, danul : Po- 
noseu pa upusten, dahnut kao da je upusten na 
zeniju te se razbio kao lonac. Nar. posl. vuk. 255. 

CAHOEITI, dahorim. imp. vidi daoriti. 

CAIC, m. selo u Bosni u^okrugu travnickum. 
Schem. bos. 1864, 58. vidi Cajid. 

CAIG-IJA, m. placentarius. isporedi daija samo 
ti Vukovu rjeiniku. 

CAIGIJIN, adj. sto pripada caigiji. samo u 
Vukovu rjeiniku. 

CAIJA, /. placentae genus, samo u Vukovu 
rjeiniku. 

CAJA, m. vioarius. tur. kjahja, koji kuiom 
upravja, intendanat. u nase vrijeme i u Vukovu 
rjeiniku 758": 1. vicarius. Nu mi prosi daja iz 
Budima: ne du za te polaziti, dajo. Nar. pjos. 
vuk. 1, 607. Onda udri haraclijna daja. 3, 307. — 

2. iobanbasa u arnautskijeh iobana koji dogone 
ovce u Srbiju na zimovnik. u Vukovu rjeiniku. 

CAJA, glas kojim se goveda tjeraju is kvara. 
u Lici. v. Arsenijovid. 

CAJA-PA§A, m. ime musko. u naSe vrijeme. 
Trazed kulu pase Caja-pase. Nar. pjes. vuk. 4, 341. 
Pa doziv]e pasu Caja-pasu : Caja-paio, od krajine 
krilo ! 4, 355. grijeSkom : £)aja-pa§u 4, 342. 

(^AJA-PA§INICA, / iena (iaja-pase : Kaduna 
yaja-paSinioa. Nar. pjes. vuk. 342. O gospodo 
Caja-pasinice. 4, 343. 

CAJIC, m. jirezimc, u naSe vrijeme, u Srbiji. 
Eat 409. Sem. sr. 1882, 123. 

C'AJINA POJATA, /. neko mjesto pod nivama 
u Srbiji u vraiarskom srezu. Glasnik 19, 246. 

<'jAJINO DRVO, K. rleko mjesto u Srhiji u va- 



levskom okrugu : Niva Cajino Drvo. Sr. Nov. 
1873, 365. 

CAJKO, m. paler, od xvi vijeka. u rjeiniku ni 
jcdnom. o (udma i bogu: Ostani s bogome, a daj- 
kom i mnome nistor so no brini. M. Votranid 
2, 253 (u drugom rukopisu: dadkom). Gdje si, 
dajko, tvo treskovo ostavio ? I. Gimdulid 75. 
Mudri dajko s biljeg vede pozna ovu lie odluku. 
379. A komu si ostavila dajka (u drugom ru- 
kopisu: cadka) tvoga stara i slijepa? 391. Sad 
dajko tvoj bez svijesti malo haje za tvo desti. J. 
Palmotid 444. ^ubav vaseinu dajku i odkupi- 
teju. A. d. Bella, razg. 200. Nebeski tvoj dajko 
202. Vjecni dajko. A. Kalid 439. Moj dajko pri- 
slavni 492 Za sto si mo ti, moj dajko, pritogo? 
L. Radic 8. dajko milosrdja. 99. Svoga dajka 
pocastit. V. M. GuCRtid, pohv. IS. Radosno go- 
vori svorau dajku. 55. preneseno: Mladi se sinko 
zove i stariji se dajko naziv|o. A. Kalid 69. 

GAK, vidi da, cak. u nase vrijeme: cak do 
usque ad : Ono golo i kamonito brdo vrh Pe- 
rasta pruza se dak do Kotora. S. I^ubisa, prip. 4. 
Topla, igalo dak do Sutorine. 2. Ne ostanu ostr- 
vice dak do Krfa 1. 

cAkAISIE, n. dovikivane volu koji vuie rijecju 
da. isporedi dakati. u Vukovu rjeiniku. 

CAKATI, dakam, imp. vola, dovikivati mu da 
vuie rijecju da. samo u Vukovu rjeiniku. 

CAKIN, adj. Ito pripada caki. isporedi ddko, 
patris. u jednoga insca -^-vni vijeka: I s lindinom 
biva tako : on do lako te po lako ; mlati, udri, 
tuci, dosadi se prije ruci, neg umetak dakin lini 
mrtvi korak svoj promini. V. Dosen 212''. 

CAKINICA, /. zena idki, uxor patris. u anek- 
doti ?* Vukovu rjeiniku. 

CAKNUT, adj. ne posve zdrave pameti, non 
sanissimae mentis, tc Srijemu i ti Srbiji. samo u 
Vukovu rjeiniku. 

CAKNUTI, daknem, pf, vola: doviknuti mu: 
da da se makne, da vuie. isporedi dS, i dakati. 
samo u Vukovu rjeiniku. 

CAKO, m. pater, od xvi vijeka i u rjeiniku 
Vukovu. — Postanem po danii. kor. 81 od dje- 
tinega glasa ta : do t je doslo j te se § nim slilo 
na d. — Akcenat se mijena u voc. : dako. — a) n 
pravom smislu, pater, genitor, o }udima i bogu: 
Nije sumnit i jes to prem je moj dako mnil od 
strane u mjesto da mo je postavil. M. Votranid 
2, 394. Ektoru sto du ja i starcu daku rit? 2, 432. 
Neka nega (boga) zoves dakom. J. Kavaiiin 13. 
Da .su svoga boga svoga daka uvridili. A. d. Bella 
razg. 103. Hod'rao, dako, pogledati sto sad radi. 
V. Dosen 168. Kad su gora dica nego dako i ma- 
mica, volim oci zakloniti. 208. Nek su dica kao 
dako. 38. Ti moj dako. A. Kanizlid, bog. 466. No 
boj so , dragi dako. 494. Cako moj. A. Kadid, 
korab. 27. Uzo molit svoga daka. Bosjede kr. 146. 
ti dako svud poznani. A. Nenadid, zam. 33. 
No bi li mogao sramotu dake zatrpati. A. Ka- 
nizlid, kam. 130. Rekao bi da je liegov dako bio 
sin velikoga kbana iz Kataje. M. A. Rejkovid, 
sat. 168. Zajdo vanka Ivanovi dako. Nar. pjes. 
istr. 126. Podeo je mladi plakati, Sto de daku la- 
gati. 2, 149. — b) u prenesenom smislu, n. pr. a 
papi, stovana radi: Opdeni svega svijeta ti si 
dako. J. Kavaiiin 226. — o onom koji je sasta- 
vio koju knigu kao poietnik auctor: Tkojsdako 
ovoga knizevnoga ceda? A. Kanizlid, kam. 8. — 
suncu: Sunce objav|a i u razi ko oblidjo u seb' 
ima, nit zaslijopa, nit porazi tako Judo s dru«im 
svojima, i da svih liih blag je dako, sagledat se 
no da lako. J. Kavaiiin 496. 



^AKOV 



6aiiom 



OAKOV, adj. sto pripada caku, patris. u jed- 
noga pisca xvi rijeka: Prvo rui rec' ovoj : sin 
Polidoro moj je li ziv, iz krila majke ove prija- 
telu ki tebi a iz ruke cakove na uzdano pridan 
bi"? M. Vetranic 2, 47'2. 

CALE, m. pater, isporedi ca6a. cako, cajo. u 
nase vrijeme i u Viikovu rjecnikK 785*, gdje se 
veil: Hie (u Hrv.) zovu Bunevci svekra. Akce- 
nat se mijena u voe. : cale. Sultanija cali govo- 
rila: da, moj cale, milo dobro moje! Nar. pjes. 
istr. 1, 10. Daleko jo (Sultaniju) cale ugledava. 
1, 13. tako gofori mlada sturijem muskom. Skoro- 
teca 1844, 248. 

6aLETA, m. preshne, u naie vrijeme u Bosni. 
Schem. bos. 1864, xii. 

6aLIC, in. presime, ii hrimtskoj krajini. V. 
Arsenijevid. 

(!;AL0V, 6al6va, m. hiidala , stultns. !( nase 
vrijeme i u Vukovu rjecniku. Ajde, calovu jedan, 
za sto bi bjezao ? Nar. pi'ip. bos. 1, 79. 

CAMA, /. wko odijelo. moze biti tur. kamis, 
kosufa. U kolu moja devojka pustila damu do 
zem}e. Nar. pjes. vuk. 6, 232. 

CAMIK, m. neposnata znaceiia, ako ne vala ci- 
tati kamik, lapis, u jednoga pisca xviii vijeka: 
Tu camici, to t paliee politaju sve ramice. I. Za- 
notti, skaz. 18. 

CAMPA, m. hrhlavac, blatero. na Uijeci. F. 
Pilepic. 

CAMPAEITI, camparim, imp brbjati, blate- 
rare. na Eijeci. F. Pilepid. 

CANDAN, adv. upravo stegnuto: ca on dan: 
iza preksiitra. u nn.se vrijeme it narodti: Sutra, 
preksutra, on dan, candan, pandan, sandan. S. 
!^ubisa, prifi. 53. 

CANUT, adj. vidi caknut. u nase vrijeme i u 
Vukovu rjecniku: Nema cetvrto daske u glavi: 
danut je malko. Nar. posl. vuk. 205. 

t^AONDAN, adv. vidi candan. m Vukovu rjec- 
niku gdje se dodaje da se govori u Crnoj Gori. 

CAOEITI, iaorim, imp flare, kada vjetar sto 
hlazije i Use pttse onda ]udi reku: po liesto caori 
vjetar, Hi : bogmo, bura dobro 6aori. kod Gas- 
pica. J. Bogdanovic. govori se i sa h ispred o. 

CAOTINA, /. vidi Cehotina. 

CAP, interiec. kad se kaziije kako je koga n. 
p. x>seto tijelo. schnapp! samo u Vukovu rjecniku. 

CAPA, samo u sagoneci : Capa koza caporasta 
ca na boku bijela. (odgonet]aj : svraka) Nar. zag. 
nov. 203 i Vuk, rjec. 758a. 

CAPALAST, adj. samo u zagoneci : Casta koza 
capalasta, ca na boku sarena, ca na grcki go- 
vori, ca na prstu zanosi (odgonetlaj : gajde). Nar. 
zag. nov. XVII. 

CAPITI, ctlpim, pf. rukom ugrabiti, interci- 
pere. tal. chiapparo. u nase vrijeme u narodu i 
u Vukovu rjecniku. sa se: Tor ubijo do Scsnajst 
hajduka, s,Maletom se o pleia dapio. Nar. pjes. 
marj. 39. CapiSo so o pleca junaJka. 116, 125. 

(3AP0EAK, cjlporka, m. gradus, Laarflecbte. 
samo u Vukovu rjecniku. 

(!APORAST, adj. samo u zagoneci koju vidi 
kod dapa. 

CAPKDALO, m. fabulator. samo u Vukovu 
rjeinikii. 

CAPKDANE n. cont'abulatio. u Vukovu rjei- 
niku 758'', zanovijetane blatoratio. u Slavoniji. 
F. Ivandid. isporedi daprdati. 
CAPkDATI, cApfdani, im2>. tabular!, u Vu- 



kovu rjecniku 7bS^; sanorijetati, blaterare. m SZa- 
voniji. F. Ivancic. 

CAR, cAra, m. trgovina, posao, negotium, com- 
meroium. tur. kjar. u nase vrijeme i u Vukovu 
rjecniku 758'> : eommercium. A drugo cara ne 
imam u ovoj varosi. Spom. bud. Glasnik 2, 3, 113. 
S prijatejima se prijatejiti s cistom jubavi po 
daru, po alemu i po zakonu. Magaz. 1851, 103. 
Nasijem kumovima i prijatejima daj boze lijepo 
zdravje, na putu dobri car, medu ludma posteni 
glas. Vuk, ziv. 77. I'ak ne trazi oara ni sidara. 
Nar. pjes. vuk. 3, 64. Jer se bjehu, brate, zabavili 
oko pusta cara i sidara. 3, 198. Nema cara ni 
sidara dok ne dode Karo iz Mostara. Nar. posl. 
vuk. 204. Od incara nema bojeg dara. 233. Tako 
sretno car carlo. 310i_ Eto, Mujo, cara i sidara. 
Nar. pjes. juk. 135. Cara no znam dc bih uda- 
rio . . ja znam dobra za druzinu dara. Pjev. cm. 
144. Kiipuje proizvode za preprodaju na car. V. 
Bogisic, zbor. 87. Hajduci ili parom ili darom to 
nima nekad i preplate. 612. Trgovina, to je haj- 
dudki dar i zanat. 609. Kazuj mi, ima li sto 
onaj momak i kako zivi i koji mu j© car. Nar. 
prip. vrc. 1, 141. 

CAEA, /. vidi car. u jednoga pisca xvii vijeka : 
Ne mojte igrati na karte, dare ni druge igre. I. 
Drzic, nauk gond. 72. 

CARAC, cardda, m. stop kojim se u peci drva 
prevrcu. u Dubasnici na Krku. sravni tal. chiaro, 
schiarire 

6ARGIJA, m. trgovac, mercator. isporedi dar. 
u nase vrijeme i u Vukovu rjecniku: Jera nije 
vojska od mejdana, ved sve stare hoge i ba^ije, 
zanatlije i mlade dargije Nar. pjes. vuk. 2, 314. 
Kupuje proizvode za preprodaju na car i obidno 
ga zovu cargija. V. Bogisid, zbor. 87. 

cAeeNE, n. obavjaiie posala, trzene, eommer- 
cium. isporedi dariti. samo ti Vukovtt rjecniku. 

CARICA, /. literae publicae, nem. legitima- 
tionsschein. isporedi dar. J. Bogdanovid. 

1. cAeiTI, darim, impf. trgovati, eommercium 
facere is})oredi dar. u 7iase vrijeme i u Vukovu 
rjecniku. cariti cim: On ne trazi da i nima dari. 
Nar. pjes. vuk. fi, 202. car cariti : Tako sretno 
car carlo ! Nar. posl. vuk. 310. — sa se . Da se 
dari s jadancima podaleko od grada. Djelov. pol. 
175. 

2. cAeITI, dirim, imp. duvati, puhati, flare. 
vjetar dari. A. Kovadevic. vidi dailijati. 

1. CAEKAISIE, ti iarene na malo. isporedi 
1. carkati. samo u Vukovu rjecniku. 

2. CAEKANE, n. vontus lonis. is}joredi 2. dar- 
kati. samo u Vukovu rjecniku. 

1. CAEKATI, darkam, imp. vidi 1 cariti. samo 
u Vukovu rjecniku. 

2. CARKATI, darkam, imp. vidi 2 dariti. samo 
u Vukovu rjecniku 758'': darka vjetar, t. j. pirka. 
vidi darlijati. 

6AEK0, m. ime musko, u nase vrijeme u Sr- 
biji: Carko Cucid. Rat 360. 

CAELfjANE, n. ventus lenis et mitis. ispo- 
redi darlijati. samo u Vukovu rjehtiku. 

CAELIJATI, dirlTjam, imp. leuiter flare, vje- 
tar darlija, vontus est lenis et mitis. samo u Vu- 
kovu rjeijniku. 

6AE0M, samo u torn obliku, znaceei: po sve, 
iisto. moglo bi biti od tal. chiaro, clare. u go- 
voru: 1. pri prodaji zita upita se onaj koji pro- 
daje zito: jeli ti, brate, sito cisto? odgovori: 
jest, brate, carom cisto. 2. ili upita ko osobito iz 



(^ASA 



6EFALIJA 



jtitra: kako jc na ilvoni? Hi: kako jc nebu? vd- 
govori : na dvoru je carom eisto, Hi : nebo je ca- 
rom cisto. J. Bogdanovi6. 

(^AsA, /. nekakra zdjcla, laiix profundior. od 
tur. kjase, saplak, tas. ii naSe vrijeme i u Vukovu 
rjeciiiku: Kad provri, niesaju dok se ne sgusno, 
izriico u casu vodp. M. D. Milii'^ovii, Ziv. 2, 54. 
Uglevje baba gasi ii iasi vodo. '2, 30. U drugoj 
kojoj staji spremi so barkac (ili velika oasa) uio- 
donog vina. M D. MiliAevic, slave 5i. — sai)lak, 
pliiala equitum. B. Musicki. — 2)reneseno: kao 
kaciija : Babo ti jo sablu darovao, i na glavu 
6asu od celika, da udari Aasu po perfiinu. Nar. 
pjes. petr. 1, 414. 

CASE, /. pi. iteko nijesto u Srhiji u okrugu kra- 
giijevackom : Niva u Casama. Sr. Nov. 1868, 488. 

CASICA, /. dem. od 6asa. samo u Vukovu rjec- 
niku. 

6aSKAL0, m. fabulator. isporedi 6askat.i. samo 
u Vukovu rjecnikii. 

cASKANE, n. confabulatio. isporedi 6askati. 
u Vukovu rjecniku. 

6ASKATI, caskam, imp. fabulari. sravni tal. 
cliiassone. u Vukovu rjecniku. 

cAtA, m. pisar, scriba. tur. kjatib pisar. vidi 
iatip. od XVII vijeka i u Vukovu rjecniku. Podpisa 
se rukoju gresnago Mihaila ieromoraba 6ate. 
Glasn. 20, 3. Svoce nas i cato! J. Eajic, boj. ,54. 
Pa dovede catu volikoga. Pjev. crn. 252. Cir- 
Penoa samo troi oko doktora i oko date. M. D. 
Milicevic, let. vec. 9G. 

CATIBA, /. biblia. vidi citap. ii jednoga p>isca 
XVII vijeka : Vridni imamili pro nib ratibami 
to su navistili. I. T. Mrnavid, osm. 79. Mi smo 
Muhine catibe s hozami gledali. 93. sravni catip. 

C'ATIC, m prezime, u nase vrijeme u Srbiji. 
Eat 391. Sr. Nov. 1879, 1214. od data. 

cATIN, adj. sto pripada cati, soribae. samo 
M Vukovu rjecniku, i mozda u vijesnom imenu : 
Catin Cajir, u Srbiji u vraiarskom srezu. G-Iasu. 
19, 247, i u okrugu biogradskom : Niva u (^ati- 
nom Cairu. Sr. Nov. 1875, 487. 

CATINICA, /. zena catina, uxor scribac. u 
nase vrijeme i u Viikovu rjecniku. U Sjivovici 
bejaSe nekoliko zenskih glava koje su se brojale 
u nekakve varosko. To su bile dve meban^inice, 
jedna catiniea i jedna kozusarska. M. D. Milice- 
vic, let. vec. 244. 

CATIP, in pisar, scriba. tur. kjatib. ujednoga 
pisca XVII vijeka i u nase vrijeme. Catipi s ves- 
nedarom brojit harac svrsivabn. J. Paliiiotic, 
297. Ova .se dava pismeno vodi , t. j. jedan 
catip (pisar) pise sto jedna i druga straua go- 
vori. V. Bogisic, zbor. 348. A ja jasikujem s 6a- 
tipom iDojega oca evo tri godine dana. Nar. prip. 
vrc. 4. 

(JAtO, m. vidi cata. it Vukovu rjeiniku. 

cAtOV, adj. sto pripada catu, soribao. w Vu- 
kovu rjeiniku. 

CATOVKy, m. prezime, u naie vrijeme u Sr- 
biji. Pod bijolom Catovioa kudom. Nar. pjes. 
vuk, 4, 414. od 6ato. 

CAUK, m. glava, tjeme. u govoru : lupio ga po 
cauku. B. Musicki. sravni 8. cik. 

CAUSAK, iauska, m. alapa. u Vukovu rjecniku. 

CAVAEOVIC, m. prezime, u nase vrijeme u 
Bosni. Schern. bos. 1864, iv, xxvi. 

CAVASNA, /. r'leko mjcsto u selu Topolu u 
Srbiji. Sr. Nov. 1880, 1049. 



CAVE, /. pi. neko wjesto u Srbiji u okrugu 
kragujevaikom: Niva u Cavama. Sr. Nov. 1868, 
719. 

CAVOLlis, samo u zagoneci: imam klet od sto 
let u I'lom mis iavolis (odgonet(aj : praporac). 
Nar. zag. nov. 114. 

CAVEA, /. neka riba. Daiiica 1870, 351. 

CEA.TA, m. vidi dehaja. Starine 12, 8. 

CEBE, fiebeta, n. bije], gausape, amphitapa. 
tur. kebe, konska pokrivaca. od xviii vijeka i u 
Vukovu rjeiniku. — Akcenat se po Danicicu ne 
mijcna, samo su u gen. plur. i oba zadna sloga 
duga: debeta, a po I'avicu Ead tix, 100. mijena 
se u plur. nom. ace: debeta, dat. lac. instr.: de- 
bfetima, gen.: debeta. Oda sta je debe ? M. A. Ee]- 
kovic. sat. 127. Cebo so po jugozapadnijem kra- 
jevima zove bije). Vuk, pisma 42. Boji se da se 
ispod nega debe ne izviice (da ga no prevare). 
Nar. posl. vuk. 21. Nikakih drugiU liajiua nije 
imao osim jeduoga debeta. Nar. prip. vuk.^ 307. 
Previ debe, turi tatariju. Nar. pjes. petr. 3, 127, 
247. vidi i depc. 

CEBEGIJA, m. koji cebeta pravi, gausaparius. 
izmedu rjecniku samo u Vukovu. Benko debegija. 
Spom. bud. glasn. 2, 3, 74. 

CEBENCE, n. dem. debe. u Backoj. V. Arse- 
nijevid. 

CEBIC, m. prezime, u naSe vrijem.e u Srbiji. 
Eat 3SG. Prot. sab. 150. §em. srb. 1881, 280. 

CEBINKA, /. neko mjesto u Srbiji u okrugu 
vajevskom. Niva zovoma debinka. Sr. Nov. 1871, 
27, 162. 

CeCUEAN, codurna adj. dijete jedro, puno zi- 
vahnosti. M. Pavlinovid, — bice ista rijec, koja 
kajkavski glasi dederen, agilis, dexter. 

CECA, /. past, pustina, coacta, nem. filz. tur. 
kece. II jednoga pisca nasega vremena: Stojan 
podbi doga debologa: baci s liega cecu i he^-beta. 
Pjev. crn. 317. 

CECA, /. sestra, soror. ti Posavini. F. Hefele. 
— Fostai'iem bice od istoga djetinega glasa ta 
od koga je i caca. 

CECEVAT, adj. jedar, o zitu, grozdu, djetetu. 
M. Pavlinovid. 

CECUNOVIC, m. prezime, u nase vrijeme u 
Srbiji. Sem. srb. 1881, 129. 

CEDAE, dedra, m. vidi cedar. 

CEDIJA, /. zensko ime. S. Novakovid, pom. 21. 

CEF, m. lubitus, libido, vo}a, veseje. tur. keif, 
kejf, zdravfe. u nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. 
Tcda sav def biti so Muhamoda prode. J. Eajid, 
boj 79. Da ne kvari defa vojvodama. Nar. pjes. 
vuk. 4, 221. 

CEFALIJA, m. praefectus arci. ngrc. xeiftti.tt- 
(Tff. dolazi u listinama xiv i xv vijeka i odavle 
u Danicicevu rjecniku 3, 548. Da ne ima za ni. 
ni jcdLnt kjefalija. Glasn. 15, 305. Tomu da no 
zabavi ni kofalija ni knezi, ni sevastt. Mon. serb. 
138. 157. 168. (1348, 57, GO). Kjefalio sto su po 
gradovolifc da uzimajutL svoi dohodi.kB zakonomt. 
Zak. stef. <-ar. 34. Kjefaliarai. da pn'clado putove. 
40. Da pisu sudi'e knigu kb kjofaliaiub i vlasto- 
lomi. u cioi budett drticavi oni preslusnici. 48. 
Vlastelo i kefalio careve koi drtzo gradova. 48. 
Kofalija kaninski. Mon. sorb. 178. (1.368). Kefalija 
vavloni-ski. 178. Da so no muco predi. gospodstvo 
mi ni predt kefaliju nasega. 205 (1387). 270 (1405). 
Kofaliju pristevskoga. 2(i4. Predt kofaliu. 267. 
Ferizb kjefalija vccanski. spom. srb. 25. Kjofalii 
trepdskomu. 68. vidi i dopalija. 



CEFELOV DO 1! 

CEFELOV DO, >». mjexto u Srbiji u okrugu 
crnorijeckom : Niva na (Jofelov dol. Sr. Nov. 
1872, 030. 

OEFEN-AGA, m. tur. kefeu je mrtvacko ruJio, 
ruho u koje se mrtvaci zamotavaju, prema tomu 
bio hi 6efen-aga onaj komu je posao mrtve sa- 
hranivati. u naSe vrijeme : Vino pise triest jani- 
6ara, s uima pijo stari /'.efen-aga. Nar. pjes. kras. 
1,27. 

tifeFENAK, dfefenka, m. vralaica od ducana, 
valva tabernae. tur. kepenek, kapak. u jeditoga 
pisca XVIII vijeka i u nase vrijeme, izmedu rjee- 
nika u Stulicevu 83" ali sa n: defenak fenestra- 
rum postes : i u Vukovu 7600 : valva tabernae. 
Ne sjed vazdan, s tog' cefenka hopni. I. Zanicic, 
krat. 135. Esko Meho na cefonkn, te on gleda 
niz carsiju. Nar. pjes. vuk. 1, 513. Pruzi Maro 
noge niz iefenke. 6, 192. Bazrdani bjezo u du- 
6ane pritvoraju drvene icfenke. Nar. pjes. juk. 
278. Doklen je ovako vikao, cuje ga nekakav 
Turcin koji je sidio na iefenku jednoga ducana. 
Nar. prip. vrc. 2, 108. vidi i iepenak. 

6eFIL, m. jemac, sponsor, tur. kefil. ii jednoga 
pisca naiega vremena. Nar. prip. vr6. 1, 229. 

6eF0LA, /. neka riba ii blatu skadarskom iz 
koje se vadi avgutar. mugil cephalus? ngrc. x(- 
i.pcdT], stgri. xiif'aXog, arb. 6ef61, 6ef61, tur. kefal, 
tal. cefalo. zove se i skikavica. 

CEGALUSa, /. selo u Bosiii. I. Kovacovii, 
bos. 71. 

CEHA, m. starjesina nad cobanima pomjesana 
stada. S. Pelivanovi6. 

CEHAJA, m. bice isto sto caja. u dva pisca i u 
jednovi listu xvii vijeka i u nase vrijeme: Jos 
priloXi da jo kjehaja }ute 6udi. J. Palmotid 125. 
Od mene Muharem iebaje (,6ehaie') Kostajnice 
grada. Starine 11, 82. Qaii deliaja na zlo jani- 
carsko svi puti izvaja. I. T. Mrnavid, osm. 120. 
Za liim ide haraclijn iehaja na kulaSu koiiu de- 
belome , za dehajom Fazli-haraclija. Nar. pjes. 
vuk. 3, 305. E se silan Hasan-hote fali na divanu 
sina vezirova pred paSama i pred begovima, pred 
agama i pred 6ehajama. Pjev. crn. 75. Mobu kupi 
Kopfci6a Aohaja. 94. Sto je bilo od ieliaje pa od 
dva vezira. 320. 

CEHA JIG, m. prezime, u nah vrijeme: Pasa 
Oiner Cehajiiu. Nar. pjes vuk. 3, 66. Iz Zab}aka 
Omer Cehajida. Ogl. sr. 58. 

CEHAJIN, adj. Sto pripada cehaji. u naSc vri- 
jeme: A za gusle kona dehajina. Ogl. sr. 60. 

6eH0TINA, /. rijeka koja teie kroz Plevla, 
utice u^Drinu kod Foie. V. Lesevii. sravni Cio- 
tina i Oaotina. Glasnik 22, 66. 

CEHOVAC, Cehovca, m. selo u Bosni u trav- 
nickom okrugu. Statist. 59. 

CEIF, m. vidi 6of. m nase vrijeme i u rjecniku 
Vukovu: A u vinu deif zadobise. Nar. pjes. vuk. 
8, 11. A od vina 6oif zadobili. 4, 37. Od 6eifa na 
noge skofiio. Pjev. cm. 33. Popi Duro 6eif naci- 
nio. 62. Nosi begu pivo i jedivo, teski bega 
6eif ufatio te se napi vina crvonoga 315. Kad 
su srco i dusa stognuti no ima fiovjok ioifa zbo- 
riti. P. Potrovic, s6ep. 159. Eckose Turci: mi demo 
drJ.ati svaki po dotiri zakonite zone, a robiria ko- 
liko komo deif zaiSto a stane dopusti. Nar. prip. 
vrd. 2, 101. 

CELFAN, m. vidi doivan. 

CferFITI, doifim, imp. dohre voje biti, laetum 
esse, laotitia affici. ispuredi deif. u naie vrijeme 
u narodu: ,Ta kad pjovam onda deifim. Nar. prip. 



? 6eko 

vrc. 1, 127. Sto de redi da ti tako rano ustajei 1 
deifi§ svako jutro mimo ostaloga Turcina? 2, 189. 

CEIP, m. vidi def, deif. u naSe vrijeme u na- 
rodu i u Vukovu rjecniku. Kad so momce malo 
napojilo i na sebi deip_ ufatilo , onda liiraa po 
istini kaze kako ih jo Sujo pozdravio. Nar. pjes. 
vuk. 4, 478. 

CEIV, m. vidi def, deif, deip u nase vrijeme 
u narodu i u Vukovu rjecniku. I od vina deiv 
zadobili Nar. pjes. vuk. 2, 348. Kad se ladna na- 
pojise vina i junacki deiv zadobiSe. 2, 589. Dokle 
malo deiv zadobise. 3, 279. 

CEIVAN, m. ime musko, u naSe vrijeme, pisu 
ga i ,sa f mjesto v i sa j mjesto i. JJ odmjeni 
starca Ceivana. Nar. pjes. vuk. 3, 294. Cujes mene, 
starce Ceivane. 3, 293. Starac Cejfan. Pjev. crn. 
228. To_ je glavom starac Ceifane. 228. Da vidis 
starca Ceifana 228. Tu udari junak na junaka, 
na Vidaka Sipka od delika, na Cejvana pan- 
cijer kosuja. Kad Cejvana Vidak udaraso onud 
zivi ogan posipase, kudije Ii Cejvan (pogrjehio : 
Cevun) udarase onudijo crna krvca vrate. 159. 
Cejvan stari agam besjedio. Nar. pjes. juk. 443. 

CEIVAN-AGA, m. vidi Cejvan aga. 

Ci;jA, interj. tako se dovikuje volu da otide 
otkle. u Vukovu rjecniku 759*: vox reicientis 
bovem. 

CEJIZ, m. prcija, dos. u nake vrijeme: Kako 
ima lijep dejiz. V. BogiSid, zbor. 121. 

6EJVAN, vidi 6eivan. 

CEJVAN- AGA, m. vidi Ceivan. u 7iase vrijeme : 
Da r jo doraa stari Cejvan-aga? Nar. pjes. vuk. 
3, 181. Podranio stari Cejvan-aga, pa on gleda 
preko po]a ravna, ugledao Komnen-barjaktara, 
ali Cejvan poznati no moze sta je ono usred poja 
ravna. 3, 184. Te pogleda stara 6ejvan-agu, Aega 
gleda, pu.ske ogaii dava te pogodi stara Cojvan- 
agu : pade ^ Cejvan u zelenu travu. 3, 185. Kupi 
detu stari Cejvan-aga. Nar. pjes. juk. 443. Svrni 
Tale Cejvan-agi starcu. Pjev. crn. 157. Ne bi 1' 
na5o babu Cojvan-agu. 451. Pred nirni je stari 
Cejvan-aga. 509. 

(!)EJVAN-AGIN, adj. sto pripada C'ejvan-agi: 
Tu se desi Cejvan-agin Halil. Nar. pjes. juk. 519. 

CEKIC, m. prezime, u nase vrijeme u Srbiji 
Avramovid 256. 

CEKLA, /. ime zensko: Sad de Ceklu opaliti 
crkvu. Ogl. sr. 197. Sveta Petka, Cekla i ognena 
Marija. V. Vrcevid, niz. 138. 

6eKXi6, m. jedan od 6ekli6a. vidi deklidi. u 
Vukovu rjecniku. 

6eKLi6aNIN, hi. covjek iz dekllcd: Dolovit 
se krsnije Eudina, il Banana ili Ceklidana. Osvetn. 
5, 32. 

CEKLICI, CeklldS,, m. pi. pleme nahije katun- 
ske u Crnoj Gori. u naSe vrijeme. u Vukovu 
rjeiniku. I Ceklido selo opalite. Nar. pjps. vuk. 
5, 78. Sakupidu detiri plemena: ved NeguSe i 
pleme Ceklido i Bjelide i Cevo krvavo. 5, 110. 
Od Ceklidji. dva sokola siva. 5, 181. Dvije knige 
posla na Ceklide. 5, 270. Saje kriigu u pleme Ce- 
klido. 5, 320. Kder sam uda; u solo Coklido. 5, 497. 
Hodi kupi svo Noguse i Ceklido male. Pjev. crn. 
71. Ode u Ceklide krsne. 141. U katunskoj ,nahiji 
ima 13 plemena ili kapetanija: Cetiie, Negu§, 
Ceklidi . Glasnik 40, 17. 

cSKLICKI, adj. Sto pripada Ceklicima: Knezu 
deklidkoino. Ogl. sr. 403. Od barjaka bilo (momce) 
doklidkoga. Pjev. cm. 73. 

6eK0, m. prcziyne u Baniji, u nase vrijeme. 
V. Arsenijevid. 



CELA, /. calvitium. tur. kel, calvus. u nasc 
vnjeme I u Vukovu rjehiiku: Mjosto mirisa bico 
smrad i mjesto pojasa raspojasina, mjosto plete- 
nica cela.mjesto sirokih skuta pripasana vroca. 
±). Danicic, isai. 3, 21. Nacini so celava i ostrizi 
SB za milom djecom svojom; rasiri ('tolu svoiu 
Kao orao. mih. 1, IG. 

CELA, m. celavac, calvus. isporedi I cCla m 
Jiase vrtjeme u narodu i u Vukovu rjecnikit. Slu<'a 
kojega su zvali dela, jer jo bio 6elav. Nar prfp 
vuk. - 20o. Eugahu mu so govoreci mu: hodi, 
eelo, hodi, celo ! D. Danicic, 2car. 2, 23. 

CELALIJA, m. hue miisko, u jednoaa pisca 
nasega vrcmena: Doziva (Jelaliju slugu. Pjov. cm. 

■ ^^-^J'^y- '"'-J- calvus, tttr. kel. od xvni vijeka 
I u Stuhcevui Vukovu rjecniku. a) o celadetu i 
djelovvma tijela mu: Celavi, sugavi, bagavi i si- 
romasi neka ove rici zapisu na svoji vrati B 
Hapi6 10. Tu su slipi i celavi. V. Dosen 166 
Glave celave. J^. Palikuca 26. Muve koje lote na 
glavu celavu. 44. Celavi, gubavi, sugavi M Do- 
bretic 303. Karla II. priimkom celavoga krala 
od France. 498. Celav covek. D. Obra.lovic, bas 
'~}°:^^^^^ ^'^ Julya Cesara da jo bio celav 246 
, -Hq^ r^^'f'"'' '"" "'^'^^ «la,'''"- Nar. pjes. vuk' 
1, o„3. Xesko samur kapi na celavoj glavi 1 513 
Ivye za celava cesa]. Nar. posl. vuk. 215 'xud 
svi Turci, tud i cGlavi Mujo, 163. Lasno'je co- 
ava obrijati. 167. Sacuvao to bog s rogatijem so 
bosti 1 scelavijem so cupati. 275. Sluga kojeo'a 
su zvah cola, jer je bio celav. Nar. prip. vuk =2o1; 
Al ti nekad i po dvije dajeS prave glave za ce- 
lavu knyu. Osvet. 2, 34. Komo opadno kosa 
s glave, celav je, cistje. Ako mu sprijcda opadno 

brado obnjano. jerem. 48, 37. Za tobom ce so 
nac.niti celavi. jezek. 27, 31. Nacini so 6elava i 
ostrm se za milora djecom svojom. mih 1 16 
— b) stvanma kao o neohraslom vrhu nore- 
Planma glavu kaze golu i celavu. V. Dosen le' 
obihni bez evtjeca: U pun misec sto so s lavom 
sije, to u cvitu bas celavo nije. I. S. Rejkovid, 

CELAVAC, ceiavca, m. calvus. isporedi celav 
xvin vijeka i u rjecnieima Mikalinu 3\i^: alone- 
cus, pomginosus; Stulicevu 72- calvus, calvatus- 
^V^kovu 'o9a: calyxis. Pocose mu so rugati da 
JO 6elavac. A. Kacic, korab. 251. 

6eLAVCAC, oelavcca, «. dem. od celavac 
samo u Stulicevu rjecniku. --eia^ac. 

6ELAVCIC, m. dem. od colavac. samo u Stu- 
licevu rjecniku. 

CELAVICA, /. 1. celavo ce^ade zensko, femina 
calva u rjecmcma Stulicevu 73a : mulior calva! 
iVuJcovu.- 2 b^est od koje ko.sa i.pada, alo^ 
^ec a M rjecntku Belmu 550, Bjelostijencevu B8a, 
iMulicevu /3a. _. 3. convicium in capram u 
\ukovu rjecniku. •^I'ld.m, u 

r.^f^l'f^^'^^' 45'avrm, imp. calvum fieri, ispo- 
redi celav. u rjecmcima Stulicevu 73a: sen^m 
calvescere, i Vukovu 759a: calvus fio. 

vn^'^f'^^'^^^f ?'. ^"lavjahna, adj. nonnihil cal- 
vus. samo u Stulicevu rjecniku. 

CELAVJASAN, celayjasna, adj. vidi colavia- 
han. samo u^ Stulicevu rjecniku. ^ 

sa^^^^fV^P^' "•.'^?''"' ^'"J' *'■'■'« ^-"f' ^0 celavi. 
samo u Vukovu rjecniku 759*: calvitics. 



129 



CELIJA 



CELAVOST, celavosti, /. calvitium. isporedi 
celav « ,/ednoga pisca na pocetku nasega vijeka 
t u Stulicevu rjecniku. Imao jo cim celavost 
svoju pokriti. D. Obradovic, bas. 246. 

rj^nikt'^^'^^'^' "■ *=''''''*"™- «<"«o « '"Stulicevu 

c|lcA, m. celav eovjeh. u Leskovcu. M. Cu- 
lovid, % u^ Srbiji: Celco jedan^ V. Ilio. 

fu^^t^^^^' •^'^l^P''"''' '»• i5^y««, dobit, praeda. 
JM». kelepir. u jednoga pisca nasega vremeiia i 
",ff?"" rjecniku. A J.od vlaskog godisbena 
pira .]os so moze dosit celepira. Osvet 1, 29. 

CELEPiRENE, n. plijenenc, iiraedatio. isporedi 
celepmti. samo u Vukovu rjecnilcu. ^ 

dan. tspoiedi celepir. samo u Vukovu rjecniku. 

J^!!lTIl ^^^^' ^- ''''> - ^-- ^- K- 

CELEPOS, celepdsa, m. vrst kape. tur. kelenus 
kapa uVukom rjecniku 759a: galeri gemitgdje 

T, ir^'':/fFf-'''J'''V'^ ''^'P' ^'-venefohe, 
i ubrbyi za vladana turskoga nosili su ih ludi 
^ djevojke, a sad ih je gotovo nestalo i miestoti 
nose se fesovi. Na glavi ill delepose iuTsove 1 
svijene kape kidenke. Vuk, ziv. 268. "''°'^® "' 
CELEPUS, delepusa, m. Jcapa kojti svecenik 
nosi pod sesirom, mitra sub piloo.-'w VuiZu 
rjecniku. vidi i delepoS, ista je rijec 

s/H^'S^^ifllf"' " ""^'^ ^'■^'"- - *- 

StnlVnf-^ m«w ^rna a ostalo pola kocanica. 
btojanovid. srav7ii delav. 

CELEVAC, iejovca, m. mjesto u Srbiji u olcruqu 
snederevskom: Niva u Celovcu. Sr. Nov ISbT 
460. Livada u Celovcu. Sr. Nov. 1866, 31 Caur 
u mestu Celevcu. Sr. Nov. 1865, 156. 

CELEVIC, w. prezime, u nase vrijeme u Crnoj 
Gori^^ I vitezu Besa - Celevidu. Nar. pjes. vuk. 

CELIBAE delibdra, m. suocinum. tur. kiah- 
ruba, keh-ruba obicno kehlibar, keliber, kehribar 
yrc. xexQtfjnuQi x^xqii^kuqc. samo u Vukovu 
rjecniku. vidi dilibar, diribar. 

o "^^^^^v' ■^' ^/*' "'"'''^^ nanekom zapisu: Ko 
e zadu(7»)}iv, neka dobavi soli delico i iubere ce- 
rovo drvo. A. Kovadevid. 

is^sS Avri::^!r2io!"" "^'='"^- ^''■^- ^^^- 

. ^^'^J^P^: /• cella, ngrc. xekXCov. od sin viieka 
lurjecntcima Stulicevu 73a: cubiculum VS" 
7oJa: cclhila monachi, i Sanicicevu 3, 547: cella 
a) cellula raonacbi: Tako VBstavse vt kelie vase 
poidete. Sava tip. hil. Glasnik 24, 179. PrilozibB 
kelu svojej Mon. sorb. 61. (1293-1.9021 Stzdah^ 
pirtgE velikt 1 tvrtdt sl gradomt okolo i sb ke- 
Vq,?!' 1^,.^?''"J 'loteStimi. ziti crtntcemB tu. 74. 
n^dsr n ^- ^. '^J'-"^"- ^^- ^^'''-^ Savina. 138. 
Yt^^l-.,"?: rabotaju koli toj svctoj. 1,38. Mimo 
celju iduci. M. Divkovic, uauk 445. U doliii je 
rometa koji gradi reaota i zladena vretena. Po- 
sloy danic; 139. Toliko je od krama do delije 
kohko od coli.io do krama. 136. Odo Simo u svoiu 
cohju. Nar. i>jcs. vuk. 2, 65. Pa on gradi lucovu 
cehju. 2, 92. Od drvota on pravi deliju. 2, 128 
A otddc Stefan na doliju. 2, 129. Pa odvedo koiie 
u podrumo, a odvode u dolije Turko. 4, 104. Niti 

9 



130 



('■EMEKLT.TA 



casne jjii trapozi dvori, a kamo li colijo opraviip. 
Osvet. 3, 55. Stefan ude u celiju ii kojoj nadp 
igumna. S. ^ubisa, prip. C7. Ude u celiju i nado 
Savu gdjo boga moli. 102. — u opce cubiculum: 
Kako lipir nz plam svii^o vcsoli sc vi'ti i vijo, 
tako ti vik uz celije vi' se moje mene cico. A. 
Cubraiiovic 150. Kaii uzvidis, (gospn) gdi puk 
vrvi nada n (jtibovnika) mrtva rana u krvi a 
prid pragom tve celije. 160. — b) neko mjesto u 
tirbiji u okrugu pozarevackom : Branik u CeJiji. 
Hr. Nov. 1872, 72'^ ; 1875, 345. — c) vrelo M Ba- 
diicu. J Bogdanovi6. ~ d) manasUr : Pipei-ska 
Celija, gclje lezi crnogorski svetac Stevan koji je 
zivio u drtigoj folovini xvn vijeka: Prestavi s^ 
(Stcfa)t) leta Hrista boga 1697 v monastire (!elie 
M Pipero blizt .sela Crnaca. Starine 10, 261. 

CELIJCA, /. (km. oil celija, eellnla. od xiii 
vijeka : Kako podobaeti. liotestinit ziti vi> celijci 
(,kolici') sej. Sava tip. hil. Glasnik 24, 223. Otide 
u pustinu i ucini ielijcu (,celiou') kod jedne vode. 
M. Divkovic, bet. 185". Buduci na molltvi n 
svojoO'j ce\i(j)ci. nauk 49. Ucini deli(X)cu kod 
jedne vode. 601. i u naic vrijeme u hotanici: 
cellula. Bi}na celijca. J. I'ancir, bot. 15, 35. Flora 
beogr.' 447. 

CEJAJCm, adj. cellularis. isporedi colijca. « 
nase vrijeme : Gelijcino ili celularno tkane. J. Pan- 
cic, flora biogr.' 447. 

( !ELIJE, fJt'lija, /. pi. imc vise mjesUma. a.) grad 
u Karahogdanskoj, vafda Kilia : Hodi cart Paja- 
ziti, na Karabogdana, i primi KeH'e i Belt gradi. 
iia morii, gradovo Stefana moldovskoga. liet. 82. 
Celije su grad nokada glasovita bile iruena. I. 
Gundulic 319. — b) selo u Srbiji u ohrugic hio- 
gradnkom: K. Jovanovic 97. — c) selo it okrugu 
kr uscvackom. K. Jovanovic. 127. — d) selo u 
okrugu niskom. Sr. Nov. 1879, 175. — c) crkva 
hlizu Vajeva koja je prije bila manastir: Skri- 
zalb maiiastira Celija u va]e(^w_)skoj r\a.(]n)\ lilizii 
varosi Vajevo. Starine 10,268. Manastliu (!.'liinnia. 
268. Izgori m. Celijo. 209. i u Viikcni riihnkii 
759a. — f) iHimastiristc na isloinoi si nun sdn 
J\'ii>}ici>(>ia. "SI. T>. Mili6evic, srb. 1032. mohla isto 
wjrsli} knj,- jKid e). — g) ravnica u Begafivi u 
okruiiii /iiiHjnidskum. Stojanovic. — , h) mjesto u 
Inof/radskom okrugu: Vmograd u Celijama. Sr. 
Nov. 1_S64, 484. , — i) mjesto u okrugu krusevac- 
kom: S|ivak u Celija. Sr. Nov. 1867, 267. 

CELIJNI, adj. sto pripada celiji. xiii 'vijeka. 
Po litn^ inasla da imi. .so daje na godiste za k(j- 
liinago radi prosvestonija. Sava tip. hil. Glasnik 
21,210. IzG imatfc i keliny ustavt drtzati. 211. 

(JELIKA, /. tonsura. u svecenika kalolika. bice 
od tal. cherica, chiorica (od clericu.s). u jednoga 
pisca XVII vijeka: Uresoni .s celikom ili kavkom. 
R. Kasii, rifc. Ml. 

CELIN, adj. sto pripada celi, covjeku komuje 
■nadimak cela, calvi. « nasc vrijeme u narodii: 
Udare ncprijate]! na (nOinoga tasta. Nai". pi'ip. 
vuk -200. 

<'ELIN'I(J , m. prezimc xii ili na pocetku xin 
vijeka u Dubrovniku : Man.tov Kolinikt. Mon. 
Serb. 7 (1100 — 1200) i fidniilr u Danicicevu rjei- 
nilyi 3, 547. 

CEIjINKA,,/. nek(j mjesto u Srbiji u okrugu 
ralcixkoiii : Niva ii Colinci. Sr. Nov. 1872, 262. 

ci;LlHTE, )). upravo: mjesto gdjcjc celija bila. 
■I- je stcgnuto od -iji- neko mjesto xiii i xiv vi- 
jeka i « JJaniricern rjciniku 3, 547: coliisto. 
Mcda je zem(ama hilandarskim u Svetoj Gori 
isla na keliista. Mou. sorb. 131. (1348). Domon- 
tijan 109. 



CELIVAN, bice grijeskom mjesto pelivau, koji 
vidi: On pojavi celivan cilata Nar. pjes. vuk. 5,364. 

CELO, m. celavo ce^ade musko, calvus. isporedi 
c^la. samo it Vitkovu rjecniku, ako primjer iz 
Danicica pod cela me idc aino. 

CELONA, m. celavo ccjjade viusko, calvus. ispo- 
redi celav. .samo u Vukovu rjecniku. vidi i clla, 
c/do. 

CELOSEV, adj. od prezimena kao prezime. u 
nase tirijeme u Crnoj Gori : Oni bjeze k selu 
Martiuiiima, boja biju, brane raiieuike, dok do- 
doSe k selu Martinicma, Martinici kuce ostavise, 
do Celosev no bco Milutine. Nar. pjes. vuk. 4, 115. 

i;EL0SEV1C, »n. prezime, u nase vrijeme u 
Srbiji. Po iraenu Oelosevic Pero. Nar. pjes. vuk. 
4, 84. 

(JELOVAC, Celovca, m. neko mjesto u Srbiji 
u okrugu smederevskom : Livada u mestu 6elovcu. 
Nov. Sr. 1864, 242. 

CELOVIC, m. prezime, u nase vrijeme. Prot. 
sab. mag. 129. Dubrovnik 1868, 150 Boga moli 
Celovic serdare. Nar. pjes. vuk. 4, 7. Marko Ce- 
lovic. 3, 573. (medii premimerantima iz Budve). 

CELUPACA, /. convicium in calvum. isporedi 
delav, cela. 11 Vukovu rjecniku 759* s primjerom : 
A jetrve celupace. 

CEMALUSa, /. ilio Sarajeva: Cemaluso, rodna 
ti si. Nar. pjes. petr. 1, 320. 

CEMANE, cenianota, n. nekakva gusla. tur. 
koman, kemanci, gusla. u nase vrijeme u narodu, 
i u Vukovu rjecnik.it: fides germanicao. Done.si 
tamburu i srebrno ceniane. Nar. pjes. petr. 1, 256. 

1. OeMEK, m. svod, fornix, camera, tur. ke- 
mer, ngrc. xtfitQi stgrc. xafiaoa. od xviii vijeka i 
u rjecnicima Belinu 777: fornix; Bjelostijencevu 
55»: fornix; i Vukovu 759''>. Ponovi s cemeri svu 
crkvii. Norini 75. Uzidan na cemer, cameratus. 
A. d. Bella 777 i Bjelostjenae 25'' kod boltan: 
camoratus , fornioatus. Soba na oeiner svedona. 
Juki6, zem. 30. Do Saslijo na cemer duprije. Nar. 
pjps. vuk. 2, 365. (Crkva) pokrivena cemerom od 
zlata. 3, 66. Kroz tamno izvisene cemere. M Pa- 
vlinovio, raz. spis. 419. 

2. CEMER, m. zona, sttpa} pojas kao kesa, 
najobicajniji za novcc, ali ga nose i djevojke na 
tkanici. tur. komer. u nase vrijeme i u Vukovu 
rjecniku 759": der geldgiu-tel, zona. Nek sa(novei) 
pri se u gepu jali ('■oraurn oko sebe ne pasu. 
A. Kalic 241. Na nojzi jo do devot comera, ispod 
grla do devet derdana. Nar. pjes. vuk. 2, 198. 
Kod mono su tri comora blaga. 2, 341. Da otpa- 
Mom tri I'-emera zlata. 2, 345. I ua pleM tri ka- 
vada zuta, a po I'lima tri iemera zlatua. 3, 19. 
Ov' otpasa tri iemora zlata, u svakorae po tri 
sta dukata. 3, 3(i(>. Pak otpasa dva svilna ccmera, 
oba puna zutijeli duUata. 3, 372. Na 6ast tobi ovaj 
comer blaga. 3, 372. Dcvojacke opremo bivaju . . 
Aemer srebrni na tkanici. V. Bogisic, zbor. 132. 

CEMERITI, cemeiim, imp. camoraro. isporedi 
i. 6empr. n rjecnicima Belinu 111: eamorare, i 
Bjelostijencevu 25^' kod boltati: fornico, fornicem 
exstruo, fornioes facio, camero. 

CEMEKLl, adj. indccl. fornicatus, na .ivod. 
isporedi 1. conior. u nase vrijeme i u Vukovu 
rjecniku. Odvcde ga na ('■eniorli kulu. Pjev. cm. 
121. XT Udbiid na comerli lonf^i. Nar. pjes. vuk. 
3, 14(!, Idi, Mato, na coniorli kulu. 3, 385. Da si 
moni na ceniprli kuli. Nar. pjes. juk. (i4. Pa je 
svuco niz (cniorli kulu. Bos. prijat. 1, 42. 

iEMfiRLIJA, /. od 6onierIi, upravo: kriva, 



6BMERMECIT 



131 



6EPERIZ 



kao svedena, tialik na svod. a) kaa subat. sabfa 
reoma kriva, aciuaces. u nase vrijcmc u narodu : 
A o bedri kriva eemerlija Nar. pjos. juk 129. 
1 o bedri ceraerliju iiosi. 255. Posijeci mo sabjom 
comerlijom. Ogl. sr. 8. A pripasa krivu cemcrlijii. 
Xar. pjes. potr. 3, 14-1, Pak pripasa krivu iemer- 
liju. 3, 353. A o bedri kriva oomerlija. Bos. prijat. 
1, 44. J dade mu krivu ccmcrliju. Nar. pje.*!. petr. 2, 
229. Prihvatise krive cemerlije. 2, iW. tiemerlija 
sabja od vec kriva. Nar. prip. vr6. 1, 229. — b) kao 
jiriajev kuli, camerata, na svod: Sa visoke 6e- 
merlije kulo. Nar. pjes. juk 342. Ka begovoj ce- 
luerliji kuli. 490. 

CEMERMECIT, m. svod. it jednoga pisca na- 
sega vremena: Uzidana u goriiu stranu, to jest 
u boltu ili ti cemermeoita. I. Velikanovic, upud. 
1, 281. 

CEMILINAC, Cemilinoa, m. mjesto u Srbiji u 
okriigu biogradskom: Livada u Cemilincu. Sr. 
Nov. 1872, 849. 

CEMOVSKO PO^jE. n. po]e kod Zabfaka u 
Zeti. u narodnijem pjesmama i u Vukovu rjec- 
niku. I na pogled poja ceinovskoga. Nar. pjes. 
vuk. 5, 304. Minu ceta niz po)e cemovsko. Ogl. 
srb. 175. i Pjev. crn. 78''. Odvede ih pojcm 6e- 
movskijem. 381. I izvede pp]u 6emovskomu. 467. 
i bez po]e : I otide preko Cemovskoga. Nar. jijes. 
vuk. 4, 81. 

CEMPEES, m. vidi cepres. B. Sulek, im. 01. 

CENA , /. vidi tjena , membrana. u Vukovu 
rjecniku. 

CENAN, m. prezime, u nase vrijeme u Bosni. 
Schem. bos. 1864, xsi. 

CENAE, cenara, m. marge, limbus, kraj, gra- 
nica; latus panni, krajac; lintei genus, tiir. kenar, 
kenare, kinar, otkle i ngrc. xtvaQi. od poietka na- 
sega vijeka i u Vtikovu rjecniku. a) margo, limbus, 
i bilo planinsko. Otisli su zemji po cenaru. Nar. 
pjes. vuk. 4, 287. Najblizi si tamo na cenaru. 
5, 375. Ti si iso zemjom po cenaru. Nar. pjes. 
juk. 252. Momak ode zemjom po cenaru. 137. Pa 
ih jave niz Eudine ravne, jave ovce sentom i ce- 
narom. Ogl. srb. 154. Vazda je u ceti jedau aram- 
basa koji poznava sve staze,i bogaze, gade i ce- 
nare. V. Eogisic, zbor. 612. Cenar: putovi svako- 
jaki gorom i planinom. Nar. prip. vre. 1, 229. — 
b) vrst platna i odijelo od nega: I oplecak od 
cenara bilog. M. Katancic 66. Onog dica cenarom 
se dice. I. S. Eejkovic, kuc. 388. 1 skide joj der- 
dan ispod grla, ostavi je u samu cenaru. Nar. 
pjes. vuk. 3, 43. Cenar ili dereklija: tanahna pa- 
mucna otka. I. Krsnavi, list. 9. 

CENAELI, adj. indecl. od cenara nacinen. it, 
nase vrijeme. On se vijnu po tanku zeravu pa 
uzgrnu denarii kosuju. Nar. pjes. srem. 110. 

CENDK;, m. prezime, u nase vrijeme u Srbiji 
Eat 409. 

CENICA, /. dem. 6ena. samo u Vukovu rjecniku. 

CENIJE, /. pi. neko mjesto u Srbiji u okrugu 
smederevskom: Livada u Cenijama. Sr. Nov. 1870, 
768. _ 

CENO, m. pas, oanis. u Srbiji. \i. Kovacevic. u 
Lid. V. Arsenijevic; ime psu. u Vukovu rjecniku. 

CENOVAC, tenovca, m. selo u Srbiji. Sr. Nov. 
1879, 176, 

CENTENAE, centenara, m. centenarius. u li- 
stinama xv vijeka a iz nih u Vanicicevu rjec- 
niku 3, 547. 1. numerus centenarius: Da mu 
imamo davati na godiste . e . po kentenart. Mon. 
Serb, 280. (1419). Koo dukato estr. postavio u ko- 
munB dubrovacki na dobitio na pot po kent(e»)ari.. 



441. (1450). — 2. pondus centenarium: Prodalt 
je svoje soli po . m . i . d . pen.perb kentenart 
dubrovacki, jert bi doslo . j' . i . s . pertperb ken- 
tenari. drevbski. Spora. sr. 81. vidi kontcnar. 

( ENTINAE, III. vidi 6entenar. Dve tisuki i.e. 
catb dukatb, koe smo postavili u komanb dubro- 
vacki na dobitbe na .e. po kentinarb. Mon. serb. 
398 (1439). tako i 399 (1439). Spom. srb. ^108. 

CENTIEIJON, m. ime. S. Novakovid, pom. 121. 

1. CEPA, /. lieka riba^ morska, alosa vulgaris. 
Cuv. Clupea alosa. L. Cas. ces. muz. 1854, 184. 
Clupea finta, nein. ventel. Cas. ces. muz. 1854, 
184. od tal. clieppia. 

2. CEPA, /. p(uska, alapa, u nase vrijeme na 
Bijeci. F. Pilepic. On mu dade jednu postenu 
iepu da je vaje mrtav opal. Nar. prip. mik. 80. 

CEPA, /. pocepana kapa, mjesto cjepa. u Sr- 
biji. 1^. Kovacevic. 

CEPALIJA, III. vidi cefalija. xiv vijeka : Temi. 
vtsemt nitko da nestb oblastbub, ni kepalija ni 
vlastelint ni iub kto }ubo kladustii. Mon. serb. 
135. (1348). Da se sudi predb carinikomb i kbne- 
zemb, a ili predb kjepaliomb, koi bude grada to- 
gazi. 146. (1349). Ni ott ni jednoga kjepalie. 153. 
(1356). Predb kepaliomb. 162. (1357). Da imt ne 
imatb zabaviti za tuzi zemju ni vlastelinb cart- 
stva mi ni kepalija 165. (1357). Da ne vasimb 
trbgovcemb posilnoga dara ni odb moega vlaste- 
lina ni odt kepalije. 204. (1386). Predt kjepaliju. 
208. (1387). 

CEPAN, TO. ime. u jednoga pisca nasega vre- 
mena: Od Cepana Nika Lompara s Brkovoga. 
Pjev. crn. 173. 

CEPANICA, /. vidi cjepanica. 

CEPAnIK, m. vidi cjepanik. 

CEPAEA, /. vidi c(5pa. 

CEPAEIZ, m. cupressus, od grc. xvitdoiaaog. u 
nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Cepariz nasred 
one livade. Nar. prip. vuk. 152. 

CEPAELIN, m. cheUdonia. samo u Stulicevu 
rjecniku. 

CEPATI, cepam, imp. p]uskati, alapas ducere. 
isporedi 2. cepa. na Bijeci. F. Pilepic. 

CEPAZMO, n. scragulum. bice od grc. ax(jiaa/.ia, 
X>okrivalo. samo u jednoin spoiiieniku xv vijeka: 
Iznesose jemu . . kiepaz'mo otb ribie ko2e. S. No- 
vakovic, aleks. 40. gdje ima varijanta hakizmo; 
a u Starinama 3, 250. u tekstii haizmo, a u vari- 
janti 6epazmo i hakizmo. 

CEPCICA, /. vidi cjepcica. 

CEPE, cepeta, n. vidi cebe. od pocetka nasega 
vijeka. Pak ved legne pod rutavo oepe. M. A 
Eejkovic, sat, 166. Ili od ne cepeta se tkaju. I 
S. Eejkovid, kuc. 57. Pokrivac depe zvano za 
tekne kod novog si muza. V. Bogisid, zbor 216 

CEPEKATI, depekam, imp. balbutire. na Bracu 
A. Ostojid. 

CEPEICLIJA, /. neka kruska. B. Sulok, im. 61 

CEPENAK, depenka, m. vidi cefenak. u nase 
vrijeme i u Vukovu rjecniku. Kroza te se prod 
ne mogase od dosaka i od depenaka. Nar. pjes 
vuk. 1, 493. Cepenci od srpskih ducana. M. D 
Milidevid, per. 86. 

CEPEEAN, deperna. adj. kao zivahan, okretan 
u na^e vrijeme: .Tedan dan dodo na iskup i Ka- 
I'los Macedonovid, covjok nizka struka, ali ziv j 
deperan, da bi se na igli vrtio. S. ^lubiSa. prip 
10. Djeca deperna i zdrava. S. !^ubi5a, pric. 77 

CEPEEIZ, m. vidi dopariz. u jednoga pisca nn 



sega vrcmena. Sjedi med coperizom i masliiiom. 
S. !^ubisa, jJiip. 2. U skrii'ii od ceperiza. S. J^u- 
bisa, pri6. 156. 

CKPICA, /. dem. 6epa, /caj;a. isporedi cepac. 
samo u Vukovu rjccniku 759* : mitra parva. 

CEPNUTI, cepnem, j^/. pjusnuti, alapam du- 
cere. isporedi cepa, cepati. na Bijeci. F. Pilepid. 

CEPKIS, m. vidi cepariz, ceperiz, cupi'essus 
sempervirens. B. Sulek, im. 61. 

CEPIJRITI, ct'purim, imp. blaterare. ujednoga 
pisca xvni vijeka: Kad pocnu govoriti i cepuriti. 
F. Lastrid, ned. 403. sravni depurkati. 

CEPURKANE, n. blateratio. isporedi oepur- 
kati. samo u Vukovii rjccniku. 

CEPXJBKATI, cepurkam, imp. blaterare. samo 
u Vukovu rjecniku. 

CER, ceri, /. vidi kod ci, filia. 

CER, vidi cir. 

CERA, /. vidi ci, kci, filia. od xvin vijeka i u 
VukoBu rjecniku. akcenat se mijena samo u voc: 
6ero, 6ere, a samo je drugi slog dug ii sing, gen. 
i instr. : cere, cerom, i u pi. gen. : c^ra. S dvima 
derama. J. Banovac , pred. 148. Duse sinova i 
cera vasi. I. J. Lucie, razg. 117. Cuvsi da me 
pozoves i jedno krat oamo s ugodniin imenom 
tvoje cere. I. J. Lucie, doct. 20. Udaj ceru pa 
zagradi deru. Nar. pjes. vuk. 1, 638. Za liom tree 
dv'je cere djevojke. 3, 528. Dva je sina u celo 
jubila, a dv'je cere u rumena lica. 3, 530. Milu 
(jern duzda od Mletaka. Vuk, rjecn. 759h. Predi 
predi, cero, tanku zicu sve po noci. Nar. pje.s. 
kras. 1, 150. Jeste li so umorili od putaV Nismo, 
cero, nismo, gospodo ! M. D. Milicevic, zim. vcc. 
1-18. Imao je lijepu zenu, ceru Arsa Doknida. S. 
^ubisa, prip. 118. 

CERALICA, /. neka igra u Urnoj Gori kao u 

Srbiji klis, samo se haca s kona koji se zove ie- 
ralica, palica lakas a klis spicica. Vuk, ziv. 291 
i rjecn. ToOb. mjesto tjoralica. 

CERAMIDA, /. tegula, cigla. od ngrc. xfi)a/ntd'u 
Stgrc. xf()aui(iy)i, tur. keremid, kiremit, arab. kir- 
mid. n Vukovu rjecniku. tako se zovu i neka 
mjesta u Srbiji : jedno u okrugu sabackum : Niva 

' rugu 



rugu: Zenij 
1868, 935 i 1871, 57. 

CERAMIDAN , /■eramidua , adj. od ceramide 
Hi za ceramidu: (kramidna zcmjica, kuca, itd. 
S. Pelivanovic. 

CERAMIDARA, /. kuia od ccramida, u nase 
vrijcmc: Cica Miloje iuiao jo sedani osam dana 
orana pod I'livama, dcsetiiiu kosa livada, veliki 
voti'iak oko kuce, kucu ccramidarii, i vi.^o raznili 
staja. M. i). Milicevir, let. vcc. 230. To jo obifna 
ceromidara s dve sobe. M. D. Milicovic, zim. vec. 
265. 

CERAMIDISTE, n. ncko mjcsio u Srbiji u 
okrugu poiarcvaiko)n: Niva u ieramidistu. Sr. 
Nov. 1872, 038. upravo: vijcslo gdjc su bile ce- 
ramide. 

(JERAMKilJA, m. koji pravi ceramide, ijui la- 
tcres iiiigit. u nase vrijcmc: Zadnigari idu po 
di'ugim mjosliina ra i novcano zaslugo i rado za- 
nato neke n. ]). blvaj'u duiutcri, ('orainigije. V. 
Bogii^ic, zbor. 87. 

CERAMISNIGA , f. j'lcko mjc^to u Srbiji u 
okrugu crnorijcckom: Niva kod Ceraiiiisnice. Sr. 
JJov. 1868, 136. vujda vijesto dcramidnim. 



'. ('ERECELl.rA 

CERANA, / imc zensko. u Viikovu rjecniku. 
S. Novakovic, pom. 121. sravni Cera. 

CERANA, /. 1. staja gde sapungije svijece i 
sapun grade, officina saponis. u Vukovu rjecniku. 
— 2. ciglana, officina lateraria, po istocnijem 
krajevima u Srbiji. S Novakovic. 

CERANIC, m prezime, u nase vrijeme. J. Bog- 
danovic i V. Arsenijevid. U krvavu goru 6era- 
niea. Nar. pjes. vuk. 4, 421. 

CERANA, ime. rod se ne zna. S. Novakovid, 
poraon. 122. 

CERANE, vidi tjerane. 
CERATI, vidi tjerati. 

CERCA, /. dem. cer. filiola, filia. od xv vijeka 
i u Vukovu rjecniku a) u pravom smislu: Bise 
zagrlila drugu dercu Eustokiju. Ziv. kat. Starine 
1, 233. Zeno, derce, sinci. P. Hektorovid 125. u 
opasci. Budud mu prist skrsila krajska derca. J. 
Kavanin S29. Privisiiega kraja derce. I, Akvilini 
334. Mater derou iiemilo pogleda. T. Babic 20. 
U komu .so stanu nahodis? pita der. Ah, derce, 
u paklu. J. Banovac, pripov. 178. Muz i zena 
s dercom. A. Kanizlid, utoc. 49. ,Sinko mill, derce 
draga! J. Banovac, pred. 129. Cerca mu Suzana. 
A. Kacid, korab. 390. Draga derce, spomeni se 
molit boga za me. J. Filipovid, p'ip. 1, 126. Nije 
tako, derce. 1, 270. Majka cercu kara. V. DoSen 
78. Pak uz dercu }uto cvili. 167. Sirenskog kraja 
pogledati, kako dercu zali i celiva. F. Radman 
29. Onda jadna derca priko grada. 32. Ajme meni, 
draga derce moja. 29. Zdrava dorce vjecnoga otca. 
L. Radnid 108. Molodi da bi joj bog ocitova. u 
komu so stanu derca nalazi. M. Zoridid, zrc. 141. 
Ku je vezla maliramu jedinica derca tvoja. Nar. 
pjes. bog. 12. Na dalek de se spravjaju po dercu 
bana Jovana. Nar. pjes. vuk. 1, 304. No sam 
derca jedina u majke. 1, 49. Za Milieu derou mle- 
ziniou. 2, 183. Mila derca kraja arapskoga. 2, 377. 
I dadu ti dorcu za juboveu. 2, 608. Pita nega 
doi'ca Jefimija. 3, 246. I dovedi dercu Andeliju. 
3, 384. Da je derca erde[ske banice_. 3, 498. Muci, 
derce, da bi zamukuula I 3, 512. Cerco Fate, ne 
uzdaj so u me. 3, 548. Da sam derca samosida 
Luke. Nar. pjes. istr. !, 21. Bi 1' volila dercu je- 
diniou. 1, 22. Dati du ti svu Bosnu ponosnu i 
jedinu dercu za Jubjeile 1, 54. — b) u prenesenom 
smislu: Pripusti narav mati dercu vocku ludo- 
vati. V. Dosen 19. Da putnici kad putuju istu 
ma.jku zem|u psuju, da planinu rodi tvrdu dercu 
majki na pogrdu. 15. 

CEBCICA, /'. dem. roi-ca, derka. filiola. samo 
u Vukovu rjecniku. 

CERClVA, /. vidi cercivo. 1^. Kovacevid. 
CERCIVO, n. okvir, oplata, margo ligneus fe- 
nestralis. u Vukovu rjecniku. 

6ERDISATI, derdisem, imp. pessum dare. M 
nase vrijeme : Tako me more ne dordisalo ! Nar. 
posl. vuk, 298. vidi derdosati. 

6eRD0SATI , derdosem , imp. possum dare. 
jcdnom xvi vijeka i u nase vrijeme. izmedu rjei- 
nika samo u Vukovu. No druzi togo kjerdosaSe. 
S. Novakovid, aloks. 136. I voda vas derdosala 
mutna ! Nar. pjes. vuk. 2, 127. Pa je voda uda- 
rila mutiia te je nine kosti derdosala. 2, 129. Pak 
mo mo/.o moi-o derdosati. 5, 266. 

CEl?l''.(''K. n. rrsta plulna Uto Mostarke tkaju. 
N. Dudid. 

CEBKCEblJA, /. uzvod, platno uzvedeno, lin- 
tcum liniitibus editis distinctum. u Vukovu rjec- 
niku. 



CEKEMET 



(^ESAE 



CEEEMET, m. crijep, later, tur. kcremet u3 
koremid, kiremit, a to ocl rxjri. xtnuuliia, stgrc. 
xinituli. isporedi ceramida. !( jednoga pisca xviii 
vijeka: Ceremcti ako se_u dobroj vatri uo izpoku. 
S. Margitic, fala 152. Cerenieti u pe6i izpefieni. 
283. 

(iEEEMIDA, /. vidi deramida. M Vulcovu rjee- 
niku. 

(llEEEMIGIJA, Hi. vidi cerainigija. To leto da- 
dosmo maf/jstoromi. ceremigi^mt novi>ca za ko 
sto sest cesa. Ead. 1, 188. 

CEEEWIT, m. vidi ceiemet. u jedno(ia pisca 
xviii vijeka : Upenga na jednoj opeki ali ti cerc- 
mitu grad Jeruzolim. M. Radnic 231. 

(iEEENKA, /. neko nijesto u Srhiji u okruyu 
biogradskom: liiv&da, II Cerenki. Sr. Nov. 1801, .5(5. 

6eRESTA, /. grada, materia, u Srhiji u trc- 
binskoj nahiji. N. Ducid. 

CERiiSINA, /. augm. cer, ci, filia. samo a Vu- 
kovu rjecniku. 

6eEI!;TANE , n. garritus. isporedi cerotati. 
samo u Vukovu rjecniku. 

CEEETATI, deretam, imp. garrirc. samo it Vu- 
kovu rjecniku. 

CERGELET, vidi kod aldergelet. 

CEEGOVIC, m. prezime, u Srhiji u nase vri- 
jeme. Eat. 341. 

CEEICA, /. dem. od cdra, filiola, u nase vri- 
jeme: On da ima osam derica. Nar. pjes. ist. 10. 
Sinu bib se neve dobavila, al' derice nikad uiko- 
Uce. 1, 22. 

CEEli, m. prezime, u nase vrijeme ii Srhiji. 
Eat. 397. 

6eEIMAGi6, m. prezime, u naSe vrijeme: Ali 
skooi 6erimagic Mujo. Nar. pJGS. vuk. 4, .505. 

CEEIMOV CAJIE, m. ime mjestima gdjejeli- 
vada, u Srhiji u okrugu kragujevailtom. Sr. Nov. 
1867, 342. — gorni: Livada goriii Cerimov pair. 
Sr. Nov. 1870, 294. — doni: Livada doni Ceri- 
mov dair. Sr. Nov. 1870, 294. sravni dajir. 

6eEIN, adj. sto pripada ceri, flliae. u Vukovu 
rjecniku. 

CEEIN16A GLAVICA, /. seto u Crnoj Gori u 
Bjelopavlicima. Glasnik 40, 20. -ni- je stegnuto 
od -niji-. 

6ii;EINSKi, adj. ali samo kao adv. kako ceri 
Hi cerima pristoji. u jednoga pisca nasega vre- 
mena : Moida joj je ondi uegde nesretni covek 
pa od nega ne sme derinski da nas primi. M. D. 
Milidevid, zim. vec. 150. 

tEEINSTVO, n. to iiliani esse, u jednoga pisca 
XVIII vijeka: Hodi da duh sveti potvrdi derin- 
stvo. J. Banovac, pripov. 14. 

CEEITI SE, derim .se, imp. xiidi cjeriti se. u 
Vukovu rjecniku. 

6]!lRKA, /. dem. der, iiliola. u naie vrijeme. 
izmedu rjecnika samo u Vukovu. voc. : derko, 
derke. Moja mila derko. D. Obradovid, bas. 17. 
Moja derko! 13G. A za nome ide derka Sindelija. 
Nar. pjes. vuk. 1, 101. U gospode majke lipu 
cerku kazu. 1, 356. Kako du te ja ne dati, derko? 

1, 552. I odose derki dizdarevoj. 1, 010. Blago 
majki kqja ima derku. 1, 638. Idu, derko, kideni 
svatovi. 2,21. Znate 1', derke, je.ste V zapazile V 

2, 52. Kom du proscu moju derku dati? 2, 480. 
Ako ne dam derku za Magara. 2, 480. Dade derku 
za Otmanovida 2, 480. Pokloni mu derku za }u- 
bovcu. 2, 577. Ta nek budo tvoja mila derka. 

3, 17. U men" ima derka na udaju. 3, 245. Kakva 



majka onakva i derka. Nar. posl. vuk. 124. Lasno 
je derki s majkom predu snovati. 1G7. Eodila 
majka derku da jo naudi vesti. 272. 

6eeKIN, adj. sto pripada cerki, filiolae. .samo 
u Vukovu rjecniku. 

6eEK0VAC, ierkovca, m. mjesto u Srhiji u 
okrugu smederevskom : Niva u Cerkovcu. Sr. Nov. 
1875, 645. 

CEEl^EVOVA BAEA, /. neka hara u Srhiji: 
Mcda je Dragolcvcima isla posredt kjertlevove 
bare. Glasnik 15, 299. odatlc i u Banicicevu rjec- 
niku 3, 548. 

iEELINKAVAC, derlinkavca, m. ptica agro- 
droma campestris. Swains. Progr. spalat. 1580, 
28. zove se i zvrjinka. 

CEEl^EJEVCI, (Ijerlejevaca, m. pi. selo u Sr- 
hiji XIV vijeka, koje je car Lazar prilozio Ba- 
vanici: Selo kjei'Lleevcy. Mon. serb. 196 (1381). 

CEEMA, ime. rod se ne zna. S. Novakovid, 
pom. 122. 

6eEPIC!, m. later crudus. tur. kerpifi. u jed- 
noga pisca XVIII vijeka i u Vukovu rjeiniku: Za 
to naredi im zem]u kopati i derpice praviti. E. 
Pavid, ogl. 97. 

6eEPIC, m. vidi derpic: Koji znadu derpice 
pravlli. Nar. prip. bos. 1, 31. 

CEESA, /. bratova Hi sestrina kci, neptis. u 
jednoga pisca xiv i jednoga xviii vijeka, i u Da- 
nicicevu rjecniku 3, 584. Odt gospode Katarine 
kjertse gospodina bercega a kjere pokojnoga 
kueza Balse Hercegovida. Spora. srb. 171. Medu 
kojim bise Estora, derSa recenoga Mardokea. A. 
Kafiid, korab. 406. 

CEET, dcrta m. kad se na uglu zgrade (hrv- 
nare kuce) ukrste krajeoi od greda, brvana kao 
kad covjeJc proturi prste kroz prste od ruke, na- 
cini se cosak, taj se cusak napravfen ukrstenim 
hrviiima zove dert. M. 6urovid i 1^. Stojanovid, 
i u Vukovu su rjecniku 759'' certovi trabes, tigna. 
sravni tur. kertik urez, usjck, vidi sjek. 

OEETli, m. prezime, u nase vrijeme u Srhiji. 
Eat. 98, 210. 

6EEUZINA, /. odrtina od odijela. M. Pavli- 
novid. 

CESA, m. vidi kesa, criimona, sacculus. tur. 
kese, kise. od xviii vijeka i u rjecnicima Belinu 
145: crumena, i Vukovu. ponajvise za novce, ali 
i za drugo sto. I to leto dadosmo ma('ijstoromi. 
deremigiem osadanomb novLca za ko sto sesa 
cesa i poh-i. ravi.no. Ead 1, 188. Treba je da ih 
drzim jur spravne u desi izabrane, izobjene i po- 
dobne mojoj pradi. B. Cuceri 282. Za dostignuti i 
stedi koju god korist po desi kojega god bogatca. 

1. ,J. Lucid, bit. 56. Da mi pos|es i sto dosa blaga. 
Pjev. crn. 41. OtiSlo jo tridest desa blaga. Nar. 
pjes. vuk. 2, 228. Koja vaja tridest desa blaga. 

2, 547. Dokle mi u desu novaca. 4, 79. I u dese 
cetrest fi§eka. 4, 430. Nekakve ni de.^e uprtise. 
5, 505. Dosli punanijeh desa i objuzenijeb od rose 
pusaka. S. l^ubisa, prip. 197. Cesa mu se pozla- 
tila. v. Vrcevid, igre 44. Imati prazan trbuh i 
suvu desu. Nar. prip. vrc. 2, 170, ■ — za duhan: 
I duvanske dese pokrojise. Nar. pjes. vuk. 6, 192. 

6eSAK, deska, m. ptica carduelis elegans. 
Steph. Progr. spalat. 1880, 31. vidi ciz, ciz, cizak. 

6i;SAM, desma, m. samo u govoru: kupiti Sto 
na desam, to je na srecu. samo u Vukovu rjec- 
niku. 

6eSAE, m. imperator. vidi cesar. izmedu rjei- 
niku u Vukovu i IJaniiicevu. a) dvoranin u srp- 



6ESABEV 



CESMA 



sJcoj drsavi xiv vijcl-a : Kesart Gi-Bsurt. Glasnik 
15, 273. Kesara Brauka. Mou. Serb. 152 (1351). 
Dtsti gospodina mi kjesara Voihne. 245 (1309). 
Kesara "Dglese synt. 240. — a) o rimskom vla- 
daru: AvBgustu kjesaru. ^et. saf. 68. Sego po- 
stavjaett cara, bratjju ze ego kjesarija usfcroi. 55. 
Od kesara Augusta Yuk, luk. 2, 1. — c) o a!«- 
strijskom vladaru : Od Beoa cesaru. Pjev. crn. G. 
Kada ide od Boca ce.saru. Nar. pjes. vuk. 2, 255. 
Vojsku vodi pod Bee na cesara. 3, 45. Ne prepan' 
se u Becu cesare! 3, 4G. Ni u onog Josifa ce- 
sara. 3, 557. Koji s beckim trguje cesarom. 4, 138. 
Car i cesar kad se zavadise kod cesara obersteri 
bise. 4, 140. Turcin i katolik cara austrijanskog, 
kraja hrvatskoga, naziva cesarom. M. Pavlinovic, 
razg. 47. Boka se prodade cesaru beckome. S. 
Lubisa, prip. 8. — d) o nemackom vladaru : Ke- 
sart ze o nemt uvedevt prizivaett ego kt sebe. 
Glasnik 11, 12G. Ni stide se cara ni desara. Nar. 
pjes. Yuk. 4, 208. 

6eSAREV, adj. sto pripuda cesaru. u nase 
vrijenie i Ji Vukovu rjeeniku: Nasoj kruni cesa- 
revoj. Nar. pjes. vuk. 1, 17G. Te ovcari ujavise 
ovce u kamenu zoni]u cesarevu. 4, 454. Te Je saje 
Becu cesarevu. Vila 1867, 630. 

6ESAREVINA, /. a) terra caesaris, b) res cae- 
saris. u Vukovu rjeeniku. 

CESARICA, /. imperatrix, vidi cesarica. u nase 
vrijeme: Kiiigu pise gospa 6esariea. Nar. pjes. 
vuk. 3, 46. A od one gospe cesarice. 3, 47. 

6ESAEIJA , /. Caesarea. sin vijeka ; Priide 
svetyj vt veliljuju Kesariju. Domentijan 186. 

CESAEIJA, /. vidi cesarija. u nase vrijeme: 
Stoku svaku da dopusta u cesariju. Djelovod. 
prot. 55. Svoje famiUje spreme u cesariju. Nena- 
dovic 19. 

CESAEOV, adj. vidi cosarev. u nase vrijeme 
i u Vukovu rjeeniku. U kamenu udjejauu priliku 
cesarovu. A. Kalic 5. Ono ti je pomoi cesarova. 
Nar. pjes. vuk. 3, 49. I suvise zemje cesarove. 
4, 433. XJz sjajuu krunu cesarovu. Osvet. 3, 40. 
Da imadeS snagu cesarovu. 3, 122. Hrde vodci 
bijegom se spase u gradove blizne cesarove. 4, 50. 

CESAEOYAC, cesarovca, m. vidi cesarovac. u 
nase vrijeme i u Vukovu rjeeniku. a) coijek is 
cesarovine, u Crtioj Gori: Da ih vide mladi ce- 
sarovci. Nar. pjes. vuk. 5, 286. — b) talijer, 0)-las 
od dvije forinte. samo u Vukovu rjeeniku. 

CESAROVINA, /. vidi cesarovina. u jednoga 
pisca nasega vremena i u Vtikocu rjeeniku: Kad 
okrene niz cesarovinu. Osvet. 2, 100. 

CESAESKA, adj. kao subst. vidi cesarovina, 1. 
u Vukovu rjeeniku. 

6eSARSKI, adj. vidi cesarski. u nase vrijeme 
i u Vukovu rjeeniku. Al iz vojske izlazi desarske 
dobar junak. Pjev. crn. 6. I veliki cesarski do- 
boSi. Nar. pjes. vuk. 4, 346. Kaki zidi, koji bi 
topovi i cesarsku zemju poplaSili. Osvet. 3, 42. 

CESARSTVO, n. vidi cesarstvo. xvi vijeka, u 
naie vrijeme i u Vukovu i Banicicevu rjeeniku. 
a) caesaris dignitas : Ego ze (Likinija) kjesar- 
stva stnomt pocilt bese. l^et. saf. 57. — b) im- 
perium : Ne umiduci vladati izgubi cesarstvo. A. 
Kacid, razg. 31. 

6eSEGI.JA, m. kradicesa turski, latro turcicus 
equo vectus. vidi kese^ija u naSe vrijeme i u 
Belinu rjeeniku 720: crumeniseca. Od Arapa i 
od dese^ija. Nar. pjos. petr. 3, 401. Nikola je juda 
dese^ija. 3, 521. 

(JESELBAS, VI. Tcrzijanac, Porsa. tur. kyzyl- 



bas, kezelbas. crvenoglavac od kyzyl, kczel, erven 
i bas, glava. jedna se perzijska sekta, Sijiti, zovu 
kezelbaSe radi crvenijeh kapa, i po ovinia zovu 
turski ]etopisci cesto u opce Perzijanca kezelbas. 
ima ih i koji se zovu karakalpak crnokapci. u 
Meniskijevu thesaurus linguae turcicae stoji: ky- 
zyl ba§ Persa sectae Ali ob pileum quern ge- 
stant. u jednoga pisca xvi. vijeka i u Belinu rjec- 
nikti 556 : Persis. Cesar liemski, kraj franacki . . i 
deselbaS poluvjerni . i gospoda sva od stijeta 
istn pleme suprot sebi cijec poroda. 1. Gundulic 
350. 

CESELBASA, m. vidi deselbaS. « jednoga pisca 
XVI vijeka. S ovom Murat stavi uze krajisnioim 
hrvatskimi ; cesclbasu rvat uze i krajevski Ta^Tis 
priiiii. I. Gundulic 567. vidi i ceselpasa. 

CESELBASKI, adj. persicus. isporedi deselbas. 
ti jednoga pisca xvi vijeka i u Belinu rjeeniku. 
556. Nih de ucinit janicare; a spahojan lujesto 
oeka ceselbaslce granicare i djevoje od Derbeka. 
I. Gundiilid 518. Krajevida su ugrabili ceselbaski 
vojnicari. 540. 

CESELPASA, m. vidi deselbas. u jednoga pisca 
XVI vijeka. Ceselpasu bjese onada svoja otisla 
vojska rvati. I. Gundulic 497. 

CESENGIJA, m. vidi desegija. u nase vrijeme. 
„Mi pamtimo : prije 30 godina bile su earske de- 
sengije na Kosovu. Arap bi razap'o cador na 
po}u uz put koji vodi u Carigrad, pa kad bi tuda 
najego koji putuik, ugledan i pristojno odjeven 
kao trgovac i koji imudniji gi-adanin, Arap s kop- 
jem — dekoji zaneseiiak tur-ski i sad uosi kopje 
(sargiju) — u ruci ispane na put, ubije putnika, 
uzoie mu novce i odijelo, ostavi lesinu da jo 
zvjerovi po poju razvlaoe, pa ubica nide i pred 
uikim ni kriv ni duzan za razbojnicko djelo". 
Nar. pjes. petr. 3, 578. 

CESEE, TO. ratilo u drvodjele s jedne strane 
pjoput dlijeta a s druge poput petice od masklira. 
nim se dube i zadje^uje. M Pavlinovid. vidi keser. 

CESEEA, m. ime gusaru. M. Gazarovid, }ub. 58. 

CESEEGIJA, m. vidi desegija. u Vukovu rjee- 
niku 760" : desercija. 

CESICA, /. dem. od desa, marsupiolum. samo 
u Belinu rjeeniku. vidi kesica. 

CESIC, m. prezime. Starine xii, 34. 

CilSIM. m. vidi kesim, aversio. u nase vrijeme : 
A toliko vise po desimu. Nar. pjes. petr. 2, 444. 

CESKIN, adj. ardens, igneus, vatren, (ut, o 
konu, duhanu. tur. keskin, ostar, rezak. u jednoga 
pisca nasega vremena i u rjecnieima Stuliievu 
73i> : qui de re minima honorem quocunque modo 
respiciente facile oti'cnditur, vel qui propriae es- 
cellentiae honorisque vel in minimis studiosus 
est, ao facile cum aliis de similibus contendit, 
tal. puntiglioso; i Vukovu u znacenu koje je stav- 
]eno, samo mu je indccl. Neko jubi kona visega 
i deskina. V. Bogisid, zbor. 468. 

6eSKINICA, /. celade zensko koje brzo uvri- 
jedis ne stujes li ga kako misli da treba. ispo- 
redi deskin. tako vaja da treba da se cita mjesto 
ce§inica u jednoga 2>isca xvi viji ka : Ne mo' ve, 
moja desinice, s kijem govorit od §ta smo sada 
besjedili. M. DrZid 192. 

6ESKINSTV0, n. id per quod quis de re mi- 
nima lionorcm quocunque modo respiciente fa- 
cile offenditur. samo u Stidicevu rjeiniku. 

CESK-, vidi tjesk-. 

(!!i!SMA, /. vidi supjika, foramina acu picta. ti 
Vukovu rjeiniku. tur. kesim, der kleidschnitt. — 
2)/. desmo: oni gojtani po listovima. L. Lazarovid. 



CESMANE 1 

O&SMANE, n. prohadm'ie iglom. isporedi des- 
mati. samo u Vukovtt rjecniku. 

d'ESMATI, cesmaru, imp. graditi siqtjike Hi ti 
cesme. samo u Vukovtt rjecniku. 

6ESMECI, m. pi. vidi ocipci ; ono ispod reseta 
Uo ostttne kad se zito cisti. ii Srbiji oko Drine. 
M. Kuzicic, tur. kesmek, rezati. 

CES, in. inspectio occisi. tur. ke§, iejade, osoba. 
u nase vrijeme. u Vnkovu rjecniku. Takovi se 
coyjek (nasast mrtav 7ia po}u) ne smije prije 
sahraniti dok ne dodu Tiirci da ga fine 6e5. 
Vuk, ziv. 26G. sravni krvina. 

1. 6e§ENE, n. vidi tjesei'ie. 

2. 6e?;ENE, n. inspectio occisi. isporedi ces, 
cesiti. samo u Vukomi rjecniku. 

CESINICA, /. vidi ieskinica. 
Cesiti, 6esim, imp. vidi tjesiti. « jusnom ijo- 
voru. samo u Vukovtt rjecniku 7G0a, gdje imaju i 
primjeri: Zaplaka so devojka, cesio je svetite} . . 
Ona cesi svnju milu snau . . cesio je Mirko voje- 
voda. 

CESKE, cesketa, m. neko jelo od psenice i mesa, 
tur. keskek, juhiato jelo. vidi keske. samo ii Vu- 
komi rjecniku. 

CESKET, m. vidi ceske. u jednoga pisca na- 
sega vremena: Cosket od psenice i od pilicog ili 
jagiieceg mesa. M. D. Milicevic, slave 30. 

6ESUL0VAC, Cesulovca, m. selo u Srbiji u 
okriigu topliikom. Pomine se pro.sloga vijeka: Ot 
6esuIovca Jovan Sindai-L. Glasn. 49, 12 

6eTEN, m. Ian, linum. lur. keten, ketiin, ki- 
tan. u nase vrijeme i u Vtikovu rjecniku. Daje 
se od vune kude]e, ^konopje i cetena, lana. V. 
Bo»isic. zbor. 113. Ceten, linum usitatissimum. 
B. Sulek, im. 61. 

CETEN- HALVA, /. halva od konopfana (la- 
nena?) sjemena, u Srhiji. V. Arsenijevic. 

CETENISTE, n. laniste, ager olim lino consi- 
tus. M Vukovtt rjecniku. ispioredi ceten. — ime 
mjestti u Srbiji u okrtiqu biogradskom: Niva u 
Cetenistu. Sr , Nov. 1867, 59, i u okrugtc sabac- 
kom : Zemja Ceteniste. Sr. Nov. 1872, 322. 

tETENOV, adj. lanen, liueus. isporedi ceten. 
u nase vrijeme i ti Vukovu rjecniku. Cistu krpu 
cetenovu u hladnu vodu umacu. M. D. Milicevic, 
srb. sej. 2, 52. TJ provrelu slanu vodu mecu cete- 
novu krpu da se ugreje. 2, 33. 

CETHAJA, in. vicarius. u jednoj listini od go- 
dine 1537 i odanle u Danicicevu rjecniku 3, 548 : 
Ferha kjetLhaje slavnoga Mehmec bega. Mon. 
Serb. 555. 

CETINAK, cetinka. m. ,tiha, od kamena', pesee 
sasso, ima drace na hrptu. Cas. ces. muz. 1854, 
184. sravui cetinak i cetina, 

6eTKE, CETAKA, /. pi. voda u Sttrwhn. V. 
Lesevic. 

6eTK0, m. vidi Cvjetko. u Vukovu rjecniku. 

CETO , »«. ime muSko, od Cetozar, Svetozar. 
I. Pavlovic. nu sravni i Cotko. 

CETNA, /. ime zensko u Crnoj Gori mjesto 
Cvjetna, koju vidi. 

6eT0NA, /. vidi evjotona. 

CETEICA, /. nepoznata znacena. Vuk kod ke- 
trica veli: vide cetrica, a ove neina na mjestti. 

^ETTIT, m. ime muSko. u Danicicevu rjecniku 
iz Ula.snika lo, 272: Zemfu nekoga Pribislava 
Kjetuta prilozi car Stefan erkvi arhandelovoj ti 
Prizrenu. 

66v, 7n. vidi cof. tt nase vrijeme: Cov ti biti 



CI 



cev ti milovati, cev ti piti, cov ti trgovati. Vila 
1866, 607. 

CkVA, m. Stephanus. hgp. od Stjepko. B. Mu- 
sicki. 

('EVAJTINA, /. tieko mjesto u Srbiji u okrugu 
pozarevackoin: Zeraja u Cevajtini. Sr. Nov. 1875, 
.47.5. 

CEVAnuSa, /. tieka glavica u Srbiji. J. Bog- 
danovii. 

CEVAP, cevdpa, m. vidi cebab. w nase vrijeme. 
izmeitu rjecnika u Bjelostijenievu 4Sa. vidi pe- 
fiena ; u Vtikovu IhS^: frusta camis simul assata 
(sine ossibus). Cevap jest pecei'ie, ali u nas nije 
svako, nego samo ono kad so meso izreze na 
komadice pa se nanizo na razan i onako ispece. 
Vuk, pisma 41. 

CEVCIJA, /. saptlak, phiala cquitum. B. Mu- 
sicki. 

CEVIC, m. prezime, u nase vrijeme. Prot. sab. 
mag. 87. Schem. bos. 1864, xiii, xxvi. 

OEVmiC, m. prezime, xv vijeka: Jakov L!evi- 
ric. Mon. croat. 77 (1451). 

CEVKANE, n latratus lenis. isporedi cevkati. 
11 Vukovti rjecniku. 

CEVKATI, cevkara, imp. lajati, ali ne jako, 
Icuiter lutrare. samo u Vukovu rjecniku. vidi i 
zevkati. 

CEZAP, m. tvrda voda. tar. kezab suju, lu- 
cavka. u jednoga ptisca nasega vremena : Belilo 
se pravi od vismuta, tvrde vode (cezapa). D. Po- 
Ijovic, pozn. 73. 

CI, OERI, /. vidi kci, filia. rijee ide medu 
ositove na suglasno, ali je od te deklinacije malo 
pjrvostalo, i to sing. nom. ci, od oer: r na kraju 
je otpalo, a e pred Aim je postalo i jos ne do- 
vo(no prottimaeenim nacinom; vala da je radi 
otpaloga r presto e na 6 a od negn postalo i kao 
u imperat. uesi od nese, sravni lit. dukte. druk- 
cije tumaci Geitler, po nem. je stsl. dobsti od 
dtstrta preko diistrtje, d-bstrti, dtstri, fonol. 68. 
nu nom. ci bez k ili h sprijeda ne cita se u knizi 
do najnovijega vremena, ali se gorori i u Srba 
i u Mrvata i sing. gen. dolazi po konsonantskoj 
deklinaciji: cere, (jja mozda, ali po sve nevjero- 
jatno i pi. ace. u P. Hektorovica 149 : Sluge 
uhite Konkordiju i ostalih s nom, a toj cere i 
siaove.) svi su oslali padezi presli medu zenske 
osnove na i, pa za nima i sdtn sing. nom. od 
xviii vijeka (J. Banovac, prip. 12). i u Vukovu 
rjecnikti, te rijec danas glasi: sing. nom. aec.: 
cer {uz nom. ci), voc. gen. dat. loc: ceri, instr. : 
cerju i 6ei-i ; plur. nom. voc. ace. gen. : ceri, dat. 
instr. loc. : cerima, cerma uz to dolazi stariji 
dat. plur. : derem u knizi jos xvi vijeka. rijec do- 
lazi i po zenskoj a-deklinaciji : cera, koju vidi. — 
Postanem je od kor. dug od dhugh .sLil. dxg, lirv. 
dig, dag, dojiti, sati, musti, a po Miklostiti od dugh 
rasti, i nastavka ter, otkle ti p)0 gore reienom: 
glasa je t nestalo, gt protnijenilo se na it koje 
glasi i sc a d i s na poietku se izgtibilo : ''dBgter 
'dagter, *dtgti *dagti, dtsti dasti (daSti kneza 
Lazarta. Mon. serb. 415. (1442), dsti (dsti cara 
Andronika. Mon, serb. 84 (13ii0~1321) , *ds6i, 
S6i (Vuk, rjec. 848* : s6i : U Ilije u didije lijepa 
je S6i), 6i (Vuk, rjecn. 760^ : ci vide kci). mjesto d 
na poietku dolazi k vec od pocetka xiii vijeka: 
ktki. Mon. .serb. 7(1100 -1200) vidi kci, -i h xv 
vijeka: hki gjei-i.gjasova. Sporn. srb. 1, 78. Od 
kriposti cvit hci bise Merara. M. Marulid 33. 
— rijec je indoevropska : stsl. dtsti, lit. dukti", 
sanskr. duhitr, grc. Dvyiirrin, nvi't. duliitar. 
Akcenat kakav je u sing, gen., laki je i u sing. 



6lBA 



136 



CIFTAE 



voc. dat. i u plur. nom. voc. : 6eri, a mijena se u 
sing, instr. : terju, loc. : ceri, pZttr. dat. instr. loc. : 
cferima, gen. : 6err. — Dolasi od xv vijelca, ismedu 
rjeenika samo u Vulcovu i Danicicevu. a) u pra- 
vom sniislti o senskom cejadeiti: Pride Brajant 
dijakt poslantjemB slavne gospogje Jelene bjere 
slavnoga gospodina kneza Lazara. Mon. serb. 
251 (1403), 358 (1420). Ako bi siiia ne bilo a 
ktsti bila ili vekje kjeri, tLda kjeremt kako sinu ; 
zgodilo bi so tert i kjeri ne bilo, ttda da se ima 
dati polovina poklada knezu. 356, 360 (1429). 
Cesarovom ceri obdari i tvu mlados visiii zgaro. 
I. Gundulic 316. Jur je doso kazlar-aga k Sme- 
derevu bijelu gradu za iznaci cer ^jubJraga Sun- 
canicu lijepu i mladu 376. Imas cinit isto s ce- 
rima. I. Drzic , nauk gond. 224. Svoju jedinu 
cer odrediti na posvetiliste. J. Banovao, pripov. 
16. U komu se stanu nahodiS? pita cer. 178. 
Nasa dusa jest cer boga svemogucega. 12. Bi 
mater s jednim sinom od dvanajest godista i 
s jednom cerju od 20. J. Banovac, razgov. 68. 
Blagdan zaceda b. d. Marije, ceri^ svemogucega 
boga. 7. Osta jim jedna cer. 94. Sto videci cer 
dili se zalostna. 94. Ti si mater, cer i zarucnica. 
F. Banovac, prvob. 68. Eebeka, cer Batuelova 
sina. J. Banovac, blag. 20. Cer krajeva. A. Ka- 
ci6, korab. 61. Izade preda n der negova. 131. 
Obeta jim dati cer nihova sina. 135. Mikol, cer 
Saula. 165. PoJite i ukopajte onu prokletu zenu, 
jer je cer kra|eva. 260. Koju bise za cer uzeo. 
300. Jerbo je s liom otac kao svojom cerju. F. 
Matic 29. Ova divioa zove se Marija, cer Joakima 
i Ane. J. Filipovic, prip. 1, 76. Klara, moja ceri 
i moja zarucuice. 1, 93. Kad no ira umre ona 
cer, sto ono cine ? 1, 96. Sara, 6er Eaguela. 3, 236. 
Pitase od Isukrsta zdravje svojoj ceri. L. Vlad- 
mirovic 60. Uzet je za svoju cer. Besjede kr. 50. 
Al ne biva onda sama, kad cer rodi, kod lie mama, 
da 1' su tetke tu i strine. V. Dosen 168. Cer je 
majci u torn sliona. 119. Ivada (Lot) s cerma blu- 
dit stane. 148. Posla svoju cer u selo. M. Zoricid, 
zrc. 36. Krajeva der osudi se, jer zataja grih na 
ispovidi. 127. Ti, gospojo, mlides da je tvoja cer 
postena. 141. Cer pita ga: kamo zarucnlk? 177. 
Kad s_e radase od ceri jedinice. Grgur iz Varesa 
120. Cer bozja. M. Dragidevid 21. Ja sam Eada 
iza grada dizdareva cer. Nar. pjes. vuk. 1, 427. 
Oj Ajkuna, moja ceri draga! 1, 578. Oj boga ti, 
mila deri moja ! 2, 380. Kad ti podes ceri u po- 
bode. 2, C04. Osim deri glumca Osman-age. 3, 95. 
Sina zeni, milu der udaje. 3, 279. Ceri moja, Zla- 
tija devojko! 3, 293. Dado deri svijetlo oruzjc. 
3, 294. Lijop porod oni porodise: dvije deri i ce- 
tiri sina. 3, 390. Ko der bode da dobije materi 
va}a da se umijava. Nar. posl. vuk. 137. — b) ii 
prenescnom smishc. I da pravdu, der visine, laz 
s pristoja ne ukine. V. Dosen 136. Pazed pravdu, 
cer visine, da na zem|i ne pogine. 221. Oblast 
der je od nebesa. 240. U smradu kad sto lezi, 
prijo iz ncga kuga rezi, nego jasna svitlost sine, 
der hitrine. V. Dosen. 

CIBA, /. krletka, kaves, cavea. stvnem. kebia. 
ardvnem. kebise a to od lat. cavea. u jednoga 
pisca xvn vijeka: Zatvoreu u dibi (u chibi) za 
liogovo rugo. J. Eadojevid skaz. 51. sravni kajba. 

6iBEA, /. vidi dibret. u narodnom govoru: 
Spusca liomu dibru i svijocu. Nar. pjes. juk. 397. 
« Banatu. V. Arsenijevid. 

(iiBEET, m. eigica, prizega, filum sulfuratum, 
assula sulf'urata. iur. kibrit, sumpor. ii nn.sc vri- 
jeme i u Vukovu rjecniku. V narodu jo naserau 
dibret vrlo malo poznat. Nar. posl. vuk. 17G. 

djIBRIT, m. vidi dibret. u naic vrijeme. U iloga 



(sumpor) se umacu prizege (dibriti). D. Popovid, 
pozn. 49. u Banatu. V. Arsenijevid. 

CIC, m. ine, pruina. Postanem bio bi po Da- 
nicicu kor. 229 od korijena skak dosadivati, itdtti, 
skocati se, ukoiiti se, oba d da su mjesto c. u 
nase vrijeme i ti Vtikovu rjecniku 761a, gdje se 
kaze da se govori u Crnoj Gori. ^ietno sunce i 
zimni did. S. ^iubisa, pric. 62. — did dolazi i u 
zagonetkama, ali znaiene mu nijejasno: 6id pic 
na dud, did pid pod dub; didu picu prijeti, glavu 
du mu drijeti (pdgonetfcfj : macka i mis). Nar. 
zag. nov. 127. Cid picu, a more se smrzne (od- 
goneilaj: siristo). 206. 

CICAK, didka, vi. vrst graska. u Prigorju. F. 
Hefele. vidi cicak. 

CICAEIJA, /. neko selo, u listini latinski pi- 
sanoj: Ecclesia beatissimi Martini de Chicliaria. 
Mon. ep. zag. 2, 90. 

(iiCEE, m samo u zagoneci: Cider, padider, 
na glavi mu kaloper; kad cider klikne, sve mrtve 
digno (odgonellaj : pijetao). Nar. zag. nov. 165. 
i u Vukovu rjecniku, gdje ima kositer mjesto 
kaloper. 

CICEEKA, /. vidi cicerka. tnaleno sofivo po- 
put Icce koje se meje i od nega naraste kruh. 
govori se: kopaju na cicerku, tojeplitko; ko- 
paju kao da ce sijati iicerku. M. Pavlinovid. 

CICEEOV, adj. samo n zagoneci : Nasred mora 
dicerovo gnezdo (odgonetjaj : pupak). Nar. zag. 
nov. 180. mjesto dicerovo ima i duderovo. 

CICEEUSE, /. pi. sitne ribe. Cas. ces. muz. 
1854, 9. 

CICEVAC, didevca, m. selo u Srbiji u okrugu 
aleksinavkom. K. Jovanovid 85, 92. M. D. MUi- 
devic, srb. 776. Vuk, prav. sov. 15. 

CICEVACKI, adj. sto pripada selu Cicevcu: 
Obstina didevacka. K. Jovanovid 92. 

CICINA, /. selo u Srbiji u okrugu aleksinac- 
Icom. K. Jovanovid. 85, 92. 

iiCIN-BOBA, /. ribizle, ribes rubrum. L. 1^. 
Stojanovid. 

CICIR, satno u zagoneci : 6idir poje pod lopuh, 
didiridi dohode i mrvice douose. (odgonetjaj : pop). 
Nar. zag. nov. 173. 

CICIEld!, m. samo u zagoneci. vidi kod didir. 
CICMAEI, adj. indecl. samo u jednoj pjesmi 
tiarodnoj : Draga ga mase didmari rukom. Nar. 
pjes. petr. 1, 301. 

CICUEJE, n. neko mjesto sm vijeka, u listini 
latinskoj: Villicum de Chiehuria nomine Malk. 
Mon. ep. zagr. 1, 196. 

CIFTA, »(. tabemarius. samo u Vukovu rjec- 
niku. 

CIFTICA, m. dem. difta. u Vukovu rjecniku. 
("jIFTIHANI, diftihana, 7)1. pi. vidi ciftijani. tt 
nase vrijeme: Obuci mi burunguk kosuju i obuj 
mi gade diftihane. Nar. pjes. juk. 404. — mjesto 
li dolazi j : difoijani, ali piSti i bez j : ciftiani : 
Vodi curu u bijelu kulu, izvcdo jo u kavez odaju, 
ter je svuce pa je pi-eobude: na iV obuco svilenu 
ko§u|u, pod liu medo gade difcijano. Nar. pjes. 
juk. 140. 

CIFTIN, adj. sto pripada iifti, tabcrnarii. ,iamo 
u Vukovu rjecniku. 

CIFTINSKI, adj. sto pripada ciftama. taber- 
nariorum. samo u Vukovu rjecniku. 

tVlFTAE, diftra, m. sce])trum. dolazi samo na 
jednom mjestu u nekoj listini pod konac xiv vi- 
jeka, a iz tie i n Danicicevu rjecniku 3, 550: 



^IGLICATI 



CINTEBAC 



TimL ze i kyftrc cartsci po vsei vasoleunoi 
utvrtzdajutt se. Mon. serb. 221. hice pogrjesno. 

61GLIUATI, dolazi samo u oblilcu cigliiala u 
zagoneci: Cigliiala jaretina, cigli(!'ala drvetina, 
ciKlicala ti dusa dokli mi no iigonotas (odijunct- 
Jaj: dipli). Nar. zag. nov. 28. i n Vulcovu rjec- 
nikii. 

6IHI6, in. prezimc xvii vijeka: Cihic Suliman- 
aga. Stariue 11, 101. 

CIHOVO, HI. neJco nijeslo, u jednoga pisca xvui 
vijeka : Kedovnici Dominika ki u gradu zivot 
traju Petra svoga_ mucouika i Ivana prste imaju, 
a oni ki su na Cihovo, propetje imaju Isusovo. 
J. Kavanin 326. 

CIKAEA, /. pliiala, filgan. tal. chicchera, vaso 
piccolo a forma di ciotoletta per lo piii di terra, 
per uso di ber cioceolata o simili liqnori. u jed- 
noga pisca nasega vremena : Filgan se u Herce- 
govini zove sto u Boci: cikara od italijan. chi- 
chera cim se pije kava s torn razlikom sto ci- 
kara ima rucicu a filgan nema. V. Vroevic, igre 2. 

CIKAVAC, iikavca, m. ovan koji se nauci tc 
vodi ovce kad udari neprijatejska ceta : kad ioha- 
nin opazi cetu on izhacivsi pusku pobjcgne kud 
hoce, a cikavac na kome je i zvono, odmah za 
cobaninom a ovce za nim. Ako cobanin nije rad 
metati piiSke, on se samo kamenom Hi cim dru- 
gijem bad na cikavca i on odmah potrci za nim 
kao i pusku kad cuje. u Vukovu rjecniku. 

CIKVA, /. vidi tikva, cucurbita lagenaria. u 
jednoga p>isca xviii vijeka: Na ti novae, starce 
Milovane, ter ces kupit jednu 6ikvu vina. A. Ka- 
ciC, razg. 2. 

CILA, /. kesa od duhana i okov joj od lima 
na otvoru. samo u Vukovu rjecniku. tiir. kilid 
katanac, k}uc. 

CILAS, cilasa, m. vidi cilas, equus albus. u 
nase vrijeme i u Vukovu rjecniku: On pojavi pe- 
livan cilasa. Nar. pjes. vuk. 5, 364. A bi li ga 
trampio da ti dam moga bijesnog cilasa, koji 
vaja za 4 tvoja zdrijepca? Nar. prip. vrc. 2, 121. 

CILE, Mi. vidi cile, cilas. ti Vukovu rjecniku. 

CILER, m. kucerak, penus. tur. kiler, o to od 
ngrc, xiU.aoi. a to od lat. cellarium, tal. celliere. 
u nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Ta je raja 
gradovima glava, te je cilcr bijelu Mo.'^taru. Nar. 
pjes. vuk. 4, 433. Pa mi izvukli iz cilera i pojeli 
sad uz post svu slaninu. M. D. Milicevic, zim. 
vec. 286. 

CILEKGIC, m. prezime, u nase vrijeme u Sr- 
biji. Eat 3.54. 

CILIBAR, cilibara, m. vidi celibar. u Backoj. 
V. Arsenijevic. u opce znaci dilibar onaj kamen 
Hi staklo Hi kost na vi'h kamisa sto se a usta 
mece, prostomis. u jednoga pisca nasega vremena. 
Te zapali §aren cilibara. Pjev. crn. 190. vidi imam. 

CILIBAEAN, cUibarna, adj. kiselina cilibarna, 
acidum succinum. Farmak. 68. 

CILIBARDA, m. samo u zagoneci: Porufiio 
cilibarda da mu so otvori koraca da uvede zelen 
rog. (odgonetfaj : kupus). Nar. zag. nov. 108. 

CILIM, »!. tapes, praecinctorium. tur. kilim, 
kelim, ngrc. xvU/xi. arb. kjilim. od xvii vijeka i 
u rjecnicima Belinu 722: tapes, i Vukovu Teo^: 
1 tapes, of. Sarevina 2. u Crnoj Gori liekakva 
vrlo vezena pregaca. praecinctorii genus, xi prvom 
zna(enu : No.si vam od svoje cino dvanaiost bi)a 
i kilim na poStonio. Starine 11, 107. Mi ovo Sa- 
Jemo vaSemu gs. pet bilih aba i pot cilinia od 
cine Blaseuo, a sesti cilim vaSemu g. 11, 144. 



Eazgledaju6i cilimo klincano i zlatnimi .siriti na- 
kicene. F. Lastri6, test. 352. Puti su pristrti coom 
i iilimi. P. LastriA, ned. 272. Povrati se na sto- 
licu sagom ili ti cilimom pokrivenu. A. Kanizlic, 
kam. 832. Cilim koji se obiuaje sterat prid ota- 
rom. M. Dobrctii 363. Cilimi su od svile zelene. 
J. Krmpotid, mal. 10. Sobu spavacu cilimama 
ukrasava. J. Eajii, pouc. 1, 53. Ne gledaju na 
cilime stare. Nar. pjes. vuk, 4, 368. Na otvorenoj 
co.sci carigradskim cilimom zastrtoj. M. D. Mili- 
cevic, zim. vec. 86. — iieko ime. S. Novakovic, 
pom. 122. 

ilLIMAC, cilimca, m. dem. cilim. u nase vri- 
jeme: V nekib po noj (poilavi) prostiru izam. 
(6ilimac). M. D. Milicovi6, ziv. se). 1, 72. 

CILIMAE, m. koji pravi cilime. u nase vri- 
jeme. Posle cilimara dolaze tkaci platna. M. D. 
Milicovid s dun. 47. 

ilLIMAESKI, adj. sto pripada ciUmarima. 
Vuk, nov. zav. 3, vii. 

CILIMCIC, in. dem. od dilimao. u jednoga pisca 
nasega tTcmeria. Prostrev im nesto cilimcica. M. 
Nenadovic, mom. 119. 

OILING, m. vidi cilim. samo u Bjelostijencevu 
rjecniku 34'>. 

CLLIT, wi. katanac, reseda, sera apposita, (franc, 
le cadonas). tur. kilit. u nase vrijeme i ti Vukovu 
rjecniku. Tri cilita na liili udarise. Nar. pjes. juk. 
199. 

CILO, n. vidi cila. kcsa od baruta. ^. Kova- 
cevic. 

CIMAnE, cimaneta, n. gusle. tur. keman. u 
nase vrijeme i u Vukovu rjecniku: fides germa- 
nicao. Nok me Garib razgovori cimanetom i sar- 
kijom. Nar. pjes. vuk. 1, 376. Pogubise sitna ci- 
maneta. 4, 258. vidi cemane. 

CIMETA, /. ime zensko: Ni 6imeta, take mi 
nimeta. Nar. pjes. vuk. 6, 120. 

CIMLIJA; /. kao da je: dragocjena, tur. ky- 
metli, dragocjen. u nase vrijeme : Po nozevim (su) 
situe igle cimlije. Nar. pjes. vuk. 1, 281. 

CIMPRES, m. vidi cepres. B. Sulek, im. 61. 

61NA, /. neko mjesto u Srbiji u okrugu sme- 
derevskom: Livada u Cini. Sr. Nov. 1873, 111. 

CINCERISATI , (iinderisem , imp. nepoznata 
znacena. u jednoga pisca nasega vremena: Kako 
rebjata Turkom cinderisu bradu. J. Eajic, boj. 40. 

6INCUROV, adj. samo « zagoneci: Trbuhan 
po}e i u poju gnezdo i u gnozdu 6in6urovo zruo 
(odgonet^aj : pupak). Nar. zag. nov. 181. 

CINDIL, m. bice nekaka zgrada, a rijec turska 
koja bi mogla biti srodna s fiindore, nem. dach- 
schindel. u jednoga pisca xvii vijeka : Mnozi cin- 
dili ogiiein tim zgorise. T. Mrnavic, osm. 30. 

CINOVIJA, /. grc. xotvojiiov, coenobium. xiv 
vijeka i u Danicicevu rjecniku 3, 549. Da se stavi 
igumnt onde otB kinovije, koga izbore patriarht 
i cart. Glasnik 15, 306. Da zivutL vb kinoviaht 
po zakonu. Zak, dus. .30. 

filNOVIJSKI, adj. coenobii. xiv vijeka i u Da- 
nicicevu rjecniku 3, 549. Daustavett po crtkvaht 
zakont kinoviski kalogjeromi. vi. monastyrcht. 
Zak. dus. 32. 

6INSOEICA, /. bilina nalik na arniku. B. Su- 
lek, im. 61. vidi cinzorica. 

(Winter, m. tunica pelllcea. samo u Vukovu 
rjeiniku gdje se dodaje da se govori u Ornoj 
Gori. 

6iNTERAC, 61nterca, m. dem. ('inter, u jed- 



CINZOEICA 



CIEIJA 



noga pisca nasega vremena: Ajdemo. Ja sad ne 
mogu od zime. Eto ti moj cinterac. Nar. prip. 
vrc 2, 40. Te papuc.e i ta cinterac ostavi mene. 
2, 41. 

tlNZORICA, /. vidi cinsorics. 

CiOTINA, /. voda u Eercegovini, utice se u 
Drinu kod varosi Foce. u Vitlwvu rjecniku 7601), 
gdje ima primjer: ^V Trojicu nadomak Taslige 
ukraj vode iikraj Ciotine. i u narodnoj pjesmi: 
U Foci su do tri grada tvrda : jpdno Drina, drugo 
Ciotma, a treci je Crni Vrh plauina. Nar. pjes. 
vuk. 3, 5G8. vidi Cehotina, Caotina. 

CIP, m. vidi cef, ceif, ceip. ji nase vrijeme: 
Kad mi dode oni cip, ja bih izio puno. M. Pav- 
linovic. 

CIP, )». neko mjesto u Srbiji u okrugu crno- 
rijeckom: Niva u Cipu., Sr. Nov. 1871, 17-1. i u 
okrugu jagodinskoiii : Niva na Cipu. Sr. Nov. 
1875, 911. 

CIPA, /. neko iiijcsio u Srhiji ti okrugu svie- 
derevskom: Livada u Cipi. Sr. Nov. 1875, 571 i 
691. vidi i Cip. 

CIPARIS, III. cupressus. od grc. xvniiniaoogj 
ngrc. xvnaii(aoi, arb. kjiparis. u jednoga piaca 
XIII vijeka: Gnevomt jako rysu podobno kl'pa- 
risu vysestu se. Domentijan'' 153. vidi cepres. 

CIPARSKI, adj. Cypricus : Ostrovo ciparsko. 
Gla.«iiik 31, 307. 

CIPIKKANE. «. clangor, fritinnitus, cvrcane, 
cvrkutane. u jednoga pisca nasega vremena : Bre- 
govi proglusuju pticijem cipirkanem. S. ^ubisa, 
prip. 3. 

CIPITI SE, c'ipim se,^pf. vidi dipiti. u jednoga 
pisca nasega vijeka : Cipi se koi'm na ramona. 
Pjev. cm. 307. 

CIPOVIG.,»n. preziine, u nase vrijeme: Na so- 
kola Perka Cipovica. Pjev. crn. 302. Tanka puska 
Perka Cipovica. Ogl. sr. 198. 

CIPKANA, /. ime sensko. samo u Vukovu rjec- 
niku. 

CIPEIC, m. preziine, u Srbiji u nase vrijeme. 
Sem. srb. 1882, 108. 

CIPRI.TAN, Ciprijana, m. Cyprianus : Kypriant 
ieromouabt lacanint. Glasnik 9, 216. Danicic, 
rjco. 3, 549. isto ce ime biti: Cipriani. P. Kana- 
velic, iv. 505. 

CIPUE, m. vrt, hortus. od ngrc. xrjTcovoiov, 
dein. stgre. xfjuog. samo it Vukovu rjecniku 760t> : 
,u Crnoj Gori kao lijepa liiva ili gradina (vrt)'. 

CIPURAK, cipurka i 6ipurak, cipiirka, in. fjte/n. 
od cipur. hortulus. samo u Vukovu rjecniku. 

CIPURIJA, /. hortus, vrt. grc. xrjnovoCu. tijed- 
noj listini xv vijeka a iz ne u Danicicevu rjec- 
niku 3,549: Da ima gospodtstvo mi vt mona- 
stiri sestt adrtfati, i kjelijo gorasimovbske, §to 
to je i prezde imalo gospodr>.'?tvo mi, i sije kje- 
lije SL lozijomi. i si, kipuriami i si. nadenari- 
jami. Mon. serb. 570 (1441). 

CIPUROVAC, Cii)ur6vca, m. mjesto u selu Be- 
\inu u Srbiji u biograd.'ikom okrugu. M. D. Mili- 
covid, srb. 67. 

CIE, m. i f. indecl. dominus, domina, od ngrc. 
xvQ, xvytjg, xvQog, stgrc. xvQiog, xi'in dolazi u listi- 
nama xiii-- xv i xviii vijeka, a iz nih ii Danin'i'rvu 
rjeiniku 3, 550. a) dominus: Odt boga vCniLca- 
noga kin. Aleksija cara grtckoga. Mon. serb. 5. 
(1198—1199). Ari.hijopiskupa kin. Savj'. 26 0234 
do 1240). Pri protA svetogori.sci'mi. kj'ri. Ar-onii, 
48 (1261). PovelenijoniL an>hijepiskupa kirt Ni- 



kodima. 84 (1324). Patriarhomt kyrt Joanikiemt. 
145 (1349). Roditejemt cartstva mi blagoverniimt 
careinb kyrt Stefanom. 166(1358). Gospodini, kyrt 
Stefani. Ostoja. 232. 235. 237. Vispomenutiemi, 
eroinonaha kyri. Nikona 540 (1495). Caremt kyrt 
Stefanomt. 521. (1497). Popu kyrt Venedikttu. 
571 (1411). Kyr Ar.seniju. Glasu. 49, 11 (17.84). — 
dolazi i pred adjektivima nacinenim od iinena via- 
stitih: Na kyrt Tlieodorovt odrt. Mon. i'erb. 144. 
(1349). — samo jednom dolazi u drugom padeSu : 
Kyra Aleksia cara. ^etop. saf. 60. — b) domina : 
St Kralicomt kyrt Alenomt. Mon. serb. 180 
(1370). St gospoiomt kralicomt k3'rt Elenomt. 
222 (1392). Z bogodarovanom (m)i gospoiomt kra- 
licomt kirt Kuevomt. 236. (1399). U Svetopocivtso 
gospogje kyrt Efrosiui. 353. (1428). — u jednom 
je spoineniku pisaiio certr S gosjioiomt kralicomt 
cert Kuevomt. Mon. serb. 272 (1409). 

CIRA, /. indecl. domina. od grc. xv(>d. od xiv 
do pod konac xv vijeka u spomenicima i iz nih 
i u Danicicevu rjecniku 3, 549. St carieeju av- 
gustieju kyra Elenoju. Mon. serb. 133, 136 (1348). 
St blagovernoju carieeju kyra Elenoju. 156 (1357). 
St krajevtstva mi materiju gospoomt kyra Ele- 
nomt i St gospoomt kra}icomt kyra Dorothiomt. 
189 (1378). Povelenijemt carice srtptskje kyra 
Evdokije. 193 (1379). U sveto pocivse gospogje 
i maike mi kyra Efrosiny. 266 (1405). Azt ca- 
riea i samodrtzica kyra Mara. 521 (1497). St 
materiju moeju despoticeju kyra Aggelinoju. 543 
(1499). S kyra Katalenoju. ^let. saf. 69, sravni cir. 

6iRA, /. ime zensko. u Vukovu rjecniku. 

6iEA, m. Cyrillus. u nase vrijeme i u Vukovu 
rjecniku: Onda Cira poce besediti. Nar. pjes. vuk. 
3, 506. vidi Giro. 

CIRAK, m. nepoziiata znaeena. u Vukovu rjec- 
niku 784'' kod upitovati navodi se stih: No ga 
cirak upitovat' podo. 

CIEAKOVAC, Cirakovca, in. selo u Bosni u 
travniekom okrugu. Statist. 67. 

CIEAKOVIC, m. preziine, u 7iase vrijeme. Od 
Jefte Cirakovica u.skoka iz Ogrinica. Pjev. crn. 
205 228. Velimir C. Eat 390. 

CIRAMIDA, /. vidi ceramida. D. Popovic, 
pozn. 39. 

CIEANA, /. ime. S. Novakovic, pomen. 122. 

CniCA, /. ime. S. Novakovic, pom. 122. 

ilEIBAR, diribara, m. vidi oolibar. D. Popo- 
vic, pozn. 22. u Backo). V. Arsenijevid. 

CIEICA, m. momce koje je u sluzbi kod kaka 
gospodina, famulus, u Biugradu. samo u Vukovu 
rjecniku. 

OIEIC, III. preziine, u nase vrijeme u Srbiji. 
Eat. 173. Sem. sr. 1882, 26, 69. 

6IE161, m. pi. selo u Bosni u travniekom 
okrugu. Statist. 63. (a 136 fiiridi). 

CIEIGIJA, m. vozac, vectuarius, vector clitel- 
larius. isporedi dirija. u nase vrijeme i u Vukovu 
rjecniku. Iz svijeta diri4;ija ceka. Nar. pjes. vuk. 
2, 30. Evo ide tridest ciri^ija. 2, 34. Tri b' konaka 
dirigijain bila 2, 617. vidi i kirigija. 

GIEIJA, /. merces conducti i merces vecturae. 
tur. kira od arap. al-qird, arb. kjira, sravni 
ngrc. xvgug, xvQaiCrig, najam. u nase vrijeme i u 
Vukovu rjeiniku. Izjcde koi'ia cirija. Nar. posl. vuk. 
99. Ti s jodnim mijohom ne raozcs doma, nego 
mi daj i driigi mijeli da ti postouo platim i vino 
i diriju. Nar. prip. vrc. 1, 106. — najam: Ovde se 
ne daje pod diriju sva kolika kuda iiogo samo 
dudan. V. BogiSid, zbor. 47(!. 



( lEIJATEJEV la 

CIEIJATEJEV. adj Mu pripada ('■irijatoju, 
koje ime ne dolasi u h'lisi. u jcdnom apumenilcu 
XIV vijeka i odanle u Baniiiieru rjeaiikii. 3. 550: 
Manastir je Treskavac imao nivu odi kiriathee- 
veht detei. Glasnik 11, 132. 

CIEIJATI, cirijam, y/. kao oslohoditi. samo n 
jednoga pisca nasega vremena : No ce iiiko da ga 
od straha dirija. S. !^ubisa, priB. 18. sravni iirija. 

CIRIKA, /. sensko ime. ti Frokupju. 1^. Kova- 

cevic. 

CIEIKOVAC, Cirikovca, m. dva sela u Srbiji, 
jedno u pozarerackom okruyu. K. Jovanovii 85, 138. 
Po vise sela Cirikovca na piiUi koji vodi iz Po- 
zarevca u selo Bradarce. M. D. Milicevii, srb. 
1037. a dntgo u jagodinskom okrugu, prije u 
nahiji ciipriskoj. M. D. Milidevic, .sr. 1135. 

CIRIKOTACKI, adj. sto pripada selti Ciri- 
kovcu : Cirikovacka opstina. K. Jovanovic 138. 
Vinograd u cirikovackom brdu. Sr. Nov. 1863, 
182 i 1865, i'. iirikovacko poje. Sr. Nov. 1861, 16. 

CrRIIi, m. Cyrillus. od pocetka xiv vijeka i u 
rjecnicima Vukovu i Danicicevu. Si. episkupomt 
moravtskyniB KyriloTnt. Men. serb. 60 (1293 
do 1302). Kyr Arsenia i K3'rila., 121 (M97). Ky- 
riilt. Glasnii 11, 164. Domnin, Ciril i Melodi. J. 
Kavanin. 296. vidi Cirilo, Cirilo. 

CIEILICA, /. alphabetum cyrillicum. u jed- 
noga pisca nasega vremena : Eh, za sto bar ne 
bacite latinicu a ne primite cirilicu? M. Pavli- 
novi6, razg. 74. vidi eirulica, curilica. 

CIRILO, m. Cyrillus. u jednoga pisca xvni 
vijeka: I JeroUm i Cirilo. J. Kavanin 96. vidi 
Cirilo. 

CIEILOV, adj. sto pripada Cirilii. od xviii 
vijeka. Metod ki Cirilov brat se nazva. J. Kava- 
nin 299. Cirilov dan je svetak apostola sloven- 
skih. Vuk rjec. 7_601>. tu i veli: Srbji pripovije- 
daju da tice na Cirilov dan traze druga svaka 
sebi da grade gnijezdo i no.se jaja, pa koja ga 
ne nade oua se objesi. 

CIEILOVAC, Cirilovca. m. mjesto u Srbiji it 
smedereoskom okrugu. IT. D. Milicevic, srb. 132. 
Livada u Cirilovcu. Sr. Nov. 1875, 161. 

CiEILOVACKI POTOK, m. neko mjesto u Sr- 
biji u okrugu smederevskom: Vinograd u cirilo- 
vackom potoku. Sr. Nov. 1866, 69. 

CIEILOVIC, m. prezime, u nase vrijeme u Sr- 
biji. Prot. sab. mag. 151. 

CIEINA JAEUGA, /. neko mjesto u Srbiji u 
kragujevackom okrugu: Zabran u Cirinoj jarugi. 
Sr. Nov. 1861, 602. Livada u 6irinoj jarugi. Sr. 
Nov. 1865, 617; 1866, 621. 

CIEINA MEDA,,/. neko mjesto u Srbiji u sme- 
derevskom okrugu: Niva u (iirinoj medi. Sr. Nov. 
1866, 199. 

CIEINICA, /. neko mjesto pod sumsm u Srbiji 
u vracarskom srezu. Glasnik 19, 247. 

(ilEIN POTOK, m. vrlo malena voda u Srbiji. 
Glasnik 19, 247. 

CIEION, m. ime. S. Novakovic, pom. 122. 

CIEIOPASHA, /. tiskrs kad padne na blago- 
vijesti. od grc. xvoiuxov nuax". u spomeniku xvi 
vijeka iu Danicicevu rjecniku: Bystt kyriopasha. 
J^at. saf. 74, 84. 

tlEIS, m. greda popreinica. u Posavini. F. 
Hefele. a u Vukovu rjeiniku 760'': 1 materiao 
genus. 2. gluten. 

ctRITI, cirim, imp. leniter Hare, u yovoru: 



i 61VEEICA 

lenmo na daskam pa nek malo ciri, odmah nam 
je zima. J. Grupkovic. 

CIEJAK, m. ime mtisko, upravo Cirijak, Cyri- 
acus. it na-se vrijeme i u Vukovu, rjecniku. A kad 
dode devere ("'.irjaoo. Nar. pjes. vuk. 3, 507. To 
osveti .svojega Ciijaka. 3, 511. 

CIEJAKOy, adj. sto pripada tirjaku. U torn 
kolu sestra Cirjakova. Nar. pjes. vuk. 3, 510 

CIRJAKOVIC, ^7». prezime, u nase vrijeme u 
Srbiji. Eat. 356. Sem. sr. 1881, 349. vidi Cirjak. 

C!IEKA, /. ime zensko u Srbiji u Prokiipju. 
T^. Kovacovic. sravni 6irko. 

CIEKINA KECEVINA, /. neko mjesto pod ni- 
vom u Srbiji u vracarskom srezu. Glasnik 19, 247. 

CIEKO, ire. ime musko, Gyriacus, u Srbiji: 
Cirko Curio. Eat. 180. 6irko Popovic, 181. 408. 
I mi Cirka pokopasmo . . povampirio .se Cirko. 
JVI. £). Milicevic, let. vec. 307. 

CIEKOVIC, m. prezime, u nase vrijeme u Sr- 
biji. Eat 33. 172. 339. 349 382. Avraraovic 250. 
Sem. srb. 1882, 66. M. D. Milicevic, srb. 728. od 
Cirko. 

CIEO, m. CyriUus. od xiv vijeka. Bud. spom. 
Glasnik 2, 3, 66, 71 ; 24, 270. Nar. pjes. petr. 1, 296. 

CIEOVA PECINA, /. neki vis negde u Srbiji. 
v. Lesevi6. 

(JIEOVIC, m. prezime, u na§e vrijeme u Srbiji. 
Sem. srb. 1882, 143. 

CITAB, citaba, hi., tur. kitab, kniga. u nase 
vrijeme: Kadija da mi citab posje. Pjev. cm. 
259. Ti mi znades u citabu svomu. Nar. pjes. 
juk. 407. Tako nam je u citabu bilo. Osvet. 
3, 16. Tako u citabu pise . . evo pise u citabu da 
mene krava ide. Nar. prip. vrc. 2, 160. vidi citap. 

CITAJKA, /. demi-coton. D. Popovic, pozn. 
369. 

CITAP, citApa, m. vidi citab. od xviii vijeka 
i u Vukovu rjecniku 761* : biblia. Zakline se 
Mehmed care silni na citapu svomu akoranu. A. 
Kacic, razg. 134. Zakle se car na citapu. Norini 
25. Iz citapa sto je naucila. M. A. Ee|kovi6, sat. 
88. Te susrete tridest dece ludo de idahu mlada 
iz gamije, a citape nose pod pazuliom. Nar. pjes. 
vuk. 3, 410. Zatjece se pasa Ali-pasa na citapu 
svomu alkuranu. 4, 238. Da mu raji po citapu 
sude. 1, 369. I kadija od Dizdarevica, u koga je 
citap hamalija. 4, 435. Pred nome su tri citapa. 
bila. 6, 172. Da zna kadija sto je rakija, on bi 
mjesto citapa drzao bardak pod glavom. Nar. 
posl. vuk. 49. Tako se citapu ne klaiiao. 310. Ku- 
nem ti se vjerom i citapom. Pjev. crn. 85. Ne da 
citap i svetac Muhamed bule vlasko da gledaju 
lice. 314. To je sve u redu po Tutilovu citapu 
mrziie. M. Pavlinovic, raz. spis. 10. Kako ne 
mozes znati ti koji sve ingile i citape u6i§ ? Nar. 
prip. vrc. 2, 85. 

CITAEI, m. pi. neko selo, pod konac xv vijeka : 
Paval Nemauic s Citar. Mon. croat. 148. (1492). 

CITIC, m. prezime, u nase vrijeme. J^. Stoja- 
novid. 

CITOB, m. bice stamp, pogrjeska mjesto 6itab: 
Eto u nas kako oitob kaze. Osvet. 3, 79. 

CIVEE, samo u zagoneci: Civer koza civerica 
civer sina porodila a unuka sumanita (odgonet- 
}aj: loza) u Vukovu rjecniku 760* i Nar. zag. 
nov. 116. 

61VEEICA, /. kapa, galerus. ngrd. xi^nvcii, 
xtptuQt, stgri. xifiaiijiov, bug. kivur, rum, kiviri.. 
M jednoga pisca nalega vremena : Ja uzimam na 



CIVEEICA 



140 



CORAV 



zdravu coravu, civericu s trupa neopraua. Osret. 
3, 51. — psovna rijec za malounmu glavu, u go- 
voru: ta tvoja civerica puna je crvi. hod Gos- 
piia. J. Bogdanovio. 

tiVEEICA, /. samo ii zayoneci: U nas koza 
civerica 6i na boku sarena, hez odgonet^aja u 
Vitkovu rjecniku 760^, a s odgonet{(ijem : svraka. 
Nar. zag. nov. 203. vidi civer. 

6iVEIlO§A, /. samo u zagoneci: 6iver koza 
civerosa na boku bijela (odgonetlaj : svraka). 
Nar. zag. nov. 203. vidi civerica 

CiVO, samo u zagoneci: Civo pisnu, svo se 
more stisnu (odgonetjaj : siriste). Nar. zag. nov. 
206 

6IVORICA, /. samo u zagoneci: ti ja podoh 
ci-puticem, ci me srete ci-vorica, 6i sdase 6i-vo- 
risat', 6i mi bog ci-pomaze, ci ja liu 6i-vorisah. 
(odgonctjaj : zmija kad hoce coveka da ujede a 
on je ubije). Nar. zag. nov. 62. 

CIVORISATI, civorisem, pf. kao da je pogu- 
hiti. samo u zagoneci. vidi 6ivorica. 

CIVOT, m. kovcezic, area, cista. od grc. xijiiaiug. 
pod konac xm vijeka i u nase vrijeme. u rjec- 
nicima Vukovu 700'': kovcezic u kojem se cu- 
vaju moii, cista in qua servantur sanctorum ossa, 
i u Danicicevu 3, 549: area. PredL kyvotonib. 
Stef. kra}. 16 Kivota zavdtnago. Men. serb. 57 
(1293 — 1302). U zlaceu ga civot zaklopise. Pjov. 
cm. 286. Pod lucam so civot otvorio, u 6ivotu 
svetac potreptio. Nar. pjes. vuk, 3, 71. Od srebra 
ou divot sakovati, svetiteju vasem priloziti, civot 
cu mu kadifom pokriti. 3, "6. Pak celuju krste 
i ikone i civote po bijeloj crkvi. Nar. pjes. petr. 
2, 569. I stane da klai'ia pred civotom. M. Pavli- 
novic, raz. spis. 10. Prevali oltare i civote. S. Lu- 
bi§a, prip. 229. 

CIZA, /. neka igra. M. D. Milicevic, ziv. sc|. 

CIZICKI, adj. cyzicenus. it jednoga pisca xv 
vijeka a iz nega u Danicicevu rjecniku 3, 549 : 
Cto mi kb semu delu kizycLskyi hramt mnogo 
slovimii? Glasnik 11,86. 

CO! glas, kojim se j)si umiriiju. u nase vri- 
jeme: Lovci krenu a psi hoce da za liima podu 
te stanu kao da laju i da kvice potezuci noge 
kadiji a kadija ih umiruje pruzajuci im malo 
hjeba iz ruke sve govoreci cas jednome cas dru- 
gome; na, moj, na! — 60, zuti, co ! V- Vrcevic, 
igre. 51. 

6OBA, /. vidi cioba 1, SOla. 

COCIC, m. prezime, u naSe vrijeme. Nar. pjes. 
petr. 1, 351. 

COCKA, /. raskuhano varivo Hi drugo kakvo 
gusto skuhano jelo. u hrvatskoj krajini. V. Arse- 
nijevid. 

COOKAR, m. koji se lirani cockom. u bivsoj 
hrvatskoj krajini. V. Arsenijevi6. 

COJLUK, m. selo u liosni u travnickom okrugu 
blizu Pecine. Schcm. bos. 1864, 82. 

COKLA, /. grana, ramus. sai«o u Stulicevu 
rjecniku 73» : ramus, cokla smokava. tal. ciocca. 

COLA , /. neka ptica. u Mikalinu rjecniku 
aSl": vrana, comix, cornicula, 37''': 6ola divja, 
gak, cornix cincrea varia, ciniti glas od cole, 
grakati, cornicor, a 42'' kod tavka: monodula, 
graculus; u Belmu 562: pica; u Stulicevu 7:):': 
cornix silvestris, pica. 

COLKA, /. dem. od 6ola. u jednoga pisca pod 
konac xvii vijeka: Iz duba grakajud colk:i na 
livu stran. P. Zoranid 37. 



COLOV, m. prezime u nase vrijeine: Sudio se 
na kazan sa Radoicom i Jovanom Colovom. Dje- 
lovod. prot. 28. 

ioPA, /. vidi coba. 

60PEKLUK, m. obijest (kao da je to) rijec 
turska moze biti od kopoglukopek, pseto, sinu 
pseta ! u nase vrijeme : S tim Alaga na noge sko- 
cio, do dogata kona dohodio : od harluka i od 
copekluka, od holosti i od uzgornosti sa zemje 
je u sedlo frcio. Nar. pjes. juk. 260. 

COP16, m. prezime, u nase vrijeme. J. Bogda- 
novio. 

66p1TI, copim, pf. percutere. samo u Vukovu 
rjecniku 

66pRC, samo u zagoneci: Otud ide vilorog; 
istrcalo derendalo da mu da copfc. (odgonet^aj : 
krava, misli se krava i tele). Nar. zag. nov. 103. 

COPRIS, m. vidi fiesmina. Cas. cos. maz. 1852. 
2,48. 

COR, adj. altero oculo captus, koji vidi samo 
na jedno oko. tur. kjiJr, kor. u nase vrijeme i u 
Vukovu rjecniku , a tuj indecl. slozeno : dori. 
Jednu staru 6uru i sakatu. Ogl. sr. 131. No su 
dori uzeli batine. 460. Sakati, cori i svake vrste 
raneni padahu. Dubrovnik 18B8, 130. u opce slijep 
caecus, i u prencsenom smislu: Tako mi corog' 
oka. V. Doseu 126. Svako zna osim dore vlade 
za te dogovore. S. !^ubisa, prip. 50. O narode 
cori i glupi. 108. Cori puk svasto goneta i vje- 
ruje. 231. Prodi se bezakona, o nai-ode dori i 
glupi! 244. — dodaje se rijeci osobito imenu spri- 
jeda, tako vei xvii vijeka: A eto Corbeg Grgu 
posla po niega. Starine 11, 85. Cor-bog sjaSi, 
Mustaj-beg uzjasi. Nar. posl. vuk. 324. Cor-Hu- 
sain pasa bio i beg im je i vojvoda. I. Gun- 
dulic 362. I Cor-Musa na halata kusa. Pjev. cm. 
817. u Vukovu rjecniku: Cot -Boio, Cor-Spasoje ; 
a u pjesnd stoji i samo Cor bez imena: Cor-Spa- 
soju po Trsica daju, Cor se mede ni gledati ne de. 
— kao ime Hi nadimak, prosloga;vijeka : Ot Bres- 
nice knez Cora . . ot Rasohaee Cora . . ot Batuz- 
nica Cora. Glasnik 49, 12. 

d'ORA. /. altero oculo capta, kobili. u nase 
vrijeme i u Vukovu rjecniku. Obrlatio kao hajgir 
doru. Nar. posl. vuk. 230. 

CORA, m. altero oculo orbus, koji je na jedno 
oko slijep. u nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. 
Cora sta znaci Rosijani no znadu, za to na§i 
Srbji, kad govorili o Potemkimi da Rosijani ne 
znadu, Corom ga reknu. S. Tekelija, let. 119, 36. 
6ora Skiju kara da i on nega. Nar. posl. stoj. 87. 

66rA, /. rdkija, sicera. it Baniji. V. Arseni- 
jevic. 

66rAC, dorca, m. altero oculo orbus. isporedi 
cor. u rjeiniku Belinu 192 i Stulicevu 73a: luscus. 

("JORAK, m. altero oculo captus. isporedi dor. 
tt jednoga pisca xviii vijeka: Ostale nakaze kao 
doraci. A. Kanizlid, utoc. 263. 

CORAK, dorka, m. vidi dorak. u Stuliievu rjei- 
niku 73»: luscus. 

(!;6rAST, adj. vidi dor, dorav. xvi i xviii vi- 
jeka: Ni de tko biti hrom, ni kjast, ni dorast, 
ni slijep, ni grbav. M, Divkovid, bes. 398*>. Bude 
eovik dorast. S. Margitic, ispr. vi. 

(^ORAS, m. bice sto i dAra, kao nadimak: 
Girgo doras. Starine 11, 95. 

66R.4.V, adj. isporedi dor, na jedno oko slijep, 
altero oculo captus, ali i u opce slijep, caecus, 
oculo orbatus. od xviii vijeka i u rjecnicima 
Stulicevu 73i>: luscus, i Vukovu. govori se: corav 



CORAVA 



Ml 



CORINAC 



jednivi, desniiii, lijceim okoin, vbjema ocima, tit: 
iroav na jednv, na diviio, im lijcvo oko, na uba 
oka, Hi: corav « jcdno oku. a) u pravom smislii 
o ce(adetu i iivotini i o tijclu im: Da nijo kjast 
ili slijep ili corav navlastito lijovim okom I. 
Grlicic, put. I(i3. Onda io so sva kolika (lilcsa) 
uciniti hpa, prem da niko coravo, niko klakavo 
i grbavo bilo. i). Rapic 3 Posli viu6aiia odkrije 
se da (Mara) no ima nista a corava je i roma. 
J. Banovac, razg. 270 Zna da je (kon) coi-av i 
sakat. A. d. Kosta, zak. 2, 78. Coravi, navlastito ako 
ne imadu livoga oka. M. Dobretic 303. Jerbo je 
bio na oba dva oka corav. M. A. Rcjkovic, sabr. 
26. On jos onakvi 6orav odgovori. 26. Ako je 
corav kon, uije gros. Nar. posl. vuk. 4. I corava 
koka nade zrno. 10(i. Mcdu coravijem ko ima 
jedno oko mccu ga za cara. 176. Na jedno oko 
dorav a na drugo ne vidi. 186. Gdje ga srctcs 
kjasta i corava. Nar. pjes. juk. 414. Al to strice 
coravi Tadija. 263. Hajde, tikvo, za Dragovu 
glavu, ja uzimam za zdravu coravii. Osvet. 3, 51. 
Sve bi sl'jepo i coravo bilo. Nar. pjos. stojad. 

1, 168. Pitao raja zulumcara: Za sto mi gonis 
toga kona u jedno oko corava? — Ako je kon 
dorav, nijesu grosi. Nar. prip. vrc. 1, 216. Svi 
cete u jedno oko coravi biti. 2, 26. Ali si corav ! 

2, 87. kao nadimak: Vuk Coravi. Glasn. 2, 3, 76. 
(1706 — 1707). — b) M prencsenom smislii kao: bez 
ttvidavnosti , bez razbora, rdav, neva]ao: U co- 
ravoj zemji i sakati koni prolaze. Nar. posl. vuk. 
338. Prodi se, sine, corava posla. Nar. prip. bos. 
1, 97. — c) corava andelija sovc se u Srijcmu 
meiava, imber nivium procellosus: Kad dune co- 
rava andelija. u Vukovu, rjecniku 761». 

CORA VAC, cSravca, jh. 1. na jedno oko slijep, 
altero oculo orbus. isporedi corav. ti Vukovu^ rjec- 
niku. — 2) jisek baruta. w nase vrijeme: S(ivo- 
vice rakije jedno 50 drama, 3 crveno paprike, 
jedan fisek baruta (doravac), sve to za jedno ku- 
vaju. M. D. Mili6evic, ziv. sej. 1, 48. 

CORAVICA, /. na jedno oko slijepa, nnocula. 
samo u Vukovu rjecniku. 

CORAVILO, n. hebes ocnlorum sensus. ispo- 
redi corav. u nase vrijeme. Zena koja jo vrlo 
slabo ocima gledala a krijuci od muza svojo co- 
ravilo. Nar. prip. vrc. 1, 15. 

CORAVITI, cSravim, imp. oculo capi. samo u 
Stuliievu rjecniku 73*: sensini lusciosum fieri; 
i u Vukovu, kako je stavfeno. 

CORAV^^ENE, n. oculi amissio. isporedi cora- 
viti. samo u Vukovu rjehiiku. 

CORBAGA, /. nekakva jama na kuci. od tur. 
kjor, kor, slijep, i ba*a, okno na krovu. samo u 
Vukovu rjecniku. 

CORBALTA, /. buga, kijaca za bijene. u jed- 
noga insca nasega vremena: Zavadi se oko jedno 
corbalte zute od pirinca. N. Nenadovic, mem. 
201. vidi cor i balta. 

CORCA, m. vidi cora. u govoru: corco jedan! 
tt Srbiji. V. Ilic. 

CORDA, /. sabfa, arb. kordt, mag. kard, sve 
od pers. kard. od xvii vijeka. u rjecniku ni jed- 
nom, samo u Vukovu ali ne na mjestu nego pod 
dorda i korda. Curda o bedri . . corde o pasu. 
I. Gundulic 441 (alia lectio korda). Peti-a corda 
turska svraca, ki u vitezkoj umri slavi. .1. Ka- 
vaiiin 83. Preko crna mora doni Osnian 6ordu 
220. Car meni najprijo 6ordom sine u rati smuce. 
287. Gdi sva sila kaze prsi, ondo babo cordu 
mrsi. V. Do§en 35. Noprijatejstvo odbiti dordom. 
M. Katancic 63. Cvrsto ga je cordom udario. 



Nar. pjes. juk. 526. Jos men' roci, Sto 1' se moja 
\ s klina corda krein. O.svot. 1, 6t. Tko ne ficoo u 
druziuu poAi, turska co ga omilovat corda. 2, 71. 
Da dusmanin tvoju kusa cordu. 3, 64. Pod svot- 
covom cordom i barjakom. 4. 16. Corda sinu, 
rusu glavu svinu. 4, (iH. Vrzc cordu pod bijelu 
glavu. Nar. pje.s. i.str. 1, 12. — ('orda je po torn 
Ho dobro sijece: sjecna, britka, britkina, golobrija, 
oitra, a kao taka je svijethi i sijeva: Neka sje6na 
i ohola po bedrih im iorda klapje. J. Kavanin 
292. Kad mu britka iiovda. sinu. V. DoSen 36. 
Ter so britkim cordam udarise. A. Ka6ic, razg. 
28. Pade ruka na travu zolenu, i u ruci gola 
britka corda. 247. I'jevalico divna ti, koja si pra- 
tila i Marka i brijetku niasatila 6ordu. Osvet. 
2, 12. U ruci mu kiiiga pozlaeona, a uz bedro 
brijetkiiia 6orda. 1, 10. Jcl' ti ziva na ramenu 
ruka, i u liojzi brijetkina dorda. 2, 136 Ve6 ti 
uzmi cordu brijedkiiiu. Nar. pjes. juk. 200. Na 
poklon ti moja ostra corda. Nar. pjos. vuk. 4, 160. 

Dordiju, svijetla ti corda! 4, 164 U ruci gola 
corda sijeva. Osvet. 3, 119. — po oliliku je 6orda 
duga, krivopera, krivosija: Kada ju tur.ske bi§e 
i divjacne (ugarske) cordo duge. J. Kavanin 283. 
Krivopore motaju se corde. Osvet. 2, 142. Medu 
I'lima pala okovana a niz bedru corda krivoSija. 

1, 30. — 2^0 nakitu je zlatna, zlacena: DrziS za- 
jedno u ruci zlatne corde, drii'io stape. J. Kava- 
nin 388. Junak, pa ga zlatna okruzila corda. 
Osvet. 2, 145. Eto momka, zlncena ga obtrkuje 
corda. 2, 151. — guvori sc: cordu pasati, pripa- 
sati, spasivati; cordu pmtegnuti, povaditi od bedre; 
cordu zamahnuti, viti; corde krsiti: I jo§ da ce 
ic' u vojsku raja, carsku pasat k'o i Turcin cordu. 
Osvet. 3, 79. Pase 6ordu. Nar. pjes. istr. 1, 59. 

1 brijetku iordu piipasao. Nar. pjes. mar. 2. Bri- 
jotko spasujemo corde. 2, 50. Pa poteXe od be- 
drico cordu. Nar. pjes. vuk. 4, 107. Od bedrice 
dorde povadise. A. Kafiic, razg. 28. Noc premota, 
zora zazr'je rujna, ust'o pasa, zamahnuo cordu. 
Osvet. 4, 61. Stanko britku vije u opacac iordu. 

2, 14. Corde krsec. J. Kavanin 263. — mjesto 
sijece kaze se i brije : Gled, kako dorda brije. M. 
Katancid 47. 

CORDICA, /. dem. od corda. u nase vrijeme: 
I ved stegne cordicu da posice ribicu. Nar. pjes. 
mik. 141. 

CORDISANE, n. interitus. isporedi dordisati. 
samo u Vukovu rjecniku. 

CORDISATI, c6rdi.s£m, imp. pessum dare. ii 
Vukovu rjecniku, gdje se navodi i primjer: Take 
me more ne dordisalo ! vidi derdisati, derdisati. 

CORE, n. selo u protoprezviteratu kostajnickom. 
Sem. prav. 1878, 74. 

CORGO,, »». ime prosloga vijeka u Srbiji: Ot 
Balanice Corgo. Glasnik 49, 12. 

CORIC, m. nadimak i prezime od dora, doro, 
dor. od xviii vijeka: Bude covik male brade ali 
dorast i tako Co.sidi _i Coridi. S. Margitid, isp. vi. 
Uzo za zenu Radu Corida. A. Katid, kor. 461. u 
nase vrijeme: Scliem. bos. 1864, xin, xxvi. Schom. 
here. 1873, 254. 

CORIN, adj. sto pripada con', uuoculae. u Vu- 
kovu rjecniku. 

CORIN, adj. sto pripada cori, unoculi. u Vu- 
kovu rjecniku. 

CORINA MEDA, /. iieko mjesto u Srbiji u 
okrugu smederevskom: Niva u,Corinoj medi. Sr. 
Nov. 1872, 25; 1873, 39. vidi Cirina meda. 

CORINAC, ('orinca, m vrcln it Vrepcu J. Bog- 
danovid. 



CORINICA 



142 



60SOV161 



CORINICA, /. :ena corina, uxor utioculi. samo 
11 Vitkovu rjccniku. 

COEITI coiim, imp. ciniti corava, oculis pri- 
vare. ispo'redi cor. u jednoga imca nasega vrc- 
wena: Mi no trazimo da to^a kahidera spalite. 
Spasite). jo rekao: ako to oko tvoje sablazuava, 
izbodi ga, ako U ruka, osijeoi je. Mi ne trazimo 
toliku zrtvii, tii ne troba ni coriti ni bjastiti. S. 
;^iibisa, prip. 255. 

60KJAKOVIC, «!. prezime u nase vrijeme. 
Schem. bos. 1864, xxvi. 

COKKO, HI. ime. proBoga vijeka u Srbiji: Ot 
Smrtdika t'orko. Glasnik 49, 12. 

CORKOVIC, m. selo u Bosni u travnickom 
okrtigu. Stati-st. 68. — prezime, u nase vrijeme. 
Schem. bos. 1864, vii, xxvi. 

CORLAISATI, corlaisem, imp. clausis oculis 
petere, impetum facere. isporedi cor. aamo u Vu- 
kovii rjecniku. 

(!)ORLiSANE, n. skakanc, o djeci, u govoru: 
nstavite, djcco, to vase corlisane, Hi : to vase cor- 
lisane samo robii na vama para. J. Bogdanovic. 

(iORLISATI, 66rlisem, imp. skakati, djeci, u 
govoru: ne mojte, djeco, corlisati. J. Bogdanovic. 

COEO, m. koji samo jednim okom vidi, uno- 
culus. u nase vrijeme, u rjecnicima Belinu 192: 
lusous: u Stulicevu i Viikovu. Ne reci mi: 60TO, 
dok ti no recom: beja. Nar. posl. vuk. 209. — 
neka buba, adelops, Tellkampf. I. Sloser, kor. 
227, 229. 

COROK, adj. na jedno oko slijep, altero oculo 
orbus. -6k je stegmito -ook. samo u Belinu rjec- 
niku, 192: luscus, 443: codes. 

66rOV, adj. vidi cArin. samo u Vukovu rjec- 
niku. 

COROVIC, m. prezime, u nase vrijeme: Ceka- 
cemo 6orovic Osmana. Nar. pjes. vuk. 4, 4. O 
Turcine C'orovic Osmaue! 4, 2. U rukama Coro- 
vic Osmana. Ogl. sr. 8. isporedi dor, corov. 

CORPANIC, m. prezime, u nase vrijeme u Sr- 
biji. Eat 410. 

CORPAPIC, m. prezime, u nase vrijeme a Sr- 
biji. Rat. 181 



c5SAT, adj. vidi cosast. u Stulicevu rjecniku. 
COSATI, cosam, imp. saliti se, sprdati se. J^. 
Stojanovic, asikovati. Nar. prip. vrc. 1, 229. 

66sAV, adj. vidi cosast. u nase vrijeme i u 
rjecnicima Mikajinu 37*: bez brade, glaber, im- 
berbis, biti cosav, glabroo, glaber sum; u Stuli- 
cevu i Vukovu. Jedan liromao cosavi i sogavi. S. 
Lubisa, prip. 1.50. 

COSAVAC, cosavca, m. koji je cosav, imberbis. 
.samo u Stulicevu rjecniku. 

ioSAVITI , cosavim. imp. glabrescore. ispo- 
redi cosav. samo u rjecnicima Mikajinu 37* : 60- 
saviti, glabrosco, glaber fio; u Bjelostijenievu 28* 
kod bradu gladim : bradu gubim (dalmatinski) 
cosavim, barbam amitto; i u Stulicevu 73*: ex 
bono barbato sentim barbatulum fieri. 

COSK, ciiseta, n. imberbis. samo u Belinu rjec- 
niku 128: impubescens. 

COSE, m. imberbis. u Stulicevu rjecniku. pidi 
coso. kao nadimak Hi ime : S ovom (sab{om) Cose 
Celebija kraja Sismana s vojskom razbi. I. Gun- 
duli6 566. 

COSE, cosa, /. pi. neka igra, ingl. chess, lusus 
latrunculorum. samo u Vukovu rjecniku 

COSETA, m. impubes. samo u rjecniku Bjelo- 
stijenievu 27I1 kod brada 16: prez brade mlade- 
noc (d.) co.seta (chyosetta) impuber, impubes. bice 
krivo shvaceno iz Belina rjecnika cose, coseta 
60SETA, /. selo u Bosni u zvornickom okrugu. 
Statist. 87. 

COSIC, m. don. coso. u jednoga pisca xviii 
vijeka. u nase vrijeme, izmedu rjecnika samo u 
Stulicevu. Bude covik male brade ali corast i tako 
ostanu Cosici, Corici. S. Margitic, isp. vi. Dacete 
mi blaga koliko svi moji cosici mogu poneti. 
Nar. prip, Vila 1867. 719. — kao prezime, u nase 
vrijeme. Rat 170. Schem. prav. 1878, 38. Avi-a- 
movic 234. — selo u Bosni u travnickom okrugu. 
Statist. 67. 

60SICI, Cosica, m. pi. selo u Bosni u trav- 
nickom okrugu. Statist. 60. 



COSIN, adj. sfo pripada cost, u nase vrijeme 
u Vukovu rjecniku 761'>: hominis depilis. Kad 
ioRPAZAR , m. pazar na slijepo, nocu. od i cosino izame|6. Nar. prip. vuk. 201. 
tur. cor i pazar. samo u Vukovu rjecniku 7(51^: coSIN MAJUR, m. neko mjcsto u Biogradu 
mercatus quin videas. s dodatkom: po panadu- 1 gj. ]sfo.^,_ 1868. 489. 
rima kasto pazaruju tako nocu koiie. | ('.QgiNAC, dlosinca, m. selo u Slavoniji u po- 

CORSAKAT, adj. stane ko god na sto a ne bi ^g^j^QJ podzupaniji. Pregl. 92. 
trebalo no nije vidio,_ to mu se Icaze: bas si cor- | 55sinica. f. zena cosina, uxor hominis do- 
sakat. P. I. Markovic. vtdi 6or t sakat. 1 ^^.^ ^^^^^^ ^^ y^^j.^^^^ rjecniku. 



CORUSA, /. neko mjesto u Srbiji u okrugu 
kragujcvackom : Niva u Corusi. Sr. Nov. 1875, 223. 

(jOSA, m. komu brada nece da raste, golobrad, 
depilis. tur. kiise, kjijse, barbatulus. u nase vri- 
jeme i u Vukovu rjecniku. Kupi po Gabeli 6ose 
da mu gono kola i kociju. Nar. pjes. vuk. 4, 438. 
Sve CO biti do u coso brada. Nar. posl. vuk. 281. 
Cose so drzo za mudre i lukave judo. 295. Sto 
cosa sto grosa, dosbasa tri grosa. 295. 

('OS.WLIJE, /. pi. selo u Bosni ne daleko od 
lllui r)i,t. Schem. bos. 1864, G7. 

('0.>.\NE, J!, safeiie, asikovane. isporedH,oss,t\. 
u jednoga pisca nasega vremena. Vo roco kravi: 
neka ti na um pane na nekadasi'ie naSe cosaAe. 
Nar. prip. vrc. 1, 184. 

60SAST, adj. imberbis. samo u rjecnicima Be- 
linu 128: impuboscons; u Stulicevu 73»: rarissi- 
mam barbam habcns; i u Vukovu 7l\ln; imborbiu, 
cui non crescit barba. 



COSINOVAC, (^osinovca, m. potok u Prosari 
M. Ruzicic. 

COSITI, dosim, imp. vidi dosaveti. samo u Stu- 
licevu rjecniku. 

66SKATI SE, coskam se, imp. k^oskati se u 
soli, jedno drugo udarati. M. Pavlinovid. 

66S0, m. vidi d6sa. od xvni vijeka. izmedu 
rjecnika u Stulicevu 73": homo rarissima barba, 
i u Vukovu 7611): depilis. Koja feriva ka' na dosu 
(brada). J. Kavanin 410. Ne da coso Bosne. Nar. 
posl. vuk. 198. U noj sjedi coso. Nar. prip. vuk. 
201. 

(^OSOBRAZAC, dosobrasca, m. imberbis. samo 
u Stulicevu rjecniku za koji je i nacineno. 

C6S0V, adj. sto pripada cosu, hominis depi- 
lis. .lamo u Vukovu rjecniku. 

COSOVICI, m. 2>l. (ifa zaseoka u Srbiji oba a 
okrugu uzickom. K Jovanovid 152. 



ioSOVINA 



MB 



cu6enstvo 



COSOVINA, /. ittku mjesto u Srbiji u okrugit 
rudnickom: S]ivar u Cosovini. Sr. Nov. 18()1), 190. 

COS, adj. vidi cosav. « jcdiioga pincn xvii vi- 
jeka: Ali ga zee susrite ali covik 60s. I. Ancit-, 
vrat. 2, 4, 82. 

COSA, /. angulus, ugao, rogaj. fur. kiisp, kjiisc. 
M nase vrijeme. Evo vrata ]iod istocnom cosom. 
Pjev. crn. 192. Pocne prebirati po ipliji sve san- 
duke i druge pai'iegp, tp nade « .jednqj ('-oii jednu 
kutiju pribijenu cavlima pri tavanu. Nar. prip. 
vro. 1, 126. Za sto latinski popovi iioso klobuk 
na tri 6ose? 2, io'd. Pop iivativsi sp. riikom za 
coSu od klobiika. 2, 154. 

COSA, »!. ime inusko, dcm. od Bordijp. I'lat.. 
sab. mag. 144. 

C6§AK, c.6ska, m. vidi cusa. od xviii vijeka i 
u Vukovu rjccniku. Udarivsi s prsani live .straiie 
o cosak ili ti nuglo recena kamena. A. Kanizlic, 
fran. 92. Srdco iraa dva ugla ili ti ooska k uebu 
okrptiuta. A. Kanizlic, iitoc. 341. Da so na cetiri 
coska korabjice ucine cetiri okrugla kotiirica. E. 
Pavid, ogl. 135. Otar na 6etiri doska bi ucinen. 
143. Grad jesto na fietiri 6oska. 691. Pade udrivsi 
glavom u 6o5ak od zida. J. Banovac. pred 145. 
Hode grancica kao na tri doska ispravjena po- 
stati. I. Jablanci, pir. 188. On celicam coSkove 
izniiri. M. A Kejkovid, sat. 148. Helda jesto od 
tri I'oska hrana. I. S Rojkovid, kud. 174. U no- 
kakom cosku od kudo. Nar. prip. vuk. 14G. Igra 
koiia komar momce inlado pokraj doska kozje 
^igeriee. Nar. pjos. vuk. 1, 531. Sto bijase jodan 
cosak bijol dosak pade na Maksima tvoga, pod 
coskom mn nista ne bijase, ispod doska zdravo 
izisao. 2, 540. Stade igrat po begovoj kuli, za- 
nilia se iz temeja kula, zapucase garni i doskovi. 
Pjev. crn. 316. Pa, se sakrije u jednomu dosku. 
Nar. prip. vro. 6. 

COSAK, doska, m. solarium, tur. kijsk, kjiisk. 
u Vukovu rjecniku 761'' s 2'"'*"y*''0'» : Kad izide 
na doska prvoga. 

COSE, doseta, n. vidi c6sak. u jednoga pisca 
XVIII vijeka i ii nase vrijeme. Sprida na sfodu 
imadijase jos jednu od cetiri doseta hajinn. E. 
Pavid, ogl. 146. Ugleda otvoreno nebo 1 veliki 
cariiaf na cetiri doseta vised k nemu doli pada- 
judi. 654. Bijeli se u visinu knla, na doseta si- 
cani cardaci. Nar. pjes. vuk. 2, 526. 

(;0§ELI, adj. indecl. iiglast. isporedi c6sa. 
saino u Vukovu rjecniku. 

(.lOSINAC, Cosinca, m. selo u Slavoniji u po- 
zeskoj zupaniji. Schem. zagr. 1875, 40. 

(JOSKAST, adj. imajuci coikc, angulosus. « 
jednoga pisca noiiiega vremena. Zrna doSkasta. J. 
Pancid, bot. 6. (Joskasto. J. Pancid, flor.'' 447. 

COSTICA, /. voda u Srbiji u knazevackom 
okriigu, utice u Timok. Glasn. 49, 65. 

COTEK, m. udarac, ictus, verber. tur. kotek, 
batina. samo ti Vukovu rjecniku 761'' gdje se veli 
da ae govori u Crnoj Gori, i navodi primjcr: 
Omeo je dotek dobar, t. j. dobio. 

COTGIN. m. selo u Srbiji u ohrugu pozare- 
vackom. K. Jovanovid 142. 

COVDIN, Covdina, in. selo u Srbiji it pozare- 
vackom okrugu. K. Jovanovid 142. 

CIOVDINSKI, adj. sto pripada ('ovdinu. Op- 
stiiia covdinska. K. .Jovanovid 142. 

ciJLATI, crlam, imp. kao brbjati, govoriti, 
eifutire, od tal. ciarlare. u jednoga i)isca pod 
konuc xv/i vijeka. Da ne dc ni s kiin drlati svrhu 
Sto iiui je receno. I. Ancid, svit. 90. 



( 'RV, »(. ime slovn d u cirilici. u jednoga pisca 
pod konac xvii vijeka: Imona slova: a, b, . . cc, 
drv . . I. Andid, svit. viii. Misto drva ilirickoga. 
IX. vidi crv. 

(JIIBA, /. cirrus, u ptica. u nase vrijeme i u 
Vukovu rjecniku. Korijen je po Danicicu kor. 96 
tu najieti se; po Matzenamru list. fil. 39 kub, 
on sravnuje strus. cubi., 2'ol. czub, ces. cub, cu- 
bek, stnem. hiiba. nil sravni i tal. oiufto. Takova 
voda pera kazu se duba, ako stoje navrli glave. 
J. Pandid, pticn 5. 

CUBA, /. kokoli koja ima fubu, gallina cristata. 
samo u Vukovu rjecniku. — ime ovci. ti Lid. V. 
Arsenijevid. 

(JUBACA, /. vidi diiba. samu u Vukovu rjecniku. 

CUBAN, m. ime ovnu. J. Bogdanovid. 

CUBARA, /. vidi subara. galorus pelliceus. u 
Lici u nase vrijeme: Kosac kosi u bari u zele- 
noj dubari. Nar. jijes. V. Arsenijevid. 

CUBARICA, /. dem. dubara. u Lici. V. Arse- 
nijevid. 

CUBAST, adj. cristatus. isporedi ciiba. samo 
u Vukovu rjecniku. 

CUTBELIC, m. prezime u nase vrijeme. -id je 
stegnuio od' -ijid. Pogodi bega Cubelijda. Pjev. 
crn. 34. 

(JUbica, /. dem. duba. u Vukovu rjecniku. 

CUBIC, w._ neko mjesto u Srbiji u okrugu sme- 
derevskom : Niva u Cubicu. Sr. Nov. 1875, 667. 

CUBITI, dubiiii, itnp. corapingere se ad terram, 
foliko se spustiti na zemfu kao da covjek svoju 
nuzdu svrsava, rece se: eno cubi! cubcc ceka lo- 
vae zeca; ma cubio sam vise od ure cekajuci zeca 
i ne doie. kod Gospica. J. Bogdanovid. vidi cubeti. 
, CUCIC, m. prezime tt. Srbiji, u nase vrijeme: 
(!arko Cucid. Rat 300. 

CUCUMIJA, /. ptica nucl.ua minor. Briss. 
Progr. spal. 1880, 10. 

CU6aNE, n. sensus. u jednoga pisca xviii vi- 
jeka: Da sva nih dudana natope se i napunu. J. 
Kavanin 515. bice od nevoje slika radi mjesto 
dudene. 

CUCATI. cudim, imp. domi dosidem sedere. u 
jednoga pisca xviii vijeka: Tko de znati red u 
kudi, gdi po vas dan mama duci? V. Doson 207. 
vidi cucati. sravni skr. kud, stisnuti se. 

CUCASTVO, «. sensus. vidi cudenstvo. u jed- 
noga pisca XVI vijeka: Naslediie svoje dudastvo. 
Transit 68. 

CVCE, n. sluli, cujene, slusane. sensus aurium. 
samo u rjecniku Bjelostijencevu 54'' : diitje. 

CUCENOST, /. vidi dudenstvo. .famo u StuK- 
cevu rjecniku 'liP^: dutjenost. 

CUCENSKI, adj. voluptuosus. samo u Stuli- 
cevu rjecniku 73i>. 

CUCENSTVO, M. sensus. od xvii vijeka i u 
rjecnicima Mika^inu 37^: sensibilitas ; u lielinu 
317: sensibilitas; u Jambresicevu 911 kod sensi- 
bilitas: cuteiistvo; i u Stuliccvu 74": dutjonstvo 
1. opinio, sententia. 2. fiimiliaritas, consuotudo, 
cutjenslva izvaria sensus extorni. — tjclesno i 
duievno: cucene, osjecane, osjecaj, sjetilo: Slijed- 
nici svoga dudonstva mrce svijost svoju. B. Ka- 
sid, nasi. 3. Niti so imaju dlovicjim dudenstvom 
iiiiriti. 99. Ne imas suditi po sadaiiomn duden- 
stvu. 163. Noj rados sva dudenstva priuzima. 1. 
Dordid, uzd. 108. Cudenstva sva od tijela nemu 
posvetiti. A. Boskoviceva 54. Bazpravito|om svake 
dudi, dudenstva i pozude. Ziv. is. 15. Da bude 



cu6Ei!rE 



144 



6ucEi5rE 



imati maiie cucenstva od mucila. I(i0. Trpe muke 
lid curenstva. Besjede kr. 43. Da ukrotiui netri- 
jeiiDa moja cuienstva. L. Kadic 58. Bolim se sa 
svijpm srceni i s najdubjijeni ducenstvim duse 
moje. 6. Neka bi od negovijeh cudenstva bila 
naSa izciscena. D. Mattei 25. Klanam ti ovo srce 
mojo sa svijom cuienstvinia. 39. Sto se ocima 
vidaSo i kuSase ostalijem cucenstvima. 80. Bi u 
duhu zanesena van cuienstva. 124. Da se ohaje 
od svoo;a telesnoga ducenstva. I. Bordio , ben. 
133. 6ucenstvo poglavito stoji u dusl: ona oini 
put u dionicu cucenstva. A. Kalic 291. Izgubi 
cucenstvo opak, kad zaroni u propas opacine. 
480. Ustegnuta cucenstva. 42. Da robuju cucen- 
stvu. M. Pavlinovic, raz. spis. 194. 

CIJ6eNE, n. sensus. isporedi dutjeti. dolazi od 
XVI vijcka. -de- nastalo je od -tje- pa tako u 
nekih pisaca i dolazi, ali dolazi i samo -t- bez j : 
cuteiio ne samo u kajkavaca i od nih u rjecni- 
cima Bjelostijencecii i Jambresicevu, nego i u 
nekih drugih pinaca. Zavrietak -ne koji je isprva 
glasio -nije (vidi prvi primjer pod 1.) dolazi bez 
i glaseci -nje xvi vijeka (vidi primjer drugi pod 
1.), a s nj sdruzenim u jedan glas -lie od xvii 
vijeka. u rjecnicima Mika]inu 37": sensus, sen- 
satio, 44^ pod cuveiie: cudeiie od uha auditus, 
auditio, sensus auriura, 786" pod voiiane: jedno 
od pet oudena; u Belinu 210: opinio, 318: sensus, 
363: cucehe bludno, veneris stimulus, 438: bludno 
ducene, sensus libidine depravatus, 501 : puteno 
ducene, impetus ventris, 540: sententia, 408: bez 
dudeiia, sensu carens; u Bjelostijencevu 54'': cu- 
tene, sensus, sensibilitas ; it Jambresicevu: Oil"' 
I)od sensibilis: cuteiio gibajuci, pod sensualis: 
fiuteiiu vugoden, dutciiu slisajuci, Ollb pod sen- 
sus cutene; u Stuliievu 74»: dutjene v. dudenstvo, 
I u Vukovu 763». 

Rijec u narodu slabo dolazi, rahi malu ne samo 
piscem crkvetiih kniga koji nam i.:razujii latinskn 
rijec sensus malo ne a svim modiiikacijama nezi- 
noga znacena. 

1. osjecane bud tijelom, bud dusom, percepdo 
sensu, sensus, ncm. das fiihlen, empfinden: Mrtav 
ni jednoga ducenija uima. Transit 74 (1507). Kojo- 
godje krenutjo od ducenja. Zbor. 91). Ozdravit 
mogao bi moja ducenja |uta. 71)1'. A. ne bise u 
licin ni glasa ni dudenja. Bernardiii, pist. 1, H'J. 
Osta tako bez svakoga dudena i kretana. B. Ka- 
sid, ign. 19. No pozuavajudi se u liemu ni du- 
ce6e ni krenude. 37. Tko je poznao ducene go- 
spodinovoV I. Bandulavid 150. Priobrazito so u 
noviui dudeiia. 18. Mir bozji koji nadhodi svako 
cudeiie, ucuvaj srca nasa. 3. filib. 4, 7 (Vuk: um, 
grc. vovg). Da prosvitliS srca i dudena nasa. 104. 
Ponov)ene od dobrijeh dudeiia. B. Kasic, zrc. 169. 
S cudenem od slatko bogomilosti. B. Kasid, fran. 
202. Ugasi u moui svako drugo dudeiie ali zeliile. 
P. Kadovcid, nac. 276. fjitabla i stijeiia dudena 
ne imaju. J. Kavaiiin 8. Cutjeiia bogolubna vrhu 
sedani pjesnij od pokore. B. Betera, cut. v. Sto 
cudeiie ziiat no moze , daj nam poznat' viiom, 
bozo. L. Torzid 348. Pado obrazom zcmji nica, 
cudeiio je izgubila. I. Bunid, mand. 13. Bez du- 
deiia ostala bi ma vil pojod. I. DraXid 26. Mir 
boiji nadodi svaku pamot i dudeiie }udsko. S. 
Margitid, f'ala 196. Ter so lijepo razvedriSo sva 
dudeiia liejo mila. A. Vitalid, est. 67. Cudo toj 
dopriti po dudeiiu mod nam nijo. I. Dordid, uzd. 
122. Svo koliku dudeiie od tobo bijaSe odaslo. 
M. Lokusid, razm. 108. Nu dudeiie unutriie srca 
no glodaso. ^iv. is. 70. V'ladati dostoj so srca i 
telcsa nasa, cutjeiia, govorofia. 1. A. Nonadid, 
nauk 59. Nijomo stvari i koje no imahu dudeiie. 
J. Matovid 48. Bez kakva dudeiia muke. 51. Da 



se nauk ugodi dudenu i razumu slusaoca. 7. Na 
uspomenu tako slatcijeh dudeiia. D. Mattei 52. 
l^ubezjiva dudena svete Geltrude. IS. 

2. moi osjecana, cuvstvo, sensus, t'lem. der sinn, 
a i sjctilo: Potriba je da odtisne od sebe vsako 
naslajenje od dudenji. Transit. 83. (1507) Ode na- 
sledovati voju svoju od dudenji. 257. Kada malo 
dute u.sta slasti svake, dudenja se smute, ruke 
su nejake. P. Hektorovic 67. Kad mu budii sva 
dudena mazati jedno po jedno. P. Eadovcid, nac. 
122. Ke (grille) je s onimi duceni ucinil. 122. 
Prvo nego izgubi dudeiia nemodnik. 124. Uzdrzi 
nam vid, ruke i sva ina dudeiia. P. Radovdid, 
symb. 16. A kad pohlep grla opazi i dudena dru- 
zijeb slabost. J. Kavanin 24. Posvecujem ti i 
darujem moje tilo sa svim liegovim dudeiii. L. 
Terzic 84. Pozeliiia bezrodna od dudeiia. I. P. 
Marki 15. Nasa dudeiia uabunaju se protiva nama. 
32. Da je materija podlozna kojemu od pet du- 
dena. A. Kadcic, bog. 110. Ako mu je (pokornik) 
pod videiie oli kqje drugo dudeiie. 189. Pet du- 
deiia tila covicanskoga. 170. Zaradi pet dutjena 
tilesnih. A. Bacid 396. Jezbinama jest otescano 
tilo, duteiia pritisnu se. 180. Cuvati pet dudeiiim 
tila nasega. H. Bonacid 72. Bududi bog duh pri- 
fiisti, ni po jedan nacin ne moze ga koje nase 
dudeiie dosegnut. J. Filipovid, prip. 1, 166. Ko- 
liko je dudeiia tijela nasega. I. A. Nenadid, nauk 
50. Pet duteiia covik ima. V. Dosen 136. Stvari 
koje padaju pod dudenem. J. Matovid 125, 508. 
Koja podajo videiie ocima i razlike jakosti dru- 
gijem dudeiiima. 90. Ostali bijegi k drugijem du- 
deiiima pristoju. 126. Ova padaju pod dudeiiem i 
govoru se vidiva. 24. Koji izgubise, pravo dudene 
okuseiia (sensum gustandi). 476. Cudeiie je peto 
doticaiie. A. Kauizlid, roz. 79. Tko je sagrisio 
s dudeiiima tila svoga. I. J. Lucid, razg. 32. Cu- 
vase svoja dudeiia. a uavlastito oOi. I. J. Lucid, 
izk. 16. Stvari podlozne dudenima. Grgur iz Va- 
resa 21. Stvar podlozna dudeiiu, kako no videnu, 
ticaiia. M. Dragidovid 117. Materija dalecna jest 
ona stvar vidjiva, oli ti podlozna dudenu, od koje 
se cini sakranienat. 213. Pet dudeiia telesna. T. 
Ivanovid, nauk 12. 

3. smisao, znacene, pojam, sadrzaj, duh rijeci, 
sensus, sententia: Slova daju, ali ti dudene oma- 
fiis. B. Kasid, nasi. 98. Suditi vrh pravoga du- 
deiia i tumacena svetih pisama. A. Kadcic, bog. 
554. Imas mnoga u ovomu dudeiiu. J. Matovid 
xxvii. I oni pristavak ima ovo dudeiie. 482. Isto 
se dudeiie potvrJnje sudom s. Augustina. 108. 
Cudeno ili uzdrzaiie liegovo (iv. clana). 42. Uz- 
drzaiie i dudeiie sedmoga clana. 69. Koie se du- 
deiie uzdrzuje u ovoj zapovidi? 406. Da je ovo 
pravo i vlastito dudeiie onijeh rijedi. 310. U ovomu 
dudeiiu (in banc sentcntiam) s. Ignacio nagova- 
rase onijeh. 444. Kojo je vlastito dudeiie ovo ri- 
jeci u ovomu luestu. 123. Sveta pisma uzim)u 
ove rijeci u ovomu dudeiiu i razumu. 115. U komu 
dudeiiu inozo so uzeti sto bi redono. 199. U ovomu 
dudeiiu bi receuo da s. Augustin. . . 241. U ovomu 
dudenu govoraso Mardokeo. 469. U kom dudeiiu 
redo fariseo prid s. Lukom. 358. Suditi od pra- 
voga dudena i tumacoiia sveti pisama. I. J. Lu- 
cid, raz 29. 

4. kao misao, mnijene, opinio, sententia: VaSu 
zeju i dutjoiie izrccito sad slobodno. D. Palmotid 
2, 384. Imaj ponizno dudeiie od samoga sobo. M. 
Radnid 349. Ja sam cida toga tiknuo dudena jed- 
nih i drugih. A. Kadcid, bog. i. Moie biti dobro 
redou po dudeiiu svetih bogoslovaca. 438. Ovo je 
opdeni glas i dudoiio naucitoja crkvenijeh. J. Ma- 
tovid 257. Sudoiia ovoga pristoja priticu dudene 
ostali nauciteji. Kosta, zak. 1, 6. 



6U6EIIICA 

6UCERICA, /. satno u zagoneci: iuderice 6u- 
6er6 pod bobote na zemji, du6eri6i dolaze, ba- 
burice oduoso (odgonetfuj : kvocka na jajima). 
Nar. zag. nov. 87. sravni cuiuuti i cuca. 

CU6eEIC, III. samo u sagoneci, vidi kod du- 
derica. 

CUCEEITI, ducerim, imp. samo u zagoneci. 
vidi kod cucerica. 

CUCEZ^IVO, adv. sensibiliter. isporedi dutjoti. 
samo u Vukovu rjecniku. 

CUCIV, adj. sensibilis. isporedi dutjoti. !< jed- 
noga pisca xvii vijeka i u rjecnicima Mikalinu 
37(ii)a : sto se moze dutit, sensibilis, cadens sub 
sensu; i Stulicevu 73b: sentiens. Putevni i na 
cutdiva prignut. B. Kasid, nasi. H. Ni iste take 
ducive sladosti. 80. 

CUCKA. /. ptica Sylvia rubecula. samo u rjec- 
nicima Mikaiinu 37(ii)a: crvenka ptica, eritha- 
cus, i u Stulicevu 73a ; rubocula erythacus. vidi 
cucka, duska. 

CUCKE i CUCKE, adv. kao iuceci, conquini- 
scpns. u nase vrijeme : sac: Skupi se igrac cucke 
te dogna koleua uprav do zuba. V. Vrcevid, igre 55. 

CUCKOVAC, Cudkovca, m. vrelo u Popini nize 
Velebita u Hrvatskoj. J. Bogdanovid 

CUCl^ilVO, adv. sensibiliter. samo u Belinu 
rjecniku. 

CUCNUTI, ciidnem, iif. considere humi, con- 
quiniscere. samo u Mikafinu rjecniku 37(ii)» : de- 
mittere se. vidi cucnuti. 

CUCUR, m. samo u zagoneci: Cudur sjedi na 
moru na zelenu javoru ; sto god }udi stekose sve 
duduru snesose (odgonetjaj : mlin). Nar. zag. nov. 
135. gdje se uz cudur navodi i sudur. 

CUCUEICA, /. suvrst vinove loze sitna hijela 
grozda. B. Sulek, im. 61. 

CUiUEOV, adj. vidi diderov. 

CutUVIZ, m. neka planinska ptica. M. Pavli- 
novid. 

CUD, /. ingenium, indoles, mos, mores, natura. 
voluntas, od xv vijeka i u rjecnicima Mikajinu 
37 (IIJ": ingenium, natura, mos; Belinu 506: 
ingenium ; Bjelostijencevu 53* : natura, instinctus, 
sensus ; Jambreiicevu: sensus; Stulicevu 73^: in- 
clinatio , mos, studium; Voltigijinu 31: natur, 
sinn; Vukovu 761'' : indoles, i u Danicicevu 3, 550 : 
ingenium. — Akcenat se mijena u sing, loc: 
dildi, u gen. pi.: diidi, u dat. instr. loc. pi. du- 
dima. — stsl. studt mos, voluntas. j;o Danicicu 
kor. 95 je korijen tu silnu biti, moci. 

Znaci : 

a) trajno razpolozene u covjeka (Hi sto se kao 
covjek pomii]a) da se onako ponasa i ono radi 
kako se ponaSa i sto radi. s cudu se covjek kao 
rodi Hi je stece u zivotu (navikom), po tome do- 
lazi : aa) u iovjeka «) u sing, ua) u znacenu : 
ingenium, indoles: Va§a milost zna dud naSu. 
Spom. srb. 97. Proklese starac dud ki no su la- 
gali. M. Marulid 91. Clovik je mudar ki dud svu 
proraini kako u koju stvar potriba namini. (tem- 
poribus mores sapiens sine crimine mutat) 127. 
Ki smirno Xiviti i dudi zelite hudob se ukloniti, 
nauke sej ctite (vitiis quae moribus absint). 142. 
Prominio je dud. 148. Ako si prera psovan od 
luda ki viska, ne di t' da s' dostojan, da ca ga 
dud .stiska. 153. Vrime sve skoncava: a ti puteni 
blud li sliditi hitis, ^tvu pustit no des dud: umriti 
li ne mniS? 223. Clovik de svak umrit . . a ti 
ne d' ostavit grihe ki li 6ini§, ne des dud ispra- 
vit; umriti li ne mniS? 224. KdeS poznati dila 
ma tere dud. 275. Ij^uvena krjeposti, kaz' modi 



145 



6UD 



tej tvoje vrh slavne Ijeposti od ove gospoje koja 
te ne scini ner mlada djeteta; tuj ukai' velu 
mod, tuj iskus' zlat stril tvoj, a ne moj na me 
doc' koji sam vinu tvoj, ar ti se ne prima za 
Sto si zlamonit, za sto tuj dud ima tko nijo ple- 
menit. S. Mendetic 43. Da nitko ne sudi zazri- 
jet mi u zal hip, tko ne zna me dudi kom ze|u 
j pozor. 111. Koja je ovoj dud u semuj clovjeku, 
ar ne bill ovi sud ispi'avil u vijeku. 337. Ne vi- 
jem drugi sud ner da nas po zlobi Litnoga djavla 
dud tijem djelom oznobi. M. Vetranid 1, 99. Na- 
rodi Ije svaci ki vam dud poznaju da sto vi 
opaci, razlogom provaju. 1, 229. Tijom trpim ne 
mao trud, gdje u nova godista taj tvoja stara 
dud dosla je na niSta. 2, 35. Eoditeju tvomu, 
kako je tvoja cud, u djelu svakomu poslu§an 
vazda bud. 2, 254. Ja vidim, vi dudi ne znate jo5 
meni. N. Najeskovic 1, 243. Nut gdi im part dr2i! 
toj li si gospodar? vraze, tuj dud skrji, jur ve 
si eto star, (govori zena muzu). 247. Eici koje 
prosti-ih na dobar broj kladi, jere ih istom rih 
miloSde zaradi; samo te svituju, ne da te ozdrave, 
ni da t' potribuju, ni da t' dud isprave. P. Hek- 
torovid 60. Nu dudi jaoh nismo (mijenili), ka 
nam je dal' poraz. N. Dimitrovid 36. Ah nesvi- 
jesni sasma Judi ki hocete jubav branit, od koje 
se bjusti i branit svak po svojoj opdi dudi. S. 
M. Boba]evic 234. Da jih mi tako budemo na- 
slidovati dudju. Bernardin, pist. 2, 16. Da te ona 
sad vidi, gdje za nu tako mucis, kako mahnita 
bi srcala doli. Ja znam ne dud i kako ti dobro 
hode. M. Drzid 209. Lagje je skusiti dud tisudu 
Judi. P. Zoranid 51''. Nijedan budi da svu svoju 
dud rekose istumaeit umi. 56. Kipom i dudju 
poslenica. F. Vrancid ziv. 42. Bi plemenita rodom, 
dudju i djelom. M. Divkovid , nauk 202. Koji 
dudju uasljeduje Isukrsta. M. Divkovid, bes. 941^. 
Djavao gleda i pazi svaciju dud. 296". Izvan moje 
dudi, alienum ab institute meo. Mika}a rjed. 
37 (ii)". Ono da je negovoj dudi pristojno. P. 
Eadovcid, nac. 169 Nerejide i dobrotom dudi 
mile i Ijepotom glasovite. D. Palmotid 1, 180. 
Za krajem je on najprvi i od mogude svijetle 
krvi, nu se s nome dud ne sklada, jer on opak 
svojijem djelim nesvijesnima pocriiiva svoje stare. 
1, 291. Cud liegova dostojna je cesarico svega 
svijeta. 2, 200. Ona rajska Ijepos skriva pod so- 
bome svijes pakjenu i dud koja pridobiva tvrdo 
gvozdje, mraznu stijenu. 2, 68. Izvrsnos je mod 
zivjeti s malijem : malo narav prosi ; vele bude 
dud zudjeti, ze)e nauk sobom nosi. 2, 498. Hodu 
prominiti cud i zivot. P. Posilovid, nasi. 10. Ti 
si cesar svih i svudi, za sto nisi i svoj dudi? J. 
Kavanin 346. Vrhnaravuom tvojom dudi zavjote 
ove ponizene primi od mene. P. Kanavelid, iv. 3. 
Iziskuju dvorani ugoditi dudi liihova nadolnika. 
X. Marki 90. Tva }uba ugodna je li ti [epotom i 
dudi ? J. V. Bunid , pok. 728 Promijeniti dud, 
novum ingenium induere. A. d. Bella, rjed. 507. 
Sasedi s mlikom dud dojitejice. A. Kaddid 507. 
On se ne promini u dudi. E, Pavid, ogl. 85. ^iU- 
bav cini da jubilac po}ub|enoga dud, prignutje 
i driaiie kano ti na se uzme. A. Kani^lid, uzr. 
145. Gori da promini dud. A. KaniXIid, roi. 48. 
U zarudeuu od vincana od potribo jo i iziskuje 
se velika prilicnost u svemu, a osobito u dudi. 
D. Eapid 91. Koji dudju naslidujo Isusa. 103. 
Dok dud drugom ne saznade. V. DoSou 99. Obla- 
dati opafinu svoje dudi. 217 Sto mo so jo dola- 
tila, kad znam i dud i liezina dilaV M. A. Eo]- 
kovid, sat. 58. Eoditoji, naudite ko so porod vlada : 
s prvijeh Jeta zatecite dud uihovu dok je mlada. 
N. Mardi 16. On joj je dud dinio promijeniti. B. 
Caceri 331. TJ dudi poSteni. Grgur iz VareSa. !.tl. 

10 



CUD 



6UD 



Osobito Sto se dotice zakona i iudi Moskova. A. 
Tomikovid, petr. vi. Nije mi z'o er me ujede, 
koliko mi drago da ti cud znam. Poslov. danic. 
82. Ostario a cudi lie ostavio. Nar. posl. vuk. 
2-i2. OtTorimo najvise vese|e, da ne ouju nasi 
krajisnici, da nam naso ne opaze 6udi Nar pjes. 
vuk. 5, 520. Stojana razbludit ne sraije , jer mu 
nije cudi obikuula. Pjev. crn. 317. A sijacu preko 
6udi bilo. Osvet. 1, 2, Ti si jost dijete, ne po- 
znavas mletacku cud. S. ^;ubisa, prip. 53. Ne po- 
znava§ ti cud nasomu narodu. 172. Gojitba po- 
glavito radi oko cudi. M. Pavlinovic, rad 10. 
On je narodu cud oplemenio. 27. Peelu je cud, 
blazec se, sazrijala 16. Cud cvrstne. 117. — Pji) u 
znacenu : obicaj, nios : Cin stvari ke prude, a 6u- 
vat se nastoj od onih ke ude, ter ces imit pokoj 
i ho6 kunteut zivit, jer tu imajuc cud, biti ces 
stanovit da ti ni zaman trud. M. Marujic 420. 
Cud iniah pjet I'lekad jak Slavic u lugu. S. Men- 
cetid 163 Zenska je cud nika, kad tugu ku pati, 
ne more clovika u oci gledati. M. Vetranid 2, 471. 
Nije moja dud, ni casno da je ranim prida se 
primit' sud a pak so vrdi liim. 2, 486. Likara 
dud je (niedici est) drugo dat, neg zudi smagjivi 
nemodnik. M. Drzid 4. — ji) u plur. dolazi aa) 
po tome sto ima avaki covjek svojii cud, i^a kad 
je govor o vise fudi vala da je i o vile cudi: 
Mnozi razkladaju druzih, a ne vide ca sami sgri- 
saju, jere se ne svide ; ako d' razgledati cudi ter 
dinjenja nikoga ne d' najti ki je brez zgrisenja. 
Si vitam inspicis hominum, si deniquo mores, 
cum culpas alios, nemo sine crimine vivit. M. 
Marulid 127. Mestru je prirok kada, druzili cudi 
karajud, bude uzrok da sam sebe osudi. 130. Da 
naucet se judi dudi dobre obrati. Transit. 256. 
Da budu za moj grijeh dovesti ku godi od dudi 
sadanijeh. N. Na}eskovid 1, 293. Ma sto du od vas 
rit starica nesvisnih? zlo se ne more skrit, pune 
ste griiia svih . . za vase dudi svud se pakao vari. 
M. Drzid 91. Koliko judi toliko cudi (quot ca- 
pita tot sententiaej. I. Bandulavid iv. i F. Lastrid, 
test. XII i Poslov. danic. 48 i Nar. posl. vuk. 146 
U moje vrijeme narav ina i uauka bjese od judi, 
sve je drugoga sad nacina: druga doba, druge 
cudi. I. Gundulid 142. Naredismo zivot i cudi 
ispraviti. J. Matovid 236. Koji izopacili su dudi 
i dilovaiia Judska. A. Kosta, zak. 1, 93. Bilig ociti 
tvoje dudi i zivjena jesu dudi i zivot oni s ko- 
jim opcis. I. J. P. Ludic, nar. 21. K nauku su 
sviju dudi slozne. I. S. Eejkovic, kud 443. Za 
izviditi dudi, zakone, nacine i obicaje drugiju 
naroda. A. Tomikovid, petr. 78. Kriposti zloredno 
ili ti dudoredne na to samo tegle da bi se dudi 
covicanske i negova dilovaiia po pravomu raz- 
logu uprav]ala. B Leakovid 468. Kad su jpdom 
uzavrjele dudi. Osvet. 3, 30. Pa da vide sto ih 
dudi brijede. Osvet. 3, 31. Ako mogli sto jim dudi 
iude. 3, 70. Cudi vuku , a izgledi niame. 4, 3. 
Nema nista dijom bi mogo te ustavit |ude da 
ne brio kud jim dudi zude. 4, 37. — /5/i) po 
tome Uo se svaka promjena cudi zove opet cud 
te maze jedan covjek imati nad ovaku sad onaku 
iud: Da bi t' znati dila moja tere dudi muka 
bi ti bila, listo bi so dudi'. M. Marulid 121. 
Hvala mi ti budi, o slatki boXe moj, da clovika 
dudi priteie svet dub tvoj. 278. Cesar Lovriucu 
govori: dobro znaju (ja) tvoje dudi, vilenice zali 
i liudi. P. Hoktorovid 138 Tor nut' gledaj liega 
(vojiia) dudi, no do dvi, tri ni cetiri (lade) neg 
ako jih sto zaniiri, on svo liodo, on sve 2udi. 
A. Cubranovid, jed. 145. i M. Pelegrinovid 178. 
Blagost , . u studeht i obOdaji tre/.na. S. Bu- 
dinic, sum. 327. Ti imaS sve dudi pravoga pis- 
uika. D. Barakovid, vil. 2G1. Puuiot uzdvigui, 



dudi podobri. M. Alberti, of. 419. Daj mi, gospo- 
dine boze moj, razum tebe poznavati, . . dudi tebi 
ugoditi. 432. Ti (\uhavi) vlasti tvom ganuti mo- 
guda si svacije dudi, i tko uilad te ne oduti tri- 
jebi je da star pak zaludi. I. Gundulid 135. Do 
veder iskusi tvoje cudi (discuto mores tuos). B. 
Kasid, nasi. 33. Nu gizdava Dejdaraija od izborne 
te mladosti ke godistim najstarija, tako i dudim 
i Ijeposti bi videna jedua od mene a me srce 
sveza. D. Palmotid 1, 144. Smotrivsi jurve u di- 
tinstvu negove dudi na dobro nagnute. A. Ka- 
nizUd, fran. 17. Ako dobrota i dudi Aegove ne 
bi pofa}ene bilo. I. J. Lucid, nar 43. Za zakon 
same dudi svojo slijedi. N. Marci, eg. 16. Dvije 
ti voje a cetiri dudi. Pravdonosa 1852, 12 i nar. 
posl. vuk. 57. U nega su cudi naopake. Nar. pjes. 
vuk. 5, 525. Cudne li ti djevojke u kojoj je se- 
dam dudi. M. Pavlinovid, razg. 14 — y) kakva 
je cud ili kakove su cudi, izrice se najcesce aa) 
adjektivima i participima : andeoska: Cud an- 
deoska, angelious mos, u Bellnu rjecniku 80. bi- 
jesna : Peraste ! tvoja bijesiia cud pasjega na- 
rava susjedstvu tolik trud otajno zadava. M. Ve- 
tranid 1, 232. bistra: On bi volio bistru dud sklonu 
na vijek na gledaiie stvari sa vesele strane, nego 
500.000 lalira uz mutnu dud. M. Pavlinovid, rad. 
166. Bistra cud i dull milovid. 172. blaga: Bla- 
gom dudi Ektora nadhodi. D. Palmotid 2, 91. Him- 
boni su ovo |udi, pod prilikom blage dudi. strah 
me da nas ne prehine. 2, 384. blagostiva: Eadi 
slatke blagostive tvoje dudi koja te prastati pri- 
giba, prosti mi. D. Mattel 221. bludna: Sad me 
napast vele trudi od till tacih bludnih dudi. M. 
Marulid 269. bozanska: Mnostvo Judi s nim gre- 
djase bozanstvenoiu lioga cudi i dobrutom zane- 
seno. D. Palmotid, christ. 1, 11 bozja: Bududi 
mrmoseiie krivina sasma dudi bozjoj suprotivna. 
A. d. Bella, razg. 192. Cud bozja nije kako dud 
[udska. 104. div{a, divjacna: Cud divja, mos in- 
civilis u Belinu rjecniku 310 Poglavar kad zlo- 
dam vrat ulomi i sam sebe pripitomi, da diviju 
dud ne nosi. V. Dosen 217. Cud divjacuu na stran 
stavi moja lijepa ka me stravi. J. Kavanin 39. 
divska: Na to divske usprijese fcudi. Osvet. 1, 48. 
dav^a : Same cin'te sud ter vidte s I'azlogom, 
taj s grijebom djav]a dud srardi li pred bogom. 
M. Vetranid 1, 99. Tijom scijenit ja mogu da sli- 
jedi djavju cud protiva razlogu tko cini krivi 
sud. 2, 44. dobra: Koga mozei biti sam svojom 
jacinom, ne moj ga probiti. da svojom tisinom; 
svaki mudar sudi da poduost clovika mej dobrimi 
dudi kripost jo velika. M. Marulid 132. Ne more 
prika ces dobru cud prominit. M. Vetranid 2, 414. 
Toliko mu bihu ugodue negove dobre dudi. Mi- 
rakuli 82. Obrvmi ocida razum i clobru dud, kako 
svitlost svida kroz bistar cakleu sud. H. Lucid 
208. (Dvorkine) uresne odidom i dobrimi dudi. 287. 
Tvoje dobro dudi brojit se ne baju, koje vridni 
|udi livalom uznasaju. P. Hoktorovid 56. Milate, 
miran bud', i no moj ui kako u tvoju dobru dud 
da pasti po grijohu bude gdjo opak sud. F. Lu- 
karevid 27 Zla govoroi'ia razbijaju dobre dudi. 
F. Glaviuid, cvit. 146. Ki je mudar, plcmenit i 
dobrih dudi. P. Eadovfcid, nad. 139. Cud jo dobra 
dar zladiMii. D. Palmotid 2, 496 Cud dobra u djo- 
tetii, indoles, ingouium in puero, specimen vir- 
tutis, indicium auimi. Mika}a, rjod 37(ii)i». Josip 
omili svomu gospodaru. Videdi bo gospodar ne 
gov u liomu dobru dud, pomi'iivu sluXbu i virno 
nastqjano, dade mu oblast svrliu svega svoga 
doma. E. Pavic, ogl. 81. Dobra dud, bona indo- 
les. Stulid 73. dobrostiva: ("ud dobrostiva, benig- 
nitas. u lielinu rjecniku 137. gruba : Koli je gruba 
dud lyepu stvar sakrivat, D. Raiiina 7. himbena : 



6UD 



6VD 



Zaman ti je bit ioviku svijotle moii i od pie- ; ost. 28. On je 6ud izopaconu slidio. A Kanizli6 
mena ponosita nosit sliku, kad je s tezijem cud kam. 18 Za izpraviti zli obicaj zivota i 6udi izo- 
bimbena. D. Palmotii 1, 310. Sto imas s nasi- pacono J. Matovi6 23.1. oimra : Na takvo riie6i 
jem ti plemenom, o Sisifov rode hudi, ki si od zffrozi so opora cud Todorijova S. Lubisa prip 
nega s tvom bimbcnom i lupeskom ^ori cudi? , 10-1. osvetna: ^iUdi od osvotne zanosoui ' d'udi 
1, 20o. Jer cije6 cudi svoje himbono na pravi se ' Osvet. 1, 63. ostra: Vi sto dracom obraiione one 
put ne krece. A. Vitajic, ost. 29. Po cudi svoj ostrom svojom cudi. D. Palmotio 1, 1.31 otajna ■ 
himbcno.) botibu ga. zh satrti. A. Vitalic, ist. -1. Misal, otajnu dud sam bo{? znati more. M. Ma- 
hitra: Nije bitra moja cud, vazda sam pripravna rulic 277. paklena: Al' pakleue gledaj cudi sto 
ucimt pravi sud. M. Vetranic 2, 139. huda: U kod boli biva judi. V. Do.seu 43. pastirska' Im- 



mnostvu svud bude cudi se nabodi. M. Vetranid 
2, iii. Vasa buda cud iicoru)o velik trud. M. Ve- 
tranid 1, 227. Zen.^ka je cud buda ku nije mod 
sloniiti, S7ib zala i truda sam uzrok na sviti. F. 
Lukarevic, 28. Ob paklena cudi buda. N. Marci 
62. hudobna: Kada tko uscini .stvar ka ne do- 
stoji, ne muci, da ne mni da mu se pristoji, i 



bomore klete i smede sve pastijerska dud bd- 
mede. N. Marci 22. plaha: Ab ovako s plahe 
dudi nerazbornim smjenstvom Sfi'ie, neprijateja 
tko ne sudi za ono sto je do istino. I. GuuJulid 
424. plenienita : Cud I'legova plemeuita, ures lice 
i besjpda i brabrenos glasovita ugadaju meni. 
E). Palmoiid 2, 1()8. ponosna: Ab ponosna naSa 



da ni viditi da, mucec taki blud, namisjas sli- | cudi! I. Gundulic 319. pravdena, pravedna: Tuj 
diti i ti budobnu dud. M. Marulid 140. Jer su pribudi, jere ne odstupi od pravdonib dudi. M. 

Marulid 101. Dobri bog pravedne dudi ne zapusti 



ogubavjene od budobne cudi. I. Garanin 23. 
inaka : Ini nacin od zivota. inake ce nastat dudi. 
D. Palmotic, ebrist. xi, 26 jednaka: Cudi Judske 
nisu jednake. M. A. Re}kovic, sabr. in. krajev 



P. Zorauid 76. prazna: Razbludit tvrdoglavoj ce- 
Jadi praznu dud uobikuutu iskat sve znat. Ziv. 
is. 109. prikladna: Sad su i knezi uciiieui nu 



ska: Gospodskoga da sred cela velioanstvo rodno ak' su rijecju umijeni, a imat budu dud prikladnu 
sjaje s kijem viteskijeb cas se djela i krajovska ! zrijet de plemske slobostine. J. Kavauin 109^ 



dud sastaje. I. Gundulic (Sorkocevic) 584. kriva 
Ter nasu krivu dud opake naravi cloveci nijedan 
sud ne moze da ispi-avi. M. Vetranid 1, 227. kr- 
vava : Kada zabode u tude drzave ziosrdo obhode 
nib dudi krvave. M. Vetranid 1, 222. krvnicka: 
Prominivsi ovu krvuicku dud. A. Kanizlid, kam. 
.57. hizna ■ Cuj se laznib dudi, la2a zlo navija. 
M. Marulid 92. licimira : Fariseji novi budi, lici- 
mire vase dudi nistare vam sad ne prude. M. 
Marulid 285. (iihezna: Rad jubezne diidi svoje. 
D. E. Bogdanovic, dogm. 17. judska: Cud bozja 
nije kako cud Judska. A. d. Bella, razg. 192. 
{uta : Cud juta, neujudua, barbaries. u Belinu 
rjecniku 129 Po licumirstvu nije mogao pokriti 
Jutu i nemilu cud svoju. A. KaniJlid, kam. 66. 
mila: Sinko, do nebesa si uzvisio ime tvoje cu- 
dim milom. D. Palmotid 2, 151. Cud mila, indo- 
les iugenua. u Belinu rjecniku 145, mila, slatka, 
mite ingenium 506. ; milosna : Cud milosna de- 
mentia, M Belinu rjecniku 196. mirna: Sava je 
pod mirnom dvxdi krio duboko ostroumje. S. ^^u- 
bisa , prip. 109. naresena : Jest jedan u nasoj 
druzbi, kojega za velik uegov razum i za nai'e- 
sene negove dudi i u negovu mladost vam zo|ab 
ugoditi. Ivan trog. 3. neharna: Xa sramotu od 
razloga iz pameti cud neharna mene goni od 
svoga dobrocinca blagodarna. I. Gundulid 464. 
nejudska : Cud nejudska, mos indoctus. u Belinu 
rjecniku. 452. nemilq: Tim ustavi cud nemilu. 
D. Palmotic 1, 192. Sto de imane, gdi je neznane 
i nomila cud opaka. 2, 128. netiavidna: Taj cas 
cud se ma izkaza ncnavidna takoj slavi. J. Ka- 
variin 395. neskladna: dudi uoskladue, mores in- 
bumani. A d. Bella, rjec. 392. nestalna: Nestalna, 
vrtjiva i promin}iva dud. A. Kaniilid, kam. 807. 
Zlamene nestalne cudi i nevirnosti. 807. nesvi- 
jesna: V potok slova trijesnu, gdi mned vrze dud 
nesvijesnu. J. Kavaiiin 182. nesvjestiva: Cud ne- 
svistiva, ingenium inemendabile. u Belinu rjec- 
niku aO". ohola: Ni jakost tvoja, vim, u mnostvo 
nistib )ud', da u voje tvoje sud kim .■*! vazda 
nizil svaku obolu dud, umijenu visil. M. Marulid 
37. Svu du zabiti obolu moju dud. M. Vetranid 
2, 171. Na razblude ona mlada dud obolu vijek 
ue prignu: bijesne kone kroti. I. Gundulid 3.il. 
Dogodiva ovako se dudi oboloj svijeh silnika. 
564. ohvalna : Cud obvaona, animi elatio. u Be- 
linu rjecniku 58. opaka, isopacena: Prem kad 
tvoja dud opaka srfceno ih sad obbita. A. Vitajid, 



priklona: Uzvisi ga (Kostu) sborNiceona, pravda, 
Jubav, dud priklona. J. Kavauin 299. prijeka : Pri- 
dobit bo mlada viku tim nije mogla ni mogase 
nemilosno srce i priku cud vrloga Kizvan-pase. 
I. Gundulid 458. prokleta: Dakle ste uzrok vi 
cijed dudi proklete. pricajud Jubavi od svake nam 
stete. F Lukarevid 28. Prokleta zla dudi, ne gle- 
das razloga. N. Najeskovic 1, 136. putena: Putenu 
zalu cud ostavit li ne de. D. Barakovic, jar. 116. 
rajska: Rajskom dudi svijetlu i dicnu vjerenicu 
izaberi. D. Palmotid 2, 219. S liegove rajske dudi 
ona za liim sahue 2, 231. raspuUena : RaspuSte- 
nim dudima negovib sinova. A. d. Bella, razg 33. 
razborita: Sveta Ediltruda razboritom dudi bila 
je eudnovata. B. Ka§id, per. 100. razlika, raz- 
licnu : U razlikib dudi mnogi od pastirov bududi. 
P. Zoranic 43. Nu ko u sebi }udske dudi i misli 
su sve razlike, razlike su take u judi i jubavi 
sve kolike. I. Gundulic 135. Koliko je |udi to- 
liko ti ima_i razlicnib dudi. A. Kanizlid, roz. 5. 
sebarska : Cudi sebarske, mores inbumani. A. d. 
Bella rjec. 392. slatka : Ne vide se dud slada od 
ne dudi. Besjede kr. 226. Bise u bidu i u dudi- 
jeb prislatoijeb priblagi. B. Kasid , fran. 16. 
Strana: 1 nasu dud strana ne demo na,bii}e obra- 
tit. A. Vitajid. ost. 385. suprotivna: Cud supro- 
tivna, morum dissimilitudo, u Belinu rjecniku 
88. tamna: Da ne isdete ni ognuse tamne dudi 
duSu moju. P. Radovdid, nac. 447. Da (iovik) za 
svojom tamnom dudi basajuei ne zabludi. V. Do- 
sen 145. turska: Turska dud za zlatom po na- 
ravi blepi i giue. I. Gundulid 357. tarda : Obolas 
ne ski'ati i tvrdu joste dud, jeda so obi'ati kad 
godi na raoj trud D. Drzic 458. Cud tvrda, in- 
genium inemendabile, u Belinu rjecniku 507. va- 
trena: Dobroj kiTi da vatrene dudi. I. S. Eejko- 
vid, kud. 209. vesela , vese^asta : Niki ima dud 
veselu, niki zlovojnu, niki strasivu. P. Kuezevid, 
osin. 97. Svjetina jedva doceka /godu, da razvije 
vesejastu dud. S. i^ubisa, prip. 61. vilina: K je- 
zeru od vnde cesto pastiri i vile pribodo i gorsoi 
satiri, viliiia tor vam cud ali pak satirska zadava 
ne mao trud. .M. Vetranid 1, 102. visoka: Da kra- 
(estvo i cas tvoju zabora^aS ti uerediio za ie- 
Ijenjo taito jedno dud visoku grdec svoju. I. Gun- 
dulic 25. vrla: Cudi svijeh sadanijeb nevjesta 
vrle su: ne mislo nogo o liih samomu uresu. I. 
Gundulid. 158. zla: Eedovnik ima biti pripravan 
opokih dobro nauditi, no ri'ju laazudi da ga Judi 



6VD 



148 



6UD 



hvale, ner dilom kazudi, pustiv cudi zale. M. Ma- 

rulid 107. Jur tvoju cud prizlu sa svima povrzi. ' 

115. Ki blagu nastoje puni su cudi zle : u brizi 

sve stoje, o dobi-u ne misle 119. Muozim dike 

budu, kad priuzmu koga, jer himbom dobudu, I 

ne boje se boga; jere ne pomisle da li bog svaka i 

vi: on ti zna cudi zle, nistar mu otaj ni. 120. ! 

Ostav' se zlih 6udi. 14:8. Ako vi zle cudi pri sebi I 

gojite. M. Vetranid 1, 120. Tijem zlu cud par- 

jajte. 1, 224. Bogom se svijem molim va.sojzi na- 

ravi da zlu iud priki-ate. 1, 230. Oto ste culi sad, 

za sto ste svi hudi, i ki se goji gad pri vasoj 

zloj cudi. 1, 230. Da se (rob) sad umori za svoje 

zle 6udi himbeuo ke tvori. 2, 134. Kit in tako 

ja da je i cud zla tvoja, davsi zlu proc' takoj. 

2, 486. Ne htih boji biti, budui na raspinju, ui 

zlu 6ud prominit na boljem zivinju. P. Hektoro- 

vic. 67. Poprav ti nijo vece zlo u zlu covjeku, 

nego zla dud kad ne de pustati ou vijeku. N. Na- 

jeSkovid 1, 142. l^udi kijem nitko ne more izredi 

zle dudi ni djela ka tvore. 224 Jedan ki za zlu 

dud Jubit me botio ni. F. Lukarevic 20. Ki za 

zlu dud od mene bjezi svud. 80. Tko se bude ro- 

dit zlom dudi, ja cu t' rit, zlom dudi de i zivit, 

zlom dudi de i umrit. M. Drzid 99. Smice svom 

zlom dudi zatravjene bijedne )udi. J. Kavanin 

207. Zla cud, pravum ingenium, mali mores. Mi- 

kaja rjec. 37(ii)''. Zale u pakal odsuditi de za dud 

niliu zlu i nepravu. A. Vitajid, ist. 4. Ako zlu 

dud ne prominim. A. Kani^lid, bog. 40. Uzmnaza 

se zla dud. I. A. Nenadic, nauk 4. Ne ima gorje 

stvari na svomu svetu sto je zla dud. M. A. EeJ- 

kovid, sabr. 10. Zla dud, prava indoles. Stulid 73. 

Da i od zli dudi oducavaju. D. Obradovid, ziv. 

4. Od zle dudi nema vedega zla na svijetu. Nar. 

posl. vuk. 233. Ma mu nista nije besjedila, jer 

moze se u zloj desit cudi. Osvet. 2, 1. zloradna: 

Nit bog liode da zlociuca prije . . ved ga snubi 

da se obazrije i povrne sa zloradne dudi. Osvet. 

1, 27. zlosrda: Smrt zlosrdom dudi u zem}i jed- 

naci svaku vrst od }udi. M. Vetranid 1, 125. 

ienska: Na boj ido svak pod silu, grije ga )eto 

zima mu udi, a oblace zlato i svilu, }udska oblicja, 

^enske dudi. I. Gundulid 290. Ah stisnuta iz dje- 

tinstva Xenska dudi! ko moz' lasno bit prignuta, 

kad se s darim iste i nudi! D. Palmotid 1, 160. 

Zlato i svilu bode judi sto bi dano zenskoj 

dudi. J. Kavanin 173. — rede se oznacuje kako 

drukcije : Cud bez varke. Zgode 3. Blagoda tvoje 

dudi. D. Palmotid 2, 330. Milinom od dudi tav- 

nosti od beside priteze. I. Dordid, uzd. iii. XJ 

dudi poSteni. Grgur iz Varesa 134. Focio obilato 

i potpuuo je ispunio dud farisea. A. Kanizlid, kam. 

118. Smotrivsi jurve u ditinstvu negove cudi na 

dobro nagnute. A. Kanizlid, fran. 17. Urodena 

dud junackoga posteiia ne dava nam da zlo iz- 

punimo. S. ^.ubisa, prip. 146. — Pji) kakva je u 

koga cud, izrice se cesto genetivum qualitatis: 

hlage cudi: ImaSe ovi Turdin hudi dvije diklico 

blage dudi. I. Gundulid 458. Ako su (kralevi) 

blago dudi tor krvnidku mrze Xe|u ko zloceste 

S)u ill |udi uiedu iene pod kudjeju. 482. BjeSe u 

sebi blage dudi. D. Palmotid, dubr. 14, 27. Toj 

diklico dike drage, s inijem stvarim nam je ot- 

krio jodan pastijor dudi blage. D. Palmotid 1, 33. 

Da iena jo hvajona i da vojna vik ne smote 

blago dudi § I'limo budi i negovo slusaj svjete. 

D. Palmotid 2, 127. Gospodara ]ubeziva, prava 

srca, blago dudi svak postujo. 2, 188. Gar blage 

i mekano dudi. A. Kanizlid, kam. 797. hozanstvcne: 

Da kojo jo dudi srco tvoje? do isto boian.stveno. 

D. Mattel 328. hrzece: A za sto bjoso brzede dudi, 

tu tako zapovidi. B. KaSid, per. 172. cudnovate: 

Sad su }udi fudnovate dudi. Nar. pjes. vuk. 1, 582. 



div^e: O Divjace divje cudi! plemenite t' mrze 
vile. I. Gundulid 160. KraJ divje dudi. A. Kaniz- 
lid, kam. 145. Nike divje dudi car bijase. 855. 
Puku I'aspustenouiu i dudi divije. Grgur iz Va- 
resa 105. dobre: I sam dudi dobre bise. Pop. 
duk}. 31. Jest visoka roda ali ne dobrijeh dudi. 
F. Vrancid, ziv, 70. Ki je dobar, plemenit i do- 
brih dudi. P. Radovcid, nac. 139. Trifuna hodu 
hvalit ki bi svake dobre dudi. J. Kavanin 152. 
Mil- Judima dobra htjeiia, dobre dudi. A. Bosko- 
videva 26. I jos barem da je dobre dudi. M. A. 
Kejkovid, sat. 81. — u komparatiou: bole: Imit 
prijate}a ki ne de t' viran bit, ako te je ze}a, 
ne gledaj, ima li blaga zadovoje, da meju ostali, 
je li dudi boje. M. Marulic 144. Ki je bo}e dudi. 
D. Palmotid 2, 127. gospodske: Za sve da su 
Turci hudi gospodstvo mu (ocu Sancanicinu) 
staro oteli, gospodsko se kaze dudi, plemenit se 
djelira veli. I. Gundulid 376. hude : Jedan je ne- 
poctenijeh i hudijeh dudi. B. Kasid , zrc. 93. 
jediie, jednake: Sva cetiri (arambase) jesu jedno- 
lika, jednog rasta a jednog pogleda, jedne dudi 
a jedne pomisli. Nar. pjes. vuk. 4, 167. Cudi i 
vjere jednake su (Orci i Sainuel.) J. Kavanin 
252. Ne bijaliu jednake dudi. A. Kanizlid, kam. 
33. krotke : Primi u dobro sej besjede krotke 
dudi }ubovnika. J. Kavanin 450. lakome: Sveoi 
nijesu kao mi samozivi i dudi lakome. S. l^a- 
bisa, prip. 191. lepiraste: ^judi dudi lepiraste. 
M. Pavlinovid, rad. 41. (ttbez(ive: Ka je u svom 
dudi jubezjive. J. Palmotid 124. lute: Jos pri- 
lozi da je kjehaja }ute dudi. J. Palmotid 125. 
ineke: Gospodin mila srca i meke 6udi. A. Ka- 
nizlid, utoc. 209. mile: Dosle zene svud cije- 
nene izvrsnije bjehu od Judi svom dragodom 
svom blagodom dobrostive mile dudi. D. Pal- 
motid 2, 388. O krajice Ipsile, livalim sto si 
dudi mile. D. Palmotid 2, 384. Ali vam je ne du 
prikazat blagu u lieu i mile dudi, nego silnu, 
hudu. Besjede kr. 135. milostive: Kra} milostivo 
dudi da svakoga ispuna zeje. J. Kavanin 358. 
nabunlive: Lasno je vele govoriti nabimjive tko 
je dudi. D. Palmotid 2, 107. nagle: Srdan pak 
vitrove nagle dudi digne. V. Dosen 199. naprasne: 
Boke} je osvetjiv i naprasne dudi. S. ^jubisa, prip. 
8. nebojazne: Ali )udi nebojazne dudi u vis zjaju. 
Osvet. 1, 40. ohule: Bjese on dudi ohole, Juto i 
prike. D. Palmotid, dubr. 7, 111. Bijaso mladid vele 
ohole dudi. A. Kanizlid, kam. 815. opake: Cudi 
ste opake. M. Vetranid 1, 226. Bududi ova vrsta 
cejadi opake dudi. A. Kadcid, bog. 466. Vidodi 
mladida uzorita, ali opake dudi. A. Kanizlid, uzr. 
159. Nije bog nase dudi opake. S. ^ubisa, pr'p. 
223. plemenita: Zlameiia dudi i srca plomenita. 
A. Kanizlid, kam. 256. Plemenite dudi uovi car. 
467. ponosite: Tri su stvari bas mrzede i pri bogu 
i pri Judi: bogat, skup je ki od vede, ponosite 
ubog dudi, star ki radi u zabavi jos Ziviti od 
[ubavi. J. Kavanin 6. pravdene: Te take spravi 
ne bihu od bludi, da svote |ubavi i pravdonih 
cudi. M. Marulid 38. prijeke: Sam ja bidu vrh 
svih zvjeri tvrda srca prijeko dudi s noharnosti. 
I. Gundulid 245. Tko bi mislio da pod slikom 
mirnijeh Judi nomirni so giisar krio vrla srca, 
prike dudi. D. Palmotid 1, 170. puzive: Covjok 
puzive dudi, homo iuconstans. A. d. Bella rjec. 
394. rajske: Ona vjekoviti rajsko dudi uros ima. 
D. Palmotid 1, 183. Djevojdica modno rijedi rajske 
dudi 2, 264. razlUite: Koliko poduese od [udi raz- 
lidite dudi i zakona. A. Kanizlid, frau. 192. Jesu 
]udi, ma razlicno dudi. Osvet. 3, .32. raspuUene: 
Ou je dudi raspuStenijo. A. KaniJ.jid, kam. 17. 
slatke, tigodne: Tako biva i kod judi kadjekoji 
slatke dudi. V. DoSen 14. Slatkodudnost jest takva 



6UD 



6m> 



kripost koja 8ini covika slatke i ugodne iudi, 
da se u svakomu drustvu i oj)Penu koliko u go- 
voreiiu toliko i ii dilovaiiu zna tako postcno vla- 
dati da je svima mio i dra°;. B. Lcakovic, nauk. 
473. srdite: Covjek si-dito i vrlo 6udi. B. Kasi6, 
per. 181. stalwjake: Sad su Judi svakojake (^udi. 
Nar. pjes. vuk. 2, 339. svete: Ja vas drza da sto 
svete cudi. Nadod. 26. vesele: On je vesele 6udi, 
ipse totus est factus ad hilaritatem. A. d. Bella 
ijcc. 373. vrijedne: Od vjecne je dike i casti 
mladcu ki je vrijedue cudi da daleco 2ivo od 
lasti. D. Palmotic 2, 202. vrle: Ugriiii su cudi 
vrle. 2, 309. Vrle i silne je 6udi. 2, 302. Divje 
judi vrle cudi ja naucih zivjet s mirom. 2, 378. 
zle: Za sto tuj zli Judi svakoga odiru koji su zlo 
cudi i svi zlu omiru. M Vetrauic 1, 106. Za toj 
vas svijet sudi i narodi svaci da ste .svi zle iiidi 
i da ste opaci. 1, 230. Mi nigdar zle cudi no bismo 
od svade. N Najeskovic 1, 224. Sto ti jo od zeiie? 
jo li t' jos zle cudi? 254. Mnozi od }udi zle su 
cudi. D. Palmotic 2, .389. zlobne : Koliko smo zla 
imena, nijesmo toll zlobne iudi. N. Na}eskovic 
1, 154. zlosrde: Nijesam silnik ja nemili, ni zlosrde 
tako cudi; u Jubavi a ne u .sili car gospodit srcem 
zudim. I. Gundulid (Sorkooevi6) 578. genske: Zeu- 
ske cudi, qui muliebrem animum gessit, u Be- 
Unu rjecniku 284. Covjek zenske cudi. B. Cu- 
ceri 6. — tako i opienitije mjesto adjektiva kojim 
pronominom kao: takove, ore, one, drugs itd.: 
Po vocu se sudi kakova su stabla, i kih je tko 
iudi, po dila dobra i zla. M. Marulic 135. Svaki 
je one 6udi ko mu zvizda sva prisudi ; nasa poni 
ni krivina da je nasa dusa lina. 298 Takove 
covjek cudi pogrjeu je meju Judi. 310. Drazi su 
ti bludi Venere, i Jove tvoj otac jest cudi, go- 
spoje, takove. H. Lucie 195. Jove je take cudi 
da koju god vilu vidi, hudi hotim svaku zudi. 
D. Palmotic 2, 81. Gospodin Isukrst nije ove 
cudi. A. Kanizlic, uzr. 36. Koji bi druge cudi 
zenn mogao zacrjeniti. M. A. Rejkovic, sabr. 11. 
— bb) u iii'otine : Zlosrda je cud zvijerenja od 
gore. M. Vetranic 1, 149. Ali ne znas cudi moje 
(vuka), er ja zabi kojem stada. 1, 317. Orlova je 
end put sunca leteci. 2, 65. A mube lajneno doli 
se kalajte, sve muke paklene ter oslu zadajte 
pod repom najlise dajte mu placni trud, da 
jedva uzdise za krivii svojti cud . . mojemuca 
rekSi toj od cudi oslove, spusti se muba roj te 
na osla napuze. 2, 169. Za drugo vas narav nije 
neg za nemir dala od Judi, ko srdite poda zmije 
i zvireiie vrle cudi D. Palmotic 1, 326. Vas vijek 
sdrzi lav ocinu end i narav, kom se rodi. D. 
Palmotic 2, 494. Promijeni vuk dlaku ali cudi 
ni kada. M. Drzic 64. Vuk premina dlake stare, 
ma cudi nikadare. P. Vitezovic, cvit 59. Vuk 
dlaku promijeni, ali cud nikada. Poslov. danic. 
151. Vuk mijena dlaku ma cud nigda. 151. Kur- 
jak dlaku mijena, a cudi nikad. Nar. posl. vuk. 
164. Cud lisicja ne treba kurjaku. P. Petrovic, 
vijen. 33. Kano risi, kad jib na krv 6ud ponese 
gladna. Osvet. 1, 47. — cc) u stvari tjelesne i 
umne i kad se nam inisli cefade: Kad si dobro- 
srican , protivscine se bjud' da nisi nesri6an : 
srice bo je taj cud, da malo krat svrsi kako 
pocme cinit. M. Marulic 128. Tva odica cin' da 
budo cudi ke no duSi prude. 262. Budi sve kako 
sam pravis, me nesredo cudi nisi joste vis. D. 
Drzi(!: 181. Naravi stare cud lip.sati ne moze. M. 
Vetranii 2, 44. A ni bog ni sveti ne moze na 
svijeti, Peraste (= Perastani) prokleti, tvoju 6ud 
podrijeti. 1, 223. I ovu niku 6tid uza tvoja ima: 
niani mi daje trud, sto veco zazima. H. Lucie 
207. Sreca ima cud kad koga priblazi da ga pak 
kroz ne sud zlosrdo porazi. D. Kauina 47. Daje t' 



(cest) sad Xestok trud a sada dobre dni, opaka 
zla ne cud ni u cem kropka ni. 125. Da li sad 
sela graisku cud imaju? D. Zlataric 51. Tko god 
prvi rece : o svite grbavi ! cud svita dotece raz- 
logom naravi. I. T. Mrnavic 154. Uklonit so, ne 
poklonit', ohologa 6ud jo pakla. I. Gundulic 476. 
Ogaii od Jubavi jest takove cudi da srce isto so- 
bom uzdiguje. A. Georgiceo, pril. 12. Buduci da 
jo narav i osobita cud dobrote dobro ciniti. P. 
Kadovcic, nac, 218. Plam iz visoka srno protiv 
svojoj dudi doli u dna naj nizoka. J. Kavanin 
458. Jesu r zvijezde zvjerske ali covjeejive, sto- 
jec u tuje, svoje li ku6e, mirne ali bojne dudi, 
jedne il dvostruke prude. 469. Sr.ca ima dudi i 
dvi sto i tri sto. P. Vitezovid, odil. 60. Moniata 
za raua izdaje cud svoga zlobuoga pera. A. Ka- 
nizlic, kam. 21. No mozemo odojet nasemu srcu 
da se ne ukazemo barni nasijem dobrocincim, 
cijec er take je dudi da nas siluo na barnost pri- 
vodi. D. Mattei 317. Stvoreno je srco Judsko tako 
dudi. 327. Koje je igda dudi ovo moje srce? 328. 
On (mjesec prosinac) cud kaze u koznoj opravi. 
L S. Rejkovid, kud. 8. On (mjesec studeni) ti od- 
mab i cud svoju pusti. 395. Zna on svojoj kapi 
dud. Nar. posl. vuk. 93. — b) i casovito tako 
raspolozene moze se zvati opet dud (vo(a), volun- 
tas: U djelu vas svoj vijek covjek se odkriva, 
jos kada i Jubi, ako ima Jubit' dud. F. Lukare- 
vid 29. Dode joj druga pamet u cud. Spom. bud. 
glasn. n, 2, 133. — tako se mof/ii litinaciii i neki 
driicji navedenih vec primjera. ii toiii xmislu dolazi 
cud osobita u lokalti s prijedlntjoia po: po cudi, 
to ce reci: prema cudi, ugadajaci cudi iijoj, pio 
vo^i, po zeji, ex sententia, ex optato, optato, ad 
voluntatem, gratum: Slava krstiteja bi dopusdeiia 
kcori Erodijadnoj za uzdarje, sto bijase igrala 
po dudi Irudovoj. Turl. blago 1, 150. Covik po 
dudi bozjoj. 2, 131. I trazise seb" mista po dudi. 
M. A. Ilejkovic, sat. 160. Da svakome ucino po 
dudi. I. S. Rejkovid, kud. 37. Al po dudi ne uade 
djevojke. Nar. pjes. vuk. 3, 515. On ni dobar za 
svoj narod, ko ne igra po negovoj dudi. 5, 525. 
Ti obide zemju i gradove, a po dudi ne nade 
dovojke. Nar. pjes. srem. 127. — tako cesto: biti 
komu po cudi, biti po cudi iijoj Hi cega, gratum 
esse, placere, probari alicui; alicuius voluntati 
satisfacere. ic Stulicevu rjecniku 73a: biti ili ne 
biti sto po cudi, aliquid gratum vol ingratum 
esse, M Vukoou 7611) : nije mi j)0 dudi, non pla- 
cet. Sto ne bi kraju po dudi bilo. J. Filipovid, 
prip. 101. Abelu bi po dudi. E. Pavic, ogled. 12. 
Je li joj po dudi tako brzo podi. 54. Ne bi mu 
po dudi. 76. Sidemu bi to po dudi. 76. To nemilo 
dilo po dudi ne bududi. A. Kacid, korab. 78. Ne 
li same nije suproc zakouu bozjemu, ueg uzopet 
po dudi je zakona bozjega. Ziv. is. 63. Ona nije 
po dudi nasih sejanina. J. Jablanci 70. On ne 
bijase po dudi Bulgarom. A. Kanizlid, kam. 336. 
Samo sto nima nije po cudi ni po voji. M. Do- 
bretid 503. Ako tebi pak ne bi bila po dudi. 477. 
Pos'o taj mi je po cudi. D. Mattei 2. A tebi nije 
po dudi zbijati se u pomiiiv red zivjena. 198. 
Ova ce, rekob, kiiizica bas za to hima po dudi 
biti. M. A. Rejkovid, sat. 8. Kada liojzi nije sto 
po dudi. 99. Lip je nauk i raeni po dudi. 121. 
Ovo bide nije uprav ni komu po dudi. A. Kalid 
387. Nije mu naj po dudi bio ovaj posledui raz- 
govor. D. Obradovic, ziv. 52. Ali mu lanac nije 
po dudi. D. Obradovic, bas. 61. Ako koja nije 
komu po dudi bila. L Rajid, pouc. 2, 62. Al' ti 
nije po dudi devojka? Nar. pjes. vuk. 2, 529. Al' 
ti nisu po dudi svatovi? 3, 494. Je li tebi po 
dudi dovojka? Nar. pjes. vila 1867, 425. On zna 
da mi to po dudi nije. S. ^iubisa, prip. 137. — 



6UD 



150 



ilTFTER 



rede: hiti u cud: Je 1' ti u 6ud moja Ande seka? 
Nar. pjes. vuk. 3, 206. — tako: ici, izici, oHci, 
hoditi po cudi komu Hi cijoj, procedere, succe- 
dere ex sententia alicuius, optatis alicuius ro- 
spondere, u StuKcevu rjecniku 73a: hoditi po ci- 
joj cudi, cupiditati alicuius suffragari. Nije se 
stavila i kad za priblaznit k sebi covjeka i jed- 
noga koji joj je iso po 6udi. B. Cuceri 85. Malo 
mane nego svi svjetovni nasi posli taki su U sebi 
da, kad koji po 6udi uasoj ne izide. lijek podo- 
ban za smirit nas iznade mu se. 19. Ovo ne otide 
po 6udi inijpui ucenicima. Ziv. is. 128. Priobilna 
obecana koja vam idu toliko po cudi. Besjede 
kr. 7. Koliko puta hodijase po 6udi druofoga 
prema .svojoj voji. 9. Obvjetovaiie koje ne bi nim 
islo po cudi. D. Mattei 12. S jedne rjecce koja 
mi ne ide po 6udi, ne mirim se. 291. — Govuri 
se i: iud tjerati, tjeriti, cudi ganati: Mjesec vi- 
jeku ne stoji na mjeri, nego li prem njeku za- 
mjernu cud tjeri. N. Najeskovic 112. tt V knizi 
starih pisaca hrvaiskih u pjesni koja je stam- 
pana i u in knizi 482 te ju Jagii prisvaja Ve- 
tranicu. Jednu cud sve tjeram, jedan se mogu 
rec D Eanina 122'>. Al sve vuce za kozu pri- 
jana i v'jek svoje stare Audi gana (radi kako 
mu je urodenu). Osvet 3, 28. — cud me je fkao 
vofa me je): Nudjer u lev, druzbo mila, svi se 
brio opravirno, a u zaman ne zelinio, er nas taj 
6ud nije bila. N. Najeskovic 226 (V). 

6UD , m. mos. u jednoga pisca xvii vijeka : 
Obifiajudi se blagovati cud s takijem obifajom 
reconi 6ud ne samo da mu je riaudio nego se 
on joste okreniio u blagovaiie. P. Posilovic, nasi. 
32b. Niste vi ni rodom, ni jezikom, ni cudom 
Grei. A. Kanizlic, kani. x. 

CUDANE, n. plaseue, o konma. constornatio. 
isporedi cudati. samo n Vakuvu rjecniku. 

('UDATI, di'idam, imp c;onOu))iscere, kao vofeti, 
hotjeti se. u jednoga pisca naseya vremeita: Davor 
bulo, ne ce ti se sira i skorupa, iudas sati i sla- 
doia skupa. Osvet. 4, 18. 

CtJDATI SE, ci'idam se, imp. verori, recusare, 
fugere, plaiiti se, hojati se; u koAu, consternari. 
u nase vrijeme i u Vukovu rjecniku 761'': scheu 
werden, consternor. A kako jadna da ti ne do- 
dem? Kad ne6u tebi ja kome cu? Jes jes; ali 
znaS druga bi se cudala, ili bi to i-aztelalila po 
sehi._ M. D. Milidevic, let. vee, 183. 

CUDE ! uzvik. u jednoga pisca nasega vremena : 
Neki put bi na precac prcstao plakati i povikao 
bi sam sebi: cxide! ciide! eno ga ! on je on! M. 
D. Militovic, lot. vec. 277. 

CUDINA, /. indoles, augm. od cud. od xvii vi- 
jeka: Cudiua opaka i ueka pusta bijes uzrok su 
da .svaka vila mi nosi svijos. I. Gundulid 166. 
Odnijela bi mu u kjunu svraka biAe, a ne bi ni 
deva cudiuu. Poslov. danic. 89. — m. covjek dobre 
6udi, dohriiina: Oni danas ho6e da ovoj zemli 
zanijefiu narodno imo, oni da narodnu sre6u za- 
tome, oni da nam jezik i sveta piadjedovska 
prava pogaze, a mi, 6udine brvatsko, mi potomci 
Kresimirevi, Zrinovidevi, Kaoicevi, mi to vise 
krat ravnodusno glodamo! M Pavlinovic, raz. 
spis.Sll. 

tUD^ilV, adj. 1. sensibilis, o icjadetu, irrita- 
bilis, stomaehosus. u naie vrijeme: Tosko onome 
ko uvrcdi koga od tih 6ud|ivih a silnili ugodnika 
boi^jih! M. D. Milicovic, zlosel. 2.59. — o stvarma: 
Da 6ud]ive okieti nemade. Osvet. 2, 32. — 2. o 
konu, koji se cuda. pavidus, facile expavescens, 
qui facile alicjua re constcrnatur. od poietka na- 
seya vijeka i a Vukovu rjeiniku. Stajao sam onda 
kao 6ud|iv koii. D. Obradovii, 2iv. 29. 



iUDNOST, 6udnosti, /. samo u Belinu rjec- 
niku 628: mucna 6udnos, morum difficultas. 

iijDNUTI, ciidnem, j)/ concupiscere samo u 
jednoga 2'isca nasega vremena: Is'em cud cudnu 
na odluke skrajne. Osvet. 4, 4. Kad krv cudne, 
tad mu bave sluge. 4, 16. 

CUDOEED, vidi cudorede. u jednoga pisca 
xviii vijeka : Tkoji jubav di-2i u cudored dilo- 
vaiia. Turl blago 2, 12. — rod se ne zna. 

fiUDOEEDAN, cudoredna, adj. ad mores per- 
tineiis, moralis. od xviii vijeka i u rjecnicima 
Belinu i Stulicevu. Nisu ovo dila koja cudoredne 
kriposti izvode. A. d. Bella, razg 58. Cudoredni 
nauk, moralis documeutuui. A. d. Bella, rjec. 496. 
cudoredne nauke vaditi, informandis moribus do- 
cumenta pvomere. 496. Cudoredna kripos, virtus 
moralis. 496. Po zakouu cudorednu, bonis mori- 
bus oongrueuter. 496. Od bogoslovja cudored- 
noga. P. Knezevic, osm. 316. Tako i skup re- 
dovnicki Litvrduje so u svomu tilu cudorednomii. 
325. Cudoredne pripovidke za male i velike (pisao 
je) Pilpay bramin. M. A. Rejkovic, sat. 6. Cu- 
doredna opomena svrhu toga. I. S Eejkovic, kuc. 
417. Izvadi cudoredni nauk. Grgur iz Varesa. 31. 
Prem da je divica bila kei prvog otca Adama, 
sa svim tim nije bila (Sudcu'edna i opoenoredna 
strana Adama (pars moralis). I. Tomikovic 358. 
Sve zapovidi diloredne ali ti cudoredne spadaju 
na ove dvi rici. I. Velikanovic, upuc. 1, 33.3. Kri- 
posti nike su bogoslovske, a nike diloredne ili ti 
cudoredne. B. Leakovic, nauk. 468. Ovi rijedki 
primjer bozanstvenoga i cudorednoga zakona. 
Pravdonosa 1852, 5. Sudjelovauem uapredna i cu- 
doredna naroda. M. Pavlinovic, razg. 22. — Adv. 
cudoredno, moribus cougruenter, u rjecniku B>-- 
linu 496, sensu rnorali, u Stulicevu rjecniku 73'>. 

CUDOREDITI, iudoredim, imp. samo a rjec- 
niku Belinu 769: moralibus virtulibus imbuero; 
i u Stulicevu 73'': sententiis moralibus imbiiero. 

CUDOEEDITElf., m. magister morum. u jed- 
noga pisca nasega vremena : Prosvetitoje, 6udo- 
rediteje naroda. M. Pavlinovi6, razl. spis. 181. 

CUDOEEDNICA, /. doctrina do moribus. u 
jednoga pisca pod konac xviii vijeka: Paka na 
kon toga ucit ces cudorednicu. I. J. P. Lufiic, 
doct. 11. Utemejen dobro u gramatici i u lipo- 
slovnici udij uzamsi cudorednicu . . 11. 

6ud6eEDN6sT, cudorednosti , /. mores, u 
jednoga pisca nasega vremena. u rjecnicima Be- 
linu 496 : morale dociimentum, 297 : ethicae ; i 
StuKcevu 73'': moruui ordinatio, ethices. Vire i 
cudorednosti upi-ave dajuci. I. Velikanovic, upu6. 
1, 243. 

(^UDOEEDOVANE, «. vidi cudorede. samo u 
Stu lice vu rjecn ik u. 

6UD0EED0VATI, cudoredujem, »»»^>. vidi cii- 
doi-editi. samo u Stulicevu rjecniku. 

CUDOKEDSKI, adj. vidi oudoredan. ."unno n 
Stulicevu rjecniku. 

CUDOEEDE, n. mores, res honestao samit u 
jednoga pisca naiiega vremena. i u Stulicevu rjec- 
niku 73'': morales seutentiae, moral itas. .Snaga 
drzave visi o iudi i dudoredu drzavjana. M. Pav- 
linovic, rad. 6. 

CUDOVIT. adj. vidi 6ud)iv. ii jednoga pisca 
prosloga vijeka i u Vukovu rjeiniku. Dote raz- 
mazeiio lasuo biva dudovito. D. Obradovid, iSiv. 4. 

(bUPTA. /. vidi dufteta. B. Musicki 

iUFTEE , m persijski i turski kufter. gradi 
se od groMa onako kao §to se od siMh sfiva 



iUFTETA 



6uK 6tjk 



grade i suie neki Icolacici Od vina izvaruju dollar 
dufter. Juki6, zemj. o4. 

iUFTETA, n. pi. I'leko jelo: isjeca se sitno 
prijesno meso i metne se u nega malo bibera i 
sitno isjecanoga crnoga luka, pa se onda naiine 
kao orasi i mnefaju se u seniino brahw, i to se 
zovu cufteta. Foslije toga cuftcta se puprze na 
maslu pa se puspu hijelim Itikom i kiselim mlije- 
kom. u Vukuvu rjccniku 763. _)jer«. i tur. kufto. 

CUH, m. spiritus, flatus, od xvi vijeka i ii rjec- 
nicima Belinu 120: aura tenuis, 758: veutuhi.s; 
Stiilicevu 7;il>: spirameiitum, flalus auiae leni.s; 
i Vukovu 7(i3l': spiritus. Korijen je po Daniciiu 
kor. 34 tus, kas]ati, a u toj rijeii prelazi na dah- 
nuti. srodno ce biti got. kukjan celicati, stvnem. 
kuchen, hucheu, nvnem. haucb (*kuch). a) it %)ra- 
vom znacenu, o vjetru: Ne kren' se, lisni vlas, 
till budi, vitreu culi ! da cu je svak moj glas. S. 
Mencetic — Drzie 402. Gdi prsi u dubravi tiho^a 
vjetra cub. M. Vetianic 1, 92. Kijem (prutom) 
trepti na voju od vjotra cuh svaki. 1, 132. U 
krmu vjetra cuh prsi 1, 169. A kada jedan duh 
kreue lis ili vlas. miii mi se da ja cuh od usti 
tvojijeh glas. N. Najeskovic 17 (V.) i 178 (vni). 
Nije cuh od vitra cut sada. 46 (viii). Jaoh, je li 
vjetra cuh, koji ce t' donesti ovi njoj tuzan duh 
i moje bolestiy 13B (vjii). Kad se do smrti cuh 
tako izranen kako taj ki cuti u sebi da je smam|en, 
bih zacijec osvete ugristi blizu hoj krvnice usni 
te. Neg neki sladak cuh (varijanta: cuh) koji joj 
iz usti s mirisom izit 6uh, vrati mi um i svijes, 
ter ne da ucinit' taku joj tu boles. F. Lukarevic 
37. Ove dune i jabiike ke sam brala o ponoci, 
uza me da nije duha, ni od vitra cuti cuha . . 
S. Bobajevic 209. Jos ne prsi vjetra cuh. D. Zla- 
taric 97. Blazi vjetri ki letite, vlaznijem cuhom 
prosuzite. I. Gundulic 97. U jidro razvito udari 
vitra cuh. D. Barakovic , vil. 266. Ni od vitra 
cuha da listom savije. 26. Hitrim cuhom sviia 
velika gasi se. I. T. Mrnavic, csm. 92. Ni cuha 
ni praha se ne bojase. 169. Kad dune vitra cuh. 
D. Barakovic, jar. 26. Nu po drumu hodec tomu 
najmaiii nas cuh pripada. D. Palm'otic, christ. 
xji, 66. Najmaiiega od cuha s mraznom sumnom 
svi predaju. xxiv, 35. Svakoga se sada bojim cuha 
od vitra i zamora. I. Zanotti, en. 2, 48. Na tih 
duh od vjetrica. I. Kanavelic, iv. 526. Na sami 
cuh od vitarca preda. A. d. Bella, razg. 16. Nit 
je cuha s gore od vihara. Osvet. 2, 87. — b) m 
prenesenom sinislu : Zgar prhne vjetra cuh od 
bozje jubavi. M. Vetranic 2, 9. Muceci bozanstveni 
cuh ne bi se inako mogao cut. B. Gradi6, duh. 
71. Ti cujes u srcu jedan cuh smijena. D. Zla- 
taric 70. Al nadmocja dusa ne doprla, jer se leha 
tjelesima prhla, jos na cube bludnijeh namama. 
Osvet 4, 69. Dabne cuh narodne |ubavi. M. Pav- 
linovid, raz. spis. 303. — govori se i sa v mjesto 
h : 6uv i pogrjesno sa c wjesto c : cuh, cuv. — 
cub moze biti grijeskom mjesto dub : Kratak 
zivot za c ne more podnositi tej pokore, buduc 
konac brl pokori? Sve de s' slasti urod skon- 
6ati, da prcz konca muku imati : toj usloni srcu 
i duhu, ter neb' voje dat trbuhu. M. Marulid 268. 

6DHAL0, n. scops pulchella. Pall, u Srbiji u 
niskum okrugu. I. Pelivanovic, Javor 1880, 1535. 
srarni cuveta, jejic, ubajka. 

CUHNUTI, cubnem, ;;/. flare, isporedi cuh. u 
^jednom spomeniku xv vijeka i iz nega ii Daniii- 
cevu rjecniku 3, 550, i it iiase vrijeine. Ako odf. 
kude na suprotivt lie koi gode vetar kjubne. 
Spom. sr. 1, 57. Kad se koje dijete usrdi, rece mu 
drugo: ja pubnub ti dulinu. A. Kovadovid. 

dUHTATI, ciihtam, imp. vijati se zrakotn, vi- 



joriti se, agitari vento. u jednoga pisca xvi vi- 
jeka : Kon nega usajena horugva duhtase. M. Ma- 
rulid 13. 

6UJIC, m. prezime, u nase vrijeme u Srbiji. 
Sem. sr. 1882, 114. i u hrvatskoj krajini. V. Ar- 
senijevid. 

CUJKATI SE, diijkam se, impf. rumorem esse. 
samo u Stulicevu rjecniku 73''. 

CtfK, m. strix noctua. od xviii vijeka i u rjec- 
nicima Vranciceva 118: ,cliijuuk'; Belinu 66'': 
ulula, 152'>; Bjelnstijenievu 54»: noctua; Jam- 
bresiievu 1042a : ulula; Stulicevu 73'': bubo; i 
Vukovu 761'': ululae genus. Korijen, veli iJani- 
cic kor. 96 moze biti da je tu u znacenu napeti 
se. rijei ne dolazi ni u jednom drugom sloven- 
skom jeziku, bice va(da tuda, ako ne dolazi od 
glasa cu. nu sracni cudnuti, cudati, ta cuk danu 
cuci, i nem. chouh, kouch (kaub) * skr. kuc stis- 
nuti se. a'l u pravom smislu: Dvaes puta cuk 
gdi cici drug caricu bivsi slusa, od nega se izH- 
sici. J. Kavaiiin 470 Kad su zivine govorile da 
su cuci srali na kabanice. N. Palikuda 40. Cuk 
placni glas objavi. N Marci 19. Kada rucase oU 
vecerase, va]alo je da kao cuk gleda. A. Kacid, 
razg. 35 Ne gubi sova slave rad goleme svoje 
glavo kad do sove seke sidi, il' cuk bratac kad 
ju vidi. V. Dosen 34. Skri se Scepan ka cuk u 
plotinu. Nar. pjos. vuk. 5, 525. Nije tu duka da 
ulovi vuka. Nar. posl. vuk. 219. Dan i narod 
kako duku tica. P. Petrovic, vijen. 1. I sovujaga, 
i duk, i liska, i kobac po svojim vrstama £). Da- 
nic.id, 3 mos. 11, 16. Nego ce naslijediti gem i 
duk, sova i gavran naselice se u lioj. isai. 34, 11. 
I u lioj ce lezati stada, svakojako zvijerje izmedu 
naroda, i gem i cuk nodivade na dovratnicima 
liezinijem. sofon. 2, 14. ,Cuk de duknut, cut se i 
u selo. Osvetn. 4, 5. Cuk doduka s Kosjereva 
b'jela, da su vode makli uza klauce. 5, 41. Svi 
se oko mens okupe kao tice oko duka. S. !^ubisa, 
prip. 14. Nos mu je zakucast. a oci sijere kao u 
duka. 90. Glasida nalicna glasu duka u gradini. 
M. Pavlinovid, raz. spis. 77. Ako sam do sada 
bio ludi duk, po san _ sega cu biti soko i vuk. 
Nar. prip. vrc. 1, 178. Cuk, .strix pygmaea. Slovi- 
nac 1880, 30. noctua minor, Briss. Progr. spalat. 
1880, 10. — rece se eovjeku neznalici: Ako i to 
ne znas bas si pravi duk. D. Obradovid, bas. 137. 
— b) zenska kapa visoka od glave oko jednoga 
pedfa, iskicena i na vrh ne puce gotovo koliko 
jaje kokosine o kojemu vise pare i razlicne tre- 
pet^ike. DjcKojka se dovede pod cukom i nasi ga 
oko po godine. Vitavu nedjefu dana vise o cuku 
jaglnci od kojijeh se mlada gore ne vidi, a kad 
jiij jiij tiiiii (hull' iiiiiti i donese lia]ine, onda se 
jiii/hni >l:iiiii I iiijr^h, Hill priveze se croena struka 
l.iija j'lj hi: liitii nsi ,lokU god cuk nosi. Gdje- 
koje minde i poslije knito metnu cuk na glavu 
kao stajaCH kapu. tako biva u Bjelopavlicima u 
Crnoj Gori po Vukovu rjecniku 761''. sravni lat. 
cuculus kukuvica i neki klobuk. Na glavi joj fes 
a vrh nega na samo teme stoji uspereni duk. S. 
^jubisa, pric. 123. — c) u IJercegorini zovu psa 
komu ostrigu usi da bofe ciijf inkoia. Magaz. 
1807, 71. — d) prezime, upr.ini iiailnnak muski. 
na pocetku ^xvi vijeka, alt tadit ilnhizi samo adj. 
od rijeii: Cukov: Pred Petroui i,'ukovim sinom. 
Mon. Croat. 158. (1495). u nase vrijeme: Schem. 
segn. 1871, 95. 

6UK CUK ! interj. glas kojim se kokosi dozivfu. 
u nase vrijeme i u Vukovu rjecniku: Cuk, kokoSi, 
duk. pilidi moji! snesite mi stotinicu jaja. Nar. 
pjes. petr. 1, 301. - i o tajni ili novosti koja se 
brzo raznosi: Kad covjek otkrije iem tajnu, ona 



CUKA 



152 



dULANE 



to sved na tajno drugoj a ova tredoj dokaXe. Ciik 
6uk po selu ova se tajna od liha do uha raznese. 
V. Vrcevic, niz. 170. 

6UKA, / sprava za isjecane vodenickoga ka- 
mena koja ima uUca kao i sjekira ali je do{e 
klinasta, malleu8 exacuendis lapidibus molaribus. 
L. Novakovic. 

(!;UKA, /. u poslovici: Caia baci, ba6a 6uki, 
caka dlaki a dlaka zaplaka. Nar. posl. stojan. 147. 
— i u narodnoj pjesmi: Katarina Danka goni 
krave vanka na morav na krsin kudar pase 6u- 
kin sin, 6uka mat', cuka hdi, jedan otac, to su 
tri. Nar. pjes. ist. 4, 20. 

dUKANE, n. 1. prisivane kokosi glasom cuk. 
isporedi ciikati. samo u Vukovu rjecniku. vidi 
Cukaiie. — 2. igrane loptom. 1^. Stojanovic. vidi 
6i\ka 1.^ _ 

6UKANE, n. vikane poput cuka. u Vukovu 
rjecniku : clamor bnbonis. 

CUKATI, iiikam, imp. prisivati kokosi glasom 
cuk. u rjeinicima Bjelostijencevu 54^ : voco galli- 
nas; Stulicevu 73'': vocare gallinas; i Vukovu 
761'': allicio gallinas. vidi i cukati. — sa se: 
dukati so, kao govorkati se na tajno. u nase vri- 
jeme: Po selu se pocelo nesto debelo o Markicu 
cukati. V. Vrcevi6 , niz. 247. Kako se po selu 
cuka. 61. Sto se kroz selo 6uka. 208. 

6UKATI, cukam i cucem, imp. vikati poput 
cuka. u nase vrijeme i u rjeinicima Stulicevu 73; 
bubonis vocem edere, i V^ukovu 7Gl^: clamo ut 
cuk. Cuk 6uce. J^. Vulioevic 14. Cuk cuka u lugu : 
da nije cuka u lugu, svi Judi za ludu. (odgonet- 
faj: mlin). Nar. zag. nov. 133. 

CUKAVAC, 6ukavca, w». 1. neka ptica. u Sr- 

biji. M. B. Miliievic, srb. 583. — 2. neka trava, 

anchusa L. medna trava. B. Sulek, im. 61, 496. 

CUKCINA, /. vilis bubo, samo u Stulicevu 

rjecniku 73''. 

6UKI, interj. glas kojim se vabi macka Hi ko- 
kos. Nar. prip. vro. 1, vii. 

6UKI POTOK, (!;ukoga potoka, m. neko mjesto 
u Srbiji u okrugu uzickom: Zabran u Cukomu 
potoku. Sr. Nov. 1868, 267. 

CUKICA,, m. ime musko. u nase vrijeme: Za 
Alimetom Cukica Murata. Ogl. sr. 459. 
6UKILE, adv. ii gomili. 1^. Kovacevic. 
CUKIN, adj. sto pripada cuki. vidi cuka. 
CUKLIC, m. vidi CukliA i Cukjid. Jukic, zem. 
30. T. Kovafievic, bosn. 39. 

CUKLINAC, Cuklinca, m. predio izmedu sela 
Draksenica i Demirovca u bos. krajini. M. Ru- 
zi6ic. 

6UKNI6, m. pirezime u Srbiji u nase vrijeme. 
Spasoje 6ukni6. Eat 31. 

iUKNUT, adj. 1. kao sulud. — 2. priliino 
napit. kod Gospiia. J. Bogdanovic. 

1. 6UKNUTI, di'ikiiom, p/. vabeci kokoU vik- 
nuti: ciik! samo u Vukovu rjecniku 761'': dice cuk. 

2. CUKNUTI, diiknem, pf. trudere. a) udriti, 
kada se dvojica pobiju sakama te kada jedan 
umjcstno i cvrsto sklopjenom sakom udari drugog, 
oni koji gledaju reku: josi li vidio, ali ga po- 
Stono (Suknu Sakom u glavu. J. Bogdanovic. — 
b) na jedan ynah popiti. kada sc u drustvu vino 
pije jjafc sc naliju pune caie, onda rcce jedan, 
kao u Sali : dajto da ovo vino u jodan mali 6uk- 
nemo. Hi : vide ! kako ovaj u jedan mah punu 
6a5u vina iuknu. J. Bogdauovid. 

ttrKNUTI, dfiknC'in, pf. viknuti kao cuk vide. 



u nase vrijeme i u rjecniku Vukovu 761'' : exclamo 
ut duk. Cuk de duknut, cut' se i u selo. Osvet. 4, 5. 

CUKO, m. a) pas, canis u Baniji. V. Arsenije- 
vid. Drzi, cuko ! Nar. prip. bos. 1, 119. — b) neka 
buba, microcara. Thorns. I. Sloser, kor. 439. 440. 

CUKOS, m. nekaka ptica kolika kos. ngrc. 
xp-i'zxof kukavica. u Crnoj Gori. u Vukovu rjec- 
niku 762". 

CUKOV, m. pas, canis. na Bracu. A. Ostojic. 

CUKOV, adj. sto pripada ptici cuku. bubonis. 
ti Vukovu rjecniku. i covjeku prezimenom 6uk, 
vidi 6uk d). 

CUKOVAC, iukovca, in. a) brdo u Srbiji u 
okruqu kruievackom. M. D. Milidevic, srb. 744. 
— b) selo u Srbiji. Sr. Nov. 1879, 175. 176. — 

c) juzni kraj sela <S7a?iaca. , Glasnik 19,247. — 

d) neko mjesto kod Vajeva : Niva u Cukovcu. Sr. 
Nov. 1866, 625. — e) selo u Medumurju kajkav- 
ski: Cukovec. Schom. zagr. 1875, 136. — f) po 
kazivanu bilo nekad selo kod Bavanista u Ba- 
natu. Javor 1880, 857. 

6UKOVl6, m. prezime, u nase vrijeme u Srbiji. 
Sem. srb. 1881, 349. 

CUKOVINE, /. pi. selo u Srbiji u okrugu sa- 
backom. K. Jovanovic 177. 

CULA, /. kijaca, fustis, u Backoj. u Vukovu 
rjecniku: klinac, clavus, der keil. Hajdenak, na- 
ziv. 28. — Krmacica (igra pastirska, upravu ono 
debelo drvo kao pokratak vran koji tjeraju u 
kazan) : Krmacica se negde zove cula. M. £). Mi- 
lidevic, ziv. 3, 5. Ovo se zove igrati se dule 3, 5. 
CULAH, m. derviska kamilovka Hi kapa. tur. 
kulah, a to od pers. neka kapa koju nose Per- 
sijci. nekad se ta kapa nosi ispod fesa do glave, 
I obicno je bijela a plete se Hi od jiamuka Hi od 
vune. u nase vrijeme: Pa da makne nevjernicko 
ruho, a uztakne sveceva culaha. Osvet. 3, 19. Ski- 
nuv^i dulah i cizme. Nar. prip. bos. 1, 50. vidi i 
dulav, dulak. 

CULAJEV16, m. prezime, u nase vrijeme. J. 
Bogdanovid. 

CULAK, dulaka, m. pogrjesno mjesto dulah sto 
vidi: Ono sUno dijejahu blago bas dulakom To- 
niida Mijata. Pjev. crn. 46. 

CULAK, in. dugujasta stijena Hi vise stijena 
jedna na drugu za bilegu namjestenih. M. Pavli- 
novid. 

diULANIJA, TO. budala, stultus. m nase vrijeme 
u narodu : On vam nije kriv, sto su vasi Judi 
bili dulanije. Nar. prip. bos. 1, 31. Bog me, ti si 
dulanija nad svimi dulanijami na svijetu. 1, 56. 
Gdje si ti to bio, dulanijo? 1, 137. 

CULANE, n. u Lici igra koja se u Crnoj Gori 
zove grabikapa: igraii naznace na zem\i jedno 
mala koto pa oko ovoga podaleko jedno veliko. 
Polovina igraca ude u malo kolo i svaki se na- 
cetveronozi, a od ovijeh sto ostanu na polu svaki 
gleda da bi ugrabio kapu kome od nnijeh sto su 
u kolu, a oni to cuvaju i brane se nogama. Ako 
koji iz kola udari nogom onoga koji hocc knpu 
da ugrabi, onda onaj va]a da dode u kolo a 
ovaj ide na poje. Kad koji kome ugrabi kapu 
on s nom pobjcgne upravo k medi velikoga kola 
a onaj ga iija je kapa tjera: ako ga do nazna- 
cene mede stigne i uhvati, onda onaj va\a da 
ide u kolo a ovaj ostane na po\u, ako li ga donde 
ne uhvati, onda vaja na ledima da ga nosi od 
mede velikoga kola do maloga pa onda opet da 
ide unutra. Vuk u rjecniku 762». isporedi i M. 
D. Milidevid, iiv. 3, 22. 



dXTLATl SE 1 

CULATI SE, iitUan so, imp. igrati se culana. 
u Vukovu rjeiniku. 

CULAV, adj. ridi fulav. ne imajuci uH ili 
malenijeh uSiju. tur. kulak, uho. u nase vrijeme 
i u Vukovu rjeiniku. Samo da nije to dulav. 
Nar. prip. bos. 1, 57. 

CULAV, m. vidi culah. u jednoga pisca na- 
Sega vremena: Momfe nakrivilo cm 6ulav ua 
glavi. M. Pavlinovid, razg. 3. No bojim so ja 
tvoga iulava. 25. 

CULAYIJA, /. hudalaUina u Sali recena. u 
govoru: prodavati culavije, ineptias agore. Par- 
nica potaknuta ostarjelimi culavijami. M. Pavli- 
novic, raz. spis. 223. sravni dulanija. 

CULIC, m. prezime u Srbiji, u lude vrijeme. 
Eat 343. 

CULIN, m. symbiotes, Eedt. I. Slosor, kor. 
1, 296. 

6tJLINI, m. pi. selo u Dalmaciji hlizu Sina. 
Schem. spalat. 1862, 10. 

6uLINSKO p6:^E, n. neko pole u Ugarskoj 
medu Krizem i Marisem: Dekretomt cesaiskomt 
svetlosti u godini 169-1 naniL izdatoj, i obestano, 
kako se nami hoce data Slavonia i Sirmija mezdu 
Dravomt i Savomi. do hrvatsko kraine, i poje 
backo i dulinsko (backit, iongradsku, torontalskii 
i bekesku zupaniju) mezdu KrizemL i Morisomi,. 
Spom. bud. Glasn. 2, 3, 100. 

CULITI, ciilim, imp. usi, to je nadizati jih, 
arrigere aures. tur. kulak, uho. u Vukovu rjeiniku. 

CULITI, culim, imp kao camati, ostati ieka- 
juci: Da ne duli kod obciue k'o pravi robijas. 
M. Pavlinovic, raz. spis. 274. i ie}ade cult kad 
hoce da se oneredi. M. Pavlinovic. 

CULKIC, m. prezime, u nase vrijeme u Srbiji. 
St. Nov. 1880, 1340. 

CULSIJA, /. voda od rusa, aqua rosarum. u 
naSe vrijeme: Treca nosi u boci culsije. Nar. 
pjes. vuk. 6, 15. pogrjesno vijesto dulsija, tur. 
giilsusu. vidi duls, dulsa. 

CULTAN; m. vidi cultan. 

CULUM, m. topuz, tur. kiiliink. Dor junaci 
eulum gor dignite, jer ce biti zulum. I. Zanicic 
230. u zagoneci: Okotila buha culum (odgonetfaj: 
sjevae). Nar. zag. nov. 205. 

CULUMAG, ciilumca, m. vidi culumak. u Siu- 
licevu rjeiniku. 

CULUMAK, culumka, m. malen topuz, cla- 
vula. u rjeinicima Sluliievu 73l>: species cla- 
vae vel malleus quo rustici in lUyrio utuntur. 
i Vukovu 762a: clavula. Vukasint udari culum- 
komt vo glavu Urosa. (ilasnik 21, 249. u zago- 
neci: Mahnuh nogom, mabnuh drugom, ziuu j 
jama, upade culumak (odgonetfaj : iunak za 
tkane). Nar. zag. nov. 241. 

CULUMBRADA, /. brada nalik na culum. u 
jednoga pisca prosloga vijeka: tulumbrada no- 
kom stoji, nekom brada raetlom mete, lieki u 
bradi snirico goji. J. Kavauin 410. 

CULUMINA, / augm. od 6ulum, topuzina. u 
jednoga pisca nasega vremena: Puscanira so pre- 
turise zarom, pa potegli dulumino gluhe. Osvet 
2, 142. 

CULUNAC, dulunca, m. sacculus. u jednoga 
pisca prosloga vijeka: Ne uzimajte ni culunca 
ni torbice. Ziv. is. 90. 

iUl^ASICA, f.mjesto u Srbiji u knazevackom 
okrugu :Niva u Cujasici. Sr. Nov. 1873, 395. 

CmjENE, n. arroctio aurium. isporedi duliti. 
samo u Vukovu rjeiniku. 



i3 6jtp 

CUMA, /. 1. bena, budalo, stultus. — 2. ivor 
na gornem kraju stapa. u hrvatskoj krajini. V. 
Arsenijevid. 

CUMA, /. 1. fasciculus, crista. — 2. gomilica, 
cumulus, tur. kiime, kup, gomila. u nase vrijeme i 
u Vukovu rjeiniku. Da idemo jih dijeUti na cumo. 
M. PavUnovi6, raz. spis. 212. — 3. pogrda zeni 
velike i neisceslane glave. u Lid. V. Arsenijevi6. 

CUMAST , adj. vidi benast. u hrvatskoj kra- 
jini. V. Arsenijevid. 

6UMi;TINA, /. augm. diima. u hrvatskoj kra- 
jini. V. Arsenijevid. 

CUMEZ, m. kokosar, gallinarium. tur. kiimes. 
u nase vrijeme i u Vukovu rjeiniku. Mrtav oro 
u cumezu pjeva. Nar. pjes. petr. 1, 294. — i 
mjesto gdje krmci ili svine leze te tjerajuci prase 
II negovu loznicu reie mu se: kis tamo u tvqj 
dumez. J. Bogdanovid. — reie se i djeci gdje ih 
je mnogo, da po svoj kuci ne arluju: odl'azite u 
svoj dumez. J. Bogdanovid. 

CUMICA, /. dem. diima. samo u Vukovu rjei- 
niku. 

CUMIJEHATI, dumijobam, imp. vidi cumijo- 
hati. samo u Stulicevu rjeiniku 73'': dumjehati, 
pedetentim deficere. 

CUMILO, m. iumast covjek, stultus. u hrvat- 
skoj krajini. V. Arsenijevid. 

CUMISLI, adj. indecl. dragocijen. tur. kymetlu. 
u nase vrijeme: Svatovi vode devojku, oni medu 
cumisli pistoje. Nar. pjes. vuk, 3, 492. 

6UMUE, m. ugal, carbo. tur. kiimiir, komiir. 
u nase vrijeme i u Vukovu rjeiniku. Za zezeiie 
toga ugja ili dumura, kako su ga onda svi zvali 
nije trebalo velike mudrosti. M. D. Milicevid. 
let ved. 266. Turskom se vjerom kuneto a vase 
nemate, nego vara je zakon nakovaii, a cekid i 
cumur yjera. Nar, prip. vrd. 2, 87. Zivi dumur, 
lignit, vrsta mrkog ng{a: Bukorovac selo 1'/, sata 
na jugoistok od Kragujevca ima ugja lignita. 
Se)aci u Jasenici ovaj uga) zovu iivi dumur ili 
zivi uga). M, D. Milicevid, srb. 280. 

CUMUR AN A, /. ug]ara, carbonaria. isporedi 
dumur. u nase vrijeme : Najposle im bejase ostalo 
na malo, pa da sav uga) razvale i dumuranu sa 
svim da pogase. M. D. Milidevid, let voc, 270. 

6UMURANI, m. pi. neko mjesto u Srbiji u 
okrugu kragujevaikom: Livada u 6umuranima. 
8r. Nov. 1872, 420. isporedi dumur. 

CUMURGIJA, m. koji cumur zeze, carbonarius, 
coctor carbonum. tur. kiimiirdi, komordi. u Vu- 
kovu rjeiniku. 

6UMURNICA, /. mjesto gdje se iumur zeze, 
carbonaria. u Vukovu rjeiniku. vidi dumurana. 

C